Cheers to that

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

Post Reply
User avatar
dezorijentisana
Posts: 34
Joined: Wed Jan 07, 2015 2:16 am

Cheers to that

Post by dezorijentisana »

Već sam pisala jednom ovde, ali sam brzo uklonila svoje postove, da li iz nekoh straha da to neko ko me zna ne pronađe, da li iz neke lične nesigurnosti kako će ljudi odreagovati i kakvi će biti komentari, ni sama ne znam.
Imam 22 godine i problem sa alkoholom.
Čudno je napisati i reći ovo ali me trenutno ne pogađa previše jer sam to toliko puta sebi ponovila, a kao da nikad nekako ne dajem tome preveliku težinu. Pisaću u delovima, kako je počelo i dokle sam došla.

I deo - Početak

Nisam iz porodice u kojoj je bilo alkoholičara, niti sam imala ružno i teško detinjstvo. Detinjstvo mi je bilo sasvim mirno i lepo ali su me uvek otkad znam za sebe privlačile zabranjene stvari. U osnovnoj školi odličan učenik, uzoran, povremeni problemi zbog klinačkog maltretiranja, ali nikada preozbiljni. Nemam mnogo toga da kažem o tom nekom periodu detinjstva jer je bio sasvim običan i ''normalan''.
Dolazi srednja škola, počinjem kao odličan učenik ali brzo sve kreće da se menja, moji su to pripisivali pubertetu a i bili su isuviše zauzeti tek rođenom drugom ćerkom da bi se preterano opterećivali mojim popuštanjem u školi. Kreću i žurke na kojima se mnogo pilo. I kao i uvek, privuklo me ''zabranjeno'' pa sam krenula da eksperimentišem sa alkoholom.
Sve mi je to u početku delovalo kao vikend zanimacija, ništa strašno. Pila sam na svim žurkama, čak i kad moje drugarice nisu pa sam krenula više da se družim i izlazim sa momcima koji su uvek bili raspoloženi za pijančenje. Tu dolazi i prva ljubav, pa prvo veliko razočaranje, što je samo povećalo moju ljubav prema alkoholu. Kasnije ti ''vikendi'' kad se pije više nisu samo vikendi, već se pije češće.
Prestaju žurke po gradu i prelazi se na kućne varijante, donese šta ko ima i pijemo. Sećam se da sam uvek sakupljala novac za alkohol dok su moje drugarice skupljale za šminku i ostale ženske zezalice. Svaki dinar koji sam uštedela trošila sam samo i jedino na alkohol.
Prvo veliko pijanstvo, pa drugo, pa treće. Pa svako sledeće koje se završava padanjem u nesvest ili povraćanjem.
Moji nikada nisu znali za to jer sam uvek imala načine da prikrijem miris alkohola žvakama, čuvenim vađenjem na ono da je ''neko prosuo po meni piće'' i ostali slični izgovori. Nikada kući nisam dolazila mrtva pijana. Dolazila sam pripita ali su moji bili okupirani novom bebom pa nisu na mene obraćali previše pažnje, a i uvek sam maskirala nekako miris. Kada sam bila baš previše pijana, prespavala bih kod rođake koja je živela sama i nije preterano ozbiljno shvatala moj problem, bolje rečeno početak mog predstojećeg problema, i nikad me nije otkucala kod mojih.
Dok su svima rođendani i praznici bili sinonim za druženje i opuštanje, meni su bili sinonim za alkohol.
Svaki moj trenutak je počeo da se vrti oko toga kada ću se opet napiti.

Nastaviće se..
User avatar
dezorijentisana
Posts: 34
Joined: Wed Jan 07, 2015 2:16 am

Re: Cheers to that

Post by dezorijentisana »

Nema komentara, da li što je neinteresantno čitati o alkoholizmu iako je takođe jako velik problem, ili jer se čeka nastavak, pre će biti ovo prvo, ali nastavljam da pišem jer se nadam da će bar neko pročitati ovo ko je u sličnoj situaciji i izvući bar neku pouku.

II deo
Prva godina srednje škole se završava i kao i svakog leta, sa rođacima idem na more kod jedne tetke. Tu moji prvi put saznaju da imam običaj da se napijem, jer me posle desetak dana tetka vratila nazad i rekla mojima za moje ponašanje, koje je tih dana bilo nesnosno, em što sam bila u raspadu jer sam geografski razdvojena od dečka kog sam tada volela (pomenut već, ta prva ljubav i prvo razočaranje), em što sam povraćala 14 sati posle jednog izlaska što je tetki bilo strašno a i primećivala je da je moje ponašanje neuobičajeno i da sam izuzetno razdražljiva i uglavnom besna tokom dana.

