Unakazena mladost

[pokvarenost]

Skratit cu koliko mogu ali hocu i da dusu izlijem.. Uglavnom, imam 18 godina i "narkomanski" staz 3 god. ali vec mi ga je dosta.
Sve je pocelo problemima u porodici - nasilje, alkohol, neimastina, a roditelji teski psihicki bolesnici. Kuci ne valja, gdje cu - na ulicu, s kim - sa "svakakvim" ljudima. Jbg, bila sam perspektivno dijete, koje je unistila neimastina.. Sve kosta. Sport koji sam voljela- kosta, hobiji kostaju.. Zivot kosta. A ja tih para nemam. A zivot u sobi, s knjigom, crnim mislima i praznog stomaka 50% vremena je dosadio, baca u depru.. I normalno, izaberem drogu i klosarenje. Prije 3 godine. A da sam znala da cu ovako zavrsiti, ne bih bi izlazila iz te tuzne sobe.. Probala sam se druziti sa visim slojem, eliticama, bila u raznim krugovima, od dizelasa do umjetnika.. Ali s njima nije islo, jer "para na paru fukara na fukaru". Nikad se nisam uklopila. A medju narkomanima, klosarima i dilerima, i onim sto nazivaju "drolje" ... I ostalim otpadnicima od drustva poput mene.. tu su me napokon primili. Osjecala sam se bitno, zavadjala dilere, cure s momcima itd samom pojavom u tim krugovima. Medju tim ljudima sam jedina "imala klasu", to su oni mislili.. Ali postivali su kroz sta sam sve prosla, i to cijenim.
Iako su me primili, mene taj zivot s njima vuce na dno, gusi me i strah me za buducnost. Ovo je mozda samo jos jedna od mojih paranoja na spidu, ali taj strah imam i potpuno strejt. U vezi sam s dilerom i teskim ovisnikom o spidu. Druzim se samo s njim, njegovim "kolegama" (dilerima) i "musterijama" (narkomanima) i narkomanima koji me se sjete, jer sam sve odjebala. Ne idem vise na derneke ko prije, ova veza mi to ne dozvoljava.cak sam se i prestala drogirat na par mjeseci, jer sam bila pocela pretjerivat. Smrsala drasticno od spida, stalno se svadjala sa ljudima oko sebe, sjebala 1000 odnosa. Zdravlje skroz sjebano, skola lose ali sam je popravila, jebo to. Ali, zbog skole sam nedavno opet pocela i jbg, podsjetila se kolko mi spid olaksava psihicki ovako tezak zivot..podsjecam se na mene prije pola god... I samo cekam da jos nesto ujebem da se dozovem pameti.. Ali jednostavno nemam snage a niko mi ne moze pomoc. Momak je divan i ne da mi da unistavam zdravlje, brine se za mene, ali ni on me ne moze zaustaviti.. On ni ne zna koliko ustvaei imam problema iako je voljan pomoci.. Ali niko mi ne moze pomoci meni je mladost osudjena na propast.. Sve dok se ne izvucem iz siromastva.. A kako cu to uopste izdrzati bez spida.. Nemam nikog od pomoci, nemam pravih prijatelja ili ih "ne vidim", familija sjebana, imam samo te narkomane i drogu.. I zato, zelim reci svima kojima zivot pruza nesto vise od toga, da se bave necim, treniraju, ulazu u sebe itd a ne u drogu. Jer droga je put do dna, kolko god "fensi" "cool" itd se cinilo.. Ok vutra, vutraše postujem, ali spid lsd bobe i sl. te samo koce u zivotu.. Ne spadaj na nizi nivo od sebe.
A ja nemam st da izgubim, mislim tako se osjecam, pa bjezim od surove realnosti. Ali to je nezdravo. Znam to. Ali ne znam drugacije.
e i da, da mogu raditi bilo bi lako, ali od skole nemam vremena.. A od depresije jedva i u tu skolu odem.. Nazovite to "ljenost" ali ljudi se rode lijeni, ja sam se rodila puna zelje za zivotom, "prirodno" vrijedna, ali su me roditelji istraumirali i psihicki i emotivno i fizicki unakazili. I izgubila volju za zivotom, sjecam se imal sam 9 godina samo kad sam se prvi put htjela ubiti. A sad ne mogu bez gudre da se trgnem iz kreveta.. Meni je spid bijeg od samoubistva, a i od zivota. Ironicno jel da ...

