Evo da se predstavim

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

Post Reply
User avatar
Palpatine
Posts: 4
Joined: Sun Apr 16, 2017 9:37 pm
Location: Beograd

Evo da se predstavim

Post by Palpatine »

Zdravo drugari, veliki pozdrav od mene svima :D

Evo da vam kažem par reči o sebi. Živeo sam u Beogradu desetak godina. Imam 33 sada. U Beograd sam otišao na studije. Kao klinac, srednjoškolac, sam pušio travu u ogromnim količinama ali nikada mi na pamet nije padalo bilo šta jače da probam. Imao sam prilika i prilika ali sam jednostavno bio indiferentan. Trava je bila sasvim OK i nisam ni razmišljao o nečemu drugom. Sve do 2005. godine.

Tada me je drugar ponudio dopom, i bez razmišljanja sam prihvatio. Odradio sam se tada i još tri puta u narednih nedelju dana i potpuno zaboravio na sve to do 2009. godine. Ne znam kako, ne znam zašto ali eto, tako je bilo. Te 2009. godine me ponudio kolega sa posla. I prihvatio sam. Bilo je bezazleno. Nekoliko dana nedeljno, sve što mi je trebalo je bilo 500 kinti dnevno i ja sam na sedmom nebu. Ni sam nisam primetio kada je vrag odneo šalu i kada se 500 kinti pretvorilo u 2000 dinara dnevno i kada je dan-dva nedeljno postalo svaki dan.

Šest meseci sam se ja tako radio i bilo je divno. Bilo je divno prva tri meseca. Onda je mesec dana postalo malo manje divno a onda je dva meseca postalo 4000-5000 dinara dnevno gde pola odlazi da se samo sredim i unormalim a pola da kao osetim neki nazovi "rad". Tu sam skontao da je dosta i da bih trebalo da promenim nešto.

Nisam znao šta je apstinentska kriza i nisam znao šta me čeka. I tako sam ja odlagao i odlagao to moje prestajanje jer sam se, iskreno, plašio. Onda sam jedan dan otišao do dilera, zvaćemo ga Miki. Miki je uhapšen pola sata pre toga i sačekala me njegova supruga (koja se isto radi) sva u frci i tražila mi kintu na zajam da ide da završi nešto da se sredi. Dao sam joj 8000 da uzme sebi ali i meni. Tako je i bilo. Rekao sam posle toga da je ovo poslednji put jer sam se, iskreno, uplašio od same pomisli da sam došao sat ranije i mene bi murija pokupila. I bilo je poslednji put.

Nastavak sledi ako vas interesuje..... :D

Pozdrav za sada od Palpatina
User avatar
Palpatine
Posts: 4
Joined: Sun Apr 16, 2017 9:37 pm
Location: Beograd

Evo da se predstavim

Post by Palpatine »

Ja sam rešio da nastavim bez pitanja da li vas interesira ili ne :lol:

U principu, čekao sam drugare da mi svrate pa sam zbog toga najviše prekinuo post ali sad mi javiše da je jednom od njih klinac nešto kenjkav i neće doći tako da mogu da nastavim priču. Sreće li velike za vas sve što dobijate ekskluzivu od mene tako brzo ;) Šalim se, naravno. I još jedna stvar, trenutno ne živim u Beogradu već u jednom malom mestu u centralnoj Srbiji ali ne bih da napišem kom jer će neko možda povezati i sabrati dva i dva pa sam napisao da sam iz Beograda. Ionako se cela priča dešava u prestonici tako da ne lažem, u principu. Hvala na razumevanju. :)

No, gde sam ono stao...ah, da. Bilo mi je to poslednji put. Ovako, moram da vam objasnim stanje i background moj u tom trenutku. Zarađivao sam oko 4000-7000 dnevno, zavisi. Taj novac sam uzimao na dnevnoj bazi, na kraju smene. Plus na kraju meseca me je čekala plata od 35.000 dinara. Kontate da novčanih problema nisam imao. Živeo sam sa cimerom koji se takođe radio i, naravno, vukli smo jedan drugog u problem. Ako sam trošio, u proseku, 30ak hiljada dinara nedeljno, bar 7000-8000 je išlo mom cimeru jer nisam mogao da se radim dok on krizira. Ne bi bilo u redu. Elem, mog lerdija Mikija uhapsiše i ja završih tu zadnju šemicu kako-tako i to je bilo to.

