hotel kalifornia

Hrvoje · Post by **Hrvoje** » Fri May 13, 2005 4:25 pm

Evo jos par razmisljanja jednog zgubidana;

Dali me sva zbrka oko mene sprijecava da poduzmem nesto ozbiljno oko necega. Dali se sve podsvjesno sakuplja u meni i eksplodira u nekom trenutku preplavljujuci me fizicki i psihicki. Stalno sam razmisljao,na pitanje odgovarao pitanjem i sve nize padao. Pokusao sam biti psiholog sam sebi. No dali je taj psiholog s vremenom poludio zbog psihopata u meni. Ili je stvorio podijeljenu licnost. Jednog profesionalca,a drugog nesposobnjakovica. Me Jeckl i Mr. Hyde? Zasto mi je toliko tesko zadrzati tog profesionalca? Gdje je zapravo puklo? Cesto sam se vracao u povijest analizirajuci. Gledao sebe izvan sebe i ono sto sam sad promislio kao i ono prije. Iz toga nista korisnog nisam dobio.

Zivim zivotom čovjeka (i to bar 5% normalnog) sto mi se gadi. Samo zivim, auto gledam kao auto, kutiju kao kutiju itd. da ne nabrajam. Prije sam zivio u predivnom alternativnom svijetu, imao bar 20 dimenzija i u svakoj bi bio neki dio u kojem sam se zamisljao,i sve bi poslozio kako meni pase – Star Wars, Fight Club,Tomb Raider... Pokusavam se uziviti ovih dana i vratiti, ali ne mogu uci u viziju, vidim samo svijet oko sebe.

Pitam se imam li veliku ambiciju ili bolesne ideale. Dali je to izvor mojih nevolja. Jebi pitanja. Dosta mi ih je. Ustvari,i nije mi lose,bar ne losije od vecine. Prozivim ja mnoge stvari koje drugi nazivaju super. Samo sto onaj kreten unutar mene nece da umukne i prestane konstantno komentirati i gundjati. Ja tog kretena zovem Bush jer je parazit kao i George W. Bush. –
- '' A tko tebe jebe Bush. Kako su glupi ljudi koji kazu da te nema. Kako te nema. Ja te osjecam stalno. Tek toliko te osjecam da me zivciras. Otkaci. Sjasi. Odjebi. E,da odjebi. Zasto si uvijek tu? Zasto me stalno podsjecas? Ne zelim ni razmisljati. Ne odustajes,jel' da? Da je meni tvoja upornost. Dosadan si sa svojim dozivanjem. Nisi bas nesto zabavan,znas li to. Rekao bi ti da poradis na tome,ali necu,mogao bi krivo shvatiti. Nisi,velim,zabavan. A svadje s tobom su destruktivne. Zacepi malo,bar na kratko,da se malo odmorim,hoces li? Naravno da neces,nisam ni mislio drugacije. Kad bi mogao pretvorio bi te u tisinu i ugusio samocom. Ti izazivas,a ja pokusavam progutati neciju krivu rijec. Zabio bi te u ladicu,zakljucao ju i vise te nikad nebi pustio van. Kad sam nervozan, NEMOJ me uvjeravati da ima lijek za to. Kad se nesto zapitam, ne treba mi tvoj odgovor. Sam cu ga naci. Ako ti je vec dopusteno znati sve sto ja mislim i osjecam,zadrzi komentare za sebe. Ne razumijem kako ne shvacas.''

Osobno sam vidjeo mnoge koji su uspjeli. Toliko dobro su uspjeli da cak i ja pozelim biti na njihovom mjestu. A bilo im je jako,jako lose. Dakle moguce je i da vam ne bude lose. Ima nade. Treba progutati slinu i iskljuciti neke sustave. Ali ja to ne zelim. To mi je kao da izdajem samog sebe. Pak opet zelim da mi bude dobro. Osjecaj je razapet,nema sto. Ne mogu naprijed. Ne mogu nazad. Ne mogu ni gore ni dolje. Samo polako tonem. U crnu rupu.
Cesto pozelim da se sjecanja mogu izbrisati. Neugodna,ruzna sjecanja iz proslosti. Mogao bi poceti iznova,bez proslosti da me ometa. No bi li napravio iste greske. Memorija je tu da ucimo iz nasih gresaka,da se sjecamo zivota prije. Neki kazu da samo glup covjek uci iz svojih gresaka,a pametan uci iz tudjih. U ovo vrijeme danas cini mi se da nitko oko mene ne pravi greske. Bar ne neke s velikim posljedicama. A mozda sam i u krivu.

