Ništa posebno, priča kao svaka druga

[MaloPile]

Spoiler alert: ništa novo nije napisano, klasična priča dobrog djeteta u lošim okolnostima. Pišem ovo jer se bojim. Bojim se sebe. Čitam već neko vrijeme ispovijesti ovisnika i suovisnika. U mnogo stvari sam se nažalost pronašla.
Da vas kratko uputim u svoju priču.. Slična je mnogima ovdje napisanima
Imam 22 godine. Obiteljska situacija je nije divna. Majka je umrla od raka, a prije toga nismo imale odnos normalan za majku i kćer. Od 5 razreda osnovne do negdje 2. 3. srednje me tukla često, nije mi vjerovala ništa iako sam istinu govorila(osim za ocjene haha ), nismo nikad razgovarale, uvijek su to samo bili prigovori: tako si pametna i inteligentna, a ništa nećeš, da sam nesposobna, da sam glupa, da nikad od mene ništa neće bit i tako dalje. I nesvjesno sam zapravo postala takva. Uglavnom češće psihičko maltretiranje nego fizičko. Velika kontrola s njene strane. I onda ona umire i sve se mijenja. Od totalne kontrole postala sam najslobodnija osoba na planeti i sve sam mogla što sam htjela, jer oca nisam nikad posebno zanimala. I lakše mu je dopusiti mi sve nego se raspravljati. Umjesto da nešto pametno napravim ja se zadala u drogu.
Sa 17 godina sam prvi put probala travu i to je bila ljubav na prvi dim. Taj osjećaj, promjena u načinu razmišljanja, ekipa, skrivanje i sve što ide uz to mi se svidjelo. Travari su totalna supkultura u svakom društvu, i jedino se tu osjećam da pripadam. Svi smo slični, slično razmišljamo i govorimo. Da se ne lažemo i dan danas volim sve što ide uz nju. Mislim da mi je otvorila mozak za razmišljanje, prije se ne sjećam da sam uopće razmišljala svojom glavom. Međutim nakon godina korištenja shvatih da imam dvije glave kojima razmišljam. Jedna je moja, druga je nastala u međuvremenu. I tu je konstantna borba u svemu i svačemu. Jednu situaciju gledam na 2 totalno suprotna načina, crno-bijelo što bi se reklo. Ako sam raspoložena sve je bijelo, ako nisam sve je crno. Čak ne ovisi o uzimanju, jer mogu se napušit, a da sve bude crno.
Vidim da je ljudima teško sa mnom, odlaze stalno od mene, a ne mogu im ni zamjeriti odlazak.. I sama bi otišla od sebe da mogu, ali ne mogu. Ja sam svoj križ koji moram nosit kroz život. Nitko drugi nije obavezan.
2012. sam prvi put probala spid. Velika Gospa, ljeto, nas 3 u gradu. Rasipanje.. Znate kako to ide..
aaa vrh koliko energije imam, aaa ne spava mi se, aaa lud osjećaj.. Tužno je što sam se tada osjećala živom i normalnom kao nikad. A znam da nisam izgledala normalno. Inače sam osoba koja prezire izlaske u grad, i velika okupljanja, Tap odjednom mogu u grad, mogu među ljude.. Ne volim razgovarati onako usput, na spidu to naravno nije problem.. Riječi samo izlaze, raspoloženje kao nikad ..
Od tada sam povremeno uzimala spid, odlučila sam paziti se, da mi se ne dogodi šta i svima. Svjesna sam da nisam po ničemu posebnija od drugih ljudi, jednostavno sam htjela učiti na tuđim greškama.
Ali ne može čovjek na tuđim greškama učit, barem ja, moram osjetit sranje više puta da bi ga mogla ispravit barem malo.
Tad nisam shvaćala da ne kontroliram ja drogu nego ona mene. Jebote ne mogu iskontrolirat da jedan jebeni dan ne pušim travu, a kamoli da spid iskontroliram. Glupa zabluda koja me nije još koštala, ali bi mogla vrlo lako. I bojim se da hoće, a ne želim to
Zadnjih par mjeseci sam počela intenzivnije uzimati spid, ponekad bobe i Xanax.
Pola tjedna nadrogirana, ostatak se pravim da je sve uredu, a nije i vidim da nije.
Proučavam i pratim svoje ponašanje razumijete. Prije sam bila flegma i sve kul sve 5. Sada sam se počela pretvarati u živčanu, agresivnu i bezobraznu osobu. Prema ljudima koji to nisu zaslužili. Oni nemaju pojma o ovim stvarima. Obitelj je s vremenom počela saznavati za travu, ali sam ih sviju ubjedila da je to zajebancija i da nije često. LAŽI! A mrzim laganje jebote mrzim. Mislim da ih samo štitim. Ne želim da se osjećaju odgovorno i da se krive. Nisu oni krivi nego ja. Kriva sam ja što ne znam podnositi stvari koje se događaju oko mene, nego se zatvorim u neki imaginarni svijet u kojem nitko nema pristupa niti će imati, jer bi onda sigurno završila u luđačkoj košulji.
Raspisala sam se previše, a ni pola stvari nisam rekla...
Nisam za komune još haha, možda bude neki savjet koji me trzne, možda i ne.. Svjesna sam da mi nitko ne može pomoći osim mene same pa ono.. Da barem malo dušu olakšam

