Re: KOCKAR u dusi to sam ja....
Posted: Tue Jul 04, 2017 11:33 pm
Neizmjerno mi je drago da bar jedna osoba je iz moje price uvidjela da bilo koji oblik kladjenja nije vid zabave ili navike kako to vecina smatra.Ja kad sam naletio na ovaj forum i malo presaltao postove,uvidio sam da je velika slicnost sto se tice razmisljanja i postupaka izmedju ovisnika o drogama i kockanju.
hehehe e upravo to je ono sto neko van tog svijeta pomisli kad vidi ili cuje o nekome ko se "zavaljuje". A bas suprotno od toga svaki kockar voli pare vise nego rodjenu mater..i zato i tezi sto vecoj svoti,sto vecem profitu..pohlepa je odvratna stvar. Najgore je kad dodjes u neku fazu da si ubjedjen da mozes i da zivis od kocke.svako je prolazio tu fazu mislim da su tad zavaljivanja najgora kad prodje "winning strike". a sto se tice rizika ogromnih svota mozda si mogla da uvids da to uglavnom ide postepeno...npr udjem sa 320 km u kladionicu i kazem odoh s 20 maraka probati iskucati nesto na aparatu(mogao sam i 20 samo ponjeti a 300 ostaviti sigurno kuci ali uvjek u podsvijesti je taj rovac koji te natjera da poneses i tih 300 iako ti "ne trebaju"). recimo da s tih 20 se dignem na 80 km.onda podignem cip i pocnem paralelno jos neku igru igrati npr kerove.naravno izgubim profit i pocetnih 20 km za veoma kratko vrijeme.onda polako nacinjem 300km ne bi li vratio 80 dakle ne 20 sad trebam vratiti 80 i to si zacrtam u glavi. pa kad padnem na nekih 220 km onda uz blagu nervozu imam novi cilj a to je da se bar na 300 vratim.pa kad bi pao na 80 km onda bi si zacrtao da se vratim na 200.i kad bi i to uspio onda bi htio na 300 pa ako bi i u tome uspio "vratiti se" onda bi htio profit praviti jer zbog toga si i dosao i tako bi se sve vrtilo u krug dok ne bi izgubio i zadnji dinar.onda krece posudjivanje i belaji...kao da se drzis za neki klizavi kanap i nalazis se ispod provalije i propadas polagano,tu i tamo se uspijes podici za 3-4 metra pa opet padnes 10 metara...mislim da sam ovom analogijom i primjerom uspio da nekako objasnim stanje uma u koje upadne svaki kockar u pravom smislu te rijeci. nazalost 90% kockara ako mi vjerujes uopste nije svijesno da su bolesni i da su ovisnici,prvim vecim dobitkom oni se osjecaju ispunjeno i smatraju da nije kanal to sto rade.isti sam takav dugo bio.znaci danas se povalis 10 hiljada proklinjes sebe i kocku,sutra dobijes 2 hiljade i automatski se ubjedis da je sve pod kontrolom.ja sam uspio izaci bar iz tog razmisljanja ne bi bio ovdje da nisam.otkad sam na ovom forumu imao sam i strasnih dobitaka ali i ni 1 dobitak nije uticao na mene da se opustim i mislim da je stvar pod kontrolom.hvala ti jos jednom za podrsku,i sto se pridruzujes ovoj divnoj grupi ljudi koje ne zelim da razocaram.i da naravno da su i roditelji svijesni i to odavno,dok sam bio srednjoskolac nema sta nisu radili..stara je i isla u jednu kladionicu molila radnicu da mi ne da da se kladim tu,uskracivali me za dzeparac i svasta nesta,kad sam poceo da radim tu sam se vec oteo im kontroli jer sam kockao i sa svojim parama bio sam i bahat i drzak,pa onda ko zadnji jado vracao se bez marke u dzepu molio za 10 marak da bi se vadio. sad imam okej odnos sa roditeljima,iako i dalje svasta sumnjaju a gdje nece razumijem ih potpuno.najgora mi je sira i dalja rodbina koja mi svakim susretom mora davati savjeta i reci mi onu cuvenu "nije majka kudila muju sto je kockao,nego sto se vadio" e toga ne mogu nikako jer znam da nije od srca i da je to klasicna familijarna zloba izmedju redova..pozzsa druge strane pomislila sam da mnogo mrzis novac