Cheers to that

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

User avatar
Tamara86
Posts: 275
Joined: Sun Oct 16, 2016 6:27 pm

Re: Cheers to that

Post by Tamara86 »

Vala, slazem se sa Noel-om, te tuce, pa poslije kao super, pa ispocetka, disfunkcionalna veza. Mene bi udario jednom, i nikad vise. Inace, takvih veza sam se nagledala, uf. Ali kontam, najvazniji ti alkohol bio, i da imas s kim cugati, a ostalo jebes ga. Ovamo si se cula povremeno sa ovim R. jer si sebe htjela da umiris znajuci da ima neko ko bi te sacekao ako odlucis da prestanes sa svim tim. Klasicno laganje sebe, ono, imam izlaz, cekace me lik, i sve 5. Ne znam kako si sada, ali definitivno znam da te ni taj lik, R. nece dovijeka cekati. Ovo sa psihijatrom ti nije uspjelo, koliko mi se cini, i ne uspijeva uvijek ljudima iz prvog puta, ali problem definitivno imas. Detox nije skup, kazes nemas para, ali pitanje je koliko ces jos moci tako uopste, a da se ne desi nesto, gledaj da prvo cupas sebe, pa onda da razmisljas o parama, fakultetu ili cemu vec, jer dzaba ti sve to kad imas takav problem, iz iskustva ti govorim.
Tanda
Posts: 4
Joined: Sat Jan 14, 2017 10:30 pm

Re: Cheers to that

Post by Tanda »

dezorijentisana wrote:E ovako, prvo što se tiče blokatora i odlaska negde na detox, trenutno nisam baš u finansijskoj situaciji jer trenutno ne radim i u potrazi sam za poslom, a tu je i fakultet i troškovi oko njega, računi, i ostalo. meni šalju novac moji ali ne toliko da bih imala za detox nede i blokatore, dajem već deo novca na psihijatra i prepisane lekove

Prvi post na ovom forumu stavljam - a čitam ga godima. Zato jer su mi druge priče zanimljive, iako daleke; a ova mi je zanimljiva - i bliska.
Moj muž je alkoholičar, ne znam koliko godina je alkoholičar, ali počeo je sa 14 godina i prestao sa 43. Upoznali smo se kad je imao 32 godine, znači 11 godina sam sa njime bila na njegovom alkoholičarskom putovanju.
Što i kako je bio dok je pio nije važno za ovu temu, ali možda šta pomogne kako je prestao.

Uglavnom, on je tokom godine uvijek imao bar jedan pokušaj prestanka pijenja. Ne onako zapravo, ne sa namjerom da više nikad ne popije kap, nego u stilu 'pretjerao sam, sad pauza, pa ću onda pit, samo ne toliko'.
Taj prestanak pijenja, u kolovozu 2015 je bio loš. Nije bilo uobičajeno, samo tremor, drhtavica, zimica. Dodale su se tome halucinacije, slušne i vizualne. U nedjelju je prestao pit i već u nedjelju sam vidjela da je loše. Rekla sam mu da je opasno ovako sam sa sobom prestat pit.
U ponedjeljak se samo srušio sa stolice na pod u epileptičnom napadu, prvom ikad.
Hitna pomoć. Obavljeni pregledi, on pogubljen u vremenu i prostoru. Priča sa psihijatricom, prvi put u životu, zove me nakon i govori da ide na odjel psihijatrije dobrovoljno. Nakon tjedan dana odlučuje se na psihijatrijsku bolnicu, kamo ostaje manje od sugeriranog, samo mjesec dana. Od izlaska ide na AA (kod nas - KLA) redovito. Samo par puta je imao želju za alkoholom, koja je jako brzo prošla.
Bio je na lijekovima (protiv epilepsije, depresije, nikad antabus) - nakon 6 mjeseci mu je sve od lijekova ukinuto (postepeno naravno).

Kod njega je ključ što on prije te epizode nije imao život, mislim, imao ga je, ali kroz njega je išao pijan i dosta nesvjesan svega. Života. Dana, sunca, zraka, prirode, mene, svega. Imao je kafiće i cugu. Ostalo je bilo bitno, ali jako malo bitno. I ovom epizodom je dobio nešto što nije imao prije. Vrijeme. Shvatio je šta voli, kako voli provoditi dane, veseli se otkrivati u čemu uživa, što mu se ne sviđa, što mu se sviđa.

Nije samo to, ključna je ispravna stučna pomoć i ustrajanje u tome.

AA - po meni, nitko ili bar 99,9% ne može bez AA (iliti KLA). Drugi ljudi koji su to prošli i prolaze + stručna pomoć.

