PUT IZ PAKLA U RAJ I NAZAD....

[this.is.the.end]

Moj savjet i pogled na sve je....Ti nemaš problem sa ovisnošću ali problem ovisnosti je cijelo vrijeme uz tebe....Ne znam zašto...pitam se zašto ona izreka:"jednom ovisnik uvijek ovisnik"-gotovo da vrijedi u 100% slučajeva(gotovo)...a sad tvoja priča...zašto ebe koja nisi ovisnik isto ta priča drži, tj. ima smisla...ne znam...
Prvo:-ni slučajno nemoj stajati sa xanaxima...ni pod razno-posljedice su katastrofalne...ja sam se skidao sa benodiazepama..skidao sam se tako da sam 1 dana uzimao fenobarbitone...kada sam prije toga pokušavao na suho, imao sam napade shizofrenije...zato potraži bolje stručnu pomoć...
DRUGO: TI NISI OVISNIK O HEROINU, ZAŠTO ONDA DA TVOJA DJECA TRPE I PATE ZBOG NEČIJE OVISNOSTI, POGOTOVO ONOG KOJI im nije nitko i ništa...ako se nije skinuo u godini dana, kada će....a djeca pae, ti patiš....završi s tim, i rješi sebe i djecu muke...i swam sam ovisnik i iz prve ruke ti mogu reći, da jedva postoji šansa 1 % da će se on skinui....a i kad se skine pitanje je koliko će to trajati dok opet ne krene...zato AKO VOLIŠ svoju djecu, učini to zaq njih!

[zagrepcanka]

ah...ta prica je vec zavrsena...mislim...fizicki zavrsena...ali nije u mojoj glavi...
uzasno mi nedostaje...i bez obzira na svu bol koju mi je nanio...ne mogu preboljeti...i ne mogu se pomiriti sa sudbinom da ga vise nema...da gledam tu hladnu plocu...i palim svijecu...sve je otislo u kurac sa njegovim odlaskom...

[sanela]

Draga, ti si još živa. Imaš djecu koja zaslužuju majku.
Ništa nije vrijedno toga da uništiš život sebi i svojoj djeci. Pokreni se...
Pogledaj sebe. Želiš li svojoj djeci slati poruku da život nije vrijedan življenja, da budućnost ne postoji, da treba živjeti od prošlosti i za prošlost? Život je ovdje i sada i sutra... imaš razloga za život. Prekini biti žrtva prošlosti.

[nanii]

Život je ovdje i sada i sutra... imaš razloga za život. Prekini biti žrtva prošlosti.

Vjerovatno lakše reći nego učiniti.........mislim sigurno da je tako.
Ja vjerujem da tebi treba savjetovanje i nakon par susreta sa profesionalnim savjetnikom sve više vjerujem u moć psihoterapije (ili savjetovanja, šta li je to već). Ponekad se ukočiš na jednom mjestu u životu i ne možeš da ideš naprijed nego moraš da se vratiš nazad i razračunaš se sa prošlošću........mislim paradoks, da bi išao naprijed, moraš se vratiti nazad, ali tako je.
Kad malo kreneš kopati po sebi, svašta se tu nađe......i nije lako ali je ponekad prijeko potrebno. Mogu misliti kako ti je. Pozdrav i drži se

[nanii]

Gdje si Sanela

[Lujka]

Koje parole

[zagrepcanka]

nocas sam sanjala...sanjala da je ziv...da je dosao iz zatvora(iako nikada nije bio tamo)...bila sam i sretna i ljuta u snu jer je poslije svega nastavio po starom..,sad sam totalno sjebana...jer san me malo podigao...i kad sam se probudila opet sam pala na dno...vidjevsi da je sve bio samo san...
znam da se moram mrdnuti iz proslosti...ali kako li je to samo tesko..
prosla sam i psihijatre i psihoterapije...ali produkt svega je bilo da su mi propisali hrpu lijekova...
a ja i dalje ne vidim svijetlo na kraju tunela...
nekako uspijevam odrzati ravnotezu u kuci...sa djecom...stalno mi puna kuca ...prijatelja...susjeda...pa tad ne mislim malo...ne znam kolko je to dobro...al ponekad mi i smeta da mi je ko na kolodvoru...stalno neko dolazi...a meni ponekad treba mir...a opet...kad sam sama...tonem u depresiju...
ne znam vise...nisam pametna ...kako dalje???
mislila sam da kako ce vrijeme prolaziti...bit lakse...
al vraga je lakse..imam osjecaj da je gore...sve se losije osjecam...
cak razmisljam i o hospitalizaciji...ali bojim se za djecu...samo mene imaju...

[sanela]

Koje parole

Imaš li ti šta za reći?

@zagrepčanka
Znam da je teško, treba vremena da se odžaluje neko koga voliš, koga si voljela, s kim si dijelila život. Tablete ti neće pomoći, samo će odmoći, jer odgađaju da se suočiš sa emocijama. A suočit ćeš se kad-tad.
Ne idi PSIHIJATRU, nego PSIHOLOGU, PSIHOTERAPEUTU. Razlika je ogromna. Nemoj odustajati.

[Lujka]

Poštovana moderatorice Sanela,
nemam pojma što si se zakačila na mene? Nema frke, ja se lako mankem, ionako nisam neki tip of forumašenja.
Jednostavno sam neku noć, tražeći neku temu na kojoj mogu naletiti na ljude koji me kuže, nakon prvog posta naletila na dobrodošlicu tipa "do kada se ti misliš žaliti", s tvoje strane.
Da se razumijemo, ja se ne žalim, nitko me nije tukao da pružim ruku, niti da se zadnjih 15 godina držim metadona. Kako bi rekao moj pok. muž, jesam li ili nisam svoga tela gospodar? Evo mi sada, sama kusam što sam skuhala. Bez obzira na rupe u mozgu, ja jako dobro znam tko sam i što sam, kristalno mi je jasno u kojoj sam životnoj fazi, bit će kako bude...
Ono što sam u noćnim satima napisala par rečenica o tome kako se momentalno osjećam, što mi je bilo na pameti...bit će da me privukao naziv topica
Sve u svemu, čista sam 15 dana...dokle, vidjet ćemo, to ne zna ni sam bog,
Ako sam koga slučajno uvrijedila nekom rječi, izvinjavam se...

[sanela]

@Lujka, izvini ako sam te uvrijedila, nije mi bila namjera.
Na nekoliko tema si napisala kako sjediš i čekaš da prođe stanje u kojem se nalaziš, pa sam to napisala u smislu da od čekanja da prođe nema koristi. Da bi se nešto promijenilo, TI trebaš nešto uraditi.
Ovo što sam ti na ovoj temi napisala je bio odgovor na tvoj post da se pišu samo parole, pa te upitah da li imaš ti nešto konstruktivnije za reći. Ne znam kako je to tebi "zvučalo"?
Super je što si 15 dana čista, samo sjediti u kući i brojati dane nije najbolja stvar. Samo se u glavi motaju filmovi, broje sati i javljaju razni strahovi.
Nani ti je predložila da odeš u neko udruženje, potražiš pomoć, uneseš neke sadržaje u život. Neće biti lako, ali sjedeći u kući, nastavićeš brojati dane...
Ja ti ne mogu reći da samo treba čekati da vrijeme prođe, da nastaviš brojati dane i da će sve da se promijeni, jer od tog nema ništa. Ti si pokretač promjene i ti trebaš nešto uraditi. Ovo nisu parole, ovo su činjenice.