shizzona wrote:Pozdrav svima. Ovako, prije svega, odlučila sam da napišem temu iz razloga jer ne shvatam još neke stvari koje su se zbivale oko mene u posljednje vrijeme, pa se nadam da će mi "iskusniji" dati neke odgovore.
Inace, već 5. godinu živim u Sarajevu, a ovdje sam dosla iz manjeg grada....Prvi put sam zapalila joint sa 16 godina (sad su mi 24), i od tog dana, pa sve do sada nije prošlo više od 5 dana pauze. Mada, priznat cu, znatno sam umanjila u zadnjih pola godine, svela sam se na jedna ili eventualno dvije dzoje dnevno (ovo kad sam kuci recimo, kad ne izlazim vani, kad je obicni dan).
Kada sam poslije srednje dosla u Sarajevo, da studiram, tad je poceo neki drugi zivot (nije bio dosta razlicit od predhodnog, samo sam imala mnogo vise vremena za dangubljenje, pusenje trave i spid), za koji nisam znala da ce me iz nevjerovatno vedrog duha dovesti u strasna stanja, tipa teskih paničnih napada, anksioznosti, depresije, pa mozda i paranoidne shizofrenije. Spid sam prvi put probala jos dok sam u srednjoj bila, ali me nije pretjerano fascinirao. Trava mi je bila sve. Daj da se napusimo, a sve ostalo moze da ceka, kao sto je i cekalo.
Nakon 2 mjeseca zivota sa dvije "normalne cimerke" (nismo ostale zajedno jer meni prosto nije lako zivjeti s nekim ko ima potpuno druge vizije nego ja, prvi put vidi dzoju, slusa dzigaru i ima potpuno drugi pogled na zivot), pronasla sam stan skoro u centru grada. Dobila ga za neke sitne novce, i pronasla si 2 super cimera. Tako smo provodili dane u tom stanu, puseci travu, igrajuci pes-a, zezajuci se, a ljudi razni su samo dolazi i odlazili iz tog stana. Svi koji su dolazili, donosili su malo droge sa sobom, tako da sam opet, nakon pauze od par mjeseci, pocela vuci spid. Ali ne svaki dan, nego ono tek ponekad. Za 6 mjeseci, od dolaska u Sa, sam smršala sa 69kg na 51kg. Roditeljima je tesko palo, nisam im ni isla cesto, nisu znali s kim zivim, sta radim, da ne idem na fax. Kad bi dosli kod mene, sve sam fino iskombinovala da ne saznaju sta je i kako.
Kad bih otisla kod njih kuci, poznanici koji me nisu vidjeli po 3-4 mjeseca bi se frapirali kada bi me skontali da sam to ja.
Ali ja jos nisam shvatala, osjecala sam se dobro i bila sam sretna, bezbrizna i napusena.
Nakon profućkanih godinu dana u tom stanu, sa polozenih tek nekoliko ispita iz prvog semestra, rooditelji su odlucili da me "vrate" doma, i ja sam to uradila, jer vise nisam imala sredstva da zivim tu, morala bih se zaposliti, ali nisam bila sposobna za to.
U stanu sam ostavila 2 cimera, i tadasnjeg momka. Par dana poslije mene, u stan se OFICIJELNO uselio i diler, mada je i do tad vise spavao kod nas nego doma.
Odem kuci, prestanem sa spidom, samo trava... nije ni to dugo potrajalo, nego sam u nekoj zabludi morala se vratiti u Sa. Kuci mi je postalo suvise tijesno, dosadno. Sticajem okolnosti, pocela sam zivjeti sa maloprijepomenutim momkom, u nekom drugom stanu.
On nije vukao spid, jer je bio epilepticar koji samo pusi travu i od kad to radi nikad nije imao napada.
Nikad nisam do tada cula da se epilepsija pojavi u 16.godinu, traje 2 godine i onda se povuce.
S tim momkom sam zivjela tri godine, promjenila nekoliko stanova.
Najgore od svega je bilo sto smo se previse navukli na travu. Dnevno smo pusili i po 2 panja, ja nisam htjela vise uzimati spid, jer nije ni on.
Zaduzivali smo se kod dilera, a samo je on imao stalni posao, platu od 500KM, stan da plati najmanje dvjesto, i odmah dileru da iskesira bar jos 200.
