Ispričana priča...ILUZIJE

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

Atika
Posts: 25
Joined: Fri Jan 31, 2014 9:31 pm
Location: Mjesto gdje nema nostalgije.

Ispričana priča...ILUZIJE

Post by Atika »

Prije svega da vas sve lijepo pozdravim. Nadam se da ste mi dobro.

Ja nisam ovisnica, ali sam provela 5 god sa ovisnikom.
Bilo je svega. Kad vratim film unazad, ne mogu da vjerujem šta se sve desilo. Ono što sam osjećala tih godina se najbolje opisuje riječima STRAH I BEZNAĐE.
Moje problem je bilo preveliko povjerenje u osobu koja nije bila sposobna da se nosi sa životom. Znala sam ko je ali naivno vjerovala da će se promijeniti. Droga nije dolazila u paketu sa mnom, pa mi je rekao da će tako biti. I bilo je, neko vrijeme.
Kasnije je sve još jedna u nizu priča...
Voljela sam ga, onako naivno ali i mazohistično. Da, ja sam mazohista. To sam saznala prije dva dana na ovom forumu. "Žena koja previše voli." Trebalo mi je par sati da dođem sebi od plača i saznanja zašto sam to što sam.
Da se vratima na temu. On je bio najbolje biće koje je hodala zemljom. Zaljubljen u mene i ja u njega... Naivnosti ženske. Jedino u što je bio zaljubljen je droga. Govorio je da je samo probao travu. Mislim da nije koristio heroin, sve ostalo je moguće. Nisam nikad saznala, jer nije htio priznati. I kad me je onako očajnićki molio da mu se vratim poslije pet godina muke sa njim i priznanja da ima hepatitis C, nije prestao lagati. Mislim da nikad i neće. Da, imao je hep C. Nisam se nikad usudila testirati.
Opet sam skrenula s teme, daleko. Ne zamjerite...
Kako napisah, sve je bilo ok u početku ali kasnije dolaze problemi. Bioje lud u najmanju ruku, a ja luđa jer sam negirala problem. Povjerenje mi je teško srušiti kad ga izgradim, tako da sam se pravila da ne vidim i nisam željela da vidim. Mislite, ako ste dobri da su i drugi takvi. Nisu, ali ja to nisam htjela priznat. Počeo mi je praviti probleme. Nekad bi dođi nadrogiran, tup pogled, ni malo života u njemu, obamrlost. Drugi dan paranoičan, agresivan, ljut, ne može na jednom mjestu da sjedi 5min, mora nekamo otiči i to hitno. Sve mi je bilo čudno ali nisam htjela vidjeti. Moje poricanje. Preznojavao se, imao napad panike, kasnije sve OK. Naravno kad uzme dozu. Čega, ne znam?! Počele su svakakve priče, zapravo iste ali sad ih i ja čujem. One koje su o njemu kružile i ranije ali me nije bilo briga jer se "promijenio."
Poznanici su me upozoravalli da ga se klonim, moju mamu su upozoravali. Pritisak je rastao. Počeo me uhoditi, kontrolirati, sramotiti... Nisam znala zašto? Mrzila sam ga i voljela... Haos, mozak mi se raspadao. On radio gluposti. Policija mu je visila u stanu, krao je, bio u lošem društvu, tukao se.... Naravno, kako je bio dobar manipulator sve bi mi lijepo upakovao i ja sam sve vjerovala njemu.

Do jednog dana kada mi se na vratima pojavila njegova sestra. Pitala me znam li gdje je? Nije dolazio par dana kući pa su svi zabrinuti. ŠOK. Posvađali smo se tada, pa nisam za to imala pojma. Onda mi žena sasu svu istinu u lice. Kako je ovisnik, još od osnovne. Nikad nije prestao sa tim, ne znaju šta da rade. Da ga se klonem ako nemam namjeru da ga tražim po nekim napuštenim zgradama nadrogirana, a možda i jednog dana mrtva. Otišla sam se ispovračati bukvalno. Nisam danima mogla doći sebi. Svi su bili zabrinuti.
Nakon sto sam sve to prebrodila, rekla sam si, NEMA VIŠE TOGA. Nema živciranje, nervoze, straha, zavrtanja u stomaku.... Dosta je bilo. Mene može zaboraviti. Molio me da se pomirimo, kao otiči će u komunu, promijenit će se. Nisam vjerovala al hajd. Otišao u komunu i nije mogao izdržati. Vratio se kao zbog mene. Potrošio i ono malo povjerenja koje je ostalo i tu je bio kraj.
Nikad neću moći da zaboravim taj period svog života. Bez obzira na sve, ne krivim ga. Možda sam trebala biti upornija ali nisam bila sposobna da se nosim sa svim. Period u kome me ubijao u pojam me dotukao. Otišla sam na studij, bila sam treča godina, pa sam se tome posvetila da zaboravim sve. Prošle su dvije godine od toga. Ja nisam ništa zaboravila.

