Jos jedna prica o meni, o nama.
Posted: Tue Dec 01, 2015 4:58 pm
Ne znam uopce kako poceti. Nikada mi pisanje nije dobro islo ali probati cu od pocetka.
Odrasla sam sa samohranom majkom dok je moj pokojni otac bio ovisnik o heroinu. Na zalost, heroin ga je u potpunosti unistio prije nekoliko mjeseci i ubio se. Moj zivot nikada nije bio jednostavan, bila sam od vrtica do kraja srednje skole odbacena od strane druge djece i imala sam samo jednog prijatelja koji je i danas moj najbolji prijatelj. Tokom mog odrastanja mi je mama uvijek pricala kako je droga losa i kako je se trebam kloniti. Tako je i bilo. Kada bi cula da netko pusi travu zgrazala sam se i bjezala sto dalje od takvih ljudi. Jednostavno nisam zeljela imati nikakv doticaj sa bilo kakvim "narkomanom". Sa 19 godina sam rodila, udala se i nekoliko mjeseci kasnije razvela. 6 godina kasnije sam upoznala jednog decka preko neta i kada mi je rekao da pusi travu sam se zgrozila, ali mi se svidio i odlucila sam ga upoznati u zivo. Bio je predivan prema meni, ali (tada to nisam vidjela) me suptilno nagovarao da probam travu. I zaista, samo mjesec dana kasnije sam probala "cvice". Svidjelo mi se i pocela sam svakodnevno pusiti. Od trave sam smrsavila preko 50 kilograma jer bi svaki put kada bi bila gladna zapallila novu trubu i odletjela u neki svemir u kojem nije bilo mjesta za razmisljanje o hrani.
Tog ljeta se odrzavao party u gradu blizu mog i taj decko me pozvao da idem s njim. Uvjet je bio da pojedem "bombon". Bila sam zaljubljena preko usiju i pristala sam. Kada smo stigli pojela sam svoje prvo crveno srce ali cak ni nakon 2 sata se nista nije desavalo. On mi je dao jos pola tog crvenog srca i mozda sat kasnije sam pocela pojacano cuti zvukove, pogotovo njegov glas i odnjelo me. Iskreno, to je bio najbolji osjecaj u mom zivotu. Istu vecer sam pojela jos pola nekog bombona i ostala s tim deckom do kasno popodne, dok bombon nije prestao djelovati. Bojala sam se doci kuci da moja mama nesto ne primjeti jer je ipak zivjela s narkomanom pa sam cekala da popusti djelovanje. Taj decko je bio moj najbolji prijatelj kojem sam se uvijek povjeravala, ali uskoro mi je dao da probam speed (koji na mene nije djelovao uopce) i jos bonkasa. Kako sam rodila mlada, to je bila moja prva prilika da se izzivim kako treba. Medjutim, jednog dana, sasvim neocekivano, on je nestao. NIsam znala razlog, nisam znala sto sam krivo napravila. Samo je komunikacija izmedju nas prestala. Tako sam i ja prestala s drogiranjem. Medjutim, prije njegovog nestanka sam dobila mrmu koju smo trebali podijeliti i mene je ta mrma stalno "ceskala". Na kraju sam odlucila probati sama. Otisala sam s prijateljicom u klub i pojela mrmu. Milina! Odusevila sam se. Kako sam inace uzasan kapacitet, mene je taj komad mrme drzao cijelu noc i osjecala sam se kao da mogu sve. Tako je sve pocelo.
Sljedecih godinu dana sam bila ili na mrmi ili na bombonima. Zapravo sam to radila samo da ne mislim o njemu jer bi mi od droge svi osjecaji nestali i nije me bilo briga gdje je on i sto radi.
Uskoro smo moja rodica i ja bile stalni gosti jednog kluba i skupa se drogirale. Uvijek sam kod sebe imala najmanje 3 bombona iako nikada u zivotu nisam radila (imala strah od ljudi cijeli zivot zbog tog odbacivanja tokom djetinstva ali kod psihijatra radim na tome da se i toga rijesim) i provodila se kao nikada u zivotu. Taj klub je postao moj zivot, bonkasi moja ljubav, a moja rodica moj najbolji prijatelj. Sve do tog dana.