Kad nismo imali para, zaduzivali smo se, mnogooooo. Ja sam isto zaradjivala nesto novca kroz neke kratke poslove, nesto su nas i starci gurali, uglavnom dovoljno da se ima za zapalit svaki dan, bar 4-5 dzoja, pa makar neimali sta pojesti taj dan. A bilo je takvih dana, zadnjeg cenera das za panj, samo da zapalis, ne moras jesti, iako nista nisi pojeo osim pite u zadnjih 10 dana. Sad kad ovo pisem, ne mogu da vjerujem. Valjda smo oboje voljeli mnogo vutru.
Ja sam kroz neko vrijeme počela osjećati depresiju, mi smo se mnogo svadji, počeo je da me tuče, ponekad kad se posvađamo. Imao je straše izljeve bijesa u nekim momentima. Ja sam se dovela u stanje teške depresije. Ukinula sve moguće kontake, kuci nisam išla po 3-4 mjeseca, ali dalje samo šiljila. Kada sam jednu noć, usljed bolova od menstruacije, praznog stomaka i napusenosti pala u nesvjest i dozivjela nesto slicno klinickog smrti, odlucila sam posjetiti doktora. Tada sam uradila sve nalaze, EKG, EEG... bla, bla... i sve je bilo ok. Samo sto nisam nikad iskoristila uputnicu za neuropsihijatra. Poslije ovih istrazivanja, kod mene su uslijedili panični napadi, toliko teško da sam znala završiti na podu i tresti se cijelim tijelom (ili ako ne cijelim tijelom onda su mi zubi poskakivali jako brzo), sa nemogucnoscu kontrolisanja i jedne misli. Takvi napadi su znali trajati po 15min. pa do pola sata, a prestajali su odjednom i iznenada, i odmah bi se osjecala super dobro.
Mislim da je sve bilo od pretjeranog duvanja, neaktivnosti i paranoja koje su se pocele pojavljivati postepeno.
Necu vise da pisem o toj vezi i odnosu, ali je bio dno dna... oni koji su ispusili previse trave, znaju kako je to izgledalo i na sto se svodilo. FUJ.
Nakon svadje jdnog dana, odlucla sam da odem od njega. U zamjenu za to, on je mojoj majci poslao fotografije na kojima smo razvaljeni od trave totalno i sa dzointima. Rekao da sam pocela izlaziti sa "horsašima", da jedem kojekakve tablete (to je laž sve bila), sve to bilo dovoljno mojoj majci da joj uspostave dijagnozu.
E ovdje se priča okreće.
Našla sam novi stan, sa dvije cimerke muslimanke (jedna je bila pokrivena). To je mami značilo mnogo, jer je znala da tu neću moći kao i do sada. Meni nije čak ni smetalo što su vjerski nastrojene, imaju pravo, samo mi je smetalo sto nemam baš potpunu slobodu. Da dovedem npr. najboljeg druga (koji je gay) na kafu, da na kraju krajeva dodjem i sa momkom i zapalim dzoju ponekad.
Bilo je ok, al nije moj fazon. Počela sam razmišljati o "otvorenijim" cimerkama.
MEDJUTIM, počela sam izlaziti sa jednim momkom, kojeg sam slučajno upoznala u parku jer je prišao da traži rizlu i zapalio s nama onda, sjetila mu se imena nakon par dana i zajednickog poznanika, pronašla ga i ušemila se s njim.
Bio je oženjen, ima kćerkicu i 33.godine. Bez zaposlenja, ustvari samozaposlen - skontat ćete.
Radio je s gudrom, spidom uglavnom. Tako da sam opet pocela vuci, bila sretna i ponovo zaljubljena, a i on. Uzivali smo maksimalno mjesec i po, dva... i onda, posto ne radimo ni on ni ja (mene starci gurali, i sama sam zarađivala od hobija), dosao je na ideju da podjem zivjeti kod njega, jer ima stan. Tako necu placat kiriju, i moci cemo se zezati vise. Ja nisam bila za to u pocetk, jer sam bila svjesna da jos nisam izasla iz psihicke krize, da moram stati na svoje noge i ne zavisiti od nikoga. Ali sam nakon njegovog insistiranja pristala. On je to htio jer cemo ustediti nesto malo novca, al nije izgleda razmisljao o tome sta sve nosi zajednicki zivot.
