Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

[supergenije]

Neko moje iskustvo je da u prvih mesec dana psihicka kriza ili ti zelja za drogom moze da se savlada jer su jos aktuelna secanja na krizu.
Medjutim posle kad secanja izblede, pocinje ono cuveno aj jos jednom da se oprostim ko covek...tad se pazi, jer tada obicno ljudi opet pocinju da se vrte u krug.
Ne znam da li u zg-u ima blokator da se nabavi, ako ima ne bi bilo lose da ga imas pri ruci.

[VVV -ex prokleti]

Evo i ovaj 5. dan ide prema kraju, i nisam posustao. Daleko od toga da mi nije skoro svakog trena na pameti, ali NO WAY!!! Stalno si ponavljam da si umišljam, da mi ne treba, da mogu...i nekako sam počeo sve više sam sebi da vjerujem. Ali u bolesnoj glavi još je uvijek jako prisutna želja...

Idemo dalje, nema predaje, pozdrav, V.

[VVV -ex prokleti]

Polako sam se ponovno počeo baviti autogenim treningom, jer dok sam bio na dopu svaki dan, nije imalo nikakvog učinka. Autosugestija je mnogo jaka stvar, a sad kad sam čist, skužio sam da mi je to jedan od jačih načina u borbi koju vodim. Toplo bih preporučio svima koji još nisu probali, vrlo je jednostavno, samo što zahtijeva puno vježbanja.

P.S- sutra je šesti dan i veselim se jer znam da ću ga izdržati...

[klara60]

Autosugestija je mnogo jaka stvar, a sad kad sam čist, skužio sam da mi je to jedan od jačih načina u borbi koju vodim. Toplo bih preporučio svima koji još nisu probali, vrlo je jednostavno, samo što zahtijeva puno vježbanja.

Ovo podrzavam. Ti imas svoj stil borbre i velika je stvar da budes istrajan u tome.Samo nemoj da brojis dane unaprijed, bolje svaku vece-noc, po zavrsetku dana sam sebi cestitaj na uspjesno zavrsenom danu, tj. ne razmisljaj puno unaprijed, nego idi dan po dan, a oni ce se nizati i dobijene bitke uvecavati. To sto nisi posjetio stara mjesta je odlicno-bjezi od toga kao od :snakeman: . Pokusaj izgraditi svoj, sto uzi, svijet (lako ces ga poslije, kada budes cvrst prosiriti, ali o tom po tom). Gradi sebe, jacaj! Ne spominjes tu maminu prijateljicu-psihijatra, a ja mislim da bi ti njena pomoc dobro dosla. Sasa me kritikovao za ono citanje i mamu uz tebe i on sigurno ima mnogo vise iskustva od mene, ali ja sam to napisala iz licnog iskustva i znam da je mojoj kcerki mnogo znacila (i sad znaci) moja podrska, svi moji pokusaji skretanja njenih misli, sa dopa na neke druge stvari, pa bilo to kratko citanje (koliko joj je njena koncetracija u tom trenutku dozvoljavala), prica, nesto na TV, pjesma, dvoriste, trazenje njene pomoci u nekom poslu, ostavljanje je na miru,dodavanje case limunade i kada je sklupcana na krevetu, pokrivena preko glave, dodir ruke uz pogled podrske i ljubavi...mozda je ona kao djevojka bolje reagovala na sve to...ne znam, ali dalo je rezultate...Mjenjale smo se obje i sada imamo super komuninaciju i sto je jos vaznije uzajamno povjerenje...Zato sam i mislila da ti i tvoja mama (rekao si da imas njenu podrsku i da je edukavana o bolesti zavisnosti) pokusate SVE, ako "ovo ne uspjeva, OK, probajmo ovo drugo...itd" a sve sa ciljem da se prevazidje kriza i odabere pravi put na kome ces ti jacati. Ponavljam-imaj vjere u sebe ali nemoj zanemariti pomoc strucnih lica! Sretno!

[Vuk]

Samo polako, piči sad ponovo iz početka, kao da je prvi dan, samo nemoj da uradiš ništa i dobar si, sve drugo bude.

