Hola
U medjuvremenu sam manje vise uspjesan poslovan covjek, zaradjujem lovu i zivim ok.Stan, posao i zivot uredan.Ipak svake noci u posljednjih mozda mjesec dana, neka sjenka na zidu, kao pokret u tami, kao osjecaj samoce, neda mi da spavam i vrte se stare slike, kao tudje uspomene....Lica iz kvarta:- bezimena, bezglasna ali sa porukom, vrte se stare sheme u glavi,mirisi neki stari...puni pozude i strasti....strah...
I nocas opet, ne spavam i ustajem se po stoti put, tiho kao duh kao da ne pripadam tu i bojim se necega, u vlastitom stanu...
Zapadnoevropska drzava, svijetla velegrada svijetle u noci ali moje misli, moje bice, nisu tu prisutni-kao stranac u svom zivotu- pokusavam da zaspim i da se koncentriram na svakodnevni rad...bojim se,strah od tame....od mirisa davnih....Zatvorim oci i osjecam hladnocu i kozom prolaze lagano trnci, po ledjima i po rukama, hladnocamkao nekad, kao jutro u mom kvartu...prije mnogo godina... mora da ih je proslo i vise od deset...lica bezimena pricaju mi pricu o jednoj zaboravljenoj generaciji...nevaznoj i izbrisanoj...
Potisnute uspomene iz vlastitog zivota naviru sa eksplozivnim osjecajima,odjednom i bez najave ...i vidim cijele odsjecke iz djetinjstva i rane mladosti....vidim slike koje sam namjerno zaboravio...
Vidim nas, ekipu iz kvarta - crno bijeli svijet, pocetak devedestih...skaline na juznoj strani Marjana i mi i gomila ljepila i totalni nered u glavi ... Lica dobivaju imena i sjecam se , svaki dan najvaznije da smo puknuti ostalo ne konta,Lorsilani Oxsazepami Apaurini Akinetoni Praxiteni i ostali jeftini prijatelji su svaki dan sa nama u drustvu bili, pilo se vino---jeftino i efikasno... najstariji medju nama su bili mozda 15 godina ja ni 13...sve sta je moglo realnost da utopi, zataji, izbrise, ugasi ili na slican nacin da manipulira bilo je trazeno...obitelji su bile mahom rusevine koje su jedva sebe drzale, o nama se nije nitko ni mogao ni htio brinuti...ne predbacujem, samo zalim....
Sjecam se ... pocetak nekog rata...tamo negdje daleko, na televeziji, pustili smo svi kosu i slusali Lizzard Kinga
Pusilo se mnogo trave a u kvartu je svakodnevno sve brze galopirao Horse, tu i tamo bilo je i za nas...na pocetku je bilo kao i sve ostalo, bitno da nisi trijezan kada ides kuci, ali nije proslo dugo dok nas nije samo jedna stvar interesirala, iduca linija smedjega...15ti rodjendan...negdje na periferiji ... tea party ... prvi puta i.v. po vlastitoj zelji...mislim da je svirao An American Prayer...A Feast Of Friends...
Nastavlja se ako budem u mogucnosti
----------------------------------------------------------------------------------
----------------------------------------------------------------------------------
Neznam dali ikoga ovo zanima i dali ce citati, ja sam morao ovo negdje upisati i dati nekome pred oci, ukratko 8 godina i.v. ovisnost sa prekidima zbog skidanja, selidbe, razne komune, uspio sam se tada ocistiti(?) i od februara 2000 sam bez H.Tek sada polako preradjujem sta se sve dogodilo i kako i strah me jer se moje misli opet vracaju k tome....
Neznam kako sam dosao tu na forum(nocas prvi puta tu), ni zasto sve ovo pisem ali nadam se da ce barem meni biti malkice lakse ako uspijem sve da napisem i barem nekoga kome je potrebno da na razmisljanje navedem.Osim moje zene i moje mame nitko nije nikada sve saznao jer se mene sada u ovom "mom" zivotu nikako ne moze dovesti u vezu sa ovom pricom gore.
so long
STorm
A Feast Of Friends
Moderator: sanela
nastavak
Nocna zamracenja grada, The Doors i samo povremeni blicevi uspomena, ne sjecam se mnogo, roditelji su bili dugo vani...pokusali su kupiti moju ljubav devizama,bio je to pocetak kraja...Skola je isla kao i uvjek, same petice - nista drugo nije ni dolazilo u obzir, do 2 razreda srednje...Tada otprilike sa jedno 16-17 godina sam prestao da mislim na bilo sta , osim na sljedeci piz....i moc...svemoc koju daje posjedovanje....
Negdje u to vrijeme je ona uletjela u moj zivot, u biti bila je uvjek tu, ono kao skupa smo piskili u pijesak, zajedno isli u vrtic i bilo je neizbjezno da jednom budemo zajedno...Ona- iz dobre obitelji , odlican djak, odlican look, ponekad trava i to je to.Mislim da je to bila jedina osoba za koju sam osjecao nesto...uopce...