Bilo nam je zabavno, prelijepo. Razlika je bila u nacinu zivota. Ja sam ono slusala rock uvijek jbg, 91. godiste sam, fulila sam i partije i techno i elektroniku svu i bobe. On je to sve prozivio, i ja sam se trebala stopiti s njim. Počela sam malo furati techno s njim. Da se razumijemo, vukli smo spid cesto i kombinirali sa malo ganje. I prošle godine, dodje vrijeme za moj prvi parti, Christian Varela, Dom Mladih. Odem tamo s njim, na spidu. Meni bezze. Ne kontam brate, kako se ovo pleše.
Mada mjuz je super, otvorena sam. Ljudi su mi pomalo cudni, ustvari sama sam sebi cudna jer mi je nesto novo. Nisam partijanerka, ne znam to furat, al mogu pokusati. Hajd to je nekako i prošlo, okay. Kada smo se ujutro vratili doma, izmolio me da pojedemo ekser, crvenju gljivu. I hajd, sta cu, dobrila me prenese, pojedem ja polu, on polu.
Ljudi moji sto mi je tad bilo dobro
jebo spid, jebo gandzu, daj samo boba
Nakon dva dana, hocu ja jos. On kaze "nemoj", nece nas odradit kako treba, a ja navalila. Crvenih gljiva nije bilo, pa smo uzeli WB, po jednu i po. Strašno me loše oprala. Samo sam čekal da me više spusti. Nakon 7-10 dana, stignu nam 3 gljive iz Mostara. Spuc. Prelijepo.
Ja odljepila za bobama, a kuci ih furali, jer me je bilo strah vani, a i on nije bio za to. Rekao mi je da su se bobe na početku ekspanzije boba prvo furale po zatvorenim prostorima, kucama, stanovima, pa molim nekog da mi kaže da li je to istina?
U medjuvremenu, ja ne dobijem menstruaciju. Trudna. A roditelji ne znaju ni da zivim s njim, on ne moze majci reci. A zakasnili za abortus, vec 2.mjesec. Nervoze velike s njegove strane, ja zbunjena, preplasena, ne znam sta od sebe. U 3.mjesecu trudnoce sam uradila abortus, privatno, za 700, koje smo jedva nasli u tim momentima, jer smo se na to odlučili odjednom, do tad smo htjeli zadržati bebu, a već je bilo pokasno za ab. Nije mi mnogo tesko pao abortus, znala sam da nisam spremna za bebu. Ali je ostalo nesto u meni od toga, ne znam...
Da, otkud nam pare za zivot? Ja zaradjivala od hobija (bilo je dana i kad sam dnevno zaradila po 150KM), a on od gudre, i stara njegova mu je dosta pomagala, jer ima i dijete, koje smo vidjali jednom sedmicno. Imao je dobru šemu, spid je jeftino dobijao, gandju malo skuplje, ali je fino prolazio sa oboje. Imali para. Nisam napomenula da sam počela imati mnogo veće paranoje, da me vara, da me zajebava, da me isfurava i tako to. On mi je rekao da imam naznake za paranoidnu sizofreniju, kao nekoliko njegovih prijatelja, koji su vec odlezali svoju dijagnozu i opet ce mozda.
Panični napadi su prestali, a paranoje rasle. I bobe su došle. Plavi duhovi. Ooo kako smo se znali spucaaaaat, doma naravno. Ali i to je izgubilo svoju čar. Izlazili s njegovim drustvom, tehno rejv raja... a meni sve to nije bilo lako prihvatiti. Odjednom sam u okruzenju od 6 ljudi, svi sve o svemu znaju, ja nova, nemam pojma, od sviju mladja bar 7 godina. Uglavnom, nije mi prijalo biti u njegovom drustvu. Moja raja, neki su ga upoznali, i mnogima nije "sjeo", prosto im se nije svidio. Ja tad imala izgleda "ljubavno sljepilo".
Sada sam ja počela insistirati na još boba za doma, a on nije htio. A i bili smo istroseni, umorni. Puno smo pusili, vukli i jeli zuce poteklih par mjeseci.
