Još jedna u nizu
Posted: Thu Mar 01, 2018 2:27 am
Pozdrav. Nova sam na forumu, ali vec dosta citam vase ispovijesti i svjesna sam da je pola vas proslo punoo puno gore, ali eto imam potrebu podijeliti ovo s vama.
Sve je pocelo cca prije godinu dana kad sam krenula zivit s momkom, koji je ujedno bio narkoman i diler. Do onda nisam nista probala, ali nakon mjeseci nagovaranja i gledanja svih njih kako se drogiraju odlucim i ja vidit sta je tako super u tome.
Travu skoro svakodnevno koristim ima vec par godina, prvo sam probala ekser, i zatim sam uzimala kokain, speed... Kokain mi iskreno nije nikad sjeo, eto ne znam zasto, ali speed, speed mi i dalje zadaje toliko muka.
Dok sam zivila s njim sam se redovno ispravljala speedom, bila sam jako nesretna u toj vezi, s nama je zivilo jos 15 ljudi koje nisam znala. On je pidtajao dve agresivniji... Znala sam redati dane i dane, sve dok se jednom na poslu nisam srusila valjda od nespavanja i toga sto nisam jela. Tu je situacija ekskalirala, moji su sve saznali i poceli me testirat. Tu sam imala pauzu mozda dva mjeseca.
Eh sad u ta dva mjeseca nije prosao niti jedan dan da ja nisam razmisljala o tome kako nabaviti speeda. I nakon 2 mjeseca ja skontam da speed stoji malo u organizmu i kako zivim u drugom gradu stignem se i drogirati i ocistiti da test bude negativan. Znaci ni to me nije sprjecilo.
I evo sad unazad 2-3 mjeseca redovito uzimam speed. Sad su prosla 2 tjedna da nisam i stalno razmisljam o tome, stalno sam zivcana, ljuta sam na sve, nemam s kim sad ovdje, odlucila sam otici u grad odakle sam malo tamo s poznatom ekipom...
Sad ja ne znam nakon koliko i u kojoj mjeri speed stvara ovisnost, ali ja stvarno vama ne mogu opisat da jedino sta je meni u glavi danima je taj glupi speed, ne budem sramezljiva, budem skroz vesela komunikativna,, ma svasta nesto.
Znam da ne valja, da me unistava, kad bi moji saznali da sam nastavila sa svime, srce bi im slomila, a eto da mi sad dadu test bila bih na sve osim na dop pozitivna.
Gledam svoje prijatelje kako su propali, kako se gube, ne znaju sta pricaju. Ja im ne mogu pomoci, ne mogu ni sebi, a zelim na vrijeme, ne zelim da mi mozak izgori ki njima.
Probala sama u vise navrata, ekseri, kokain nista mi nije problem, ali ovo bratee, nije mi jasno kako mi stalno samo to moze biti u glavi. Uspijem koji dan dok nemam para, cak sam sanjala vise puta da uzimam speed. Uspijem par dana, cin dobijem pare rjesavam ako nece ovdje nitko, idem u drugi grad kod ekipe, pa ovo je strasno.
Prosli petak nisam imala s kim vuci speed, bila nevideno zivcana, na kraju s prijateljem vukla kokain i sutradan sam i dalje bila zivcana sta to nije bija speed i kako me lose drzalo.
Zapravo ne znam ni sama sto zelin cuti od vas, vjerojatno nista, sve sta mi mozete reci vec znam. Svojima ovo ne mislim reci, stvarno sam imala scena, a oni su jadni bili toliko tolerantni da im ne zelim ovo ponovo priustiti.
Razmisljala sam i o psihologu/psihijatru al opet kako doci do njega, jel se to placa (jos i za to pare ahhaha), kolko traje to...
Vanka vise ne idem ako neman nista, probala sam par puta, dobijem zivcani slom ako sam vanka samo na alkoholu, bude mi predosadno, vise ni sama ne znam kako sam prije mogla samo pijana biti...