Znam samo kako smo se sastajali kod mene , svaki dan, ja i ona i moj jedini frend sa djevojkom...svaki dan sam se pucao do besvjesti...Dopa je bilo kao u prici, policije jedva igdje...malo uspomena...blicevi samo...krv curi iz podlaktice, ona pokusava da zaustavi..obrazom svojim i usnama....Voljela me , mislim....
Sjecam se nekih scena sa Peristila...10ak apaurina pri kavi u Lvxora, nakon toga pola grama i blackout......danima tako...jutro ispod Sfinge docekivati.
Sjecam se dobro prve krize, moj frend je dosao kao i svaki dan, ja sam lezao u krevetu i osjecao se uzasno, mislio sam da sam uhvatio gripu, prika kaze kao hej shema tu i tamo i bla, ja kao ne , pusti danas necu ,osjecam se lose i mislim da cu cili dan prespavati...Pogledao me onako poluozbiljno u oci i kaze kao ok, bog.Dolipija je ubrzo sa pola grama crnoga, zvake...Kad smo se sredili on je samo promrmljao kao...e prva kriza ebeno je to...i zakljucao pored mene...nije me bilo briga.....bio sam ljubomoran sta ja nisam bio tako sredjen kao on....
Dugo vremena sam zivio na Benzo i Dopu, oko 2 godine mislim, i polako ni dilanje travom ni shemiranje nije bilo dovoljno za sredit lovu..
What the H.ell:
Jednom sam cijeli dan shemirao i uspio sam uz pomoc nekoliko novih Levis`ki nabavit dovoljno za polu...Kasna je ura bila i sa lovom nisam mogao tako lako nabavit dopa, napokon sam kod jednog poznanika naletio i on kao dada ok sad ce brat donit pa ebiga bit ce par crta i za tebe nemogu te tako pustit a bit ce i za prodat nije frka ionako mi triba love.... dok smo cekali njegovog brata(†) zobali smo apache kod njega u stanu...Dali su mi od njihovog shuta par crta za namistit se i prodao mi je...jos je samo rekao kao nemoj sve odjednom bla bla vidis i sam da je super bla bla...Odmah na ulazu u njegovu zgradu sam skuhao i konzumirao sve i Flesh je bio tako neopisiv , sjecam se samo da sam vidio mutno beton kako mi se priblizava i misao je bila...gotovo je...i osjecaj blazenog tonjenja i bilo mi je totalno svejedno dali ili ne..
Prvi osjecaj nakon toga je bila bol, ubitacna bol u glavi i bijes...neko me je udarao. Bolnicar koji mi je dao antidot cucao je iznad mene i udarao me po licu koliko je kod mogao jako...jedini komentar koji je pustio kada sam se ja onako razmahao na podu je bilo nesto kao...jesan ti reka da nece krepat...jos je neka bolnicarka bila i kao dali sam ok itd.uspio sam promrmljati nesto kao daj odjebi me molim te, tutnula mi je samo neke tablete u ruku i otisli su...
Tada sam poceo prvi puta da razmisljam, sjedio sam na Fontani isprid Bellevue-a oko 5 ujutro cijeli prljav od povracanja i zemlje(prika di san sredija je skuzija sta se dogodilo, odnija me onako polumrtvog 50 metara dalje da ne riknem pred njegovim ulazom i zvao hitnu tek onda), uzasna bol u glavi i spoznaja da za nekoliko sati opet sjedim u krizi...
Nekoliko mjeseci poslije sam otisao iz Hrvatske prvi puta, to je bio ujedno i rastanak sa mojom djevojkom, na zapad k roditeljima...bilo mi je 19 godina
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Do ovdje bih opisao Honeymoon...nakon povratka je bilo sve visestruko gore...i neznam dali imam snage da se prisjecam vise....
Suha kriza(cooold turkeeey),hepar B na zapadu prebolio, starcima sve priznao kompletno, tako da je i familija cijela znala...Tolerancija je ostala ista,
kao da nisam bio skoro godinu clean i lovu nisam dobivao niotkuda.Policija se nakon rata nakotila a Split je bio poznat kao
"problem" grad , tako da su bili sveprisutni, dop se pogorsao.Iducih dana cu pokusat da se opet skoncentriram da pisem...
Nisam danas isao na posao...nije mi dobro...cudne misli
so long
STorm
Nocna zamracenja grada, The Doors i samo povremeni blicevi uspomena, ne sjecam se mnogo, roditelji su bili dugo vani...pokusali su kupiti moju ljubav devizama,bio je to pocetak kraja...Skola je isla kao i uvjek, same petice - nista drugo nije ni dolazilo u obzir, do 2 razreda srednje...Tada otprilike sa jedno 16-17 godina sam prestao da mislim na bilo sta , osim na sljedeci piz....i moc...svemoc koju daje posjedovanje....