Svanuo je novi dan. Ja sam čvrsto rešio da me ništa neće pokolebati na mom putu da se očistim. Pa koliko može da bude strašna kriza? Kako sam se naivno pitao i verovao da će to lagano proći. No, krećemo u skidanje.

Dan Prvi
Probudio sam se ujutru. Sunce sija. Lep aprilski dan. Topao. Meni sve OK. Nemam problema. Iskulirao ceo dan (nisam radio, slobodan dan), šetao se sa devojčicom do Kališa, klopali u restoranu nekom. Bili u bioskopu i zapalio doma. U bioskopu mi bilo malo nelagodno i malo sam se iznervirao na svoju devojku, zvaćemo je Padme, bez razloga ali generalno, ništa strašno.

Noć Prva
Kad sam stigao doma, malo mi nije bilo ok, hladan znoj me malo oblio, nervozan sam, uši mi gore i nos curi ali i dalje ništa strašno i nikakav haos. Pustio sam seriju neku i legao u krevet. Ne mogu da zaspim, noge mi nervozne a svi gore navedeni simptomi se eksponencijalno pojačavaju. Onda počnem da povraćam i da se tresem negde oko 03.00 ujutru. Ne znam šta ću. Zaspim, ali san traje 15ak minuta. Opet se budim u znoju a hladno mi je. I tako do ujutru, red povraćanja, red groznice, 15ak minuta sna pa opet sve isto. Zora.

Dan Drugi
Čim je zora svanula, tuš, javio da neću doći na posao, bolestan sam šatro (mada u principu i jesam bio). Padme me zove, ja lažem da mi nije dobro i da nećemo da se gledamo taj dan. Njena ideja da dođe da me leči. Ne mogu da smislim valjan razlog da je izbegnem. Volim je, ali shvatate da mi u tom trenutku niko nije trebao. Samo krevet i da probam da ne "umrem". Nisam znao da postoje subovi, bupovi, trodoni ili šta-ti-ja-znam lekovi. Ja sam samo duvao i radio dop. Imao sam po jednog dilera za obe stvari i to je to. Ako moj Miki nije dostupan, ja nemam gde da pazarim pd. Generalno, ja sam bio totalno nepripremljen a čak nisam ni mogao da zovnem Mikija da ga pitam šta da radim u krizi. Sa Mikijem sam imao poluprijateljski odnos. Više od dilera ali ne baš prijatelji. On je bio u tvorza. Njegova žena me zvala da joj pozajmim kintu za muše ali to mi nije padalo na pamet. Onda sam završio 5 paketa skanka i rešio tako. Predveče sam ceo paket skanka smotao u jedan džoint i popušio ga sam. Malo je reći da sam se odvalio. Tada sam uhvatio skoro 3 sata sna. Budim se. Noć.

Noć Druga
Šta da radim. Još mi je gore nego juče. Padme me je zvala čitav dan. Rešio sam da joj se ne javljam. Jebiga, vadiću se da sam bolestan i zbog temperature i groznice je nisam čuo. Smotam još jedan paket i popušim ga opet. Tu noć mi je svaki paket "kupovao" po 2 sata sna. Čim se probudim, motanje i duvanje i nazad u krevet. Povraćao sam ali samo jednom, srećom. Sunce izlazi.

Dan Treći
Ovde postaje maglovito. Ja sam bio istondiran stalno. Nisam bio ne-naduvan nijednog trenutka. Završio sam još pet paketa, zlu ne trebalo. Na poslu javljam da sam još bolestan. Prvi put lepo jedem od kad se čistim. Poručio sam neku klopu, plodovi mora ako se dobro sećam i supica/čorbica mislim. Bar je prednost to što sam imao nekih 150.000 dinara na računu u banci pa sam mogao da jedem i pijem bukvalno šta sam želeo i da udovoljim sebi koliko god mogu. Da, zaboravili smo na mog cimera, zvaćemo ga Bašir. On je u istom loncu sa mnom. Ja naravno plaćam sve i njemu i sebi. To mi je drugar koga znam još dok nisam znao ni vutra šta je tako da ću naravno i njemu olakšati maksimalno. Kinta nije bila problem ni u jednom trenutku. Ja duvam. Duvam. Duvam. Duvam. Nova noć.

