Koliko su opasna moja razmisljanja?

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

Ekatarina98
Posts: 5
Joined: Wed Jun 17, 2015 10:32 pm

Re: Koliko su opasna moja razmisljanja?

Post by Ekatarina98 »

motivation hvala ti, otici cu onda do obiteljske lijecnice da mi da uputnicu za psihologa, i pokusat cu da moji ni ne saznaju za to jer su njima svi ljudi koji idu psihologu/psihijatru nuzno ludi i poremeceni. A i uvijek ih je bilo briga 'sta ce ljudi rec', tako da cu se potrudit da nitko ni ne sazna da sam bila u psihologa. Znam da mogu naci na internetu, ali zivim u manjem gradu i uopce ne znam postoji li takvo sto ovdje i bi li me primili. Znam za samo jednu udrugu koja promice izbjegavanje narkotika, ali oni ne rade sa ovisnicima, vec idu po skolama i djeci pricaju o ovisnosti. Ja znam teoriju napamet koliko sam toga procitala, sad mi treba praksa. :-D
I, ako smijem pitat, kako nema nista specijalno, a na kokainu si bio (ili jos uvijek jesi) pola godine, a da ne pricam tek o alkoholu 8 godina? Nemam namjeru podbadanja vec me zanima sta te onda drzi tolike periode vezanim za te ''nista specijalne'' supstance? Bolest ovisnosti, radoznalost, drustvo... ili su te stvari ipak bar malo specijalne?

Hemfri Znam sve to, dovoljno je procitati samo par ovdje napisanih ispovijesti i shvatiti da je doista tocno to sta ti kazes, i kao sto rekoh, meni je najgore sta ja znam i svjesna sam toga, ali i dalje zelim makar probati. I ne znam sta me dovelo do toga, moje drustvo vecinom ima averziju prema heroinu, bave se muzikom, malo alkohola, trave i to je to... A mene vec duzi period muci misao heroina, ne znam odakle mi, zasto, hoce li me proc ili cu za 5 godina postat beskucnik bez ikakve perspektive u zivotu. Znam da o meni ovisi sta cu odabrat, bojim se da sam previse labilna da se oduprem. I zato sam ovdje, kako da izbacim to iz glave i SHVATIM da je to zlo s kojim se ne smijem poigravat, da zaboravim i zaokupim se drugim stvarima... I opet znam da je sve to na meni, ali ne mogu, ne znam sta da radim, kako, di, kud..
"Ljudi koji tako duboko osećaju ne mogu da žive u ovakvom svetu. Taj bol je nesnosan, videti i osećati sve..."
Margita Stefanovic
User avatar
motivation
Posts: 86
Joined: Fri Jan 23, 2015 10:23 pm

Re: Koliko su opasna moja razmisljanja?

Post by motivation »

A ti mislis da ima nesto specijalno u sopstvenoj propasti ? Ljudi se ovdje pretrgose da ti pomognu, sad daj da te neko ubjedjuje.
Dosla si po podrsku i imas je ito od ovisnika koji su uspjeli da se izbore sa sobom, prezivjeli muku Isusovu, i opet se tu bore sa tvojom umisljenom krizom vidi ti recenice
I opet znam da je sve to na meni, ali ne mogu, ne znam sta da radim, kako, di, kud..
– znaci strasno...

Drago kinderche uslov je da ti prvo sama sebi ucinis uslugu, time sto ces hitno potraziti pomoc na pravom mjestu, kako bi popravila ono sto je u pozadini tvoje zelje za uzimanjem narkotika. Jeli mozda trazis utociste u tamnom vilajetu, kako bi se pod okriljem tame osjecala sigurno, nedodirljivo? Mozda te neko maltretira ? Jesi li imala lijepo djetinstvo ? I nemoj misliti da si zrelija od svojih vrsnjaka, to ti je subjektivan osjecaj. Oni cooliraju a ti se smucas po narkomanskim forumima, to nije zrelost prije odbacenost. Naravno da si inteligentna, ali se ponizavas glupim ponasanjem. Ej, pravo si tersavo dijete. :P Idi tom psihologu i javi sta se dogadja.
I samo mi reci, ako bi npr. uzela heroin sta bi ocekivala da ti se desi, sta bi voljela da osjetis ?