Moji saznaju, vadim se na kojekakve gluposti, plačem, kunem, i nekako mi poveruju, od tada kreću više da posmatraju kako se ponašam, što je otprilike trajalo nedelju dana, i opet svako svoju pesmu. Oni svoje obaveze, a ja na letnjem raspustu, alkohol i žurke.
Tad sam već uveliko počela da gradim toleranciju pa mi je trebalo mnogo više da bih se napila, tako da sam posle žurki često cirkala alkohol koji imamo u kući i koji je najčešće bio u upotrebi samo kada je slava, a bilo ga je u ogromnim količinama. Nisu primećivali baš dugo vremena, doći ću i do toga kada su primetili i ubili boga u meni.
Negde u drugoj godini opet kreće priča sa bivšim dečkom, psihičko maltretiranje, što je samo dovelo do još više uzimanja alkohola i sve više izostanaka i sranja u školi, pa razredni poziva moje. Neki period posle toga sam bila pod ozbiljnijim nadzorom, koji je trajao duže od onog prvog, a i sestrica je već bila veća pa nije okupirala svu pažnju. Bilo je govora o tome zašto se tako ponašam, ja se vadila na ljubav i pubertet, na ''neshvaćenost'' koju mislim da u tom periodu svako proživljava, nisam pominjala alkoholisanje niti su moji posumnjali na to.

Dok je trajao taj period ozbiljnijeg nadzora dobijala sam manju količinu novca, izlasci su mi bili svedeni na jedan nedeljno i znalo se kada idem u školu i kada dolazim kući, dogovor je bio da tako bude dok ne popravim ocene što sam uspela jako brzo samo da bih povratila dotadašnju slobodu i moje alkoholisanje.
Tada već nisam imala sa kim da pijem jer niko od društva nije pio u tolikoj meri i polako je počelo da im smeta što toliko pijem, i što vrlo često imam ispade kada se napijem, pa sam i gubila društvo i samim tim postajala sve više okrenuta samo sebi i svojem alkoholisanju.

Krećem da se družim sa svakim ko je raspoložen da pije, ne biram, ulazim u vezu sa dečkom par godina starijim koji je i pio i drogirao se, nekada smo pušili travu zajedno mada meni nikada nije prijala preterano kao alkohol koji je polako postajao potreba a ne samo zabava.


Nastaviće se.
User avatar
Tamara86
Posts: 275
Joined: Sun Oct 16, 2016 6:27 pm

Re: Cheers to that

Post by Tamara86 »

Prvo, dobrodosla :) Evo ja citam, ali nisam htjela ostavljati komentar dok ne procitam sve. Vjerujem da je jos ljudi procitalo, jer prikazuje broj, tako da ti samo nastavi pisati, i da ne cita niko, mozda za 5godina neko procita, pa mu pomogne to sto si napisala. Svako dobro. :)
oxo
Posts: 339
Joined: Sun Apr 17, 2005 4:41 am
Location: Beograd

Re: Cheers to that

Post by oxo »

citam i ja. meni, kao bivsem narkomanu, je uvek bilo cudno da neko ko je mlad, pored tolikih droga, postane alkoholicar (naravno, ne treba mu ni jedno ni drugo). zato mi je i zanimljivo da procitam nesto o tome. pisi
User avatar
dezorijentisana
Posts: 34
Joined: Wed Jan 07, 2015 2:16 am

Re: Cheers to that

Post by dezorijentisana »

Hvala vam na komentarima, drago mi je da vidim da neko čita haha, nastavljaću opet u delovima, nešto će ići hronološki a nešto što mi padne na pamet kao neki događaji i to će se ubacivati takođe u priču.