Budite mi dobro i tako i ostanite. Život je lijep, ne dopustite nikome da vas ubijedi da nije.
Kojim putem čemo ići - to biramo sami,
neki će naći svjetlo, dok će drugi ostati u tami.
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Ispričana priča...ILUZIJE

Post by sanela »

Draga Atika, hvala ti puno sto si svoju pricu podijelila sa drugim djevojkama koje dolaze i citaju.
Obzirom da ti je bivsi decko imao hep c, velike su sanse da je bio na heroinu. Preporucila bih ti da se testiras, radi sebe i buducnosti. Budi odgovorna prema sebi i buducim partnerima.
Puno srece i samo naprijed, zivi svoj zivot!
Atika
Posts: 25
Joined: Fri Jan 31, 2014 9:31 pm
Location: Mjesto gdje nema nostalgije.

Re: Ispričana priča...ILUZIJE

Post by Atika »

Hvala ti Sanela.
Razmišljala sam o tome, mislim da bi mi bilo pametno da se testiram. Čim smognem snage to ću uraditi. Malo mi je i nelagodno otiči i tražiti da mi urade taj nalaz. Bit će to šok za sve, posebno za mene što to moram obaviti. Ali ne brinem se, mogu ja to.

Nadam se da će barem neko uzeti pouku iz mog pisanja. Ja tada nisam imala pojma ni o čemu. Nisam znala čak ni koja droga je lahka, a koja teška. Znala sam samo da je se trebam kloniti i to je to. I to sam radila. Sada znam puno više. Bez obzira na sve, ono što želim reči je to, da ljudi nisu upućeni u takve stvari. Ne znaju šta znači ovisnost. To je problem. Boje se uopšte pričati o tome, a ne informišu se. Informacije traže prekasno. Ovo govorim iz primjera poznanika, ne znam za ostale. Hvala Bogu, danas je sve dostupno svima. Ali problem i dalje ostaje. Od ovisnika se bježi kao od kuge. Najblaže rečeno. A TO NE TREBAMO RADITI. POGREŠNO JE. Zamislimo svoje najmilije u tom svijetu i kako ih svi izbjegavaju, šta više ponižavaju. Mrzim ljudsku nebrigu i nedostatak samilosti. Pomozi mu, danas je to stranac, sutra to može biti bilo ko od nas. Kad mu pružiš podršku, i vidi da ti je stalo, barem će imati malo snage da se bori. Ali ako to nema, teško će se boriti. Tako stradava čitavo društvo. Počne krasti, a suta će možda i ubiti zbog par maraka zato što ne može bez toga. I možda baš ja ili ti budemo žrtve. Lahko je okrenuti glavu, ali tiče se svih nas. Ovo je samo moje mišljenje.
Kojim putem čemo ići - to biramo sami,
neki će naći svjetlo, dok će drugi ostati u tami.
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Ispričana priča...ILUZIJE

Post by sanela »

Slazem se da ljudi imaju predrasude od ovisnika i ovisnosti. Lakse im je da se drze podalje od njih misleci da ce se tako zastititi. Ipak, to je glupost! Ovisnost se moze desiti svakome. Nazalost. Lijecenje je tezak i dugotrajan proces, i neizvijestan. Lakse je okrenuti glavu :/

I ja cu uskoro da se testiram na hep b i c. Nekad sam primila vakcine za hep b, pa da vidim jel se primila i imam li antitijela. Ljudi se testiraju zbog raznih razloga. Mozes biti medicinski radnik ili ko zna sta... A i sta nekog briga sto se ti testiras!? Brini o sebi i svom zdravlju. I ako ga imas, sto prije krenes s lijecenjem i zdravim zivotom lakse ces ga izlijeciti.
Sretno!
Atika
Posts: 25
Joined: Fri Jan 31, 2014 9:31 pm
Location: Mjesto gdje nema nostalgije.