Iskreno, u zivotu su mi se dogodile stvari koje su bile neuporedivo bolje od droge. I onda mojom greskom su te stvari izgubljene, i uzimam gudru da sakrijem od sebe kako imam slab karakter, kako sam jad bez morala, i nemam snage da se izborim za svoj zivot, vec kao zadnja kukavica bjezim cim sjever zapuse, uzimam gudru kao protetiku duse, kao ekstremitet koji mi nedostaje,... To je maska kojom skrivam svu svoju nemoc da se suocim sa neuspjesima i vidim lazni odraz srece. Isao je alkohol, pa isfurao, nista mi dobro nije donio, snjesko pa je isfurao i uzeo svoj dug. Sad heroin, i opet tvrdim da ima veca sreca od heroina. Ona prava istinska a ja imam namjeru izboriti se za nju. Daleko od od gorkog okusa sto ti se slijeva niz grlo pravo na dusu. A ti kako hoces. Mozda ja sad ovo pricam uradjena, a time jos bolje jer izvjestavam te s lica dogadjaja o onome sto ce ti se samo kazati ako se ikad pocastis "specijalitetom" .
Vladati nad sobom najveća je vlast.
pavaoiztarza
Posts: 30
Joined: Fri Mar 13, 2015 7:41 pm

Re: Koliko su opasna moja razmisljanja?

Post by pavaoiztarza »

Ekatarina98 wrote:Pozdrav svima vama na ovom forumu, procitala sam puno toga, neke stvari su me rastuzile, neke razveselile, neke bacile u razmisljanje...
Svi vi koji ste uspjeli pobijediti heroin, i vi koji ga pokusavate pobijedi zelim sve najbolje, svaka cast na volji i trudu, isplatit ce se kad tad :smt023

Ne znam koliko ovo iznosenje vlastitog stanja pripada ovom pdf-u ''Vase ispovijesti'', ali ucinio mi se kao najpovoljnije mjesto za pisanje ovoga sta slijedi.
Vrlo dobra ucenica sam gimnazije, 17 godina, bila odlicna u osnovnoj, sve odmah shvacala, pristojna, dijete za pozeljet ukratko. Ali uvijek sam osjecala da ne pripadam nigdje, mozda (bez lazne skromnosti) sta sam pametnija/zrelija od vecine njih? I, naravno, druzila sam se s vrsnjacima, druzim se i sad i sve to stoji, ali nekako opet onaj osjecaj da me apsolutno nitko ne razumije i da se apsolutno nikome ne mogu 100% otvorit.

Kao vrlo znatizeljna osoba, citala sam puno o stvarima s 'one strane zakona' i uvijek me privlacio taj svijet losega. Dobro, mozete reci da je to posljedica puberteta blabla, ali ja zadnjih mjeseci doslovno sanjam heroin, krize... Zelim probat. Uhvatim se kako zamisljam kakav je to osjecaj kad ubodes iglu u venu? Kakav je to osjecaj kad te ulovi kriza? Kakav je to osjecaj koji je jaci od 1000 orgazama? I ne zelim to citat, zelim osjetit. Samo jedan put. Mislim da bih se mogla iskontrolirat, ali isto tako su to svi mislili, pa....i nisu mogli.

Neopisivo me vuce sve, iako sam svjesna da bih time mogla zapecatit svoju sudbinu, unistit obitelj, unistit sebe... ali svakog dana sve vise hocu.