Na primer ja se sećam kako sam se krila od mojih i do dan danas mi je neshvatljivo kako sam bila toliko uspešna u tome čak i u svakakvim stanjima.
Kuća nam ima dva sprata, moja soba je bila na spratu a soba mojih roditelja dole kao i ostale sobe, gore je takođe bila pored moje sobe još jedna koja nije služila ničemu :lol: . Imali smo i potkrovlje koje je meni bilo omiljeni deo kuće jer sam se najčešće uveče pela na potkrovlje i tamo pila, tamo je bilo svega i svačega (kao i svako potkrovlje) a retko se išlo gore, tako da sam tu mogla da uštekam nekad i neki alkohol ili da uzmem iz špajza ''slavske zalihe'' kako sam ih ja zvala i da tamo pijem do mile volje. Kada sam dolazila kući obično bih samo otišla u kupatilo pa u svoju sobu a moji su najčešće i spavali kada bih dolazila kasno. U torbi sam uvek nosila gomilu žvaka i poneki mali parfem ili tester da bih se pre nego krenem kući osigurala da neće osetiti miris. U sobi nikad nisam imala nikakvog alkohola jer sam se plašila da ne uđu slučajno i nađu ili tako nešto, krila sam ga na potkrovlje među drugim stvarima koje niko ne dira.
Pazila sam da se bar malo dovedem u red pre nego krenem kući da bih mogla ako je neko budan da odglumim bar neku normalnost.
Najgore je bilo kada bih bila pijana do mere da se teturam dok hodam, tad nisam smela u kupatilo već bih se pela u svoju sobu pažljivo po pola sata da nekoga ne probudim. Nekad se dešavalo kao što sam pomenula da spavam kod rođake, a kasnije i kod dečka.

III deo

Negde u trećem razredu srednje škole moji su imali prilično veliku krizu u braku, ja nikada tačno nisam znala šta se ustvari dešavalo jer su od mene krili, a kako sam više bila okrenuta svom alkoholisanju nisam mnogo ni ispitivala, samo se sećam da je bilo mnogo svađa u kući, da je otac znao da bude van kuće na po par dana, majka ode kod svoje majke sa mojom mlađom sestrom, a ja ostajem sama i uživam u svojoj slobodi i imam kuću i alkohol za sebe.
Sada mi je zanimljivo kako sam te periode smatrala slobodom, i koliko sam volela da ostanem sama i pijem do zore.
Kasnije se sve nekako kao samo od sebe između roditelja izgladilo, i tu je opet u kući bio neki mir pa sam opet provodila više vremena van kuće.
U tom periodu sam se ja totalno distancirala od roditelja, retki su bili trenuci da sednemo svo četvoro kao porodica ili da odemo negde, ili da pričamo o nečemu duže, uglavnom smo se viđali na ručku i to na kratko onda bih ja išla da planiram pijančenje ili da pijem.

I onda je došlo do tog trenutka da shvate da fali alkohola u kući. Dolazim iz škole i na putu stučem dva mala vinjaka (unučići smo ih zvali, 0.01l ako se ne varam). To sam stalno radila nekad u toku časova u wc-u, nekad na odmoru, na putu do kuće, ali uvek sam uzimala po jedan ili dva unučića. Dolazim i tu me čeka majka vidno besna, otac puši na terasi, niko ne progovara, krećem u sobu i zovu me da sednem da pričamo. Meni u glavi hiljadu pretpostavki. Govore mi kako je dolazio neki tatin prijatelj i kako je majka htela da mu sipa rakiju i primetila da je u toj flaši koju je uzela voda.
A ja sam uvek kad sve popijem vraćala flaše na isto mesto da ne vide da fali i kako sam se plašila da ne vide nekad prazne flaše, sipala sam u njih vodu, jako glup potez. Ona je brzo proverila i još dve flaše ja mislim takođe je bial voda. I odmah su povezali da nema ko drugi da stoji iza toga sem mene, ja krenem da se vadim, potpuno se izgubim, krenem da histerišem, slomim se i kažem da jesam ja.
Takve batine u životu do tada nisam dobila (kasnije sam od dečka dobijala mnogo veće ali do toga ću doći kasnije)
Majka krenula da kuka, tata da psuje, ne znaju šta će sa mnom, ja se tu malo posle tih batina smirim i izmislim priču kako nisam to pila sama već dovodila društvo u par navrata kad su oni bili ''razdvojeni'' i u krizi, majka kod majke a tata ko zna gde. Krenem tu da pričam kako je meni to bio težak period, krenem da izmišljam, samo nekako da se izvadim. Oni meni nekako poveruju, to je valjda bilo ono roditeljsko da je lakše verovati da je i društvo takvo ili da je tinejdžerski nestašluk nego prihvatiti da ti dete ima problem. Tu dobijem još par šamara i obećaju mi ako se ponovi neću živa iz kuće izaći.