Mani ti sad fax i ne znam šta, ako te alkohol ubije, a hoće, biti će totalno svejedno jesi li umrla kao dipl.ing. ili kao SS.

Uočila sam da i dalje nisi iskrena sa roditeljima i bivšim. Moraš imati podršku u bližnjima, moraš im reći što se događa.

Psiholog/psihijatar ti neće pomoći u par sastanaka. Godine su potrebne sustavnog rada, a to sustavno i košta. Prijavi se negdje u 'sustav'. Ne znam u kojoj si državi, u HR muž nigdje nije imao problema (kasnije oko nalaženja posla) radi toga što je liječen u psih.bolnici. Npr poslodavac je od njega tražio liječnički pregled kojega je obavio bez da je liječnik na pregledu to uopće znao.

Pročitaj ''Alkoholizam'' od Roberta Torrea, najbolja stučna knjiga na temu alkohola koju sam pročitala, a pročitala sam sve koje sam mogla posuditi i kupiti. Pročitaj ''Opijanje - ljubavna priča' - čitajući tebe, podsjetila si me na tu knjigu.

Upoznaj se sa alkoholizmom i iz drugog kuta, da vidiš u koje sve zamke bi mogla upasti. Probaj slušati što ti govore - bilo tko, npr. psiholog ili u klubu ili na forumu - ne sa onim površnim ''da da hoću'' nego probaj pročitati, razumjeti, shvatiti, primijeniti, pokušati.

I naravno, ako poklekneš, kreni drugi dan ispočetka. Tu veliku ulogu odigra klub, jer ti bed pred ljudima kojima npr godinama trkeljaš kako više nećeš poslije izać na oči, a da nakon recidiva ne kreneš ispočetka apstinenciju.

To je sve čega se mogu sjetiti, a da bi možda imalo kakve koristi.. Sretno :*
User avatar
dezorijentisana
Posts: 34
Joined: Wed Jan 07, 2015 2:16 am

Re: Cheers to that

Post by dezorijentisana »

Od petog januara nisam ništa pila, sutra će dakle biti 10 dana. Imala sam želju, imam je i dalje ali i dalje nemam volje ni za čim pa ni za tim, nemam nikakvu volju da idem nigde niti da bilo šta radim još uvek, gledam filmove neke po ceo dan i razmišljam.

Pre dva dana je jedna moja drugarica koja je dve godine starija dobila dete. Završila je fakultet, udala se, sad dobila i prvo dete. Mi nismo najbolje drugarice niti ništa slično, ne verujem u preterano bliska prijateljstva, ali se čujemo s vremena na vreme, nekad i vidimo. Ona je bila deo društva sa kojim sam često ranije pila i išla po žurkama, ali to nju nikada nije ometalo u bilo čemu. I nekad se i prisetimo tog vremena, ona nema pojma kakvo je sad stanje kod mene i da sam na totalnom dnu. Priča o tome kao o nekom prošlom tinejdžerskom ludilu, sad je skroz druga osoba koja drži konce svog života u svojim rukama. Zašto ja nisam mogla tako? Nisam ljubomorna na nju, daleko od toga, izuzetno mi je drago što je devojka tu gde jeste i što stoji na nogama, gradi porodicu i obrazovana je. Znam da je još par ljudi iz tog starog društva uspešno i živi lepo, nikog to ludovanje nije odnelo u p. m. kao mene.
Šta je to kod mene bilo problem da toliko duboko upadnem u sve ovo?
Ja sam imala sve uslove za normalan život, mogla sam da se školujem i lepo sam bila počela ali sam to zbog alkoholisanja usrala i sad sam u govnima do kolena sa ispitima. Trebala bih da sam uveliko na četvrtoj godini a još se patim sa par predmeta iz druge. Mogla sam da lepo krenem sa faxom, a imala sam želju i volim ovo što studiram. Mogla sam da gradim vezu sa R. lepo i normalno i da uživam u životu onakvom kakav i treba da bude, ali ja sam izabrala da budem pijana 6 od 7 dana u nedelji i da onaj sedmi kukam što nemam šta da cirkam.
Uvek sam imala želju da se oduprem tome ali nikad onu najbitniju i najpotrebniju snagu volje, uvek popustim pred alkoholom.
User avatar
Tamara86
Posts: 275
Joined: Sun Oct 16, 2016 6:27 pm

Re: Cheers to that

Post by Tamara86 »