[VVV -ex prokleti]

Klara hvala ti na savjetima i podršci. Što se tiče mamine prijateljice, ona je kod nas u posjeti svaki dan, i razgovori s njom puno mi pomažu, i mnogo toga mi je pojasnila o meni i mojem "mentalnom sklopu". Majka i ona su mi velika podrška, i stvarno puno ratgovaramo, pogotovo zadnja dva dana. Ona (psihijatar) mi je u biti objasnila da je moj boravak ovdje na forumu i svakodnevno pisanje o svemu kroz što prolazim, bitan koliko i razgovor s njom.
Sama činjenica da sam čist već šesti dan daje mi snage i volje da nastavim i ne posustanem. Najveća novost u svemu tome je da ne mogu da vjerujem kako mi intenzivno mozak radi cijelo vrijeme. Nisam jako dugo razmišljao o normalnim životnim stvarima i problemima, i sad mi se čini kao da sam se probudio iz nekog dugačkog, ružnog sna. A opet s druge strane kao da se sve ovo događa nekom drugom.
Suočavanje sa samim sobom je ono što me preokupira 24 sata dnevno, i pomalo sam se počeo interesirati za stvari kao npr: kakvo je vrijeme vani, kako mi sunce godi, počeo sam se baviti biljkama i kaktusima u stanu, počeo da razmišljam o doručku, ručku i večeri...
Danas sam se čak uhvatio kako se smijem na nekakvu glupu komediju na televiziji. Općenito, cijelo me vrijeme preplavljuju razni osjećaji, što mi je isto nešto novo, jer sam u proteklih par godina uspješno suzbijao bilo kakve emocije...
Toliko od mene zasad, javit ću se navečer u neko doba. Idem s majkom uskoro kod porodice na cijelodnevno druženje, pa pretpostavljam da ću tamo biti tamo do navečer.

Pozdrav, V.

[VVV -ex prokleti]

Vuk, i tebe da pozdravim...

[Vuk]

Čudo ti se događa burazeru! Drži se za to!
Vidim neku neverovatnu snagu i želju u tebi, ja sam ima sličnu kada sam krenuo u borbu pre neke 2god. To je snaga koja se s vremena na vreme čak i nama nesretnim, samosažaljivim, kukavnim zavisnicima javi kao da je sa neba. Kao da se neki prozor od jednom sam od sebe otvori. Ali i nije baš sam od sebe, ti si to započeo, ti si doneo odluku da kreneš sa time, ti si doneo odluku da tražiš pomoć, ti si doneo odluku da budeš iskren sa majkom...budi ponosan na sebe isamo polako piči, minut po minut ako treba, svaki sat i dan koji ostaneš čist ideš samo dalje i dalje od svih opasnih fazona koje nam zavisnost prodaje svaki put. Svaki put kada ne uradiš ništa iako ti je u telu haos postaješ sve jači, i jači, i jači, samo napred!

[klara60]

I kako prodje sesti, sedmi dan...? Nadam se, da ces se javiti s pozitivnim vjestima. Pozdrav

[VVV -ex prokleti]

Evo me kući. Proveo sam vikend kod porodice na selu i maknuo se malo iz grada. Moram priznati da mi je godila promjena. Već sam zaboravio kako je lijepo na selu, bez buke i gužve, bez mobitela i interneta... Ljudi žive jednostavnim životom, opušteno i bez zamaranja glupostima. Šteta što sam se morao vratiti. Da nisam zaposlen, otišao bih tamo na par mjeseci i uživao. Zanimljivo kako priroda, i taj način života općenito, djeluju na mene. Nisam ni jednom pomislio na H dok sam bio tamo. Tek kad sam se spremao na povratak kući sam postao svjestan da opet moram uključiti mozak i upregnuti ga da nastavim sa svojom bitkom.
Sutra se vraćam na posao i zanima me kako će to biti raditi čist. Ni ne sjećam se kako je to uopće. Ali znam da ću kolegama djelovati drugačije, a i oni meni. U biti kao da počinjem raditi prvi dan, samo što znam sve što sam morao naučiti o poslu otpočetka. Ukratko, biti će to zanimljivo iskustvo za mene.
Uglavnom, najbitnije od svega je to što je prošao još jedan dan bez otrova. Sedmi po redu. 1 tjedan. Čovječe, stvarno ne mogu vjerovati da je prošlo tjedan dana. Svaka mi čast. Bravo ja.
Pisat ću valjda sutra, da izvjestim o novostima. Dotada, pozzz...