L.A.Woman

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

Post Reply
User avatar
Babette_D_Babsi
Posts: 1
Joined: Mon Feb 04, 2013 5:43 pm
Location: gdje je život sam sebi svrha

L.A.Woman

Post by Babette_D_Babsi »

Jos jedan klasicna prica o djetetu koji je probao dop.
Jos jedan zivot kojem je smisao da se naguta pilseva...
Nista novo...
Mogu samo zamisliti kako je vama (starjesinama) citati ovaj jad.
U biti ne mogu...
Pa...da i ja krenem s pranjem mozga.
...U jako ranoj dobi (kao i vecina vas) pocela sam,sto iz znatizelje,sto iz nekog unutarnjeg nemira,eksperimentirati sa drogajma.
Za pocetak tu je marihuana (koju nakon vise od 6god upoterbe na smatram vise drogom,vec nekom terapijom)
i naravno normabel,koji sam vjecno i lukavo krala ocu iz nocnog ormarica...
zatim speed,pilsevi,koka,slije...znate,standard...naravno,kako to vec ide,na red je dosao i velicanstveni dop.
hh...zadrzao se u mom zivotu malo vise od 2mj...ali oduzeo me do kraja.
Fizicku ovisnost nisam osjetila (bar ne onu pravu)...u ovom redku bi dodala da sam i zahvalna na tome,ali kome da zahvalim?
Nakon ta 3mj...moj zivot poceo je da se rusi...malo po malo,korak po korak...
Izgubila sve do cega mi je stalo...opet,standard.
Kažu,psihicka je ovisnost gora,ona prati do kraja zivota?
Jeli stvarno moguce da si ta je*ena 3mj nikad necu isprat iz glave?
Strasan nemir,depresija...bezvoljnost...rupa u meni.
Nabavljala sam hepte (kratak period),a subu uzimam jos uvjek.
Maricu pusim jer ne nalazim drugi razlog za san.
Ali nekako,s vremenom...i starci su se navikli na to.
Nisam mogla ni zamislit da ce doc do toga. haha.
Od roditelja konzervi do roditelja koji dopustaju svojoj kcerkici da pusi travu.
Smjesno. Al da kazem u njihovu obranu: Trava i alkohol? To je super,nasprem svega ostalog...
Naravno tu su i problemi sa zakonom...krađa,laži...
Od dopaškog vremena prošlo je više od godine dana...a još uvjek imam onaj opori okus u usima.
Još uvjek se uhvatim kako živčano gratam nos.
A osjet njuha vise nemam...
Ponekad se pitam sta mi je sve to trebalo?
Ne znam.
Glumim ispred svih da sam jaka,kad me stari drugovi vide,misle u sebi: lako je njoj...
Nije. Nije mi nimalo lako.
Dusu bi prodala za piz...
Sta me sprjecava?
E ni na to pitanje ne znam odgovor.
Zdrav razum,valjda...ili?
Osjecam se ko najvece govno na svjetu.
Recite mi da ce ova bol prestat.
Da se necu nocu budit iz sna sa snovima o prahu koji mi je unistio sve.
Koji je izvukao ono najgore iz mene...dao mi poljubac smrti,a istodobno me ucinio bozicom.
Recite mi da samo treba jos malo strpljenja i da ce grcevi u mozgu prestati...
U cjeloj toj prici izgubila sam i mnogo mladih dusa...
Dobrih drugova...moze li se za njih uopce reci da su drugovi (bili)?
Kao,dok se ima-ljubav traje,kad se nema-ne poznajemo se.
Moja klasicna prica o jos jednoj izgubljenoj dusi prestaje onda kad sam dozivjela krah.
Prije pola godine.
Pomahnitala luđakinja razbija stvari po kuci i dere se da ju svi ostave na miru
Pokusala sam se ubiti,nekoliko puta.
Tu su i oprostajna pisma...kako mi je smjesno pisati ovo.
Bila sam na psihijatriji...al odbijala sam terapiju.
Svi ti antidepresivi i ostale pizdarije...sve to me samo guralo jos dublje u crnilo.
Toliko sam jadna da me ni smrt ne zeli...sramota.
Odlazila sam na razgovore kod psihijatra nekoliko mjeseci...
Ni to nije zavrsilo bajno...promjenila sam ih nekoliko,a ova zadnja mi je isprintala nekakve skripte na kojima se slike mozga unistenog od droge.
Jeli ona normalna? Pa nisam s marsa pala,znam da dop nije supa koju baka kuha nedeljom.
Ni ne znam sta sam ocekivala od nje...valjda sam da bude tu,da imam s kim razgovarat...ne znam...
Tako dolazim do ovog sad stanja u kojem se nalazim...
nit smrdi,nit mirise...
24/7 mislim na njega...a bojim se...bojim se ponovno ga uzeti u ruke.
Svjesna sam da ce to biti i posljednji put,mozda zato...
A mozda se vise od toga bojim onog malog postotka koji moze prevladati...i uciniti moju patnju jos gorom-da to ne bude kraj.
Da kraj nikad ne dode...da se nađem u 4 zida sama sa tim stvorom i izrecem sudbonosno da.

Pozdrav,ja sam Babsi...i vec cca godinu dana se mentalno ljecim od dopa.
-Hvala.
When you can stop,
you don't want to.
When you want to,
you can't.
dina_d
Posts: 262
Joined: Sun Mar 10, 2013 1:44 am

Re: L.A.Woman

Post by dina_d »

nemoj ,.,,nemoj vise nikad da uzmes to sranje koje te je dovelo tu gdje si danas ...proci ce ...sva bol ce proci ..radi na sebi ...znam da je tesko u takvom stanju ali korak po korak ..svaku vece sebi pravi plan kako ces sutra ...pocni negdje korak po korak ..idi da setas ..5 minuta danas ..a sutra 6 ...priroda ce ti dati novi polet ...treba vremena al proci ce znam ..polako ..sigurno nastavi se nedrogirati ..puno pozdrava i drzi se
dete svemira
Posts: 937
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: L.A.Woman

Post by dete svemira »

Dobro dosla....

:)
Misli koje misliš
su život koji živiš.
Post Reply