Koliko su opasna moja razmisljanja?

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

Ekatarina98
Posts: 5
Joined: Wed Jun 17, 2015 10:32 pm

Koliko su opasna moja razmisljanja?

Post by Ekatarina98 »

Pozdrav svima vama na ovom forumu, procitala sam puno toga, neke stvari su me rastuzile, neke razveselile, neke bacile u razmisljanje...
Svi vi koji ste uspjeli pobijediti heroin, i vi koji ga pokusavate pobijedi zelim sve najbolje, svaka cast na volji i trudu, isplatit ce se kad tad :smt023

Ne znam koliko ovo iznosenje vlastitog stanja pripada ovom pdf-u ''Vase ispovijesti'', ali ucinio mi se kao najpovoljnije mjesto za pisanje ovoga sta slijedi.
Vrlo dobra ucenica sam gimnazije, 17 godina, bila odlicna u osnovnoj, sve odmah shvacala, pristojna, dijete za pozeljet ukratko. Ali uvijek sam osjecala da ne pripadam nigdje, mozda (bez lazne skromnosti) sta sam pametnija/zrelija od vecine njih? I, naravno, druzila sam se s vrsnjacima, druzim se i sad i sve to stoji, ali nekako opet onaj osjecaj da me apsolutno nitko ne razumije i da se apsolutno nikome ne mogu 100% otvorit.

Kao vrlo znatizeljna osoba, citala sam puno o stvarima s 'one strane zakona' i uvijek me privlacio taj svijet losega. Dobro, mozete reci da je to posljedica puberteta blabla, ali ja zadnjih mjeseci doslovno sanjam heroin, krize... Zelim probat. Uhvatim se kako zamisljam kakav je to osjecaj kad ubodes iglu u venu? Kakav je to osjecaj kad te ulovi kriza? Kakav je to osjecaj koji je jaci od 1000 orgazama? I ne zelim to citat, zelim osjetit. Samo jedan put. Mislim da bih se mogla iskontrolirat, ali isto tako su to svi mislili, pa....i nisu mogli.

Neopisivo me vuce sve, iako sam svjesna da bih time mogla zapecatit svoju sudbinu, unistit obitelj, unistit sebe... ali svakog dana sve vise hocu.

Imam sredenu obitelj takoder, mislim svadamo se mi po kuci, al nista strasno, pruzili su meni i dvjema sestrama sve sto su mogli, ali prokleti osjecaj da me nitko ne voli, da zivot nema smisla, da me nitko nikada nece shvatiti. A vole me ljudi, rado su u mom drustvu, kazu da sam lijepa i zgodna, par deckiju mi je reklo da sam bas 'drugacija', sto god to znacilo... I ja sam spremna unistit sve to, svjesno. Imam srece sto ne poznajem nikoga ko ima veze sa heroinom (bar mislim da nema nitko), vecinom u drustvu pusimo travu (a ja i to rijetko, mozda jednom u dva mjeseca.. preblago mi je), dvojica znaju nekad uzet ex ako idemo na techno i to je to. Plasim se same sebe, je li ovo uobicajeno razmisljanje prosjecne 17-godisnjakinje? Sta me dovodi do toga? Sta da napravim da bih se ohladila od toga i shvatila sve negativne strane drogiranja (koji je mnoooogo vise) nego onih pozitivnih?

Znam da sam naporna s tekstom, ali eto ne znam kome da se obratim. Mislim da kad bi mi sad dosao neko sa heroinom... ne bih bila u stanju odbiti. Strah me.
"Ljudi koji tako duboko osećaju ne mogu da žive u ovakvom svetu. Taj bol je nesnosan, videti i osećati sve..."
Margita Stefanovic
User avatar
motivation
Posts: 86
Joined: Fri Jan 23, 2015 10:23 pm

Re: Koliko su opasna moja razmisljanja?