Imam sredenu obitelj takoder, mislim svadamo se mi po kuci, al nista strasno, pruzili su meni i dvjema sestrama sve sto su mogli, ali prokleti osjecaj da me nitko ne voli, da zivot nema smisla, da me nitko nikada nece shvatiti. A vole me ljudi, rado su u mom drustvu, kazu da sam lijepa i zgodna, par deckiju mi je reklo da sam bas 'drugacija', sto god to znacilo... I ja sam spremna unistit sve to, svjesno. Imam srece sto ne poznajem nikoga ko ima veze sa heroinom (bar mislim da nema nitko), vecinom u drustvu pusimo travu (a ja i to rijetko, mozda jednom u dva mjeseca.. preblago mi je), dvojica znaju nekad uzet ex ako idemo na techno i to je to. Plasim se same sebe, je li ovo uobicajeno razmisljanje prosjecne 17-godisnjakinje? Sta me dovodi do toga? Sta da napravim da bih se ohladila od toga i shvatila sve negativne strane drogiranja (koji je mnoooogo vise) nego onih pozitivnih?

Znam da sam naporna s tekstom, ali eto ne znam kome da se obratim. Mislim da kad bi mi sad dosao neko sa heroinom... ne bih bila u stanju odbiti. Strah me.
Zdravo. Hoćeš li, molim te, reći mi samo malo više o situaciji, koja neposredno prethodi tom razmišljanju o uzimanju tvari ?

U kojoj situaciji misliš da te niko ne voli ? Češljaš se ? Vraćaš iz škole ? Ležiš na kauču ?

Nedavno sam pročitao "6 najvažijih odluka" od Sean Covey (ima je Mladinska knjiga) i tu ma poglavlje koje baš govori o tvojoj situaciji.

Mislim šta god da ja kažem, to nije utjecajno kao kada kaže ekspert.

Joj, samo kada bi samo jedan dan jedan put u godini uradila drugo, nego da te noge nanesu u to društvo. Da li te noge mogu odvesti na drugo mjesto ? Možeš li to zapisati na papir za nerednu sedmicu ? Da odeš u biblioteku prije nego među te "drugove" ?

MIslim, ja imam nezahvalan zadatak, koji mi je gorak, ali ću ga ipak uraditi, da ti kažem gorku istinu o tim ljudima, tvojim "drugovima". Nekako mi se čini da imaš dobar zamah ali si zabacila udicu u zagađeno jezero. I, nedaj Bože, ako tu ribu upecaš i ispečeš, otrovaćeš se.

Ima li neka druga rijeka osim Miljacke, da pecaš u njoj pecaš vrijedne prijatelje ?
bbbbb90
Posts: 16
Joined: Sat Apr 04, 2015 12:02 am

Re: Koliko su opasna moja razmisljanja?

Post by bbbbb90 »

prvo i osnovno je da prestanes slusati losu muziku, a pod tim mislim na EKV koji je jedna cista glorifikacija narkomanije. realno je da ces probati sve i svasta, ali ne i heroin ako si kako kazes sama za sebe inteligentna. pogledaj filmove o drugim drogama ili se baci na neke teorije zavjera, david icke je primjer covjeka kojem je trijeznom boljem nego vecini na bilo kojoj supstanci ikada izmisljenoj. prestani o sebi sanjariti kao o nekoj neshvacenoj margiti nego se lati neke ozbiljne rabote, a to sto ti djecaci govore da si posebna i drugacija....... jbga mi to govorimo svakoj drugoj djevojcici kada hocemo da je opalimo, a to je pristup tim nekim "artisticki" nastrojenim djevojcicama. citaj, uci, setaj, trci, jbga radi sve samo se nemoj gudrirati i mastati o sebi kao o nekoj neshvacenoj djevojcici jer tamo u DALEKOOOOM SVIJETU POSTOJE STVARNO TAKVE DJEVOJCICE I DJECACI KOJI SE BORE SA SVIM TIM, A NE PALAMUDE O MASTANJU O HEROINSKOJ KRIZI.

ps. ako hoces hiljadu orgazama obujmi nogama jednog od tih djecaka koji ti valjaju finu suplju za vase godine i jednostavno vodite ljbuav ili se jebite 1000 puta i to ti je to, barem nema zikre, a ni price ako mali nije papan. i mani se MLADENOVICA, VDa i ostalih debila koji su nametnuti omladini kao neki veliki umjetnici, a ustvari us plagijatori i karine :P
Ekatarina98
Posts: 5
Joined: Wed Jun 17, 2015 10:32 pm

Re: Koliko su opasna moja razmisljanja?