Negdje u to vrijeme je ona uletjela u moj zivot, u biti bila je uvjek tu, ono kao skupa smo piskili u pijesak, zajedno isli u vrtic i bilo je neizbjezno da jednom budemo zajedno...Ona- iz dobre obitelji , odlican djak, odlican look, ponekad trava i to je to.Mislim da je to bila jedina osoba za koju sam osjecao nesto...uopce...
Znam samo kako smo se sastajali kod mene , svaki dan, ja i ona i moj jedini frend sa djevojkom...svaki dan sam se pucao do besvjesti...Dopa je bilo kao u prici, policije jedva igdje...malo uspomena...blicevi samo...krv curi iz podlaktice, ona pokusava da zaustavi..obrazom svojim i usnama....Voljela me , mislim....
Sjecam se nekih scena sa Peristila...10ak apaurina pri kavi u Lvxora, nakon toga pola grama i blackout......danima tako...jutro ispod Sfinge docekivati.
Sjecam se dobro prve krize, moj frend je dosao kao i svaki dan, ja sam lezao u krevetu i osjecao se uzasno, mislio sam da sam uhvatio gripu, prika kaze kao hej shema tu i tamo i bla, ja kao ne , pusti danas necu ,osjecam se lose i mislim da cu cili dan prespavati...Pogledao me onako poluozbiljno u oci i kaze kao ok, bog.Dolipija je ubrzo sa pola grama crnoga, zvake...Kad smo se sredili on je samo promrmljao kao...e prva kriza ebeno je to...i zakljucao pored mene...nije me bilo briga.....bio sam ljubomoran sta ja nisam bio tako sredjen kao on....
Dugo vremena sam zivio na Benzo i Dopu, oko 2 godine mislim, i polako ni dilanje travom ni shemiranje nije bilo dovoljno za sredit lovu..
What the H.ell:
Jednom sam cijeli dan shemirao i uspio sam uz pomoc nekoliko novih Levis`ki nabavit dovoljno za polu...Kasna je ura bila i sa lovom nisam mogao tako lako nabavit dopa, napokon sam kod jednog poznanika naletio i on kao dada ok sad ce brat donit pa ebiga bit ce par crta i za tebe nemogu te tako pustit a bit ce i za prodat nije frka ionako mi triba love.... dok smo cekali njegovog brata(†) zobali smo apache kod njega u stanu...Dali su mi od njihovog shuta par crta za namistit se i prodao mi je...jos je samo rekao kao nemoj sve odjednom bla bla vidis i sam da je super bla bla...Odmah na ulazu u njegovu zgradu sam skuhao i konzumirao sve i Flesh je bio tako neopisiv , sjecam se samo da sam vidio mutno beton kako mi se priblizava i misao je bila...gotovo je...i osjecaj blazenog tonjenja i bilo mi je totalno svejedno dali ili ne..
Prvi osjecaj nakon toga je bila bol, ubitacna bol u glavi i bijes...neko me je udarao. Bolnicar koji mi je dao antidot cucao je iznad mene i udarao me po licu koliko je kod mogao jako...jedini komentar koji je pustio kada sam se ja onako razmahao na podu je bilo nesto kao...jesan ti reka da nece krepat...jos je neka bolnicarka bila i kao dali sam ok itd.uspio sam promrmljati nesto kao daj odjebi me molim te, tutnula mi je samo neke tablete u ruku i otisli su...
Tada sam poceo prvi puta da razmisljam, sjedio sam na Fontani isprid Bellevue-a oko 5 ujutro cijeli prljav od povracanja i zemlje(prika di san sredija je skuzija sta se dogodilo, odnija me onako polumrtvog 50 metara dalje da ne riknem pred njegovim ulazom i zvao hitnu tek onda), uzasna bol u glavi i spoznaja da za nekoliko sati opet sjedim u krizi...
Nekoliko mjeseci poslije sam otisao iz Hrvatske prvi puta, to je bio ujedno i rastanak sa mojom djevojkom, na zapad k roditeljima...bilo mi je 19 godina
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Do ovdje bih opisao Honeymoon...nakon povratka je bilo sve visestruko gore...i neznam dali imam snage da se prisjecam vise....
Suha kriza(cooold turkeeey),hepar B na zapadu prebolio, starcima sve priznao kompletno, tako da je i familija cijela znala...Tolerancija je ostala ista,
kao da nisam bio skoro godinu clean i lovu nisam dobivao niotkuda.Policija se nakon rata nakotila a Split je bio poznat kao
"problem" grad , tako da su bili sveprisutni, dop se pogorsao.Iducih dana cu pokusat da se opet skoncentriram da pisem...
Nisam danas isao na posao...nije mi dobro...cudne misli
so long
STorm
eeeeeeeejjjjjjj
Evo još jedan iz Splita...neka...neka...množimo se!
Brale piši, šta ti padne napamet...samo piši...
Aj bog, pozdravi mi Split, ako si još tamo, nisan skonta!
Brale piši, šta ti padne napamet...samo piši...
Aj bog, pozdravi mi Split, ako si još tamo, nisan skonta!
