Opet se dogodilo...
Posted: Mon May 14, 2018 11:55 am
Lijep pozdrav svima!
Pisao sam vec davno svoju ispovijest na jednoj stranici, proslo je cca. 7 godina.
Nakon dugogodisnje ovisnosti o heroinu ( 10 godina ) skinuo sam se gotovo bez terapije, Dobro, ne mogu reci bez terapije, jer bilo je terapije, ali sam se skinuo mnogo lakse nego sam pretpostavljao da cu moci, jer moj um i tijelo su toliko bili opsjednuti H da nisam znao vise gdje ni kako. Nakon svega toga dobio sam posao, prije 3 godine i predivnu djevojku koja nije konzumirala alkohol ni droge, koja je znala za moju proslost ali ni u kom trenutku me nije '' uvrijedila '' , nije cak to ni spominjala. Razgovarali smo otvoreno o svemu, razgovaramo i danas. Idemo cak i za bebom, ali nazalost jos bezuspjesno, o tome cu neki drugi put.
Prije cca. mjesec dana sam dobio novi, bolje placen posao. Sve se poslozilo na svoje mjesto, preselio sam se djevojci, ona zivi sa roditeljima ali prihvatili su me kao da sam njihov i na tome sam im izrazito zahvalan. Međutim, novac je vrag. Sretnem tako ja starog prijatelja, uzmem njegov kontakt broj za pivo, kavu ponekad. Nakon par dana zvoni mobitel, frend zove '' stigla je roba, hoceo uzeti '' ? U tom trenutku, nazalost, nisam puno razmisljao. Pomislio sam, uzeti cu, jedno - dva rjesavanja i to je to. Bio je to davno zaboravljen, divan osjecaj. U dva dana sam to rijesio. Priznajem, bilo mi je lijepo. Bilo mi je predivno. Na zalost!
Ostao sam u kontaktu s prijateljem, i evo, zadnjih 15 dana sam opet zapeo. OPET. OPET. Mislio sam, dan, dva, pa mir do vikenda, pa hajde jos cu ova dva dana, i onda stvarno necu vise, hajde jos samo danas, ali, to se razvuklo na prokleta 2 tjedna. Jucer ujutro sam imao jos malkicu, to sam rijesio, ali sada, dok ovo pisem, je totalna katastrofa. Nisam mogao vjerovati da nakon prokleta dva tjedna uzimanja ni pola grama dnevno, tocnije ganjanja zmaja, me moze spucati ovakva kriza. Vjerovatno sam vec zaboravio. Terapiju nemam gdje nabaviti, primoram sam raditi svaki dan, danas sam se nekako izvukao, ali sutra me ceka novi dan na poslu, novih 10 sati fizickog rada i stvarno neznam kako cu izdrzati. Zao mi je sto sam iznevjerio djevojku, osjecam se da sam iznevjerio cijeli svijet, prije svega sebe, a onda i sve oko sebe. Pisem ovo u nadi da ce me netko podrzati, da ce se netko javiti i napisati mi par recenica, jer to je ono sto mi je upravo potrebno. U meni vec sad kuha da nazovem prijatelja, da si rijesim nesto za ovaj tjedan, da izdrzim posao i opcenito ove dane, ali nesto mi govori ne. Vjerovatno savjest. Nakon 10 godina, nakon toliko borbe i nakon SKIDANJA, opet se dogodilo. I samo se plasim da se ne nastavi- Zelim stati, ali istovremeno i ne zelim. Ne zelim iznevjeriti ljude do kojih mi je stalo, koje volim i koji vole mene, ali vec to radim.
Malo sam se raspisao ali eto... Boli me tijelo, ali me jos vise boli dusa, jer znam da je H vrag, bio sam u tom paklu 10 godina i bojim se ljudi. Jednostavno se bojim. Jos jednom vas sve pozdravljam, i nadam se da cete razumjeti moju pricu.
Pisao sam vec davno svoju ispovijest na jednoj stranici, proslo je cca. 7 godina.
Nakon dugogodisnje ovisnosti o heroinu ( 10 godina ) skinuo sam se gotovo bez terapije, Dobro, ne mogu reci bez terapije, jer bilo je terapije, ali sam se skinuo mnogo lakse nego sam pretpostavljao da cu moci, jer moj um i tijelo su toliko bili opsjednuti H da nisam znao vise gdje ni kako. Nakon svega toga dobio sam posao, prije 3 godine i predivnu djevojku koja nije konzumirala alkohol ni droge, koja je znala za moju proslost ali ni u kom trenutku me nije '' uvrijedila '' , nije cak to ni spominjala. Razgovarali smo otvoreno o svemu, razgovaramo i danas. Idemo cak i za bebom, ali nazalost jos bezuspjesno, o tome cu neki drugi put.
Prije cca. mjesec dana sam dobio novi, bolje placen posao. Sve se poslozilo na svoje mjesto, preselio sam se djevojci, ona zivi sa roditeljima ali prihvatili su me kao da sam njihov i na tome sam im izrazito zahvalan. Međutim, novac je vrag. Sretnem tako ja starog prijatelja, uzmem njegov kontakt broj za pivo, kavu ponekad. Nakon par dana zvoni mobitel, frend zove '' stigla je roba, hoceo uzeti '' ? U tom trenutku, nazalost, nisam puno razmisljao. Pomislio sam, uzeti cu, jedno - dva rjesavanja i to je to. Bio je to davno zaboravljen, divan osjecaj. U dva dana sam to rijesio. Priznajem, bilo mi je lijepo. Bilo mi je predivno. Na zalost!
Ostao sam u kontaktu s prijateljem, i evo, zadnjih 15 dana sam opet zapeo. OPET. OPET. Mislio sam, dan, dva, pa mir do vikenda, pa hajde jos cu ova dva dana, i onda stvarno necu vise, hajde jos samo danas, ali, to se razvuklo na prokleta 2 tjedna. Jucer ujutro sam imao jos malkicu, to sam rijesio, ali sada, dok ovo pisem, je totalna katastrofa. Nisam mogao vjerovati da nakon prokleta dva tjedna uzimanja ni pola grama dnevno, tocnije ganjanja zmaja, me moze spucati ovakva kriza. Vjerovatno sam vec zaboravio. Terapiju nemam gdje nabaviti, primoram sam raditi svaki dan, danas sam se nekako izvukao, ali sutra me ceka novi dan na poslu, novih 10 sati fizickog rada i stvarno neznam kako cu izdrzati. Zao mi je sto sam iznevjerio djevojku, osjecam se da sam iznevjerio cijeli svijet, prije svega sebe, a onda i sve oko sebe. Pisem ovo u nadi da ce me netko podrzati, da ce se netko javiti i napisati mi par recenica, jer to je ono sto mi je upravo potrebno. U meni vec sad kuha da nazovem prijatelja, da si rijesim nesto za ovaj tjedan, da izdrzim posao i opcenito ove dane, ali nesto mi govori ne. Vjerovatno savjest. Nakon 10 godina, nakon toliko borbe i nakon SKIDANJA, opet se dogodilo. I samo se plasim da se ne nastavi- Zelim stati, ali istovremeno i ne zelim. Ne zelim iznevjeriti ljude do kojih mi je stalo, koje volim i koji vole mene, ali vec to radim.
Malo sam se raspisao ali eto... Boli me tijelo, ali me jos vise boli dusa, jer znam da je H vrag, bio sam u tom paklu 10 godina i bojim se ljudi. Jednostavno se bojim. Jos jednom vas sve pozdravljam, i nadam se da cete razumjeti moju pricu.