Pusti ti sad to sta si mogla, a sta ne. Ja sam ti napisala, ti si jako mlada, a evo, napisala ti je i zena u prethodnom postu, muz joj je sa 42 godine prestao piti. Nikad nije kasno, ali moras shvatiti da imas problem, i da je to alkohol. I da ce ti on do kraja zivota biti problem, i da nema ono, popicu pivo sa drustvom, i to je to. Ja sam narkoman. I kod mene nema uzecu danas, kao i kod ostalih ljudi koji su narkomani. Ti si alkoholicar, kako god to zvucalo, i za tebe nema alkohola vise. E sad tu predstavlja problem i sto si ti mlada, sto bi izasla, svi piju, ti ne mozes. Eto, ja sam izasla preksinoc, srpska ta Nova Godina se slavila, izasla sam jer nisam izasla 10mj, i kao da cujem Bijelo Dugme, smrzli se, i otisli u kafic. Svi piju. Ja ne mogu i ne smijem, zbog terapije. Psihijatar nije uspio, msm ne da nije uspio, ali moras nastaviti ici, i boriti se. Takodje, moras se nekome povjeriti, jer zivis u lazi. I to isto covjeka opterecuje, i opet se vrati onome sto mu je najlakse. Mozda kad bi roditeljima priznala, lakse bi bilo. Gledaj sebe da cupas, faks ce biti tu, ali ti ces se za 20godina probuditi i shvatiti da tebe nema, i gdje si bila, sta si radila-nista.
Tanda
Posts: 4
Joined: Sat Jan 14, 2017 10:30 pm

Re: Cheers to that

Post by Tanda »

Je li psihijatar ili psiholog? Treba ti i psihijatar, radi tableta; ali ne ide bez psihologa. Def ti treba oboje!
Po meni, natrag na AA sastanke i uzmi sve što ti mogu ponuditi, grupe, solo seanse, sve što nude, uzmi.
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Cheers to that

Post by sanela »

Draga moja, čitam šta pišeš, o čemu promišljaš i šta radiš.
Najlakše je dići ruke i odustati od svega kad prepoznaš da se vrtiš u začaranom krugu. Međutim, zapitaj se šta si konkretno napravila da riješiš svoj problem pijenja alkohola i koliko si u tome istrajala? Ništa se neće riješiti preko noći. Nisi se ni "navukla" na alkohol preko noći, zar ne? I da bi nešto promijenila potrebno je da istraješ. Napravila si recidiv? OK. I šta sada? Sjediti i samosažaljevati se ili nešto poduzeti da se to ne bi desilo ponovo? TI odlučuješ.
Ne možeš sama. Treba ti podrška. Prije svega reci svojima. Tako zatvaraš vrata budućoj manipulaciji i s njima i sama sa sobom.
Ako treba, vrati se kući. Zajedno potražite pomoć psihologa, psihoterapeuta. Ako bude trebalo da dobiješ neku terapiju, otiđi kod psihijatra. Zajedno sa stručnom osobom ćete doći do uzroka problema, ali, još bitnije, naći ćeš način kako da se nosiš sa onim što te trenutno vraća alkoholu - koji su okidači za recidiv. Draga moja, to ne možeš sama. Treba ti pomoć. Bilo bi dobro da nađeš nekoga ko radi s ovisnicima. Prijavi se na kliniku državnu. To se ne plaća. Kao student pokrivena si osiguranjem. Zaboravi na izgovore. Svi razlozi koje navodiš, a koji su protiv traženja pomoći (počevši od porodice), se zovu izgovori.
Dovoljno si mlada da počneš graditi svoj život na novim temeljima, a opet imaš dovoljno iskustva da vidiš u kojem će smjeru tvoj život otići ako ostaneš zatvorena među četiri zida. Znam da ti je teško. Ako ništa ne poduzmeš, biće ti još teže s vremenom, vjeruj mi.
Pišeš o problemu, podijelila si s nama šta ti se dešava. To je prvi korak. Svaka čast! Slijedeći korak je da svojima priznaš šta se dešava. Pusti sad fakultet, kolegice i poznanice. Fokusiraj se na sebe i potraži pomoć za sebe.
Sretno!
breakdown
Posts: 66
Joined: Fri Apr 08, 2016 2:13 am

Re: Cheers to that

Post by breakdown »

dezorijentisana wrote: Šta je to kod mene bilo problem da toliko duboko upadnem u sve ovo?
Ja sam imala sve uslove za normalan život..
...ali ja sam izabrala da budem pijana 6 od 7 dana u nedelji i da onaj sedmi kukam što nemam šta da cirkam.
Imaš li neku svoju teoriju šta te dovelo do toga ?
nije život poljem proći
User avatar
dezorijentisana
Posts: 34
Joined: Wed Jan 07, 2015 2:16 am

Re: Cheers to that

Post by dezorijentisana »

Tek sam sad malo sela da pišem, pa da pre svega odgovorim na vaše komentare, i da ne zaboravim, jako sam vam zahvalna na uloženom vremenu da čitate moju ispovest i na svakom komentaru, iako ne odgovorim na svaki jer nekad nemam volje da išta radim, ali mi komentari beskrajno znače i ovo što ovde pišem mi deo tereta skida sa ramena jer je uvek lakše kada se nešto sa nekim podeli pa bilo to oči u oči ili ovako preko interneta. Hvala vam mnogo svima!