On kaze da se citav zivot gudrira, al da nikad nije ovoliko kombinirano gudru kao dok je sa mnom.
Sta cemo, kad je u fridzu uvijek bilo spida, u dnevnom trave.
Neku noc, izrazim zelju da pojedemo bobe, a nismo vec oko mjesec dana (jer je odbijao stalno). I nisam dva puta rekla, on pristane. Brat mu bio tu, i on ce s nama. Al nam treba neko 4. da moze s njim ostat kad se momak i ja ispalimo u sobu. Nadjemo nekog cetvrtog i završimo ŽUTE gljive, on ih zapravo zavrsi negdje, ne znam gdje, kod neke svoje raje.
Prvo, odmah sam vidjela da imaju neke tamne packice po sebi, čudna mi je smjesa izgledala, al hajd, ne kontam ja.
Pojedemo po polu svi (mada njega i brata mu nisam vidjela da su popili), zapalimo dzoju, sacekamo jos sat i drugu polu pojedemo. Bar smo ovaj 4. momak i ja pojeli.
Kakva uzasna noc, monotonija me neka opalila, srklet, ne znam ni ja vise.
Njegov brat i on su pricali neke nebuloze, nisam mogla da ih provarim, nesto u nekim siframa. I buraz mu je nekoliko puta rekao: SUUUUB ili SAAAAAB.... Ja kad sam pitala sta je to, rekao je sinteticki heroin, atomsko oruzje. Mjuz koji smo slusali je bio drama los, mene prenosilo na nesto cudno, prvi put mi tako bilo. Moj momak je pricao samo sa bratom i smijao se nesto s njim. Ovaj 4.momak i ja smo tek po koju recenicu rekli. Kad sam se obratila svom momku i rekla da mi nije dobro, samo mi je rekao, ono ljigavno i dovratno "Pa htjela si se bobat u stanu, eto ti sad..." Ia kazem njemu i bratu mu da su bezobrazni, jer ja jesam luckasta, al nisam toliko glupa da ne skontam da me neko pokusava isfurat.
Sjetila sam se prije toga da uzmem telefon i krišom snimim neke dijelove razgovora i poslusam ih kad budem pri sebi, jer sad nisam nista shvatala.
Ujutro mi je vec bilo jasnije. Debil sam, budalom me napravio. Rekla sam mu da znam sta je uradio (ono sto sam sumnjala), a to je da mi je podvalio neko sranje umjesto ekstazija i nasladjivao se kako me pere lose. Jucer smo bili u odvojenim sobama, obratili se nismo jedno drugom. Jutros je otisao negdje, ja sam ostala da spremim stvari i nadjem stan. Taj covjek nema muda da sjedne sa mnom i u oci mi kaze, uradio sam to i to. Nego bjezi, prvi put je spustio glavu i pobjegao, da ne bi morao priznati sta je ucinio. Ali neka.
Jucer, tj. prekojucer, mi je bio rok za porodjaj. Da nisam abortirala, ne bi ni pojela tu "zucu", i ne bih vjerovatno dugo ni uvidjela s kakvim covjekom imam dijete. Nema veze. Prošlo.
Imam pitanje. S obzirom da mu je brat cesto spominjao SUUUB, ili SAAAB, pitam vas, da li je moguce u toj "bobi" da je bio uglavnom sub, mozda sa nekim primjesama. Zanima me isto, mogu li se ovdje izradjivati takve smjese i podvaljivati umjesto zuca. Stvarno o tome ne znam mnogo, on nije htio da mi kaze. Ova zuca je izgledala oblikom kao gljiva, samo je bila malo kao prljava ili nesto. Kad ju je popoliovio, tacno se presjekla na pola, ni komadic se nije odlomio. A on mi je rekao da kad je boba dobra, kad je popolovis, raspe se malo vise. Ja ne znam u sta da vjerujem u sta ne.
Molim vas napisite mi nesto o zucama...
pozdrav i srecno
bilo mi je bitno, jer mi je bio bitan taj momak. Sve se oko njega vrtilo, a u biti moj svijet bi trebao da se oko mene vrti (valjda ne zvuci sebicno), prije svega, a ja njega stavila iznad sebe, roditelja, brata, sviju...