Noć Treća
Ne znam kako je vama, ali ja kao pušač, mislim da sam popušio tipa tri cigare za tri dana. Devojku ignorišem. Nemam snage ni da smišljam izgovore. Samo sam ugasio mobilni. Kolega sa posla mi je svratio nenajavljeno. Morao sam da mu otvorim jer ako sam bolestan, moram da sam kući, zar ne? Pošto niko na poslu nije ni mogao da sanja da imam problem sa dopom, moje stanje se samo poklopilo sa tim da sam bolestan. Dobio sam od njega banane i neki voćni jogurt. Jedva sam čekao da ode. Sreća, uviđajan dečko, zapalio brzo i mene ostavio "da se odmaram". Dobro, bar na poslu niko ništa ne sumnja, čak sam i potvrdio da sam bolestan i neće me cimati da radim još neki dan. Nastavljam da duvam, spavam, pojedem po nešto, bacim neku peglicu, generalno se osećam kao ljudski izbljuvak i poluživo biće ali vreme ide. Sunce izlazi.

Dan Četvrti
Jebote, ostaviće me Padme. Misliće da sam sa nekom ribom i da je varam. Bila je jutros (to me i probudilo) na vratima. Zvonila 10ak minuta i otišla. Nisam smogao snage da joj otvorim. Nisam ni želeo da me vidi takvog. Čim je otišla, ja sam popušio džoint. I dalje 1 džoint=1 paket. I stvarno mi je trava pomogla. Rešio sam se na test. Tuširanje pa sam izašao na prelepi aprilski dan. Idem po klopu. Zombi sam. Ali izgledam za nijansu bolje nego kada je bio Dan Drugi i Noć Druga. Malo se i osećam bolje. Kupio sam pizzu u "Orlu" i vratio se kući. Četvrti sprat, nemam lift. Nikada mi nije bilo teže. Jedva sam se popeo do stana. Bašir u kupatilu, pegla i psuje. Ne znam zašto ali njegovi simptomi su bili dan iza mene, ako me razumete. Ono što se meni događa danas njega je čekalo sutra. Znam da nije završio šemu još jednu posle mene jer nije imao ni kinte niti Mikija. I dalje mi je to nejasno. Opet se ciklus nastavlja, Sunce zalazi.

Noć Četvrta
Smotao sam džoint i zaspao relativno brzo. Budim se, na moje iznenađenje, Sunce. JEBOTE!!!!!! Odspavao sam celu noć u cugu. Mala digresija, može biti da sam propustio jedan dan, maglovito mi je sve bilo tako da je ovo možda zora Dana Šest-og. Nikada neću biti 100% siguran, ne sećam se.

Dan Peti
Valjda. Cimer Bašir i ja pravimo plan. Danas idemo u teretanu. Jeste da i dalje imamo više genetske sličnosti sa nekom izrazito ružnom domaćom životinjom nego sa Homo Sapiens-om ali rešili smo. Klopamo, ne duvamo, idemo do teretane. Dve stanice tramvajem uz Bulevar Kralja Aleksandra. Plaćam nam članarinu za mesec dana i odmah ostajemo na treningu. Kažem onom napucanom baji da hoću samo da dovedem kondiciju u red, da me ne interesuje bildovanje. U skladu sa tim on nam pravi program. Odradili smo nekako trening. Malo je reći da smo umrli. Bacio sam peglu dva puta za vreme treninga. Otišli smo nazad u stan, jedva. Čim sam ušao, dunuo sam i poručio klopu. Večerali smo i legli. Zaspali.

