Requiem for a Dream

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

zeleni
Posts: 1002
Joined: Wed Mar 16, 2011 2:19 pm
Location: Beograd

Re: Requiem for a Dream

Post by zeleni » Mon Sep 14, 2015 10:28 pm

Brufen, kafetin, diznilend :D
Impozantna duzina teksta za nekoga ko se skida
Ako nam neko dodje glave, to ce biti mangupi u nasim redovima

User avatar
motivation
Posts: 85
Joined: Fri Jan 23, 2015 10:23 pm

Re: Requiem for a Dream

Post by motivation » Wed Sep 30, 2015 7:05 pm

Jock diznilned broo, Transilvanija !.
Hvala zeleni, na komplimentu.
No pak , poruka duboko skrivena u filozofskoj etici, bice da je tekst pisan daleko post event.
Tragac.
I ponovno krecem ispocetka. Oficijelno se lijecim na Zavodu za bolesti ovisnosti.
Ta, covjece sjajni ljudi tamo rade. Imam i odlicnu osobnu lijecnicu, no nije se nesto pretrgla s terapijom. (Naravno za moje dobro, nece mi davati metadon) Eh sad, a da mi je to neko rekao... ma sta ti je.
Da li bi bilo drugacije, vjerojatno ne. Ne mogu vise sa sigurnoscu tvrditi, da li ce ubuduce biti drugacije. Jedno su moje zelje, i nada sto me podsjeca na plamen svijece na vjetru, kad se hrva sa tom silom Gospodnjom i bori da prezivi. Povija se i treperi pa se uspravi. A onda je dovoljan samo malo jaci udar da potpuno nestane. Ja u sebi znam surovu istinu koju me strah naglas reci, a svi je mi dobro znamo, svi mi sto hodamo pod maskama. I ona me davi, stisce a ja ipak ceznem za njom. I u dubini, ma sto lazem, evo je na samom vrhu samo sto je ne ispljunem iz usta , sisti iz svake pore kao nekakv virus mutant prava ljudozderka i neda se, savladati barem na trenutak, da dodjes do daha. A jednostavno zivot ima svoj tok koji moras proci, neko sa vise neko sa manje srece.
Sta je sreca ustvari ?
Brdo droge.... Ha! Zanimljivo je to , da te svaki terapeut u praksi psihosocijalnog tretmana upita "Da li volis sebe?" ... Po Marku Tuliju Ciceronu, svako zivo bice voli sebe. U praksi, se moze razlikovati percepcija voljenja sebe. Jer ti i kada napravis prestup bilo kakve prirode, to cinis da zadovoljis svoje unutarnje porive. Ili potragu za nekim ili necim. I kako rece jedna pametna osoba sa ovog foruma, svi imamo "svoje" naocale kroz koje posmatramo svijet.
I ko je kriv ? Mozemo li onda reci da je bilo sto namjerno. Ako ti radis najbolje sto vidis. Moje su ocito odavno slomljene. Mozda cak nisu ni moje. Pa, ja bih da ih vratim onome cije su... Za prvim kafanskim stolom. Odatle je pocelo.
Sa alkoholom se sretnem , nekada davno u osmom osnovne, i tako godinu po godinu, dadoh se svojski u opis stihova pjesme "Vencavo sam se i razvodio, s kafanama velegradskim" Koja su to vremena, bila,covjece, frcali nobelovci iz ceijfa i meraka, a danas marka ti ko dzamija. Cak mi svakakve ideje, Boze me prosti padaju na pamet. I cekas onaj prvi u mjesecu , evo ga jos manje od pet sati do spasonosnog datuma, dace Bog i da se sta ne desi do ujutro, kad stanes pred onaj bankomat ko pred zid placa, "daj Boze, sad samo da ima sta..." Imam tri kartice, iz zlatnih vremena, a sve tri kad saberes nema pola marke.. A jos dvije cigare u kutuji. Masalla.Tacno da mi se vratit , alkoholu pa da se ne trijeznim nikako, prosto mi dodje sad da se usikam, a ne znam kako mi se slaze s terapijom. Moracu provjerit. Onako penzionerski, pijem 6 tabletica na dan. Ako ne umrem, od droge, mora da cu od cira na zelucu. I eto ti na! Ko prosjak za malo srece, odera ti gazda kozu s ledja. pu!
Vladati nad sobom najveća je vlast.