@Denta, čestitam tebi i tvom mužu na uspešnoj borbi, knjgu sam uzela jer sam isti dan kad si napisala komentar zapisala da je obavezno uzmem mada još nisam počela sa čitanjem. A ''Opijanje'' nisam našla pa ću pogledati na netu, ako imaš link pošalji mi na pp, volela bih da pročitam
što se tiče iskrenosti sa roditeljima i bivšim, on veći deo i zna, a roditelje gledam da nekako poštedim toga jer nemam snage da još njih gledam kako se nerviraju zbog mene a znam da bi ih to uništilo emotivno..

Kod psihijatra idem i pričali smo o odlasku i kod psihologa i idem ovih dana jer mi je predložio već nekoga, i psihijatar mi je objasnio da će se on više baviti mojom depresijom i stanjem uma dok će psiholog više baciti akcenat na alkoholizam konkretno.

@Tamara, znam kako je teško kad svi piju a ne smeš, u takvim situacijama je najgore i uvek sam popuštala... to što se tiže života u laži i da to čoveka opterećuje, potpuno si u pravu, već ovih dana kad ne moram da lažem kako ''nešto radim, spavam, idem negde'' da bih pila i da me niko ne bi dirao,, već se osećam malo bolje jer ne izmišljam gluposti da bi me ljudi ostavili da se ubijam

@sanela, za sada pokušavam da se izvučem sama kako bih poštedela roditelje i njega dodatnog nerviranja i patnje, ako mi to ne uspe obratiću se za pomoć, a to što im nisam rekla mi je još veća motivacija da idem dalje i da izguram to sama i njih poštedim

@breakdown, nemam nikakvu teoriju, prosto nekako kad sam počela tek da pijem to mi se dopalo, davalo mi je neki dobar osećaj i to me odnelo ovde gde sad jesam. Nikad nisam imala neke prevelike probleme da bih pila, posle da ali sam počela da pijem pre toga.. tako da nikako ne mogu da provalim šta me to toliko uvuklo u sve ovo.


Pisaću vam sutra ili večeras još malo u retrospektivi, ako nađem vremena i skupim koncentraciju
User avatar
Ivan81
Posts: 2
Joined: Thu Jan 19, 2017 4:23 pm

Re: Cheers to that

Post by Ivan81 »

Mogla bi da posetis AA sastanke u Beogradu, nije to nista strasno. Ja sam otisao jednom i nikad vise, samo sam hteo da vidim kako i to izgleda. Tu sam ispao budala zato sto nisam resio svoj problem sa alkoholom, a imam veliku zelju da ga odjebem jednom zauvek. E zato cu da krenem opet, zato sto vredi. Nisi sama i svi oko tebe su sa istim problemom, od njih te nece biti sramota zato sto znaju kroz sta prolazis, znaju kako se osecas, bice ti lakse kad sa njima ( nama) uzivo podelis svoje probleme i stanje kako se osecas. Uvek ce biti uz tebe sta god uradila. Veruj mi ja kad sam bio taj jedini put, bio je klinac koji je trebao tek da napuni 18 godina.
Sta god da odlicis, ne moze da ti odmogne, moze samo da ti pomogne. I meni je bilo sramota, da kao nekoga ne sretnem ko me poznaje pa sta cu onda... Ma i da sam ga sreo tamo, znaci da i on ima problem pa je dosao, tako da sam sam na tu foru naterao sebe i zakoracio u AA prostorije u Beogradu a Boga mi cu i opet!
User avatar
Ivan81
Posts: 2
Joined: Thu Jan 19, 2017 4:23 pm

Re: Cheers to that

Post by Ivan81 »

Dezorijentisana nema te vec 3 nedelje, nema te da nam kazes kako si i ima li sta novo... Ja licno mislim da si pokleknula i nastavila po starom, u fazi si kada ti je bitan samo alkohol a sve ostalo lako ostavljas i zapostavljas jel tako? Ajde ajde mozes ti to da izguras samo je potrebna jaka volja i zelja... Ocekujem da napises neki post u skorije vreme a ne da citas i tako lako odustajes u zivotu. Drzi se i ne daj se, nadji snagu da predjes ovaj tezak put, prodje to sve, veruj mi bice bolje... Pozz od kolege.
Post Reply