[noel]

Ostavi se Xanaxa.

Živčana si i agresivna jer ti spid/ex rade kaos u glavi, svi neurotransmiteri vezani uz ponašanje su u disbalansu (stani na mjesec dana i sve će se vratiti na staro). Mislim da bi ti psihoterapeut mogao puno pomoći, jesi li razmišljala o tome?

[Tamara86]

Ovo sto je Noel napisao tacno, a takodje trava ti je na prvom mjestu napravila to da nisi za medju ljude, ne volis okupljanja, kao sto sama kazes, imas dvije glave, na kraju, bacila te u depresiju. Onda dolazi speed koji te naravno pretvara u agresivnu osobu, i sad ni sama ne znas ni ko si, ni sta si. I meni je majka umrla od raka, imala sam 11. Nismo takodje imale neki odnos, jer je ona jako povodljiva osoba bila, i patila je sto smo otisli iz mjesta u kojem je odrasla, ali baba mi je bila ista takva, govorila mi da sam glupa, sto kazes klasicno psihicko maltretiranje. Takodje predlazem psihijatra, promjenu drustva, i pocetak trazenja sebe ne u drogama, nego u necemu sto te ispunjava, i za sta mislis da ti se svidja, pa bilo to bubam ronjenje na dah. Jos si mlada, i mozes jos uvijek prestati, inace ce se zavrsiti na dva nacina, koji vodi istom-od speeda ces toliko prolupati, ili te trava nece moci spustiti vise sa njega i preces na dop. Ja nemam nista protiv pusenja trave, ali ne svaki dan, ne konstantno, jer ko god kaze da ga trava ne mjenja, laze. Trava i njeno konstantno pusenje te izoliraju, u svoj neki svijet, zatvoris se u sebe, i na kraju, takodje vodi u depresiju.

[Kiki__]

Pozdrav

Koliko vidim, ti si svesna da si u problemu i da droga nije sala.. hvala Bogu, nisi jos uvek pala u potpunosti u njene kandze i imas vremena da se spasis od pakla u koji ona vodi..
I lepo je sto si shvatila ali sama tesko da ces moci da se sklonis od svega toga..
Jedino ako imas super jak karakter i mnogo volje i motivacije. Mislim, motivacija treba da ti bude prvenstveno tvoj zivot koji ne mozes ni da zamislis na sta ce liciti ako nastavis ovako.
Moj savet ti je da porazgovaras sa nekim strucnim licem, kao sto rece Noel.. da te uputi kako i sta dalje. Ali zelja da se izvuces je na prvom mestu
Sve najbolje, i pisi

[oxo]

lepo si napisala, nista posebno, prica kao svaka druga i verovatno ce se zavrsiti kao i svaka druga. sad cemo mi da ti pisemo kako je droga losa i kako si mlada i jos mozes da pobegnes od svega, a tebe ce boleti dupe i drogiraces se svakako pa cemo se cuti za par godina kad se budes skidala sa dopa

da ne bude da samo kenjam,ako nista drugo, svesna si koje je to sranje, pa budi svesna i da imas izbor koji ce biti nepovoljniji po tebe kako vreme bude prolazilo

[MaloPile]

