Evo da i ja napisem nesto....
ja znaci imam 27 godina, zovem se ......i ovisnica sam od raznih stvari...cak mi se nekako cini, da od svega cega se uhvatim da radim, postajem ovisna, koliko god cudno da zvuci
kako je sve pocelo....imala sam divno detinjstvo, sve je bilo idealno i porodicna situacija, i uvek puno ljubavi i paznje od roditelja i finansijski je bilo ok. I to je bilo tako do neke moje 15 godine...onda su poceli neki porodicni problemei...mene su smatrali za divno, ozbiljno, mozda cak i preozbiljno dete. Svo to vreme sam se se ja brinula o 3 sestre, dok su moji matori raspravljali, tukli... negde u medjuvremenu sam ja prestala da jedem...kad je to bilo drasticno, dijagnostikovali su mi anoreksiju. Hajke oko toga, odlasci lekarima, nista nije pomoglo...Tad sam imala prvi kontakt sa apaurinima, diazepamima, koje sam svakodnevno gtala...Bila sam na ivici smrti i nekoliko puta pokusala samoubistvo,ali nazolost bezuspesno...i posle nekoliko godina za ljubav moje sestre pocela da jedem, ali onda sam dobila bulimiju, a u sklopu sa njompocela su i prva eksperimentisanja. Zapravo sa alkoholom i tabletama sam preterivala i ranije, a kasnije sve po redu od hemije... jedino sam se horsa drzala podalje...npr. 3 meseca konstantno na speedu, pa tri meseca konstantno alkohola od jutra do mraka, pa tri meseca na tableticama samo, asvo to vreme je bulimija bila jedino cega se nisam mogla oprostiti. Imala sam jedan period od neka dva meseca kad sam bilasvakodnevno i na h. pa se desilo da su moji matori imali saobracajnu nesrecu iipoginuli, to je meni bilo otreznjenje, da batalim h. jer su mi bile u glavi tri moje mladje sestre.i toga sam se resila, ali sa svim drugim nastavila, ali periodicno i tako do dana danasnjeg...evo vec treci dan nista od hemije, ali sam imala upravo bulimicni naapad, inace i to je vrsta ovisnosti... tri dana oka nisam sklopila...da pravo je cudo da sam uz sve to zavrsila fax i da imam normalan posao, ali meni to sad nista ne znaci...pozzz