Svaki put kad ustanem padam jos brze,grublje i neugodnije. Bilo bi bolje da ni ne ustajem. Manje bolno u svakom slucaju. Sto je to prokleto sto nas tjera da ustanemo i vjerujemo u bolje sutra. U ovo tmurno doba kao da me sve zaobilazi. Da sam samo neuocljiva sjena koja promatra svijet bilo bi mi lose. Ne mogu biti ni jebena sjena. Imam svoju ulogu u ovom filmu. Uloga statista kojeg svi kupe autom,metkom. Kojeg svi sutaju.
Tesko je poceti iznova,a da ne lazes sam sebi (LAGANJE SAMOM SEBI – zanimljiva konstatacija od koje pati vecina pucanstva). Bijeg ne donosi nista,ali je opet tako lak. I opet ta nada,ako vjecni mucitelj nasih depresivnih zivota. Mamac koji nas tjera da udarimo u jos jedan zid. U pozadini samo smijeh gledatelja. Smiju se meni,tebi,svima. Alkohol i droge ublazuju bol,samo sto je cijena previsoka. Kada ti svi lazu i koriste te,kad nemas nikoga i nista. Kad mislis da si mogao imati,a opet nisi siguran.

Danas sam pljunuo zvakacu na jednog kolegu s faksa. Ali sam zato sto sam zbog njega poslao profesoricu u kurac (a to je ustvari bilo namjenjeno njemu). Cijeli sat je pricao fore na moj racun i taman kad je me ova zbog neceg prozvala ja sam,prilicno glasno,rekao ''Idi u kurac''. Jadna,nevina profesorica je blijedo gledala u mene dok se ovaj valjao od smijeha (vjerujte mi,takvu utvaru jos nikad niste vidjeli ni culi). Prokleti neozbiljni manijak.

Idem ulicom i sretnem jednog poznanika. On se pokusao meni spustiti pitajuci jeli slana ili sto vec pala na travu u parku. Ja samo kazem – STO? Ono kao nisam ga cuo ili kako to drugi ljudi tumace kad ih tako pitas da nisam shvatio. Samo se nasmijao i rekao ''Nista,nista''. Pozdravim i odem.
Cesto mi tako ljudi nesto 'spustaju'. Ne znam pravu rijec za to. Ja se uvijek pravim kao da ih nisam cuo/shvatio. Ali mnogo toga vidim jer mnogo promatram. I tako vecina nesto misli i ruga se drugima.
A neki ne mogu nista reci kad su im jezik i zubi ukoceni od straha da ne povrijede sebe i druge.

Jelena · Post by **Jelena** » Fri May 13, 2005 5:01 pm

odakle si Hrvoje?

tamara · Post by **tamara** » Fri May 13, 2005 8:43 pm

A neki ne mogu nista reci kad su im jezik i zubi ukoceni od straha da ne povrijede sebe i druge.

A tako znaci! Ja se pitam i pitam zasto redovno omutavim na provokacije kad ono...eto mi odgovora...zahvaljujem autoru.

LuLu · Post by **LuLu** » Mon May 16, 2005 5:55 am

Svi znamo taj osjecaj samo sto sam ja to davno prevazisla ... ne treba (moje misljenje)biti mnogo ni dobar, jer onda i ne mozes nista drugo nego bespomocno cutati na sve provokacije, zajebi, ne dam da gaze mangupi i malogradjani ... takvih mi je pun kurac! Izvinite na rijecniku...osjetljiva sam na ovo, odmah mi tlak skoci.

Post by **sanela** » Sun May 29, 2005 9:22 pm

Cao Hrvoje,

Nema te dugo... Gdje si? Javi se

Puno pozdrava iz Sarajeva!

Sanela

Igla.U.Plastu.Sijena · Thu Jun 02, 2005 12:01 am

osjecaj odvojenosti proizvodi strah, na strah reagujes ili borbom ili bijegom....

Hrvoje, napisi knjigu.

Polly_Jean · Post by **Polly_Jean** » Thu Nov 10, 2005 2:34 pm

Kao i svi "novaci-gusteri", svojevoljno "sluzeci" na ovom forumu, citam postove...nekada je dovoljan naslov da me privuce...Tako sam naisla na Hrvojevu ispovijed. Hvala ti, ono...nosom sam parala nebo od ponosa...sto ono kazu?, narkomanske bestije ne znaju pisat, razmisljat, bit duhoviti, ironicni, racionalni...piiii...kakva laz!! Ti si Hrvoje dokaz!

(btw. gdje je Hrvoje danas? prerolala sam sve njgove postove, nema ga od 5. mjeseca

)