Post by Ekatarina98 »

evo mene ljudi opet ovdje...
Dogodile su se odredjene stvari o kojima cu pisati u narednim redovima, samo da zahvalim svima koji ce ovo uopce procitati, jer sam potpuno svjesna da vecina vas ima 100x gorih vlastitih problema i obaveza od slusanja (citanja) takoreci djeteta..

elem, proslu subotu sam bila vani, mjesto okupljana samoprozvanih alternativaca, u stvari mase koja se trudi izdvojiti na bilo kakav nacin (postavlja se pitanje da li i ja spadam tu?) odgovor nije ni bitan.. dosla sam sa 3 prijateljice i 2 poznanika. da skratim pricu, sa jednim od njih sam pricala dobra dva sata na stepenicama ispred, nisam bila pod utjecajem alkohola niti bilo kakvih drugih opijata. pricali smo o svemu, i dosli do zakljucka da smo vrlo slicni u ukusu za muziku, filmove, knjige... dosla je tema i droge, pustila sam ga da prica i rekao je da uzima heroin 4 mjeseca, ali kao extra je, on drzi sve pod kontrolom, malo se opusti svako drugi vikend i tako... i zaista, nije izgledao kao neko ko ima ikakve veze s dopom. narkomani su uvijek nekako vidjeni kao skoro anoreksicni, neuredni i zapusteni (ili su takvi nakon dugog staza drogiranja), u svakom slucaju, on je suprotnost svega toga. kljucan trenutak je onaj kada me pita bi li se ja sredila s njim.. standardna prica, malo se opustimo, odmorimo, bla bla.. opisao mi svoj prvi put i glorifcirao ga kao osjecaj blazenstva... sve me to privuklo, njegova uvjerenost u istinitost toga sta prica i moja radoznalost su me mogli odvesti negdje gdje bih zasigurno zazalila.
rekla sam mu NE, jedva, kao sa posljednjim atomima snage, kao da je neko drugi iz mene to izrekao, kao da hocu, a znam da cu se unistiti... mogla bih slobodno reci da je takvom odgovoru pridonio i ovaj forum, i svi prethodni odgovori na ovom topicu.. kao da mi se sve to izlistalo u glavi, i razum je prevladao. nisam htjela jer ne zelim povrijediti familiju, koliko god se ne slazem s njima, ne zelim im nanositi bol, nisam htjela bas sada kada sam se puno trudila u gimnaziji da prodjem s 5, nisam htjela sada kada sam nasla macica na putu i udomila ga.. sitnice, ali znace mi..

decku sam rekla da ne bih da se vidjamo niti druzimo, jer imam osjecaj da bih pala pod njegov utjecaj pomalo.. no svejedno, on nastavlja izlaziti s nama, uvijek je tu negdje, u prolazu makar.. i mnogo mi je zao zbog njega, jer jos nije svjestan koliko se opasno igra, a tek mu je 22. isto tako, kao da imam potrebu da mu pomognem dok jos nije potpuno zaglibio, ali ne moze se pomoci onima koji ne zele pomoc, niti se mogu boriti sa vjetrenjacama..

p.s. i evo bas sad mi slucajnim odabirom svira pjesma za koju je rekao da je slusa ustondiran.. (rundek- sanjam)

pozdrav
"Ljudi koji tako duboko osećaju ne mogu da žive u ovakvom svetu. Taj bol je nesnosan, videti i osećati sve..."
Margita Stefanovic
User avatar
noel
Posts: 380
Joined: Wed Apr 08, 2015 9:51 pm

Re: Koliko su opasna moja razmisljanja?