Noć Šesta
Džoint. Klopa. San. Jutro. Da, tako dobro je bilo :D

Dan Sedmi
Budim se. Umoran sam. Ali sada to više ima veze sa teretanom nego sa krizom. Najgore je prošlo. Uključujem mobilni telefon. Stiže mi 1001 poruka o propuštenim pozivima. Zovem Padme. Izvinjavam se i kažem joj da ću joj sve objasniti kada se vidimo. Ona je zvala moje kući u rodnom gradu. Moji su se naplašili. Zvali moje drugare. Napravio sam haos porodici. Ali sam se sada osećao ipak dovoljno dobro da mogu da se suočim sa kolegama, porodicom i devojkom. Fizički mi je bilo malo bolje. Ali psiha me je sada ubjala. Pola sata po uključivanju mobilnog telefona, zove me Miki. Izašao iz zatvora i javlja mi da "bioskop ponovo radi". Ne znam da li mi verujete ali moj odgovor je bio "Ne, hvala. Iskuliraću se malo. Bićemo u kontaktu." Čim sam završio razgovor, obrisao sam broj telefona i sve njegove poruke. Isto je uradio i moj cimer. Niko iz naše ekipe se ne gudra i njegov broj više ne možemo da nađemo. Idem da se vidim sa Padme posle treninga u teretani.

Noć Sedma
Padme je više nego ljuta. Kipti od besa. Ne, nije mislila da je varam. Mislila je da mi se nešto grozno desilo i brinula je. Mnogo. Rekao sam joj da sam bio bolestan. Da mi se telefon pokvario. Ako se sećate, Facebook tada nije bio toliko aktuelan i ona nije imala profil. Da bi sve bilo uverljivije, kupio sam novi mobilni telefon. Izgladio sam odnose sa njom. Došli smo kod mene. Drugari, zaboravio sam šta to beše SEX. E pa to veče sam se podsetio. Četiri puta :D Libido se vratio sa osvetom. Ah, da...kad smo kod toga, ne znam kako vi ali ja sam svaku noć imao po jedan ili dva vlažna sna i morao da se perem i menjam bokserice svaki put kada bih se uneredio. Izvinjavam se ženskoj populaciji na ovom plastičnom predstavljanju problema. Takođe, kada smo kod "kupatilskih" stvari, na veliku nuždu nisam išao 13 dana pre nego što sam završio sa dopom. Kada sam konačno otišao, plakao sam. Bukvalno. Jedva sam izbacio to iz sebe. Bilo je krvi svuda i zaradio sam šuljeve posle toga. I drugi dan je bilo teško i velika borba sa WC šoljom dok je posle krenula dijareja. I trudiću se da više ne budem ovako gadan i plastičan u objašnjavanju. Padme je prespavala kod mene i konačno se budim sa....

Dan Osmi
...Najvećim jebenim osmehom na licu posle ko zna koliko vremena. Pored mene je to divno, nežno stvorenje mlečno bele puti koje me voli. Oprostila mi je ono što ja možda njoj ne bih. Ma verovatno bih. Možda. Ustajem iz kreveta. Nisam morao noćas da menjam bokserice :) Kuvam nam kafu. Vodim je u Ušće da joj kupim nešto (kupila je torbicu od par hiljada dinara, skromno stvorenje). Idem na posao popodne. Nastavljam sa teretanom kada mi posao dozvoljava. Od tog osmog dana, svaki dan je bio pomalo bolji od prethodnog. Mada je to možda bio i deveti dan, rekao sam već da nisam siguran. Sad će ovo možda biti malo suvišno ali... Pošto moj cimer nije imao devojku, platio sam mu profesionalku. Nisam hteo ništa za sebe što i on neće proći. Ako je meni sex terapija, biće i njemu. Jedva sam ga ubedio ali je pristao na kraju.

Posle godinu i malo više, ja raskidam sa Padme. Počeli smo da se odaljavamo i naš raskid stvarno nije imao nikakve veze sa mojom, tada već bivšom odvratnom navikom. Pogodio me naš raskid iako sam ja raskinuo. Baš me pogodio. Više zato što sam izgubio najboljeg prijatelja nego što sam raskinuo sa devojkom. I šta se dešava. Kuc, kuc, kuc...Ej, Miki, ja sam. Palpatin. Si još uvek na ovoj adresi? Otvaraj care.....

Nastaviću kada nađem vremena i odobre mi postove. Hvala što me "čitate".

