Forum za podršku u oporavku

sve je s razlogom, tolko je loshe da mora bit dobro...osmjehom i naprejd gurat...

zagrepcanka wrote:moj problem i je taj,sto previse mislim na druge...a premalo na sebe...slaba sam i ne mogu si pomoci trenutno...nadam se da ce se to promjeniti....da cu jednom ostati dosljedna sebi i onome sto je najbolje za mene...

To je problem vecine dobrih ljudi...

i sada opet...pokusavam se pribrati...ako je to uopce moguce...i stalno se pitam...sta sam ja Bogu skrivila....zasto mi se desilo dvaput isto??????
odakle da smognem snage da prebolim....odakle da je iscrpim????
kazu stari ljudi, da Bog daje svakome onoliki teret koliko mogu nositi....ne vjerujem u to...
ja vise nemam snage....i preslaba sam za teret koji je meni namjenio....
pokusavam se sabrati zbog djece...ali snage je sve manje....
ostala je tolika praznina...tupa i bolna....s stalno se pitam ZASTO?????
a odgovore ne dobijam....

Iskreno zalim zbog tvoje boli posebno sto vec drugi put prezivljavas istu stvar...Nista ti nisi Bogu skrivila jednostavno tako je napisano,sudbina... tvoja velika nesreca je u tome sto si se uplela u tudje sudbine i tudje probleme...Imas decu,nadji nekako snagu u njima...
Znam da pametujem i da je najlakse drugima soliti pamet...Oprosti ako ti smeta ovo...

Najvjerojatnije cu vas sve pozdraviti...i mislim da je za mene najbolje da se ne vracam na ova forum...vraca mi se sve...jer ustvari onaj koji je trebao malo procitati po ovom forumu...mene nije htio poslusati ni prositati makar ni jedan post....kada se logiram ovdje...sve me deprimira...sve te strasne sudbine...zajedno sa mojom...meni vise nema pomoci...nemam vise o cemu pisati....nadam se da se vise nikada u zivotu necu susresti sa tim problemom...jer sigurno to vise nebi podnijela...odlucih da poradim na sebi i svojoj obitelji....pokusam da prebolim...i da krenem dalje...ako uspijem...
hvala svima koji su mi pruzali podrsku...onima koji nisu...takodjer ...nadam se da mi nitko ne zamjera nista...
lijep pozdrav i zelim srecu i izlijecenje svima...i da nikada vise ne zapnete u paklu droge...

Nađi ti sebi bogatog biznismena ili bar nogometaša i zaboravi ljigu na ovim stranicama.

ivica wrote:Nađi ti sebi bogatog biznismena ili bar nogometaša i zaboravi ljigu na ovim stranicama.

nije mi bila namjera nikoga vredjat...ako sam to uradila...ispricavam se....ne smatram nikoga ljigom...samo meni je sve to previse....

zagrepcanka wrote:Najvjerojatnije cu vas sve pozdraviti...i mislim da je za mene najbolje da se ne vracam na ova forum...vraca mi se sve...jer ustvari onaj koji je trebao malo procitati po ovom forumu...mene nije htio poslusati ni prositati makar ni jedan post....kada se logiram ovdje...sve me deprimira...sve te strasne sudbine...zajedno sa mojom...meni vise nema pomoci...nemam vise o cemu pisati....nadam se da se vise nikada u zivotu necu susresti sa tim problemom...jer sigurno to vise nebi podnijela...odlucih da poradim na sebi i svojoj obitelji....pokusam da prebolim...i da krenem dalje...ako uspijem...
hvala svima koji su mi pruzali podrsku...onima koji nisu...takodjer ...nadam se da mi nitko ne zamjera nista...
lijep pozdrav i zelim srecu i izlijecenje svima...i da nikada vise ne zapnete u paklu droge...

Sve najbolje i nije tacno da tebi nema pomoci vise...Potrebno je i malo vreme da prodje da prebolis...Nedaj se Ines,sto rece Rade Serbedjija...

pozdravljam vas sve...nadam se da ste veseli zdravi i bolje se osjecate....
ni sama ne znam kako sam se opet nasla na ovom forumu...vjerojatno je razlog..sto ni sama ne znam sta cu sa sobom...
sjedim tu i gledam izlaz 124..cekam da pozovu putnike...i razmisljam...razmisljam ..kako sam sama...kako bi moj muz bio tu da ga droga nije uzela...
pa odlucih da napisem koju rijec...
strasna depresija me ispucala za ovih praznicnih dana...pa eto utekla malo od kuce...da ne mislim...ali od misli se pobjeci ne moze...
kolko sam noci samo probdijela do sada razmisljajuci...guseci se u proslosti..i pitajuci se gdje sam pogrijesila...sto sam skrivila...izgubljenu vjeru i nadu..da i ne spominjem...
kako se budim u grcanju suza i boli...i opet se pitam cime sam to zasluzila...
uvijek mi taj teret visi nad glavom...
izvana se smjesim..a iznutra vristim...izadjem medju ljude...nabacim lazni osmjeh..i svi misle kako sam jaka...hrabra zena..koja je krenula naprijed...ah...koja varka...obmana...rane su preduboke...previse se sve urezalo u mene...
dovoljna je samo rijec da puknem...i pucam...podignem se 2 centimetra...pa dva metra potonem..
dokle tako?
ko to zna...
da li cu se ikada vise nasmijati od srca...iskreno...ne znam...
gledam ljude oko sebe...sretni su...vesele se...a mene ne raduje nista vise...
i sada..nakon 4 mjeseca mogu lagano da se svrstam u kategoriju ovisnika...doduse o lijekovima...koje su mi jebeni doktori nametnuli...i kojih sada nikako da se oterasim...
eh da...smisao?
to se cesto pitam...ali ga i dalje ne vidim...ima li ga?
vjerojatno da...ali za nekoga drugoga...


uh...samo sam vam svima htijela zazeljeti sretnu i zdravu novu godinu...a nasrala sam svega i svasta...

budite mi dobri...a meni se mozda posreci pa se avion srusi

Neverovatna prica kako droga tj narkomani unistavaju i povredjuju ne samo sebe,nego i sve oko sebe,najblize naravno najvise,prijatelji kad vide da si u kcu otkacice te odma,sto nije ljudski,naravno ali retki su oni koji su radi da pomognu,razumeju i sl.Ali prijatelj ti nije rod,najrodjenije najvise povredjuju(naravno i ja sam jedan od tih,ne povredjenih nego oni koji povredjuju),konkretno u ovoj prici je to muz,koji naravno nije rod ali treba da bude osoba sa kojom si se srodio,srodila samim tim povlaci na tezini svi postupci ucinjeni nad tom osobom.Ti spadas u one ljude,prijatelje,rodjake koji zele da pomognu,ali ako neko ne zeli da mu se pomogne,onda onaj koji silno zeli da mu pomogne izgori u toj zelji da tako kazem,to je strasno,zato mnogi ljudi beze od narkomana iako nemaju pojma sta je to,ali strah od nepoznatog im pomogne da ne zapadnu u to sto si ti,ne kazem ima i ovakvih prica sa sretnim krajem,ali nisam ih se nesto naslusao.Ja ti zelim da nadjes nekog koga zasluzujes i budes srecna i da vise nikad ne budes sa narkomanima jer i sama vidis dokle te dovelo pokusavanje da pomognes nekome kome nema pomoci ili ko ne zeli da mu se pomogne.