mozda jednog danaAnghela wrote:volela bih da nam nesto lepo ispricas,sa osmehom na usnama.pozzdrav
Inace,evo jos par mojih nebuloza.
...osjecao sam se veoma bespomocnim kada sam ujutro na ploci ugledao cetiri reprezentativne slike za pisati impresiju...kako sam ja shvatio, poanta je pokusati biti sto manje racionalan, a mene racio puca sto na sto. Prva slika; zena se polugola izlezava na nekoj deki usred guste sume, vide joj se gole grudi, a ona se pravi kao da cita knjigu (??)! Koji manijak bi lezao gol usred sume i citao knjigu dok ga netko satima i satima slika? No da ne ispadne da se nisam trudio uci u njene osjecaje, pokusao sam si predociti sto ona osjeca u tom trenutku, i sto ju je navelo da tamo legne i glumi skloniste svim sumskim bubicama/krpeljima/buhama/fuj. Prvo sam zamislio da su je jako lose zivotne prilike natjerale da prihvati ponudu nekog sikcine kojeg napaljuje parenje insekata na ljudskoj kozi..,a zatim sam pokusao biti vrlo osjecajan i zamisliti da ona zapravo u svemu tome jako uziva i da je neki sadista greenpeacea. I onda si probam kao predociti kako bi ja izgledao na toj slici... bio bi odjeven u ronilacko odijelo, hermetickih svojstava, umjesto knjige drzao bih BIOKILL i spretno tamanio svu insektiodicnu gamad. Dakle..pobudjivanje osjecaja: nula.
..a promotri li se druga slika....nemoguce je izbjeci slike grcke metaxa i uzota ( zivili ) i fotografije enrike iglesiasa dressed u neke tamo oklope u reklami za pepsi. Mozda je veri grcki izgled sad moderan u americi i latino americi i tim pripizdinama. Neznam zasto svi uporno forsiraju pitanjem: 'sta je on grk?' Da....enrikos iglesikos.
Mislim da cu odustati od tog faksa koji me deprimira. Sve u vezi s njim me deprimira. Hodanje po 162 stube svaki dan, preambiciozni ljudi,profesori ludi sto nas sat. Nije to za mene. Mozda da odem nekamo...Novi Zeland bi bio skroz okej.
Umjesto odlazka na Novi Zeland na kraju sam odlucio da cu imati mackice. Macke su jeftine,zauzimaju malo mjesta, znaju vracati ono sto im je pruzeno,i bezuvjetno ce vas voliti,kao i presti dok ih mazite.
U onim mutnim svjetovima stvorenim uz pomoc droge koja me natjerala da zaboravim na stvarni svijet upoznao sam Martinu,djevojku koja mi je postala najboljom prijateljicom.
Cesto sam odlazio k njoj,znali smo noci provoditi u razgovorima. Uvijek bi se nasmijesila kad bi me vidjela (svaki osmijeh – laz u celofanu,ali nema veze hvala na poklonu). Malo je starija od mene,ali ipak imamo iste misli. Uz malu pomoc heroina nalazili smo utjehu jedno u drugome. Ona, dop i ja bili smo nesavrsen trojac koji se odlicno nadopunjavao.
Nisam ju vidio par mjeseci – do danas. Sjala je od srece,cista i zaljubljena u nekog tipa. Nisam mogao zaustaviti navalu njene odsutnosti kojom se mogla pokretati vjetrenjaca. Pogledao sam joj krisom grudi i otisao,izmislivsi da nekamo zurim.
Pogreskom sam udahnuo zid pokraj sebe, i svi su prolaznici mogli shvatiti da stize tragedija, da su oblaci popucali i da vatra vise ne moze ugrijati vodu. Bijesom razbijam sva pregradna stakla u sebi i slusam alarm – prepoznajem u njemu rijeci demona. E,je dosadan,ne odustaje. On ne odustaje ali ja polako da. Opet. Jos jucer bi mu rekao da odjebe. A danas ne znam.
Najbolje bi bilo kada bih znao hipnotizirati taj vjetar emocija bez upotrebe heroina, ali ne znam. Zato znam hipnotizirati televizor. Sjedim ispred njega i dugo gledam u jedan jedini piksel. Nakon nekog vremena, redoviti program nestaje i po ekranu se razlijeva pixel juice. Javljaju se slike cudnih i,cini mi se mrtvih pojava, slike iz nekoga drugog svijeta koji se zatreskao u nas i drzi se s njime za ruku. Ili se mozda samo boji sam zaroniti u hladno more. Neka djevojka izvire iz lokvice mraka u zraku i namjesta naocale kao da tako ublazava neku istinu. Koza joj je ispunjena svjetlom s b-strane ostrice žileta.
Zivot se zasiti ovakvih poput mene, ali ja kao da imam upalnog tkiva za sve karmicke viruse i znam miksati svaki ruzan osjecaj, znam o njemu lagati, vrtjeti ga naprijed i natrag i osvecivati mu se, kao da sam grcka tragedija.
Imam paranoicnu ideju. Mozda je droga prijenosnik eksperimentalnog oblika emocije koja napada avangardne zrtve, izvor emocijskog virusa koji u ljudima izaziva srecu zbog koje pate i na kraju zbog nje umiru. Ali neki bez toga jednostavno nisu sretni. Sto bi bilo kad bi iz zivota izbacio srecu? Vidio bi stvari od kojih su napravljene stvari, vidio bi i cuo jezu koja zivi u mraku i hrani se tvojim strahovima. Svemir bi te ostavio da iskrvaris, da napokon vidis svojega boga, sve prizore hladnoce i okrutnosti kojima se hrane sponzori svih mogucih pizdarija i voajeri tudje sudbine. Sve bi te ostavilo da budes ono sto jesi, obicno govno koje nije ni vrijedno zaljenja. Nije li ova teorija dosadna?
Nisam uspio dogmizati do vrata stana,a da me netko od susjeda ne primjeti. Sotona od susjede prvo mi je prigovarala da preglasno pustam glazbu (glazbu pustam vrlo rijetko,i ne bas jako glasno,osim toga ja se ne zalim kad ona pojaca vijesti do daske,uostalom kako uopce moze cuti glazbu iz mog stana kad ne cuje ni jebeni informativni program koji gleda na svom jebenom tv-u,u svojoj jebenoj sobi,u svom jebenom stanu),da se prekasno vracam kuci (ne vracam se kuci prekasno,vec prerano ujutro,neki ljudi rade nocne smjene ako nije znala),da nikad ne dolazim na njihove blesave sastanke koje organiziraju svaka dva tjedna u njenom stanu bla,bla,bla,bla – ta babetina si je umislila da posjeduje mene,moj stan,i cijelu tu zgradu opcenito. No ipak kad malo bolje razmislim zalim ju - cijeli je zivot radila,ulagala,sanjarila o nekim boljim vremenima i onda ostarila,pocela glupaviti,pisati u krevet i iscekivati smrt upucujuci molecive rijeci raznim bogovima kako bi joj oprostili grijehe. Nakon prigovaranja cestitala mi je rodendan unaprijed jer kao u petak nece moci doci na red koliki ce mi ljudi htjeti cestitati rodjendan. O,jadna starica.
a to sto namerno sebe ocrnjujes ovde izgleda kao da je deo tvog stila a da ti zapravo 'malo' drugacije vidis sebe sam pred sobom. :smt115 ...moze biti?(a za to treba otvoriti posebnu temu).
to je bas super. Ali te moram ispraviti za macke, kazes da bi da imas macku 
).
