Moja ispovjest

[shonezi]

Tvoja priča mi je baš razbila monotoniju ovog sumornog, sivo-olovnog dana... Puno sličnosti a opet tolike razlike, i opet standardno pitanje za koje nemam odgovor :
Zašto su se nekada, pre samo nekoliko godina, samo inteligentni momci i devojke navlacili na gudru i uranjali u taj slatko gorki pakao, kada smo svi mi samo pokušavali da prezivimo ono što je, samo od sebe, izbijalo iz nas???

[Tamara86]

Ja sam htjela da to bude ukratko, da ne detaljisem, sta cu ja sad opisivati kako mi je bilo kad bih uzela dop. Izostavila sam cinjenicu, svjesno ili najvjerovatnije nesvjesno, da mi je buraz poginuo 2010. Rasjekao arteriju i iskrvario. U medjuvremenu, ja sam i za vrijeme svog drogiranja, bila jako vezana za njega, kad je vidio da mi ne moze pomoci, ne da prihvata to, ali se vidjamo, i jako smo vezani, tako da kad on gine, ja kao sto je moj otac izjavio "pokusavam ziva za njim u grob". To je ono sto me dotuklo, i tad prvi put lezim na psihijatriji, ne zbog gudre, vec zbog insomnije, i agresivnosti. Preskocila sam ja tu dosta stvari, ali da sam detaljisala, razvuklo bi se. Šone, i ja sam od skora na forumu, i tu smo jbg, ista nam je muka trenutno i tebi i meni, samo sam ja na manje suba.

[dina_d]

pisi tamara ..

[Tamara86]

dina_d Ja pisem, samo na drugom topicu, skidanje sa buprenorfina. Razmisljala sam da svoju ispovjest prosirim, ali ne znam kako, sve sam opisala ukratko. Da pisem ispocetka, pa objasnjavam svaki dogadjaj, trebalo bi mi godinu dana, imam osjecaj, jer ja ili napisem ukratko ili opisujem do najsitnijeg detalja, nema izmedju. Msm, svako od nas ima tu neku svoju pricu koja je toliko slicna, a opet toliko i drugacija, ali se se svodi na isto. Godine i godine drogiranja, pokusavanja skidanja, laganja samog sebe, pa svih ostalih, i poslije nekog vremena vise ni ne lazes, postaje ti svejedno, za sve, osim za sledecu dozu, sledeci sut, i kao mehanicki da radis sve sto treba da bi dosao do toga. I onda se okrenes, 15 godina ti je proslo u drogiranju, tvoja generacija odrasla "normalno", zaposlili se, dobili djecu, skrasili se, a ti jos uvijek stojis na mjestu. Nekog to povuce nazad, a nekom da snage da se trgne, jer nikad nije kasno. I jeste na pocetku tesko, i neko vrijeme, ne samo na pocetku, ali se po meni, isplati.