Nastaviću sutra, tek dolazi gori period, ako imate nekih pitanja slobodno pitajte
User avatar
Tamara86
Posts: 275
Joined: Sun Oct 16, 2016 6:27 pm

Re: Cheers to that

Post by Tamara86 »

Ja jos uvijek nemam pitanja, cekam sve da procitam, doduse, imam jedno, da li pijes sada? Ili si trijezna? Ako si trijezna, koliko si trijezna? To su ipak bila tri pitanja :) Samo naprijed, pisi kad mozes i koliko mozes, Nekome mozda i pomogne tvoja ispovjest u buducnosti.
User avatar
noel
Posts: 380
Joined: Wed Apr 08, 2015 9:51 pm

Re: Cheers to that

Post by noel »

Kudos za sakrivanje mirisa, meni to nikad nije polazilo s rukom kad je alkohol u pitanju...
MasacreEnElDiscoBar wrote:sad vishe neznam di sam...samo mjenjam droge...uff...koje sranje ochu se rjeshit te ovisnosti a, molim Boga da mi ostavi neshto....
User avatar
Tamara86
Posts: 275
Joined: Sun Oct 16, 2016 6:27 pm

Re: Cheers to that

Post by Tamara86 »

Ja nisam nikad ono kao krila, ni kapala onaj Prokulin u oci, sjecam se ko klinci se napusimo, i onda ovi samo o tome pricaju, kako cu skontati kapi, ili kad imaju, kapaju, kao joj jesam cool, mene bolile brige, msm nekako od pocetka sam se tako postavila, pusila u kuci, al' to je vec bilo kad sam starog izbola, jer me tukao, posto je pio i bez razloga me tukao, i onda kad se to desilo je prestao piti, a ja sam pocela sa alkoholom, travom, i kao iz nekog prkosa me bolile brige kakva dolazim kuci.
User avatar
dezorijentisana
Posts: 34
Joined: Wed Jan 07, 2015 2:16 am

Re: Cheers to that

Post by dezorijentisana »

Tamara, trezna sam već, pa za par sati će biti 9 dana što mi je sad za sad baš uspeh. Guram.

A što se tiče tog krivenja i pokrivanja mirisa, nikad kad bih takva dolazila nismo mnogo pričali da bi osetili nešto a i već sam rekla da su često već spavali kada bih ja došla, jer mi nisu preterano određivali vreme do kad moram da se vratim, mada sam za svaki slučaj unapred htela da se osiguram i to mi ostalo navika i tako onda uvek, za svaki slučaj :lol: :lol: Nekad jesu određivali vreme, u početku kada sam tek krenula da izlazim a kasnije više ne.
Moji nikad nisu bili preterani protivnici alkohola dok god se normalno i retko koristi, kad bi išli na neke proslave što je doduše retko bilo, nije im smetalo kada vide da uzmem čašu vina ili tako nešto. I verujem da su pretpostavljali da na rođendanima i tim žurkama nekad popijem čašu-dve.
Tužno je ali roditelji uvek misle da im je dete bez poroka i stabilno, i kad se desi neki ispad krivi se sredina, pubertet i slično, teško je provaliti da ti dete ima problem, posebno kod nas koji smo njima skloni jer znamo vrloo dobro da ih krijemo dug period. A i kad shvate da dete nije stabilno i bez poroka kao što misle to je jako teško prihvatiti.
Ne krivim naravno svoje roditelje ni za šta, ja sam njima i zahvalna za sve što su uradili iako u kući imaju monstruma a ne dete kakvo zaslužuju. Najviše mi je zbog njih žao zbog svega, to sebi ne mogu da oprostim zaista.

Pisaću nastavak večeras, sad obavezice neke čekaju :D
User avatar
dezorijentisana
Posts: 34
Joined: Wed Jan 07, 2015 2:16 am

Re: Cheers to that

Post by dezorijentisana »

IV deo

Tad kad su me provalili da sam pila kući nije mi bilo svejedno iako sam uspela da ih ubedim da sam pila sa društvom, posle toga sam pila samo van kuće, nekad bih u torbu sakrila par gore pomenutih ''unučića'' i to cirkala kući mada mi je to već bila mala količina jer je meni tolerancija stvarno porasla, nije mi bilo toliko lako da se ucirkam.
Meni taj period mamurluci nisu bili ogroman problem, nekako koga god znam tako priča da na početku nije bilo toliko strašnih mamurluka koje sam kasnije itekako imala. Nekad bih bila mamurna ali sam mogla da funkcionišem, a klin se klinom kažu izbija, a obavezno se imao u torbi unučić za ujutru. Nekad sam čak znala malo votke da sipam u kafu. Na žurkama sam najviše pila đus votku ili votku red bull, a kad se pilo mimo žurki tu već nisam birala, šta se skrpim da kupim, ili ako se pije sa društvom šta se već dogovorimo da uzmemo.