Post by noel »

Dečko izgleda ok, imate sličan ukus za muziku, knjige, filmove... da ne spominjem da ima šemu za tvoju najveću neprežaljenu želju, heroin, kojeg ti je onako usput, odmah i ponudio! Nadam se da ćeš se držati svojih riječi i kloniti ga se, iako je on očito sada već dio vašeg društva i teško će ga biti izbjeći. Zaljubit ćeš se u njega, zaljubit ćeš se u heroin... Budi jako oprezna i odlučna. Nemoj mu pomagati niti ga pokušavati izvući iz pakla droge, nemoj niti šetati po udrugama u nadi da ćeš pomoći drugima, dok ćeš objektivno biti okružena ovisnicima kojima je jedina tema i svrha postojanja općenito, heroin.

Taj heroin je previše glorificiran u pop kulturi, tih "1000 orgazama" iz Trainspottinga jednostavno nije istina. Prvi put kad sam probao dop (izuzetne kvalitete btw) nastupilo je veliko razočaranje, pitao sam se "i, zar je to to? Na to sam bacio 50 eura?". Da ne govorim kako sam čitavu večer povračao. Naravno, kasnije se mozak navikne i prilagodi na supstancu koja ga kasnije uzme za taoca. I bude lijepo, sve dok jednom više ne bude, a onda je jedini cilj izbjeći krizu.

Tek sad sam pročitao čitavi thread, i mogu reći da te shvaćam. I ja sam kao klinac, također u svom svjetu i neshvaćen, u vrijeme dok smo se radili dizalicama, maštao o heroinu, za kojeg su mi filmovi kazali da je droga nad drogama. Kasnije sam ga i nabavio, donio u društvo, brzo smo se navukli... Gdje su danas ti ljudi? Neki ispod zemlje, neki psihički uništeni, neki po komunama, svi sa planovima za skidanje i svi nezadovoljni, nesretni. Bolesni. Bez vlastite obitelji, nekretnina, pokretnina. Tinejđerima, posebno "neshvaćenim", iz nekog razloga je ta samodestrukcija privlačna, ali kao što je netko već napisao, sve je to traganje za samim sobom, traganje za identitom - ništa što adolescencija neće rješiti s vremenom, a kasnije ćeš na sve gledati sa podsmjehom.

Imaš ok obitelj (nemoj im uništiti život), prošla si s pet u gimnaziji (inteligentna si), udomljivaš mačiće po ulici (dobra si osoba)... Nemoj to upropastiti, tvoja razmišljanja o heroinu su zaista nerealna, stvarnost je mnogo drugačija. Makni se od tog dečka u potpunosti, ako on ne želi iz društva, otiđi ti... lako je moguće da potpadneš pod njegov utjecaj, makar i nesvjesno, s vremenom. U opasnoj si situaciji.

Želim ti puno sreće, piši i dalje obavezno!
MasacreEnElDiscoBar wrote:sad vishe neznam di sam...samo mjenjam droge...uff...koje sranje ochu se rjeshit te ovisnosti a, molim Boga da mi ostavi neshto....
lutalica
Posts: 64
Joined: Fri Feb 21, 2014 9:24 pm
Location: split

Re: Koliko su opasna moja razmisljanja?

Post by lutalica »

Cao ekatarina89 nemam ti puno sta za rec.sto vec nisi cula od mojih"kolega"ovde.ali znam jedno.Djavo te nasao.znas ono pazi sta zelis,moze ti se ostvariti.E pa draga padas gotovo je
.Nije to bilo sta to je DJAVO osobno.vjeruj mi iz 9 kruga pakla.dosao je u vidu tog momka.Ako zelis posalji Pp. Pa cemo pricati.rekla bi da si iz Dalmacije po pisanju.i ja sam.Nadam se da nisi pala do sad .javi se bilo bi mi drago.
Kriza,agonija zivih mrtvaca!
User avatar
motivation
Posts: 86
Joined: Fri Jan 23, 2015 10:23 pm

Re: Koliko su opasna moja razmisljanja?