Sve vas voli Palpatin :mrgreen:
Hustler-37
Posts: 72
Joined: Wed Mar 29, 2017 12:47 am

Re: Evo da se predstavim

Post by Hustler-37 »

Palpatine wrote:Ja sam rešio da nastavim bez pitanja da li vas interesira ili ne :lol:

U principu, čekao sam drugare da mi svrate pa sam zbog toga najviše prekinuo post ali sad mi javiše da je jednom od njih klinac nešto kenjkav i neće doći tako da mogu da nastavim priču. Sreće li velike za vas sve što dobijate ekskluzivu od mene tako brzo ;) Šalim se, naravno. I još jedna stvar, trenutno ne živim u Beogradu već u jednom malom mestu u centralnoj Srbiji ali ne bih da napišem kom jer će neko možda povezati i sabrati dva i dva pa sam napisao da sam iz Beograda. Ionako se cela priča dešava u prestonici tako da ne lažem, u principu. Hvala na razumevanju. :)

No, gde sam ono stao...ah, da. Bilo mi je to poslednji put. Ovako, moram da vam objasnim stanje i background moj u tom trenutku. Zarađivao sam oko 4000-7000 dnevno, zavisi. Taj novac sam uzimao na dnevnoj bazi, na kraju smene. Plus na kraju meseca me je čekala plata od 35.000 dinara. Kontate da novčanih problema nisam imao. Živeo sam sa cimerom koji se takođe radio i, naravno, vukli smo jedan drugog u problem. Ako sam trošio, u proseku, 30ak hiljada dinara nedeljno, bar 7000-8000 je išlo mom cimeru jer nisam mogao da se radim dok on krizira. Ne bi bilo u redu. Elem, mog lerdija Mikija uhapsiše i ja završih tu zadnju šemicu kako-tako i to je bilo to.

Svanuo je novi dan. Ja sam čvrsto rešio da me ništa neće pokolebati na mom putu da se očistim. Pa koliko može da bude strašna kriza? Kako sam se naivno pitao i verovao da će to lagano proći. No, krećemo u skidanje.

Dan Prvi
Probudio sam se ujutru. Sunce sija. Lep aprilski dan. Topao. Meni sve OK. Nemam problema. Iskulirao ceo dan (nisam radio, slobodan dan), šetao se sa devojčicom do Kališa, klopali u restoranu nekom. Bili u bioskopu i zapalio doma. U bioskopu mi bilo malo nelagodno i malo sam se iznervirao na svoju devojku, zvaćemo je Padme, bez razloga ali generalno, ništa strašno.

Noć Prva
Kad sam stigao doma, malo mi nije bilo ok, hladan znoj me malo oblio, nervozan sam, uši mi gore i nos curi ali i dalje ništa strašno i nikakav haos. Pustio sam seriju neku i legao u krevet. Ne mogu da zaspim, noge mi nervozne a svi gore navedeni simptomi se eksponencijalno pojačavaju. Onda počnem da povraćam i da se tresem negde oko 03.00 ujutru. Ne znam šta ću. Zaspim, ali san traje 15ak minuta. Opet se budim u znoju a hladno mi je. I tako do ujutru, red povraćanja, red groznice, 15ak minuta sna pa opet sve isto. Zora.

Dan Drugi
Čim je zora svanula, tuš, javio da neću doći na posao, bolestan sam šatro (mada u principu i jesam bio). Padme me zove, ja lažem da mi nije dobro i da nećemo da se gledamo taj dan. Njena ideja da dođe da me leči. Ne mogu da smislim valjan razlog da je izbegnem. Volim je, ali shvatate da mi u tom trenutku niko nije trebao. Samo krevet i da probam da ne "umrem". Nisam znao da postoje subovi, bupovi, trodoni ili šta-ti-ja-znam lekovi. Ja sam samo duvao i radio dop. Imao sam po jednog dilera za obe stvari i to je to. Ako moj Miki nije dostupan, ja nemam gde da pazarim pd. Generalno, ja sam bio totalno nepripremljen a čak nisam ni mogao da zovnem Mikija da ga pitam šta da radim u krizi. Sa Mikijem sam imao poluprijateljski odnos. Više od dilera ali ne baš prijatelji. On je bio u tvorza. Njegova žena me zvala da joj pozajmim kintu za muše ali to mi nije padalo na pamet. Onda sam završio 5 paketa skanka i rešio tako. Predveče sam ceo paket skanka smotao u jedan džoint i popušio ga sam. Malo je reći da sam se odvalio. Tada sam uhvatio skoro 3 sata sna. Budim se. Noć.