Eto neki mini roman, i dalje pola toga nisam rekla al eto bar sam si malo olaksala dusu, nemam nikome ovo reci, niko me ne razumi.
Sve je pocelo cca prije godinu dana kad sam krenula zivit s momkom, koji je ujedno bio narkoman i diler. Do onda nisam nista probala, ali nakon mjeseci nagovaranja i gledanja svih njih kako se drogiraju odlucim i ja vidit sta je tako super u tome.
Travu skoro svakodnevno koristim ima vec par godina, prvo sam probala ekser, i zatim sam uzimala kokain, speed... Kokain mi iskreno nije nikad sjeo, eto ne znam zasto, ali speed, speed mi i dalje zadaje toliko muka.
Dok sam zivila s njim sam se redovno ispravljala speedom, bila sam jako nesretna u toj vezi, s nama je zivilo jos 15 ljudi koje nisam znala. On je pidtajao dve agresivniji... Znala sam redati dane i dane, sve dok se jednom na poslu nisam srusila valjda od nespavanja i toga sto nisam jela. Tu je situacija ekskalirala, moji su sve saznali i poceli me testirat. Tu sam imala pauzu mozda dva mjeseca.
Eh sad u ta dva mjeseca nije prosao niti jedan dan da ja nisam razmisljala o tome kako nabaviti speeda. I nakon 2 mjeseca ja skontam da speed stoji malo u organizmu i kako zivim u drugom gradu stignem se i drogirati i ocistiti da test bude negativan. Znaci ni to me nije sprjecilo.
I evo sad unazad 2-3 mjeseca redovito uzimam speed. Sad su prosla 2 tjedna da nisam i stalno razmisljam o tome, stalno sam zivcana, ljuta sam na sve, nemam s kim sad ovdje, odlucila sam otici u grad odakle sam malo tamo s poznatom ekipom...
Sad ja ne znam nakon koliko i u kojoj mjeri speed stvara ovisnost, ali ja stvarno vama ne mogu opisat da jedino sta je meni u glavi danima je taj glupi speed, ne budem sramezljiva, budem skroz vesela komunikativna,, ma svasta nesto.
Znam da ne valja, da me unistava, kad bi moji saznali da sam nastavila sa svime, srce bi im slomila, a eto da mi sad dadu test bila bih na sve osim na dop pozitivna.
Gledam svoje prijatelje kako su propali, kako se gube, ne znaju sta pricaju. Ja im ne mogu pomoci, ne mogu ni sebi, a zelim na vrijeme, ne zelim da mi mozak izgori ki njima.
Probala sama u vise navrata, ekseri, kokain nista mi nije problem, ali ovo bratee, nije mi jasno kako mi stalno samo to moze biti u glavi. Uspijem koji dan dok nemam para, cak sam sanjala vise puta da uzimam speed. Uspijem par dana, cin dobijem pare rjesavam ako nece ovdje nitko, idem u drugi grad kod ekipe, pa ovo je strasno.
Prosli petak nisam imala s kim vuci speed, bila nevideno zivcana, na kraju s prijateljem vukla kokain i sutradan sam i dalje bila zivcana sta to nije bija speed i kako me lose drzalo.
Zapravo ne znam ni sama sto zelin cuti od vas, vjerojatno nista, sve sta mi mozete reci vec znam. Svojima ovo ne mislim reci, stvarno sam imala scena, a oni su jadni bili toliko tolerantni da im ne zelim ovo ponovo priustiti.
Razmisljala sam i o psihologu/psihijatru al opet kako doci do njega, jel se to placa (jos i za to pare ahhaha), kolko traje to...
Vanka vise ne idem ako neman nista, probala sam par puta, dobijem zivcani slom ako sam vanka samo na alkoholu, bude mi predosadno, vise ni sama ne znam kako sam prije mogla samo pijana biti...
Eto neki mini roman, i dalje pola toga nisam rekla al eto bar sam si malo olaksala dusu, nemam nikome ovo reci, niko me ne razumi.