Post by motivation »

Ti si u fazi gdje se trazis, pronalazis gdje pripadas... Cesto se u fazama puberteta, mogu nametati pitanja u vezi sa svojim identitetom. Ko sam ja, gdje pripadam. Mnogo tvojih vrsnjaka osjeca se kako ih niko ne razumije, nisi jedina. I normalno je da se trazis, a to sto se poistovjecujes tj. trazis u nazovimo ga mracnom svijetu,- dabome ima svoju pozadinu.
Roditelji su ti "pružili sve što su mogli", ti ih volis i shvatas da su oni dali sve od sebe, a ipak se osjecas kao da nemas sve sto si zeljela. E pa, navikni se na to, zivot nije bajka, isprepleten je dobrim ili losim stvarima i zato opstaju samo jaki.
Zasto se ne osjecas dobro medju svojim vrsnjacima, jer si drugacija "mracna i opasna", mislis da bi mogla pripadati "njima- narkomanima" ? Dovoljno zae*ano ? Kad se puknu, u mracnim (smrdljivim) haustorima, vodenastih ociju , bezlicni u svoj svojoj tragediji ... Jel to zvuci nekako tuzno i romanticno u isto vrijeme ? Bjesomucna potraga, vampirski zivot, tamne odaje zivota dovoljno misticno i privlacno ? Mislis da ces tako skrenuti paznju na sebe, da ces isprositi malo ljubavi razumijevanja ? E neces. Sve sto mozes dobiti je prezir i gadjenje ! A tebi se i to svidja ? Samo dodje vrijeme kad pocnes prezirati sama sebe. Nema drugog naziva do pacenici, kako da ti priblizim filing, vremenom postanes prepoznatljiv, ljudi bjeze od tebe kao da si tifusar a i nisi nista drugo do jelte prosijak pod ovim svodom Gospodinjim za malo srece. U najmanju ruku jadno.

I nece ti pomoci sto ovdje ucis napamet otuzne ispovijesti i sazivljavas se a njima. Jer potpirujes plamen, kruzis ko macka oko vruce kase sanjas neke iluzije. Nije taj heroin toliko spektakularan, i tako "svemocan", desi se i da se razocaras u njegovo velicanstvo prvih uzimanja a ono sto je jace, je ceznja za heroinom. Samo ti si se toliko nafurala, kako si pocela da sanjas-toliko si ga idealizirala, kladim se da te nebi ni radio. Samo bi se oduzela.
A kriza, kazu agonija zivih mrtvaca (jel to si ti ) mislis da u tome ima nesto romanticno ? Ako mislis da je lijepo kad te nesto jako boli, onda nisi normalna.Tih tisucu orgazama, vrijedi kad ga uzimas toliko da si vec sva propala i vec nemas nikakve druge radosti zivota, kad se ispovracas na ono jutro koje ustanes, i kad je gudra jedino ti sto u tvom smetljarskom zivotu da malo milostinje, jer pravog orgazma vise ni nemas, ako ti je ostalo u sjecanju i kako je izgledao. Ja heroin konzumiram nesto kratko al dosad ne vidjeh tih orgazama, nijednog. I svjedocim ti da mi je znalo biti bolje u zivotu, bez icega.
Nista lijepo ni romanticno, nema u drogi.
Autodestruktivnost ima svoje korijene i tebi je vrijeme da se obratis psihologu. Tamo ces naci odgovore. Mozda ti predlozi da volontiras u nekoj udruzi za borbu protiv ovisnosti :P Jer nije ovo svijet gdje pripadas.
Vladati nad sobom najveća je vlast.
gonzo88
Posts: 11
Joined: Tue Jun 09, 2015 3:24 pm

Re: Koliko su opasna moja razmisljanja?

Post by gonzo88 »

cao ekatarina89

nemoj slucajno da bi se zaletila da uzmes i probas heroin,to sto ga sanjas nema nikakve veze i ja sanjam milion stvari pa niti sam otisao da ih uzmem niti uradio nesto.poslusaj savjet momka(motivation)i posjeti nekog psihologa razgovaraj s njim i reci mu sve otvoreno.sve uradi samo nemoj da se prevaris pa uzmes to govno.imas 17 godina i citav svjet je pred tobom ali samo kada si cista ako se nedaj boze nakacis na to zlo nema te nigdje..kako god se osjecala i sta god mislila da ne pripadas tu i da zelis nesto s one "druge strane"probaj svim silama da ne probas tu drugu stranu jer je tu kraj svega ljepog.mozda neces ni osjetit to sto zelis poslje prvog puta uzimanja i onda ces traziti jos dok to ne osjetis i tada je vec kasno..zato moj najiskreniji savjet kao da si mi sestra bjezi od toga ko djavo od krsta.pozz i nadam se da ces nam napisati kako je sve to bila samo glupost koja ti se vrzmala po glavi heheh :axe:
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Koliko su opasna moja razmisljanja?