Noć Druga
Šta da radim. Još mi je gore nego juče. Padme me je zvala čitav dan. Rešio sam da joj se ne javljam. Jebiga, vadiću se da sam bolestan i zbog temperature i groznice je nisam čuo. Smotam još jedan paket i popušim ga opet. Tu noć mi je svaki paket "kupovao" po 2 sata sna. Čim se probudim, motanje i duvanje i nazad u krevet. Povraćao sam ali samo jednom, srećom. Sunce izlazi.

Dan Treći
Ovde postaje maglovito. Ja sam bio istondiran stalno. Nisam bio ne-naduvan nijednog trenutka. Završio sam još pet paketa, zlu ne trebalo. Na poslu javljam da sam još bolestan. Prvi put lepo jedem od kad se čistim. Poručio sam neku klopu, plodovi mora ako se dobro sećam i supica/čorbica mislim. Bar je prednost to što sam imao nekih 150.000 dinara na računu u banci pa sam mogao da jedem i pijem bukvalno šta sam želeo i da udovoljim sebi koliko god mogu. Da, zaboravili smo na mog cimera, zvaćemo ga Bašir. On je u istom loncu sa mnom. Ja naravno plaćam sve i njemu i sebi. To mi je drugar koga znam još dok nisam znao ni vutra šta je tako da ću naravno i njemu olakšati maksimalno. Kinta nije bila problem ni u jednom trenutku. Ja duvam. Duvam. Duvam. Duvam. Nova noć.

Noć Treća
Ne znam kako je vama, ali ja kao pušač, mislim da sam popušio tipa tri cigare za tri dana. Devojku ignorišem. Nemam snage ni da smišljam izgovore. Samo sam ugasio mobilni. Kolega sa posla mi je svratio nenajavljeno. Morao sam da mu otvorim jer ako sam bolestan, moram da sam kući, zar ne? Pošto niko na poslu nije ni mogao da sanja da imam problem sa dopom, moje stanje se samo poklopilo sa tim da sam bolestan. Dobio sam od njega banane i neki voćni jogurt. Jedva sam čekao da ode. Sreća, uviđajan dečko, zapalio brzo i mene ostavio "da se odmaram". Dobro, bar na poslu niko ništa ne sumnja, čak sam i potvrdio da sam bolestan i neće me cimati da radim još neki dan. Nastavljam da duvam, spavam, pojedem po nešto, bacim neku peglicu, generalno se osećam kao ljudski izbljuvak i poluživo biće ali vreme ide. Sunce izlazi.

Dan Četvrti
Jebote, ostaviće me Padme. Misliće da sam sa nekom ribom i da je varam. Bila je jutros (to me i probudilo) na vratima. Zvonila 10ak minuta i otišla. Nisam smogao snage da joj otvorim. Nisam ni želeo da me vidi takvog. Čim je otišla, ja sam popušio džoint. I dalje 1 džoint=1 paket. I stvarno mi je trava pomogla. Rešio sam se na test. Tuširanje pa sam izašao na prelepi aprilski dan. Idem po klopu. Zombi sam. Ali izgledam za nijansu bolje nego kada je bio Dan Drugi i Noć Druga. Malo se i osećam bolje. Kupio sam pizzu u "Orlu" i vratio se kući. Četvrti sprat, nemam lift. Nikada mi nije bilo teže. Jedva sam se popeo do stana. Bašir u kupatilu, pegla i psuje. Ne znam zašto ali njegovi simptomi su bili dan iza mene, ako me razumete. Ono što se meni događa danas njega je čekalo sutra. Znam da nije završio šemu još jednu posle mene jer nije imao ni kinte niti Mikija. I dalje mi je to nejasno. Opet se ciklus nastavlja, Sunce zalazi.

Noć Četvrta
Smotao sam džoint i zaspao relativno brzo. Budim se, na moje iznenađenje, Sunce. JEBOTE!!!!!! Odspavao sam celu noć u cugu. Mala digresija, može biti da sam propustio jedan dan, maglovito mi je sve bilo tako da je ovo možda zora Dana Šest-og. Nikada neću biti 100% siguran, ne sećam se.