Re: Ispričana priča...ILUZIJE

Post by Atika »

Slažem se sa tobom. Tako nam je kako nam je.
Kako kaže jedna mudra:Cijeli život sam se pitao zašto NEKO ne uradi nesto po pitanju nečega, a onda sam shvatio da sam ja taj NEKO. Možda smo baš mi promjena. Nadam se!
Ja bih iskreno voljela otvoriti komunu u svom gradu ako Bog da.
Samo ako se uspijem odvojiti od studiranja. :D

Nešto tiho na forumu, nadam se da nije ono što mislim. Osjećaj me rijetko vara. Nadam se da su svi dobro i još uvijek među živima.
Kojim putem čemo ići - to biramo sami,
neki će naći svjetlo, dok će drugi ostati u tami.
User avatar
Boban
Posts: 1536
Joined: Fri Aug 03, 2007 12:01 pm
Location: Vojvodina

Re: Ispričana priča...ILUZIJE

Post by Boban »

Atika wrote:Slažem se sa tobom. Tako nam je kako nam je.
Kako kaže jedna mudra:Cijeli život sam se pitao zašto NEKO ne uradi nesto po pitanju nečega, a onda sam shvatio da sam ja taj NEKO. Možda smo baš mi promjena. Nadam se!
Ja bih iskreno voljela otvoriti komunu u svom gradu ako Bog da.
Samo ako se uspijem odvojiti od studiranja. :D

Nešto tiho na forumu, nadam se da nije ono što mislim. Osjećaj me rijetko vara. Nadam se da su svi dobro i još uvijek među živima.
Draga @Atika,nije šuma jedno drvo 8)
Atika
Posts: 25
Joined: Fri Jan 31, 2014 9:31 pm
Location: Mjesto gdje nema nostalgije.

Re: Ispričana priča...ILUZIJE

Post by Atika »

hm... šta je pisac htio reči -ne znam. To češ mi nadam se objasniti Bobane.

A ako uključimo maštu, šuma možda i bude jedno drvo. Na kraju krajeva kad drvo počne davati plodove i širiti sjeme, niknuti će nova stabla. Možda mlada i zelena ali ipak stabla. I eto ti šume, počela od jednog.
Kojim putem čemo ići - to biramo sami,
neki će naći svjetlo, dok će drugi ostati u tami.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: Ispričana priča...ILUZIJE

Post by dete svemira »

Na nesrecu ili srecu-delim sa tobom svoje iskustvo.
Najgore...sto moram da odgovorim na ovu temu iz jednog razloga-a to je tvoje testiranje.JA sam se testirala za 7 godina-bar desetak puta-ali mi je prvi put bio najgori-posebno jer tamo rade zene koje poznaju i mene i moju majku-ali-progutala sam knedlu i otisla...A znas kako je lepo otici svake druge godine zbog sopstvenog ludila i drugog ludaka koji ima hepatitis?!
Donesi odluku i idi.To je prvi korak zbog same sebe-da znas sta ti je sledeci korak za ciniti.
Pozdrav od mene!
JA :)
Misli koje misliš
su život koji živiš.
Atika
Posts: 25
Joined: Fri Jan 31, 2014 9:31 pm
Location: Mjesto gdje nema nostalgije.

Re: Ispričana priča...ILUZIJE

Post by Atika »

Hvala dete svemira, na savjetu.
Trenutno imam malo obaveza pa ne mogu odmah, ali bit ce to ubrzo. Ne želim ništa odlagati više. A ne ljutim se ni na koga zbog mogućnosti da imam ili nemam hep. Sama sam odgovorna jer sam sebi to dozvolila. Ne strahujem i ne muči me pomisao ni na što. Ponavljam, život je previše lijep da bih ga provela brinuči se o stvarima na koje sam mogla ali nisam uticala.
dete svemira wrote:JA
:D Tvoje pisanje mi se jako sviđa. Ne znam jesi li već objavila nešto od onog što pišeš, ali ako nisi voljela bih da objaviš. Ja sam prvi kupac knjige. :D
P.S. Pobjednici znaju šta je uspjeh. Svaka čast na tvojoj hrabrosti i snazi." Samo furaj." :D
Kojim putem čemo ići - to biramo sami,
neki će naći svjetlo, dok će drugi ostati u tami.
Atika
Posts: 25
Joined: Fri Jan 31, 2014 9:31 pm
Location: Mjesto gdje nema nostalgije.

Re: Ispričana priča...ILUZIJE

Post by Atika »

Samo da vas sve pozdravim.
HM....Odlučila sam sutra da se testiram na hep C. Hvata me panika, nadam se da neću odustati. Ne znam zbog čega, mislim da neki od vas znaju o čemu pišem. Najgore mi je što nisam rekla nikome od meni bliskih osoba.
Želim vrisnuti, što glasnije da se istresem nekako, ali ne mogu.....Ne volim ovaj osjećaj na koji ne mogu uticati. Samo da sutra prođe, da završi i da zaboravim.... Javim rezultate...
Kojim putem čemo ići - to biramo sami,
neki će naći svjetlo, dok će drugi ostati u tami.
Post Reply