Post by motivation »

i bas sad slucajnim odabirom svira ti pjesma koju narkoman slusa ustondiran... sazivljavanje, poistovjecivanje, fantaziranje, a ne znas koliko si sretna bas sad. silne propagande koje se vode u borbi protiv ovisnosti su dobronamjerene, ali i pogresne u jednom trenutku. svodi se na teoriju kako je droga losa, kako zavrsis na dnu, sam umires na kisi... hemingvejski, jos samo fali onaj pogled u daljinu i nestajanje u magli neke puste ulice bezimenog grada. tako nastimovano, da se jedan depresivac, odbaceni tinejdzer, i mazohisticni sanjar pronadje u toj mracnoj romantici.. A niko nikad nije napisao, koliko si ustvari zarobljen u jami beznadja, koliko mozes biti istinski nesretan ito ne na onaj pjesnicki nacin, vec na jedan kakav ne mozes ni zamisliti kad si normalan. i niko ne pise, koliko mozes biti tjeskoban, sa kolikim strahom i strepnjom se nosis, kako ti srce lupa, a opet nigdje svjetla na vidiku, i nikoga da ti pomogne a pomoc ocajnicki trebas.. i oni koji su tu, jer imaju crnu ovcu u obitelji ili oni sto za to primaju platu postanu zasiceni pa i nisu ti od neke pomoci jer, niko ne moze da ti ugradi novo srce i novi mozak. Cistiji. Onda se prvo prijatelji udalje od tebe, oni na koje si racunao, pocinju da te se stide, pa daljna rodbina.. a onda i ona bliza pocne da okrece glavu. Slucajni prolaznici te odmjeravaju strogim pogledom, kao da ti na celu pise da si obiljezen. Ljekari, kojima si 20ti pacijent danas popune recept, svjesni da si postao samo statistika, i da ustvari od tebe nista nema. Onda dodjes doma, zavuces se medju cetiri zida, knjige i filmovi te vise ne interesuju. Pa ni muzika. Ne mislis vise ni na buducnost, cekas da zadje sunce i da se zavrsi jos jedan dan tvog zivota u kojem samo dises, jer ne mozes ziv u grob, a u tebi i oko tebe sve jad i cemer.. Medju stotinu ljudi si sam, isprepadan i na grudima kao da ti neko sjedi i neda da dises. A ne mozes da places.. da istreses iz sebe. Da osvane novi dan i sve prodje.. Agonija svakog zalaska sunca sve veca. I sad, da pitas bilo kojeg narkomana na svijetu, ali pravog narkomana, koji je iskusio sve "cari" droge, rekao bi ti da bi volio da je nikad nije ni probao. Pametnom dosta.
A ti ces uraditi na kraju kako budes htjela. Samo ako ucinis to o cemu fantaziras i sa cim se sazivljavas grdno ces se pokajati. Ne odmah, ali to vrijeme brzo prodje. Ovo drugo ostaje, a tako je nepodnosljivo.
Vladati nad sobom najveća je vlast.
Lujka
Posts: 200
Joined: Sun Feb 03, 2013 4:42 pm

Re: Koliko su opasna moja razmisljanja?

Post by Lujka »

Uf, dobro se isplakah.
Postoje stvari koje su poznate i one koje to nisu, između njih nalaze se vrata.
lutalica
Posts: 64
Joined: Fri Feb 21, 2014 9:24 pm
Location: split

Re: Koliko su opasna moja razmisljanja?

Post by lutalica »

Motivation.Najezila sam se cjelim tjelom.i osjetila te trenutke ocaja.Pa kad ce ljudi da svate da tu nema ni R od Romantike.Samo tuga.cemer.jad.Ja znam da njoj ovo nista nije dovoljno.I da ce nazalost upasti u to.A stvarno bi zeljela da bar nesto dopre do nje.Jer sve ovo sto ona cita njoj je samo privlacnije.Jer boze moj-"ne moze to meni da se desi" .Bolje se ubij odma nego da prodjes sve to.Ja ti ,Ekatarina98.Ne mogu docarati kakvo je to zlo.Vec sam ti rekla ako Djavo postoji.a postoji samo u jednom obliku-to je heroin.Molim te malo razmisli.I pisi sto vise o tome ovdje bolje i tako da se ispucas nego da se pucas.
Kriza,agonija zivih mrtvaca!
Post Reply