Dan Peti
Valjda. Cimer Bašir i ja pravimo plan. Danas idemo u teretanu. Jeste da i dalje imamo više genetske sličnosti sa nekom izrazito ružnom domaćom životinjom nego sa Homo Sapiens-om ali rešili smo. Klopamo, ne duvamo, idemo do teretane. Dve stanice tramvajem uz Bulevar Kralja Aleksandra. Plaćam nam članarinu za mesec dana i odmah ostajemo na treningu. Kažem onom napucanom baji da hoću samo da dovedem kondiciju u red, da me ne interesuje bildovanje. U skladu sa tim on nam pravi program. Odradili smo nekako trening. Malo je reći da smo umrli. Bacio sam peglu dva puta za vreme treninga. Otišli smo nazad u stan, jedva. Čim sam ušao, dunuo sam i poručio klopu. Večerali smo i legli. Zaspali.

Noć Šesta
Džoint. Klopa. San. Jutro. Da, tako dobro je bilo :D

Dan Sedmi
Budim se. Umoran sam. Ali sada to više ima veze sa teretanom nego sa krizom. Najgore je prošlo. Uključujem mobilni telefon. Stiže mi 1001 poruka o propuštenim pozivima. Zovem Padme. Izvinjavam se i kažem joj da ću joj sve objasniti kada se vidimo. Ona je zvala moje kući u rodnom gradu. Moji su se naplašili. Zvali moje drugare. Napravio sam haos porodici. Ali sam se sada osećao ipak dovoljno dobro da mogu da se suočim sa kolegama, porodicom i devojkom. Fizički mi je bilo malo bolje. Ali psiha me je sada ubjala. Pola sata po uključivanju mobilnog telefona, zove me Miki. Izašao iz zatvora i javlja mi da "bioskop ponovo radi". Ne znam da li mi verujete ali moj odgovor je bio "Ne, hvala. Iskuliraću se malo. Bićemo u kontaktu." Čim sam završio razgovor, obrisao sam broj telefona i sve njegove poruke. Isto je uradio i moj cimer. Niko iz naše ekipe se ne gudra i njegov broj više ne možemo da nađemo. Idem da se vidim sa Padme posle treninga u teretani.

Noć Sedma
Padme je više nego ljuta. Kipti od besa. Ne, nije mislila da je varam. Mislila je da mi se nešto grozno desilo i brinula je. Mnogo. Rekao sam joj da sam bio bolestan. Da mi se telefon pokvario. Ako se sećate, Facebook tada nije bio toliko aktuelan i ona nije imala profil. Da bi sve bilo uverljivije, kupio sam novi mobilni telefon. Izgladio sam odnose sa njom. Došli smo kod mene. Drugari, zaboravio sam šta to beše SEX. E pa to veče sam se podsetio. Četiri puta :D Libido se vratio sa osvetom. Ah, da...kad smo kod toga, ne znam kako vi ali ja sam svaku noć imao po jedan ili dva vlažna sna i morao da se perem i menjam bokserice svaki put kada bih se uneredio. Izvinjavam se ženskoj populaciji na ovom plastičnom predstavljanju problema. Takođe, kada smo kod "kupatilskih" stvari, na veliku nuždu nisam išao 13 dana pre nego što sam završio sa dopom. Kada sam konačno otišao, plakao sam. Bukvalno. Jedva sam izbacio to iz sebe. Bilo je krvi svuda i zaradio sam šuljeve posle toga. I drugi dan je bilo teško i velika borba sa WC šoljom dok je posle krenula dijareja. I trudiću se da više ne budem ovako gadan i plastičan u objašnjavanju. Padme je prespavala kod mene i konačno se budim sa....

Dan Osmi
...Najvećim jebenim osmehom na licu posle ko zna koliko vremena. Pored mene je to divno, nežno stvorenje mlečno bele puti koje me voli. Oprostila mi je ono što ja možda njoj ne bih. Ma verovatno bih. Možda. Ustajem iz kreveta. Nisam morao noćas da menjam bokserice :) Kuvam nam kafu. Vodim je u Ušće da joj kupim nešto (kupila je torbicu od par hiljada dinara, skromno stvorenje). Idem na posao popodne. Nastavljam sa teretanom kada mi posao dozvoljava. Od tog osmog dana, svaki dan je bio pomalo bolji od prethodnog. Mada je to možda bio i deveti dan, rekao sam već da nisam siguran. Sad će ovo možda biti malo suvišno ali... Pošto moj cimer nije imao devojku, platio sam mu profesionalku. Nisam hteo ništa za sebe što i on neće proći. Ako je meni sex terapija, biće i njemu. Jedva sam ga ubedio ali je pristao na kraju.

