Početnica-koliko je opasno ovo što radim?
Posted: Sun Apr 12, 2015 5:26 pm
Pozdrav svima!
Imam 24 godine, apsolventica sam i živim u Zagrebu. Radim i imam hobije; skroz normalan život.
Travu pušim povremeno i pomalo. Nikad ju ne kupujem, ali, iako mi se zapravo ne sviđa, skoro nikad ne odbijem kad me se ponudi. Alkohol pijem često, preko tjedna pive, a petkom i subotom se napijem. U svakom slučaju, trava i alkohol nisu problem jer imam kontrolu nad njima i ne "ponesu" me toliko.
Ono s čim mi se čini da bih mogla imati problem su "party" droge. Prvi put sam uzela mdmu prije 2-3 godine i bila sam preoduševljena. Ipak, odlučila sam da do idućeg uzimanja mora proći bar dva mjeseca, a na kraju je prošlo čak 5 (ali mislim da je to možda samo zato što nisam imala prilike). I tako sam konzumirala svakih nekoliko mjeseci; ništa strašno.
Promjena je nastala ovo ljeto (u vrijeme kad sam prekinula dvogodišnju vezu) s putovanjem na kojem sam probala speed i uzela ga dvije večeri za redom (nakon čega je slijedilo najgore psihofizičko stanje ikad). Vrativši se u Zagreb sve se nastavilo. Probala sam i bombone. I tako sam uzimala mdmu, bombone i speed (ne skupa, uvijek samo jedno od toga) sve češće. S time da speed nije toliki problem jer često zna bit sranje i ne sviđa mi se kao ostalo dvoje. Na kraju se sad svelo konzumiranje na svaka dva tjedna. A i počela sam piti helexe kad dođem iz vana da se spustim i da mogu zaspati. U međuvremenu sam upoznala i par dilera (ali srećom, nemam njihove kontakte).
Problem je u tome što ja osjećam da nemam kontrolu nad time. Ne uzimam uvijek planirano, nego nekada i impulzivno. Primjerice, izađem s prijateljima koji se ne drogiraju, sretnem dilera, kupim speed i sama povučem crtu. Eto tako da se malo popravim, bez ikakvog razloga zapravo. Postalo mi je dosadno vani bez toga jer znam da mi može biti 100x bolje. Svaki put kad sam vani, razmišljam o tome kako bi bilo super da uzmem i od koga bih i kako mogla nabaviti. Želja mi je nenormalno velika.
Problem je također u tome, što mi se većina prijatelja rekreacijski drogira (svi su uspješni, odgovorni, mladi ljudi i zaista im je stalo do mene), ali oni su nekako puno skuliraniji u tome i uzimaju rijeđe. Neki od njih su mi već počeli govoriti da bi mogla malo usporiti. Isto tako, u zg je procvala elektronika i svaki vikend je neki party, a meni se sve čini jedan bolji od drugoga i na sve želim ići iako idem zapravo samo da se drogiram.
Ne znam... čini mi se da bi to sve moglo loše završiti. Već mi je izašla nekakva potkožna kvržica na licu od speeda i ne prolazi već dva tjedna, i komadić zuba mi je otpao od stiskanja čeljusti na mdmi. Nadam se da je ovo samo faza (jer trenutno imam puno slobodnog vremena i dovoljno novca za takav život) i htjela bih se ponovo vratiti na konzumaciju jednom u dva mjeseca, ali uvijek mislim "ma evo samo da još ovaj party prođe" ili "ovo je idealna prilika, ne smijem ju propustit"... Mislim da je glavni problem u tome što je meni to sve skupa previše privlačno i zanimljivo iako u nekim periodima razmišljam kako je lažno i užasno. I tako stalno mijenjam mišljenje; želim/ne želim, trebam/ne trebam, dobro je/loše je, ali na kraju uvijek uzmem. Već mi je dosta porasla tolerancija i sve sam manje općenito zadovoljna učinkom (a zadovoljna sam samo ako me baš jako opere), ali mi to ne smanjuje želju...
Pročitala sam dosta vaših postova i vidim da imate puno iskustva pa možda imate neki savjet za mene ili koristan komentar? Ili previše paničarim i mogu slobodno nastaviti?