Post by sanela »

Draga @ekatarina89, dobrodošla na forum, kao posjetilac.
Već si dobila par odgovora na svoje pitanje o tome koliko su opasna tvoja razmišljanja.
Ja bih ti predložila da razmisliš o tome šta gubiš, a šta dobijaš ako odlučiš probati heroin!? Šta sad imaš, a šta bi sigurno izgubila da se "navučeš", a navukla bi se sigurno.
Dalje, sva tvoja razmišljanja i sve što radiš, uključujući i iščitavanje ovog foruma, je usmjereno na podržavanje tvoje furke da uzmeš heroin. Promijeni fokus, nađi nešto drugo što bi ti bilo interesantno i privuklo pažnju. Tu ti može koristiti razgovor s psihologom. Da otkriješ nove strane sebe i svojih interesovanja.
I zadnje, ali ne najmanje važno, osjećaj da nigdje ne pripadaš i da si "drugačija" od svojih vršnjaka. Zapravo, niko nikog u suštini ne razumije, jer svi sa sobom nosimo vlastita iskustva i na život gledamo iz svoje persepektive, ali smo sami u svom iskustvu svijeta oko sebe. Tebi je teško, jer se formiraš kao osoba, gradiš svoj identitet i odlučuješ hoćeš li biti u svjetlu ili tami. Tama može djelovati privlačnije, i meni je bila u tvojim godinama, ali je strah pobijedio, pa sam odabrala svjetlo. Ipak, cijeli život hodam na rubu, izabrala sam posao koji me dovodi u kontakt s ljudima koji su izabrali tamu i zahvalna sam što odabrah svjetlo. A toliko sam romantizirala taj svijet droge i alkohola, posebnih doživljaja i neshvaćenih, odbačenih duša... Sve je to zapravo sranje i propaganda. Iza te cijele fasade se kriju osobe koje se svakodnevno bore sami sa sobom, koji su izgubili sami sebe, a onda i sve ostalo, nesposobni da vole sebe i druge, da grade odnose i u suštini ostaju emocionalno nezrele osobe sa gomilom uvjerenja koja im otežavaju "povratak" u svjetlo. Na kraju, u nedostatku volje i snage, napušteni od svh koje su izlagali, izvarali, razočarali, ostaju sami sa svojim heroinom, koji im isto tako ne daje više ništa do mogućnosti da prežive dan i izbjegnu psihičku i fizičku patnju.
I zato svako ko se uspije izvući iz svijeta tame ima moj duboki naklon i podršku da ide naprijed. Zato ovaj forum i postoji da se vidi da je uspjeh moguć, ali i da se vidi koliko je to teška i neizvjesna borba sa samim sobom.
Ti odlučuješ kakav ćeš život živjeti! Svaki izbor nosi sa sobom posljedice. Sretno.
Ekatarina98
Posts: 5
Joined: Wed Jun 17, 2015 10:32 pm

Re: Koliko su opasna moja razmisljanja?

Post by Ekatarina98 »

motivation Hvala ti na odgovoru, upravo tako nekako se i osjecam - nepripadanje, praznina, besmisao. I onda trazim nesto da mi nadopuni tu prazninu koja je svakim danom sve veca. Jedno vrijeme sam se trudila uzivati u najmanjim sitnicama, i uspijevalo mi je.. Izadem i uzivam u zrakama sunca, ili u odmaranju slusajuci muziku, i naucila sam cijeniti to, ali sada mi vise ni takve stvari ne predstavljaju radost, onu istinsku srecu, zadovoljstvo samom sobom i unutrasnjim mirom. Konstantno sam u potrazi za necim vecim, jacim, boljim.. i strah me da to nesto necu nikad pronaci. Ili da je jedini izlaz iz moje unutrasnje tame ulazak u jos vecu tamu - heroin?
I prijatelji mi govore da se previse opterecujem stvarima koje nisu za moj uzrast, da previse razmisljam o problemima na globalnoj razini koje ne mogu rijesiti, vjerujem da je to istina i osjecaj u meni je kao da nisam imala djetinjstvo, bas ono tipicno djetinjstvo i polagano ucenje i spoznavanje stvari. Imam osjecaj kao da sam ja sve vec unaprijed znala i nisam se izglupirala kao dijete.
Slazem se s tobom da sam pocela idealizirati heroin kao supstancu koja ''mi bas treba'' da se zadovoljim... Mozda je bas problem sta sam odmalena ucena da se klonim toga, da je to zlo, ilegalno i sve ostalo.. i sada hocu prkositi i probati nesto zabranjeno?
Psihologu se ne mogu obratiti jer mi treba potpis roditelja jer sam maloljetna, a sa roditeljima nemam otvoren odnos i oni ne znaju sta se dogada u mojoj glavi, nisam im se nikad obratila za neki problem, da nije tako vjerojatno bih njih pitala sada o ovom razmisljanju, a ne vas (ili mozda cak do ovakvog razmisljanja ne bi ni doslo). Takoder bih voljela javit se u neku udrugu borbe protiv ovisnosti, ali opet ne znam kome da se obratim i kako da to objasnim svojima.