zeleni
Posts: 1002
Joined: Wed Mar 16, 2011 2:19 pm
Location: Beograd

Re: Requiem for a Dream

Post by zeleni » Tue Oct 06, 2015 7:21 pm

motivation, ja se, posle nekog recidiva, kratkog ali brutalnog, navukoh, uz blagoslov lekara na te - tabletice. i kad je došlo do toga da ih se rešim, kriza je bila teža nego od dopa.
vrlo olako shvatamo te ksalole, sanvale, largaktile, lamale i ine kurce, a opaki su u pičku materinu. htedoh reći - vrlo oprezno s njima, ništa ne rešavaju, samo prolongiraju problem a treba mnogo jaka volja da ih se rešiš. 10 dana teškog pakla.
aj, drž se. osmeh na lice i dupe uza zid,
uzdravlje
Ako nam neko dodje glave, to ce biti mangupi u nasim redovima

User avatar
motivation
Posts: 85
Joined: Fri Jan 23, 2015 10:23 pm

Re: Requiem for a Dream

Post by motivation » Sun Oct 18, 2015 12:20 pm

Ej legendo , hvala ti na savjetu...
Da, imam u terapiji lijek iz skupine, kojem pripada largactil to je onaj za shizofrenicare :D.. Neuroleptik Prazine. Sanval, ne pijem, jer me ionako zeludac boli, od svih ovih, a eto i spavam nekako u intervalima. I imam jos jedan za srecu. Ove za bolove ne racunam. Znas sta gadi mi se ovo, sebi se gadim.
A moja Sanela, mozda, izaberam ja pravi put, a nemam snage da na njemu ostanem. Sreca mi je pa imam ovako brizne roditelje, a bgm samo sto me nisu istjerali iz kuce, zbog mojih recidiva. Jucer mi je mama rekla moracu da biram, droga ili obitelj. Nemam vise kuda... Lako ti je kad se prejedes do te mjere, da ti je muka, i sa lakocom planiras trodnevni post. Onako samouvjeren i sit. A bgm nakon 48 sati gladi, kad ti dodju one zvjezdice pred oci i bajatog ces kruha.

I mrzim sebe zato sto svaki put, sve zaje*em, sav trud bacim u vodu... Prvi dan, mi te tabletice nisu pomogle, i nije mi trebalo dva put reci, da se vratim svom starom lijeku, jos dva tjedna... a i da ne mogu od srama javiti se, na odjel. Kad me ujutro oko pola tri probudi kriza, zavrsim je sa subom, jedina stvar koja istinski radi... A sad na testu ne smijem bit poz. ni na buprenorfin. Zadnji suboxone bio u petak ujutro. Testiranje utorak. Valjda bude izaslo. Jucer, ujutro, ovaj Prazine, noc protekla osrednje. Jutros samo tabletice za srecu, sutra mozda necu nista.
Skinem ja fiziku, kako tako... do prvih para... jelte vrag ga odnio... vise mogu li ikada racunati da ce stvari biti normalne? I nesto mi se samo kazalo, istinski nije vrijedna heroinska sreca, nije ona toliko velika, kolika je nesreca kad ga ne uzimas. Smece ti isprazni sve dopaminske i serotoninske receptore, a to ti vecinom sve prodje u nekakvom neznanju, kad te kljuca slozi, pa zaspes na stolici i zapalis pola pokucstva, cigarom sto ti je ispala, a ne znas ni kako ti je bilo, samo ti ostane gorcina toga da ti tablete za sizofrenicare, pishileptici i neuroleptici, Bog, hodze i popopovi, i rodjena mater, ne mogu popraviti svu tu zalost i prazninu sto ti ostane. I TO JE JEDINA ISTINA. I kad bi ti neko ponudio cijeli svijet, ili rajske perivoje, vidis ih kroz veo tjeskobe i nista vise nije vazno. A koliko mozes biti jak, tako emotivno obogaljen, i koliko dugo izdrzati takvo stanje, da se mozak sam regenerise, vrlo je diskutabilno. Pa vec brzo zagazis u istu ne"srecu" , bar da nista ne znas, sjedi drvo na drvo, i samo si produzavas agoniju. Eto, za sve one tinejdzere, adolecente koji navracaju ovamo, ne bi li saznali sta o zabranjenom vocu, izvikanom blazenstvu, za sve one koje privlaci svijet narkomanije da znaju surovu istinu, od nekoga ko istinski zali sto je stekao pravo da takve savjete udjeljuje.
Vladati nad sobom najveća je vlast.

User avatar
motivation
Posts: 85
Joined: Fri Jan 23, 2015 10:23 pm

Re: Requiem for a Dream

Post by motivation » Sat Oct 24, 2015 5:16 pm

Ravno devet dana kako ne uzimam heroin. Svercam se subom i terapijom. Sub uzimam svaki drugi dan, po manje... Sa dva mg. steram na cetvrtinu male. Al ne lezi vraze, eto ti one moje doktorice da mi siju zavrne, sto sam poz. na BUP i Benzodijazepin. Eh , tu je kvaka sto ja nijedan iz kategorije ovih drugih ne uzimam. Dva dana prije testa 5 tramala pa neg. a zivo me zanima odakle sam poz. na xanax.
Uglavnom, pojacala mi terapiju, da se skinem sa suboxona, uz obecanje da se necu navuci na ove tabletice, i jednostavno ih se mogu rijesiti kad prestane apstinencijski sindrom. I rekao bi covjek sve sjajno, samo one ne rade. Cista ubleha,treba im 14 dana akumulacije da proferceraju.