Hvala unaprijed.
Imam 24 godine, apsolventica sam i živim u Zagrebu. Radim i imam hobije; skroz normalan život.
Travu pušim povremeno i pomalo. Nikad ju ne kupujem, ali, iako mi se zapravo ne sviđa, skoro nikad ne odbijem kad me se ponudi. Alkohol pijem često, preko tjedna pive, a petkom i subotom se napijem. U svakom slučaju, trava i alkohol nisu problem jer imam kontrolu nad njima i ne "ponesu" me toliko.
Ono s čim mi se čini da bih mogla imati problem su "party" droge. Prvi put sam uzela mdmu prije 2-3 godine i bila sam preoduševljena. Ipak, odlučila sam da do idućeg uzimanja mora proći bar dva mjeseca, a na kraju je prošlo čak 5 (ali mislim da je to možda samo zato što nisam imala prilike). I tako sam konzumirala svakih nekoliko mjeseci; ništa strašno.
Promjena je nastala ovo ljeto (u vrijeme kad sam prekinula dvogodišnju vezu) s putovanjem na kojem sam probala speed i uzela ga dvije večeri za redom (nakon čega je slijedilo najgore psihofizičko stanje ikad). Vrativši se u Zagreb sve se nastavilo. Probala sam i bombone. I tako sam uzimala mdmu, bombone i speed (ne skupa, uvijek samo jedno od toga) sve češće. S time da speed nije toliki problem jer često zna bit sranje i ne sviđa mi se kao ostalo dvoje. Na kraju se sad svelo konzumiranje na svaka dva tjedna. A i počela sam piti helexe kad dođem iz vana da se spustim i da mogu zaspati. U međuvremenu sam upoznala i par dilera (ali srećom, nemam njihove kontakte).
Problem je u tome što ja osjećam da nemam kontrolu nad time. Ne uzimam uvijek planirano, nego nekada i impulzivno. Primjerice, izađem s prijateljima koji se ne drogiraju, sretnem dilera, kupim speed i sama povučem crtu. Eto tako da se malo popravim, bez ikakvog razloga zapravo. Postalo mi je dosadno vani bez toga jer znam da mi može biti 100x bolje. Svaki put kad sam vani, razmišljam o tome kako bi bilo super da uzmem i od koga bih i kako mogla nabaviti. Želja mi je nenormalno velika.
Problem je također u tome, što mi se većina prijatelja rekreacijski drogira (svi su uspješni, odgovorni, mladi ljudi i zaista im je stalo do mene), ali oni su nekako puno skuliraniji u tome i uzimaju rijeđe. Neki od njih su mi već počeli govoriti da bi mogla malo usporiti. Isto tako, u zg je procvala elektronika i svaki vikend je neki party, a meni se sve čini jedan bolji od drugoga i na sve želim ići iako idem zapravo samo da se drogiram.
Ne znam... čini mi se da bi to sve moglo loše završiti. Već mi je izašla nekakva potkožna kvržica na licu od speeda i ne prolazi već dva tjedna, i komadić zuba mi je otpao od stiskanja čeljusti na mdmi. Nadam se da je ovo samo faza (jer trenutno imam puno slobodnog vremena i dovoljno novca za takav život) i htjela bih se ponovo vratiti na konzumaciju jednom u dva mjeseca, ali uvijek mislim "ma evo samo da još ovaj party prođe" ili "ovo je idealna prilika, ne smijem ju propustit"... Mislim da je glavni problem u tome što je meni to sve skupa previše privlačno i zanimljivo iako u nekim periodima razmišljam kako je lažno i užasno. I tako stalno mijenjam mišljenje; želim/ne želim, trebam/ne trebam, dobro je/loše je, ali na kraju uvijek uzmem. Već mi je dosta porasla tolerancija i sve sam manje općenito zadovoljna učinkom (a zadovoljna sam samo ako me baš jako opere), ali mi to ne smanjuje želju...
Pročitala sam dosta vaših postova i vidim da imate puno iskustva pa možda imate neki savjet za mene ili koristan komentar? Ili previše paničarim i mogu slobodno nastaviti?
Hvala unaprijed.