gonzo Ja se takoder nadam da ce me sve ovo proci i da cu uvidjeti sve lose sta prati drogu prije nego sta zastranim i skrenem s puta. Problem je sta ova opterecenost vec predugo traje. Kome god od svojih vrsnjaka spomenem drogu nailazim na osude, pljuvanje narkomana, ne postoji nikakva empatija, pokusaj shvacanja... Samo osude i mrznja, i to me jos vise tjera u ponor, jer moram sutit, a oni misle da je to meni eto tako jednom proslo kroz glavu i ja spomenula. A nije, svaki dan prolazi milijun puta, milijun pitanja. Ne mogu se skoncentrirat ni na sta, a jos je gore kad znam da ni na koga ne mogu racunati.

sanela
A toliko sam romantizirala taj svijet droge i alkohola, posebnih doživljaja i neshvaćenih, odbačenih duša... Sve je to zapravo sranje i propaganda.
Evo, to je u stvari to. Jer ja na narkomane ne gledam kao zle ljude niti ih vidim kao apsolutne krivce sta su postali ovisnici. Vjecno pitanje je zasto su uzeli, koja je pozadina toga, sta im se vrtilo po glavi, sta im se sada vrti po glavi, jesu li svjesno isli u samounistenje, zasto su nastavili uzimat ako su znali da je sve samo iluzija... Uvijek mislim da je postojalo nesto jace od njih, s cime se nisu mogli suociti, da su bili neshvaceni i razocarani ljudima oko sebe. I zbog toga mi se javlja zelja da i ja probam, jer sve ovo navedeno me krasi, ili pak da radim s tim ljudima i pokusam ih shvatiti i pomoci im.
"Ljudi koji tako duboko osećaju ne mogu da žive u ovakvom svetu. Taj bol je nesnosan, videti i osećati sve..."
Margita Stefanovic
User avatar
motivation
Posts: 86
Joined: Fri Jan 23, 2015 10:23 pm

Re: Koliko su opasna moja razmisljanja?

Post by motivation »

Samo ti svom obiteljskom lijecniku reci, da trebas uput za psihologa i dobices. Kod psihijatra ti treba prisustvo roditelja zbog moguce terapije medicamentima. A roditeljima ako vec saznaju mozes reci, da si npr zaljubljena u nekog, da se svadjas sa drugaricom, ... ma daj kako bi se drogirala i lagala svakodnevno, jer narkomani su ti nevidjeni manipulatori, pa da vidimo imas li talenta ?
A sto se tice ovih centara za borbu protiv ovisnosti, jednostavno mozes naci na netu, kontaktirati ih, a starcima reci da volontiras u crvenom krizu. ili cak da izvedes da im poslije kazes gdje volontiras, sigurno bi proslo ok. jer ako ista pozitivnije moze biti u tvom zivotu to je rad na plakaticima protiv droge... uostalom ne kaze se bezveze u osinjem gnijezdu je najsigurnije :D Ti zadovoljis svoje potrebe, a ujedno postanes svjesna sve te zalosti i nesrece. Ajde snadji se malo sine, nisi valjda mutava. Ne mozes, dvije bezveze stvari sredit, a ovamo bi se drogirala. :shock: Smijesno. I opet ti ponavljam, nema u drogi nista specijalno. I ne furam te, kazem ti iz svog iskustva i sa kokainom (6 mjeseci ), alkoholom ( 8 godina ) i evo sad sa horsom... I jamcim ti da je najbolji osjecaj kad ne znas kako izgleda i imas toliko mogucnosti u zivotu. A da.
Vladati nad sobom najveća je vlast.
Hemfri
Posts: 206
Joined: Mon Feb 06, 2012 5:49 am

Re: Koliko su opasna moja razmisljanja?

