Nije mi zao!

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

teodora4
Posts: 191
Joined: Wed Apr 27, 2011 11:50 am

Re: Nije mi zao!

Post by teodora4 »

Nemam pojma zasto sam ovako detaljno pisala u proslom postu , to mi uopste nije bila ideja. Svi ste to prosli, ima jos milion i po istih i slicnih prica iz mog detinjstva... Valjda mi je taj period ostao tako poseban i lep i veseo, u secanju.
Mada ni kasnije, nemam neke periode koji su mi sada u preterano losem secanju. Valjda sam tako odlucila da bude, jer je bilo vrlo losih perioda koje je bilo tesko ziveti, a eto sada mi nije tesko da razmisljam o njima i da ih se setim. Mozda je to sve tako jer nisam nikada ni dozvolila da se preterano mucim, iz dopa sam svaki put izasla na spidu, i na kraju mi je postao on mnogo veci problem. Naravno, narkomani su socijalna bica kao i obicni ljudi, ali ja sam sa dopom bila uvek solo. Inace mi nikada nije bilo tesko da boravim sama sa sobom, ni tesko ni dosadno. Ali dop, on me totalno otudjivao od ljudi! I to u periodu oko 2,3 srednje... A eto tada sam najmanje problema pravila i sebi i ljudima oko sebe. Tada sam isla redovno u skolu- mada jos od kraja osnovne odlican uspeh dugujem spidu. Zivela sam kod mame, nisam krala, nisam zickala ni varala ljude do kojih mi je stalo, imala sam cak i uspesno obavljene vanskolske aktivnosti. Ali onda sam otisla od kuce i pocela sve, apsulutno sve sto nisam pre, da radim. Opet, zavrsavala sam odlicno skolu, pa su svi mislili da sam kull, radila sam super posao- preko debele veze, sa zurki na ispite sa ispita na posao zurka posao ..... murija, svadje... pred fax sam se vratila kod tate, i celo leto sam bila Normalna. I kao kapirala sam da je to to, da me pustilo sve. Imala sam jos samo nekoliko drugova , starih, koji mi i danas nedostaju, a sa njima nikada nisam upadala u probleme. Drogirali smo se i zezali ali nikad nista lose sa njima nisam dozivela! Jedan od njih mi je bio bas, bas...super drug, prijatelj! i na kraju sam ja onako izopacena od spida sjebala to prijateljstvo nekim nepotrebnim lazima. Mislim, da nisam mogla drugacije da reagujem tada, mozak mi nije radio bolje od glupih lazi...E pred kraj leta pre faxa u busu upoznam ok ortaka, vidimo se par puta, ja kapiram kao blejimo zezamo se, mozda bude alkohola trave ali to mi je ok...i bum u sledecem trenutku sedimo kod najveceg narkomana u beogradu...igle svuda tisina, oni komirani, ja kapiram da nije kraj...i nije bio, par dana posle ja sam se komirala kao nikad do tad ali samo taj jedan put. naredne godine, osim sto sam koristila turbo injection i zavrsila godinu u junu sa dobrim prosekom droge alkohola i zurki je bilo vise nego ikad. Mozda mi je to najludja godina od svih godina drogiranja. Ta je bila i poslednja. E, to leto sam pomislila - Sta bi trebalo da se desi da prekinem ovo? Tokom godina me nije napustao osecaj da cu jednom prekinuti sve to, ali ovog puta mi nije bilo jasno sta je toliko veliko da me pokrene, da me gurne dalje. godina je bila prepuna svega sto moze da se uradi, cak sam izbacena iz kuce bila! Upoznala sam neke mnogo drage ljude sa kojima se i danas druzim, sa kojima zivim(ne fizicki) i koji su Bogu hvala, dobro.
Post Reply