Party-jale smo u klubu kao i svaki vikend do tada kada sam ugledala njega. Na prvu sam se zaljubila i zahvaljujuci tom bonkasu skupila snagu i prisla mu. Poljubili smo se i do danas smo u vezi. Medjutim, on je na speed-u vec 11 godina, s nekim malim pauzama ali zapravo je narkoman iako on to negira. Ja se vise ne drogiram, ne svojom voljom vec voljom moje rodice koja me izdala mami i sada se testiram svako nekoliko tjedana, a s obzirom da bi me moji izbacili iz kuce da se test pokaze pozitivnim nemam hrabrosti uzeti bombon. Inace imam jako cudan organizam, travu sam zapalila jednom nakon 5 mjeseci sto je nisam pusila i evo vec 5 mjeseci mi je ostala u mokraci, a afteri od bombona bi mi trajali urednih 5 dana, pa bi 6. cvaknila novi i tako stalno.
U cemu je zapravo problem i zasto sam ovdje? Moj decko i ja zelimo zivjeti zajedno. Naravno, prvo bi trebali pronaci posao, to znam ali mene brine njegova ovisnost. Ja sam svjesna da u trenutku kada mi odemo zivjeti skupa cu ja ponovo biti na bombonu i cvicu, ali nekako bi voljela da ni jedno od nas ne bude drogirano vec da vodimo normalne zivote. On je probao sve droge koje su se mogle naci kod nas, od trave do dopa ali speed je njegova velika ljubav.
S obzirom da smo stalno zajedno, naravno da se krecem u drustvu ljudi koji su takodjer narkomani i do nedavno sam to podnosila, ali onda sam pukla i zamolila svog psihijatra da mi prepise nesto sto ce me dignuti i dati mi barem maleni osjecaj "bombona". Dobila sam tablete "Elicea" koje su me na party-u nosile slicno kao bombon, iako se osjecaj, naravno ne moze niti blizu usporediti. Nemam pojma koji je smisao ovog posta, ali eto, zeljela sam se negdje ispuhati jer nemam s kim drugim pricati, momka sam izgnjavila sa tim mojim "ocu bonkas!" pa ako tko ima sto pametno za reci dobro bi mi doslo jer mi je okolina uzasna i s mojima kuci se jednostavno ne da razgovarati.
Odrasla sam sa samohranom majkom dok je moj pokojni otac bio ovisnik o heroinu. Na zalost, heroin ga je u potpunosti unistio prije nekoliko mjeseci i ubio se. Moj zivot nikada nije bio jednostavan, bila sam od vrtica do kraja srednje skole odbacena od strane druge djece i imala sam samo jednog prijatelja koji je i danas moj najbolji prijatelj. Tokom mog odrastanja mi je mama uvijek pricala kako je droga losa i kako je se trebam kloniti. Tako je i bilo. Kada bi cula da netko pusi travu zgrazala sam se i bjezala sto dalje od takvih ljudi. Jednostavno nisam zeljela imati nikakv doticaj sa bilo kakvim "narkomanom". Sa 19 godina sam rodila, udala se i nekoliko mjeseci kasnije razvela. 6 godina kasnije sam upoznala jednog decka preko neta i kada mi je rekao da pusi travu sam se zgrozila, ali mi se svidio i odlucila sam ga upoznati u zivo. Bio je predivan prema meni, ali (tada to nisam vidjela) me suptilno nagovarao da probam travu. I zaista, samo mjesec dana kasnije sam probala "cvice". Svidjelo mi se i pocela sam svakodnevno pusiti. Od trave sam smrsavila preko 50 kilograma jer bi svaki put kada bi bila gladna zapallila novu trubu i odletjela u neki svemir u kojem nije bilo mjesta za razmisljanje o hrani.