Hvala vam na odgovorima.. Realno gledano svi ste u pravu..
Oxo razumijem da si prošao sranje, ali brate govoriš kao moja "druga glava" odnosno kretenski zato mi se skini s posta ako nemaš šta pametno reći. Dovoljno sama sebe demotiviram ne trebaš mi i ti. Hvala, ugodan život.
Što se ostalih odgovora tiče:
Ako vas zanima trenutno sam čista od svega neko vrijeme. Ovaj semestar idem malo van države radit, pa mislim da ću se tu moći očistiti od spida totalno.. Prošlu godinu sam uspjela prvi semestar riješiti, al sam drugi zasrala momački pa sam na obnovi.
Vjerujte mi da me dop nimalo ne brine, hvala Bogu nemam ga nigdje blizu sebe. Imala sam jednom prilikom, al ga nisam ni pogledala jer znam da bi mi to bilo automatsko propadanje.
Svi ste spomenuli psihijatra/psihoterapiju.
Razmišljam o tome duže vremena. Čak sam pronašla jednoga psihoterapeuta tu gdje studiram. Rado bi ga posjetila jer smatram da bi mi to super došlo, da mi karakter malo očvrsne i da mi pomogne da se usmjerim.. Svjesna sam da sama ne mogu
Ono što me koči je jebena cijena od 100 km 45 min. A nemam toliko novca, plus sigurno bi ga trebala češće viđati pa ono.
Studentski psiholog mi zvuči kao netko ko bi me jednostavno uputio na višu razinu tj. psihijatra.. Mogu li psiholozi raditi sa ovim slučajevima uopće?
Jesu terapije inače tako skupe ili? Ima li studentskog popusta ili tako nešto?
Ne želim propasti želim živjeti...
Ako slučajno imate nekoga preporučiti na području Mostara bila bih vam zahvalna
Zasad sam on my own, pa kad se vratim da se ne vraćam u sranje nego u neku ajmo reć normalu

[Tamara86]

Oxo, hoce li se ona navuci na nesto ili nece, to zavisi od nje. Ona je potrazila savjet, i moje je da napisem ako imam neki savjet, ako nemam, nace se neko. E sad, Malo Pile, taj psihoterapeut sto spominjes, kontam to je neki privatnik, je'l? Ne znam kako u Mostaru, ali zasto ne potrazis pomoc tamo gdje je inace traze svi koji zele da prestanu ili krenu sa odrzavanjem, tj. zasto ne bi isla kod drzavnog psihijatra?

[Kiki__]

Oxo je samo najsurovije napisao istinu.
I danas svi mladi se hvataju za slamku kao ma nisam na dopu pa nisam narkoman
A dok se okrenes.....
Alo ljudi, svaka droga je isti ku..ac

[Tamara86]

Kiki, ja nisam rekla da nije napisao istinu, samo kazem da ako je trazila savjet, ako joj ga mogu dati, ja cu to uciniti, mene nista ne kosta iskuckati ovde savjet, ili podrsku, ili reci iskreno kad mislim da neko ide iz supljeg u prazno. Takodje msm da je droga-droga, a ne samo heroin, zato sam i rekla da ide kod doktora(gdje je to u Mostaru, ja ne znam) kod kojeg se ide za skidanje sa droge, a ne kod psihoterapeuta koji kosta 100km. Na kraju, u prvom postu sam joj napisala gdje ce je ta kombinacija dovesti, do heroina. Sad, sta ce ona i kako ce, to je do nje. Kao sto vec napisah u nekom postu, ovde sam iskljucivo zbog sebe, a ako usput nekom mogu nesto korisno reci, tu sam.

[MaloPile]

Mislim da ću i otići.. Privatni, državni, besplatan, skup, nije mi više bitno
Samo da me malo pogura u nekom pravcu
Imam osjećaj da 4 godine proživljavam jedno te isti dan, sa istim ljudima, sa istim sranjima
Više ne želim
Da je to lijep dan pa hajde
Nego ništa novo, samo propadam
Pretpostavljam da ste vi išli kod psihijatra, možete samo ukratko kako to izgleda?
Može i privatna poruka što se mene tiče..
Bojim se da ne naletim na nekoga koji me neće ni poslušati nego ono, prestani se drogirati sve će bit uredu.