Post by Hemfri »

TACNO JE da droga,narkotici uopste daju lazan,ili pravilnije receno vestacki osecaj zadovoljstva i svaka droga ima svoj rad-receptore na koje deluje i neuro transmitere cije lucenje-aktivnost u mozgu pojacava i tako varajuci mozak dovodi osobu koja koristi drogu u izmenjeno stanje,ovo bi bilo madicinsko pojasnjenje narkomanije i osecaja koji ti budi radoznalost-nije istina da se ne bi osetila bolje,lepse,uostalom istorija heroina koji je napravio bayern iz nemacke mu je dao taj naziv jer daje osecaj heroizma-bar je jedna od teorija...
ALI,samo prvi put bi ti bilo"lepo" a vec posle samo dva tri puta bi upala u zacaranji djavolji krug zavisnosti koju NIKO nije ,bar do sada u istoriji covecansta pobedio a da pre toga nije ili umro,ili zavrsio u ludnici,zatvoru,na ulici odbacen od drustva,smrdljiv,prljav,ruzan,ODVRATAN-koga TEK TAKVOG NIKO NECE,ukratko ulazenjem,makar "vikendaski "u svet narkomanije ,kupujes JEDNOSMERNU KARTU ZA PAKAO iz naj gorih kosmara ili iz naj kvalitetnijih holivudskih filmova strave i uzasa-ako mislis da se razlikujes od svih ljudi koji su ikada ziveli u univerzumu-a ti brze bolje uzmi neku gudru,navuci se i sjebi lepo svoj zivot i zaboravi da ces ikada vise biti ma ni blizu bilo cega sto je lepo,dobro,zdravo-zaboravi na ljubav,zaboravi na izgled-jer bi postala ruzni zivi les koji zeli smrt zbog stanja u kome je kao narkoman koga svi odbijaju i koji se svima gadi-...ovo je naj krace,pa ti sama proceni" :finga: :snakeman: P.S. Djavo se raduje osobama koje razmisljaju na tvoj nacin i vrlo su dobrodosle u svet pakla iz koga u 99% suajeva nema izlaza sem onog smrtnog-pa ,samo napred! :snakeman:
"Ne ljutim se ja Što TI Mene Lažeš-Već Što Misliš da ti ja Verujem!" - (PRA stara Kineska poslovica)
dzankoza
Posts: 106
Joined: Thu Dec 09, 2010 1:16 am

Re: Koliko su opasna moja razmisljanja?

Post by dzankoza »

Ekatarina svi smo mi manje vise poceli iz radoznalosti i vidis kako i gde smo zavrsili.vecina nas je izgubila sve. Ja naprimer imam 35god, i poceo sam da se drogiram kad sam imao odprilike kao i ti, i za sve te godine drogiranja mi se bas nista lepo nije desilo osim stalnih problema. svaka godina drogiranja te vrati dve unazad. varas se ako mislis da je to lepo i da ces da dozivis tih 1000 orgazama.Doziveces da te ljudi pljuju i preziru da molis za novac da krades i lazes. i da budi spremna na prostituciju jer i to je jedan od nacina da se dodje do novca. HEROIN CE TI DATI MALO LAZNE SRECE A TI BUDI SPREMNA DA MU POKLONIS ONO NAJVREDNIJE STO IMAS. I nemoj da mislis des kad ti sve dosadi moci samo da okrenes ledja i odes
User avatar
ziki
Posts: 1029
Joined: Thu Nov 03, 2011 11:29 am
Location: Motherland-SRB

Re: Koliko su opasna moja razmisljanja?

Post by ziki »

Jeste, nasla si o cemu da razmisljas. Da ti droga donese srecu i spase te od dosade. Vrlo mazohisticko razmisljanje, to boli jako samo da znas.. pa ako volis da se samopovredjujes ti i zvoli.
...
User avatar
W.White29
Posts: 78
Joined: Fri Sep 28, 2012 2:49 pm
Location: RS

Re: Koliko su opasna moja razmisljanja?

Post by W.White29 »

Here we go again.Jos jedan teen koji se lozi na "Mi djeca sa stanice Zoo"
Post Reply