Tog ljeta se odrzavao party u gradu blizu mog i taj decko me pozvao da idem s njim. Uvjet je bio da pojedem "bombon". Bila sam zaljubljena preko usiju i pristala sam. Kada smo stigli pojela sam svoje prvo crveno srce ali cak ni nakon 2 sata se nista nije desavalo. On mi je dao jos pola tog crvenog srca i mozda sat kasnije sam pocela pojacano cuti zvukove, pogotovo njegov glas i odnjelo me. Iskreno, to je bio najbolji osjecaj u mom zivotu. Istu vecer sam pojela jos pola nekog bombona i ostala s tim deckom do kasno popodne, dok bombon nije prestao djelovati. Bojala sam se doci kuci da moja mama nesto ne primjeti jer je ipak zivjela s narkomanom pa sam cekala da popusti djelovanje. Taj decko je bio moj najbolji prijatelj kojem sam se uvijek povjeravala, ali uskoro mi je dao da probam speed (koji na mene nije djelovao uopce) i jos bonkasa. Kako sam rodila mlada, to je bila moja prva prilika da se izzivim kako treba. Medjutim, jednog dana, sasvim neocekivano, on je nestao. NIsam znala razlog, nisam znala sto sam krivo napravila. Samo je komunikacija izmedju nas prestala. Tako sam i ja prestala s drogiranjem. Medjutim, prije njegovog nestanka sam dobila mrmu koju smo trebali podijeliti i mene je ta mrma stalno "ceskala". Na kraju sam odlucila probati sama. Otisala sam s prijateljicom u klub i pojela mrmu. Milina! Odusevila sam se. Kako sam inace uzasan kapacitet, mene je taj komad mrme drzao cijelu noc i osjecala sam se kao da mogu sve. Tako je sve pocelo.
Sljedecih godinu dana sam bila ili na mrmi ili na bombonima. Zapravo sam to radila samo da ne mislim o njemu jer bi mi od droge svi osjecaji nestali i nije me bilo briga gdje je on i sto radi.
Uskoro smo moja rodica i ja bile stalni gosti jednog kluba i skupa se drogirale. Uvijek sam kod sebe imala najmanje 3 bombona iako nikada u zivotu nisam radila (imala strah od ljudi cijeli zivot zbog tog odbacivanja tokom djetinstva ali kod psihijatra radim na tome da se i toga rijesim) i provodila se kao nikada u zivotu. Taj klub je postao moj zivot, bonkasi moja ljubav, a moja rodica moj najbolji prijatelj. Sve do tog dana.
Party-jale smo u klubu kao i svaki vikend do tada kada sam ugledala njega. Na prvu sam se zaljubila i zahvaljujuci tom bonkasu skupila snagu i prisla mu. Poljubili smo se i do danas smo u vezi. Medjutim, on je na speed-u vec 11 godina, s nekim malim pauzama ali zapravo je narkoman iako on to negira. Ja se vise ne drogiram, ne svojom voljom vec voljom moje rodice koja me izdala mami i sada se testiram svako nekoliko tjedana, a s obzirom da bi me moji izbacili iz kuce da se test pokaze pozitivnim nemam hrabrosti uzeti bombon. Inace imam jako cudan organizam, travu sam zapalila jednom nakon 5 mjeseci sto je nisam pusila i evo vec 5 mjeseci mi je ostala u mokraci, a afteri od bombona bi mi trajali urednih 5 dana, pa bi 6. cvaknila novi i tako stalno.
U cemu je zapravo problem i zasto sam ovdje? Moj decko i ja zelimo zivjeti zajedno. Naravno, prvo bi trebali pronaci posao, to znam ali mene brine njegova ovisnost. Ja sam svjesna da u trenutku kada mi odemo zivjeti skupa cu ja ponovo biti na bombonu i cvicu, ali nekako bi voljela da ni jedno od nas ne bude drogirano vec da vodimo normalne zivote. On je probao sve droge koje su se mogle naci kod nas, od trave do dopa ali speed je njegova velika ljubav.
S obzirom da smo stalno zajedno, naravno da se krecem u drustvu ljudi koji su takodjer narkomani i do nedavno sam to podnosila, ali onda sam pukla i zamolila svog psihijatra da mi prepise nesto sto ce me dignuti i dati mi barem maleni osjecaj "bombona". Dobila sam tablete "Elicea" koje su me na party-u nosile slicno kao bombon, iako se osjecaj, naravno ne moze niti blizu usporediti. Nemam pojma koji je smisao ovog posta, ali eto, zeljela sam se negdje ispuhati jer nemam s kim drugim pricati, momka sam izgnjavila sa tim mojim "ocu bonkas!" pa ako tko ima sto pametno za reci dobro bi mi doslo jer mi je okolina uzasna i s mojima kuci se jednostavno ne da razgovarati.