[BellaBella]

Zdravo, jako mi je tuzno ovo sto sam procitala, jer mi djelujes kao dobra osoba. Ja nisam nikada bila ovisna, pa mozda nisam prava osoba za savjetovanje, ali imala sam nekoliko prijatelja koji su bili na losem putu. Elem, imas 18 godina i jos uvijek imas sansu da se izvuces. Pokusaj da se udaljis od loseg drustva, nekada je bolje biti sam nego medju ljudima koji na tebe djeluju destruktivno. Mlada si, imas jos vremena da upoznas prijatelje, i sto je najbitnije imas sansu da sredis zivot. Nemoj na sebe stavljati etiketu da imas samo narkomane, to s kim si se druzila i sta si radila u nekim tinejdzerskim godinama nije bitno.Kada se udaljis od njih i kada prodje neko vrijeme , sve to ce biti stvar proslosti. Sve najbolje .

[dioda_cenerka]

I samo cekam da jos nesto ujebem da se dozovem pameti.. Ali jednostavno nemam snage a niko mi ne moze pomoc.

Uvijek ti može neko pomoći...



Imaš 18 godina, mozak ti se još nije fizički razvio, a ti ga melješ prljavštinom već 3 godine. Promijeni društvo, nije istina za "para na paru, uš na fukaru". To je inače neko općeprihvatljivo mišljenje među svim narkomanima i klošarima da se mogu družiti i da ih razumiju samo oni koji draufaju sa njima. Npr. ide drogiranje cijelu noć, pa party neki i onda lagano na after opet sa istim ljudima, jer samo su oni ti sa kojima možeš biti i oni te razumiju. A tu već ide nastavak, ispravljanje spidom opet i sve ostale bludne i odvratne radnje. Nisam nikad bio od tih, već sam se družio sa svima, zatvaranje u sebe i postepeni gubitak samopouzdanja je put u anksioznost.

Prošao sam dosta sličnih stvari samo sa 3 godine zakašnjenja. Moj pravi staž je krenuo sa 18, a sa 20 godina sam ostao sam sebi da zarađujem za život i opet sam se drogirao najviše spidom. Više novca uglavnom znači više droge. Obično kvalitetnije i u češćim intervalima. Druženje sa dilerima i starim propaljivačima je nešto što me dobro uvuklo u sve to. Oni uvijek znaju gdje ima nova roba, kad se pojavi nova boba, 'strašna danda', gdje je after, u kojem gradu ima dobar party i slično. Stari sve zna i priznao sam mu odavno, mati misli da samo pušim travu i bolje da ne zna. Od Nove godine sam čist, nisam nikom rekao još. Mislim da to nema smisla ni govoriti, kome da govorim i dokazujem?! To se vidi na tebi. Cura je zadovoljna vidi da vikendima za divno čudo ostanem nekad i kući, a prije se znalo desiti da u petak ujutro odem na posao i ne vratim se do nedjelje popodne. Počeo sam pušiti cigare po 1.5-2 kutije dnevno +nargila. Vikendom pivo ili nešto žešće. Ide se i gura se, nije da je lako, ali kako vrijeme prolazi bolje je, hvala dragom Bogu.

Dobro pazim gdje ću izaći naveče, s kim i dokad, jer su kafane i klubovi puni starih prijatelja koji će te 100% zovnuti da povučeš jednu ili da zapališ. Što manje takvih kontakata želim, na ulici okrećem glavu ili skrenem u sporednu kad vidim neke. Moj ti je savjet pošto još ideš u školu da izguraš tu maturu i kreneš odmah nešto da radiš. Sama, kao što sam i ja nekad. To će te naučiti da radiš i stvoriš neku vrijednost. Tada odmah manje misliš na drogu. Izgleda teško, ali nije... Šta je sve čovjek radio kroz evoluciju da preživi, ovo danas je da se nasmiješ. Milion načina da se preživi i stvori dobar život. Ja sam krenuo kao onaj što nosi letke po haustorima, kao konobar u trećoj smjeni, na pijaci, u studentskom servisu, preprodavao elektronski otpad i robu, poslije programirao i danas u kancelariji sjedim na ugodnih 21 C i razmišljam o ženidbi.

Piši ovdje ili javi se slobodno na pp kad god ti dođe da to unosiš u sebe, sjeti se da možeš i bez toga uvijek.

EDIT:
... i da, uvijek ti neko može pomoći, a najviše sama sebi.

poyy

[psihickiotisla]

Sve ovo sto si napisala me previse podsjeca na moj zivot, preslicno nam je, molim te javi se da pricamo, napravila sam profil samo zbog toga.
Pogodilo me sve to o roditeljima, pogotovo recenica gdje spominjes svoju sobu, glad 50% vremena i citanje knjiga. porodicni problemi, sjebanost zbog istih. trenutno razmisljam o tome da se ubijem...imam 18 kao i ti.
Kao i ti , sa 9 god. sam prvi put htjela da se ubijem.
Moja sestra je isto u vezi sa dilerom, i isto se samo s njegovim narkomanima druzi. ja se ni sa kim ne druzim, nemam vise s kim, nije mi to ni bitno, bitnije mi je konacno odluciti vrijedi li uopste ostati medju zivima.
Ajde molim te javi se...