Ocito se svi urotili da me dobro namuce. Stari mi namislio kako mi ne treba opijatska terapija, a veze nema sa zivotom. Da zavrsimo jednom sa opijatskom pricom, koja je pocela sa kokainom. Pa mogu reci da je on nekako dosao poslije ili uz alkohol, i glavni je i odgovorni, za moje spustanje sa heroinom. Eh sad mislim, ako ja tih cetrnaest dana, se popravljam sa malkice suba, truncicu samo, i kupim nesto vremena, naravno svaki treci dan ili bolje receno, kad mi zagusti... uto mi se akumulira ova terapija, i onda se dam deset dana svojski na tretman. Moglo bi izdobrit. Najgore od svega, sto me uhvatise iznenada, pa se ne stigoh ni pripremit, lijepo se pozdravit sa horsom, zazeljet mu sretan put. Ovako tek se vjencali a rastasmo se na medenom mjesecu.
Vladati nad sobom najveća je vlast.

User avatar
manson4ever
Posts: 36
Joined: Tue Sep 30, 2014 10:30 am

Re: Requiem for a Dream

Post by manson4ever » Thu Nov 12, 2015 7:55 am

Izgleda da ovdje ne dolazi vise niko cist, da bi ti rekao da uopste nije tesko uspjeti. Naravno, pod uslovom da to zaista zelis.

User avatar
motivation
Posts: 85
Joined: Fri Jan 23, 2015 10:23 pm

Re: Requiem for a Dream

Post by motivation » Mon Dec 14, 2015 1:12 am

Nemam bas izbora. Samo dvije karte su u igri i to dobro znam. Da savladam strah i izborim onu najvecu bitku, onu sa sobom, unutarnjim gujama, udavima sopstvenih strasti i poriva ili da krenem linijom manjeg otpora kud me vjetar nosi, i iskopam vlastiti grob, potpisujuci da ko hodajuci mrtvac srusim i zadnji trag ljudskog dostojanstva prodajuci dusu za jedanj panj,izgubim obitelj i posao i overim u nekoj rupi sanjanjuci nikad ostvarene snove..

Puno me puta obuzme zal, radim i zivim u zdravoj sredini, a medju njima sam izrod, dvolicnjak, i zavidim im cesto jer sam do jucer bila dio njih a osudila sam se da ovisim o kolicini prljave prasine, samo da se osjecam kako se oni osjecaju prirodno. I krijem svoju mracnu stranu, a cini mi se ona svaki dan sve vise izbija na vidjelo i paranoisem, da znaju da sam drugacija. Cesto se govori o drogama, sa neopisivim gadjenjem osudom, da mi dodje povracati od svega toga ili da im redom svima lupim samare... Sjetim se jednog mog dogadjaja, kojeg sam pisala Saneli ovoga ljeta---

Godinama kako idem u Hercegovinu i nikad nisam posjetila kulu na Pocitelju... Bila sam na raznim mjestima, a eto nju sam nekako nepravedno podcijenila. Ono sto mi je trebalo sve vrijeme,toga dana je cesta uz nepresusni osjecaj da idem nekuda... A onda, jos jedna carolija, dobila je mjesto u palati uspomena. Znas, onaj osjecaj kad se rasprsnes u milijun cestica i postanes vazduh, postanes kamen i topli maestral, kap smaragdne vode sto isparava i putuje nekud u suton, zvonki odjek u glasu ezana. Jeza me prosla cijelim tijelom, i zelja da matematicki tacno upijem svaki detalj. Bio je sumrak vec, taj preljev boja na nebu, tijek tame ka svjetlosti, od palete zvjezdanog sjaja i tamo preko Neretve daleko negdje, na horizontu cijeli spektar crveno-zutih nijansi, pa natrag uz blagi jugo do bjeline gdje je snaga kamena ukrocena i pretvorena u dom.