E sad na primer ono što sam ja primetila da mi se dešavalo na tim okupljanjima je da je mene bukvalno hvatala panika kad već krene da nestaje alkohola. Svi su već pripiti i lepo im je, mene kreće da udara, ali kad vidim da je ostalo manje od polovine mene kreće da hvata ludilo, da gledam kako da više uzmem za sebe, nekad sam vrebala da ''slučajno'' uzmem tuđu čašu i popijem bar malo da imam više od onog svog što ću popiti. A najveća je sreća kad neko krene kući i ostavi nedovršenu čašu, to sam grabila uvek. I naravo unučić u torbi za rezervu, ako nam nestane da za sebe imam bar nešto sa strane. To je bolesno bilo, koliko sam ja vapila za alkoholom u svakom momentu. Da sam mogla sve za sebe da uzmem uzela bih.

Jednom sam sa svojima bila u nabavku namirnica u baš veliki market neki, ne sećam se, i dok su moji uzimali neko meso odem na deo sa alkoholom i reakcija kao kad nekog izgladnjuješ danima i onda mu pokažeš hranu, gledam sav taj alkohol, vuče me da uzmem.
Iskuliram se malo, pričam sebi kako nisam normalna, kako ne smem da još i kradem, kako sam sa roditeljima u radnji i ako budem uhvaćena ajde što ću sebe obrukati nego i njih, vrtim svašta po glavi. Dok to sve vrtim šetam po prodavnici i uzimam neke gluposti da kupimo, i krenem da vrebam da li ima onih senzora na ulazu koji pište prilikom krađe, vidim nema, a opet panika me hvata i govorim sebi da ne smem. Dok sa druge strane ne mogu tu želju da ugasim nikako da uzmem nešto da imam za to veče da se ucirkam. I naravno opet gledam ima li senzora, gledam ljude oko sebe, nije bila neka gužva, proveravam gde su moji, planiram kako da to izvedem. Pa se opet lomim i naravno prelomim i strpam flašu jegera (0.7) u torbu. Adrenalin ubija, s jedne strane ponosna na sebe (GLUPAČA) a s druge me radi strah da neko nije video ili da se nekako ne provalim. Uzmem još par stvari što su mi rekli i nađem moje i nastavimo kupovinu, mene znoj obliva, razmišljam da vratim, panika me drma nenormalno. Dolazimo do kase, ja već poludela, majka mi daje kese i kaže da ponesem u kola i tamo ih čekam, ja sva izgubljena, uzimam i srce mi lupa 300 na sat dok izlazim iz marketa.
Konačno u kolima krećem da se smirujem, uspelo mi, imam alkohola za večeras i to kvalitetan, eto kako je klinka i glupača razmišljala. Da se sad vratim unazad išamarala bih sebe. Da se još malo smirim uzimam iz torbe i otpijem gutljaj, uh taj osećaj.. Dolaze moji ja žvaku u labrnju i kao da ništa nije bilo. Tu noć se ucirkam, praznu flašu u torbu i sutra je bacim negde na putu do škole. To se posle ponavljalo

Nije najgore što sam tada ja to ukrala nego što mi se taj adrenalin na neki način i dopao i posle sam to ponavljala, tačno sam razradila kako, gledam prvo senzore, promuvam se da opipam gde ima najviše ljudi, kakva je situacija u delu sa alkoholom, ima li kamera, mozak mi je 100 na sat radio, ložilo me to da ono što najviše volim još i dobijem besplatno. Uzmem šta mi se svidi od alkohola i strpam u torbu, kupim kao sok ili neku čokoladu, bilo šta, i kad izađem izađem sa plenom u torbi. Taktiku sam razradila maksimalno, nikada nisam krala iz iste prodavnice nekoliko puta u kratkom vremenskom roku. I najčešće sam išla u one prodavnice u koje idem i ovako kad nešto hoću da kupim jer sam tu utrenirala tehniku najbolje a i viđali su me da tu kupujem često nešto i onda mi je bio trip da ne bi na mene posumnjali jer me znaju kao finu devojku (moš mislit).
Naravno dešavalo mi se da mi krađa ne uspe, tu se smorim, odem u drugu prodavnicu pa tamo pokušam, i tako.
Post Reply