hodam ja oko one pekare ko mis mekinjas,ali para nemam a gladan kao VUK...
sramota me traziti pola hljeba,a nemam nikakav telefon pa da prodam samo da ne crknem od gladi...
razmisljam ja kud cu sta cu,kuci nesmijem a nemam gdje drugo...
i padne mi na pamet moja BABA koja zivi u blizini sarajeva na Sokocu...kontam idem stopati prema sokocu pa jbg valjda ce neko naici bar do sarajeva pa cu nesto skontati...
stopam ja tako 2 sata pocinje kisa lagano,kad stadose mi neki muz i zena iz engleske...nas jezik neznaju samo engleski,volan im na desnoj strani...uspijem ja njih nekako razumiti da idu prema dubrovniku,a ja nekako objesnim da cu izac kod herceg novog na raskrscu gdje se odvaja za trebinje...
tako i bi...kreno ja lagano uz brdo prema trebinju nisam presao 50m kad ide auto ja stopam,ono prodje,drugo isto tako,ide trece auto BiH table, i stade mi covjek sam u autu...ja kontam aj dobro je ide bar do trebinja,pa dalje cu se snaci,pita on mene dokle ces...ja kazem idem prema sarajevu tacnije na sokolac...kaze on meni eto srece,ja sam sa sokoca vozio zenu i djecu u igalo...XAXAXA mojoj sreci nigdje kraja...doveze me covjek tacno pred kucu babinu...HVALA TI BOZE
dodjem ja tu ona se iznenadila...otkud ja...i tako ja tu ostanem od pocetka juna do kraja avgusta...dok mi podstanar nije izasao iz stana...
posle par dana javim se i starcima i kazem po milioniti put da mi je iskreno zao i da sam izdao stan i bla bla bla jos gluposti...i oni naivni opet to prihvate,i krenu mi uplacivati na racun svaki mjesec po 300KM dok sam kod babe jer je njena pemzija 220KM
posto gore nema volks banke ja sam po pare isao u sarajevo to je nekih 40km od sokoca...isao stopom naravno...prvi mjesec sve prokockam u sarajevu,drugi mjesec kazem sebi,kad dobijem te pare sjedam na voz iz sarajeva i pravo za banjaluku...da vidim dijete i vracam se nazad...tako i bi sjeo ja na voz dosao u BL vidio dijete,,,i istu noc sve pare prokockam...nemam ni za karte ponovo...xexexe koji sam ja LIK
odem kod staraca kuci,stari na putu...sacekam prilku da stara ode u wc,cim je otisla ja iz steka uzmem 400KM i pravac na zeljeznicku i put sarajeva...dodjem u sarajevo ujutro oko 8...hodam po bascarsiji,odem kod MRKVE na cevape...i naravno u HOLIDAY INN na rulet izlazim posle pola sata bez ijedne jedine marke u dzepu,sa pola kutije cigara...
nesmem babi na oci...telefona nemam da nazovem starog...neznam na koju stranu svijeta da okrenem...inace sam jak psihicki tako da sam sve te situacije prosao bez kapi alkohola i bez ijedne jedine tablete za smirenje...
naidjem na kekog ulicnog prodavca...zamolim ga samo da trznem starog necu mu trositi sa racuna jer ce me on nazvati...kaze cova
mozee...
zove stari,ja se javio i tad sam se pokajao ali tad je bilo ono bas iskreno iz dubine duse kao da je puklo nesto u meni...kazem ja njemu hocu da me vodis u manastir ilinje u srbiji...jer sam cuo jako dobrih stvari o pomenutom manastiru...kaze meni stari ajde ti babi gore stopom,a ja cu je nazvati i reci da te ne kritikuje i ja cu joj poslati pare da imate za hranu i cigare...
i tako i bi,nakon 3 dana stari dodje po mene na sokolac,i odvede me u manastir...kada sam izasao iz manastira kao da vise nisam bio to ja nego druga osoba...nakon toga nisma pomisljao na aparate i kocku...isao sam u sarajevo ali bez price i razmisljanja o kocki...i doslo vrijeme da podstanar izadje iz stana...da se vratim kuci konacno...pozdravim se ja tu sa babom i lagano kuci...cim sam dosao kuci...i vidio staro drustvo i sva ta mjesta gdje sam bio i propado...odma kao da se sav zivot srusio u meni...stari mi je vratio sve dugove tada bilo ih je oko 6000km...ali nakon par mjeseci ja opet pocinjem lagano sa kockom pa sve vise i vise...to traje i dan danas...vratio sam se naposao,kod starog radim,ali jos kockam...malo manje ali jos je taj osjecaj prisutan...uglavnom ne kradem vise i ne preturam po tudjim dzepovima...
ETO AKO NEKOME MOZE DA POMOGNE MOJ PRIMJER BICE MI JAKO DRAGO...A ISTO TAKO AKO IMA NEKO KO MENI MOZE DA POMOGNE OPET CE MI BITI DRAGO...POZZ SVIMA RAJA