I eto, ko po nesreci, istrosila mi se baterija na telefonu, Mada mislim, da ni najsavrseniji uredjaj, nebi vjerno prenio sliku, samo zbog onoga sto se dogadjalo u meni, onome cemu rijeci nisu dorasle, niti sto bi svi Beethoveni ovoga svijeta mogli odsvirati.. Dok je kolegu koji je bio samnom vise opcinila briga, da na kuli nema zmija ili... NARKOMANA. .. :mrgreen: (Sanela sjecas se ove price) Koja je to ironija zivota bila--

Iskuliram naravno te nekoliko puta ponovljene opaske i pokusam nekako suptilno i nenametljivo da kazem koju blagu rijec za te nesretne ljude koji upali u zamku ovisnosti. Lako je ostati hladan,kad si predhodno uradjen, na sve sto bi se normalan covjek crvenio od srama...Na poslu svakako heroin radi za mene...Produktivan je koliko i ja, samo je mnogo opusteniji od stvarne mene...
Koji ce mi ovo put biti da se dam na detox, a ne izdrzim dva-tri dana i svaka kriza nakon recidiva je neuporedivo gora i vise me je strah, pogotovu kad se suocim sa cinjenicom da me 6 mg. suba ne pokriva... Negdje sam procitala da je mozgu potrebno 21 dan da se regenerise, od ovakvog silovanja te pocne normalno funkcionirati i stabilizirati emocije i ponasanja... Zvuci mi kao 21 godina, a ne 21 dan.
Veceras, dok ovo pisem, stavila sam hartiju i pero na stol, da si napisem ciljeve i moralnu podrsku, dok me jos euforija drzi... Pisem pismo sebi, prvi puta.
Dosadilo mi vec vrtiti se u krug, a vjerujem svima oko mene, koji stoput slusaju istu pricu, bez rezultata klasicnu narkomansku propagandu koja te vodi nizom lavirinata da te izvede nikuda.
Kako mi je Sanela predlozila, veceras si pisem program, pripremam plan ishrane za regeneraciju.. Kupila sam cajeve od kantariona , maticnjaka i slicnih travki, sto poticu dobro raspolozenje, i namjeravam ih piti umjesto vode... Vocne salate i kakao s medom.. Lanene sjemenke, orahe i bademe . Napunila sam MP3 dobre muzike, uplatila clanarinu za teretanu, i nadam se da cu smoci snage da se bar pojavim tamo.
Odpocinjem u utorak... Tad mi stize sema suba, koji mi je neophodan prva 4 dana.. Da prebrodim onu fizicku krizu. Nadam se da cu uspjeti ovoga puta.
Vladati nad sobom najveća je vlast.

User avatar
motivation
Posts: 85
Joined: Fri Jan 23, 2015 10:23 pm

Re: Requiem for a Dream

Post by motivation » Mon Dec 28, 2015 4:20 pm

Treci dan cistoce. Molim Boga da prezivim ovako do nedjelje. Ne izlazim nigdje, cak nemam snage otici na uobicajeno mjesto po semu. I ne zelim da odem vise.
Vladati nad sobom najveća je vlast.

User avatar
sanela
Posts: 3799
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Requiem for a Dream

Post by sanela » Mon Dec 28, 2015 7:31 pm

Sretno.
Dan po dan.

Hemfri
Posts: 204
Joined: Mon Feb 06, 2012 5:49 am

Re: Requiem for a Dream

Post by Hemfri » Tue Dec 29, 2015 5:05 am

motivation wrote:Treci dan cistoce. Molim Boga da prezivim ovako do nedjelje. Ne izlazim nigdje, cak nemam snage otici na uobicajeno mjesto po semu. I ne zelim da odem vise.
Znaš ŠTA meni ,ali NIKAKO NIJE JASNO,draga moja motivation:-

U čemu je poenta da se svako malo vraćaš u recidiv i iako izuzetno inteligentno i zrelo i nadasve SAMOSVESNO Pišeš o svemu i sebi,kad se ti,
koliko sam te čitao-a JESAM te pažljivo čitao-tvoje ispovedanje ovde,sad već REDOVNO na svakih par dana VRAĆAŠ Heroinu? NE,nemoj me
shvatiti pogrešno-ni izdaleka ti ja ne držim slovo niti te osuđujem i preslišavam,ali mi jednostavno NIJE JASNO....ČEMU svo to i na TAKAV NAČIN pisanje kako se želiš izboriti sa demonom ovisnosti o dop a sa druge strane pišeš,kako"već treći dan NISI uzela H"...pa opet,pre toga kako si "čista",već nekoliko dana...pa se opet vratiš u recidiv i tako u krug kome se ,po tome kako pišeš uopšte ne nazire ni teoretski kraj? :shock:
Jebiga,izvini ,ali ,opet kažem-pišem,ništa drugo sem što mi ali UOPŠTE nije jasna poenta svega što ti radiš i pišeš u ispovedanjima :?:
P.S Da Li si TI motivation uopšte išta rešila da presečeš ili samo pišeš iskreno ispovedanje ranjene duše koja se samo vrti u začarani krug?
"Ne ljutim se ja Što TI Mene Lažeš-Već Što Misliš da ti ja Verujem!" - (PRA stara Kineska poslovica)

Post Reply