Posle godinu i malo više, ja raskidam sa Padme. Počeli smo da se odaljavamo i naš raskid stvarno nije imao nikakve veze sa mojom, tada već bivšom odvratnom navikom. Pogodio me naš raskid iako sam ja raskinuo. Baš me pogodio. Više zato što sam izgubio najboljeg prijatelja nego što sam raskinuo sa devojkom. I šta se dešava. Kuc, kuc, kuc...Ej, Miki, ja sam. Palpatin. Si još uvek na ovoj adresi? Otvaraj care.....

Nastaviću kada nađem vremena i odobre mi postove. Hvala što me "čitate".

Sve vas voli Palpatin :mrgreen:
Dobro dosao Palpatin i dobra prica,samo jedna stvar m je zasmetala tj.mislio sam da je ovoj tvojoj prici dosao kraj i da si prestao uzimati ali kada sam cuo ovo kucanje na vratima mikija nadam se da se isti preselio ,odselio,zavrsio u muriji ili bilo sta (samo nek nije umro ali daleko mu kuca od tvoje)..veliki pozdrav i pisi sta bi dalje,jel miki slomio nogu pa taj dan bio u bolnici dok si ti kucao na vrata hehe..
Bb0
Posts: 16
Joined: Sat Apr 15, 2017 8:40 pm

Re: Evo da se predstavim

Post by Bb0 »

Cao Palpatine ja se taman ponadao nekom laganijem hepiendu kad ono na kraju opet ee Miki. Stvarno sam se smorio. Sto rece neko iznad nadam se da je Miki taj dan polomio nogu pa nije bio tu kad si kucao. Al nesto mi govori da nije tako..
Nastavi da pises ima nas koji citamo,i podrska smo normalno bar sam ja. Sve najbolje i cekam nastavak..
User avatar
Caty
Posts: 741
Joined: Thu Apr 20, 2017 8:54 pm

Re: Evo da se predstavim

Post by Caty »

Hocemo nastavaak!!!! :o
yasujirozu
Posts: 1701
Joined: Sun Feb 01, 2009 10:00 pm

Re: Evo da se predstavim

Post by yasujirozu »

jbg, nisu mikiji ovog svjeta problem, to je ponuda i potražnja...

ae, piši
User avatar
Palpatine
Posts: 4
Joined: Sun Apr 16, 2017 9:37 pm
Location: Beograd

Re: Evo da se predstavim

Post by Palpatine »

Posle duuugo vremena se javljam. Ljudi bio sam mnogo zauzet, nisam bio u Srbiji neko vreme pa sam onda svašta radio (u smislu posla, a ne zajebancije neke) po Srbiji :D Sada trenutno čekam bebu, verenica mi je u drugom mesecu pa me i to malo sprečava da pišem ali završiću priču, obećavam. Ali život mi je sada toliko dinamičan da nemam vremena ni za šta. Hvala što ste me čitali, volim vas <3
VitaJana
Posts: 383
Joined: Sun Feb 11, 2018 1:26 pm

Re: Evo da se predstavim

Post by VitaJana »

Jbt ljudi kako dobro pišete....

Kao da čitam Moju sudbinu uz jutarnju kavu :D
Samo puuuuno napetije
Nešto kao Dinastija :lol: (šalim se,naravno)
Atman777
Posts: 61
Joined: Sun Oct 07, 2018 7:33 pm

Re: Evo da se predstavim

Post by Atman777 »

Stari moj, ako si ti vec sedmi ili koji dan u teretani bio, taj tvoj miki tebi smedi secer prodavo, a ne dop. neznas ti sta je dop. bez ljutnje.
digital_gun
Posts: 9
Joined: Wed Oct 03, 2018 3:59 pm

Re: Evo da se predstavim

Post by digital_gun »

VitaJana wrote:Jbt ljudi kako dobro pišete....

Kao da čitam Moju sudbinu uz jutarnju kavu :D
Samo puuuuno napetije
Nešto kao Dinastija :lol: (šalim se,naravno)
hahahaa ludiloo :D
:geek:
Post Reply