Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

Alternativka
Posts: 42
Joined: Sun Feb 06, 2011 11:38 am

Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Post by Alternativka »

Bravo Vanja! :*
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Post by Vuk »

Niiiiceee
Moon child
User avatar
ivica
Posts: 869
Joined: Tue Nov 30, 2010 2:16 pm
Location: ZG

Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Post by ivica »

Još par puta toliko da više ne brojiš pa se moš oženit !!
ignorance is bliss!
be a warrior
Posts: 97
Joined: Wed Jul 20, 2011 5:53 pm
Location: Zagreb

Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Post by be a warrior »

Vanja...BRAVO BRAVO!!!!
pozdrav!!!

don t worry, be happy!!
User avatar
VVV -ex prokleti
Posts: 199
Joined: Fri Feb 26, 2010 6:22 pm
Location: Zagreb

Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Post by VVV -ex prokleti »

Svaki put se zahvaljujem na lijepim riječima i željama, pa ni ovaj put to neće biti iznimka.
Stvarno, ono, od srca vam hvala, ali nekako sam shvatio da sve manje i manje obraćam pažnju na to koliko je prošlo, koliko sam čist, pa sve te obljetnice...nekako sam to stavio u neki treći plan...možda griješim?
Možda bih i dalje trebao živjeti dan po dan, da se ne bih, ne dao bog poskliznuo i zaboravio na neke stvari koje su me i dovele do ovdje...
Ali imam osjećaj(onaj iznutra feeling), neki normalan osjećaj da se ne bih trebao toliko brinuti oko toga dali ću ponovno posustati ili ne.
Za mene je taj dio života gotov, "ljudi" s kojima sam se družio su odavno prekrižena prošlost. Dakle čak sam se i nalazio u nekim situacijama na nekim roštiljima s pozitivnom "čistom" ekipom kad bi tu i tamo uletio neko iz te moje prošlosti i praktički mi servirao sve, samo se moram ubost u venu i opet sam rekao da nema šanse, radije bih da me odma pokopaju nego da i jednom više u životu stavim taj otrov u sebe.
A koliko sam shvatio bilo mi je nuđeno da se ufuram sa solucijom (otopinom) metadona, pošto koliko sam razumio baš i nema nekakvog dobrog dopa (i baš mi je drago). Jer neko vrijeme su me stalno zvali raznorazni likovi i ispitivali da imam li nekoga za sredit heptanone...evo ponovilo se jučer, danas...i ko zna koliko će me još to pratiti...
Svima sam ponovio već deset puta barem da me ne zovu radi takvih stvari, ali kad me nazove bivša djevojka, koja je btw. zakačena do bola(nije da joj nisam pokušao pomoći da se skine), i onakva sva u krizi moli me da joj nešto negdje iskemijam, onda mi se srce slama i ponekad popustim, mekan sam na njezinu situaciju...nazovem nekoga, napravim joj uslugu i kažem da me više zbog toga ne zove. Ali vrlo je draga osoba, čak i kad je u krizi...kažem, srce mi se slama zato što tako kvalitetna osoba koja je svjesna da je bolesna, i svjesna je svega što radi(bila je čista 6 godina i zadnje dvije je nadoknadila sve te godine i sad joj treba 20 kom heptanona na dan samo da bi mogla funkcionirati).Inače ima završena dva fakulteta i prava je intelektualka, stari joj je vrlo ugledni novinar, a majka odvjetnica.
Užasno mi je žao te osobe, ali shvatio sam da ja tu ne mogu puno napraviti...stvarno mi je žao...
Otkad sam se očistio i otkad mi je toliko ljudi pomagalo i pružalo podršku, imam nekakav osjećaj da imam neku obavezu da i ja nekome pomognem, pa makar i jednoj osobi, tako da ako je moje pisanje ovdje na forumu pomoglo barem jednoj osobi da se skine, ja sam najsretnija osoba na svijetu.

Između ostalog, desilo mi se dosta stvari na području zdravlja u zadnjih par mjeseci pa se stoga i nisam javljao niti dolazio na sastanke NA: naime, dobio sam prokletu epilepsiju, još ne znam kojeg tipa jer tek krajem ovog mjeseca idem na EEG(onaj pravi), imao sam do sad dva napadaja (jedan u ambulanti kod svoje doktorice, pa su me odmah na hitnu), ono tipično: tresao sam se cijelim tijelom, urlao neke nerazgovjetne urlike,pjena iz ustiju, popišao sam se cijeli, izgrizao cijeli jezik,nisam mogao pričati slijedećih sat vremena, pao sam i ozlijedio glavu(potres mozga), sjebao kičmu(ponovno) tako što su mi napukla dva torakalna kralješka, slomio rebro...itd. Naravno da se ja ničeg ne sjećam, čak im nisam ni vjerovao u hitnoj kad su me vozili i rekao da me puste van i da lažu(i to sam jedva promrmljao, i to je prvo čega se sječam).
I sad pijem dve vrste tableta(ni jedne koje mijenjaju stanje svijesti: jedne su Lyrica i čisti su antiepileptik, a druge su mioflex za opuštanje mišića. Tako da mogu i dalje tvrditi da sam čist od svih sranja, skupa s alkoholom.
Eto toliko od mene, da vas više ne davim sa svojim problemima, ali htio bih ukazati na to da su mi doktori rekli da je ta epilepsija vrlo vjerovatno uzrokovana mojim ovisničkim načinom života, i da se sad pojavila zato što sam ostavio dosta poroka iza sebe, pa je tijelo nekako moralo reagirati(što mi je malo čudno objašnjenje).
Uglavnom ljudi, učite iz moje bolesti, mojih iskustava i problema, jer koliko su me informirali, to je dosta česta pojava.

Lijepi pozdrav uz najlijepše želje svima,
Vanja.
Svijetlo ne može postajati bez mraka u koji bismo ga stavili
User avatar
VVV -ex prokleti
Posts: 199
Joined: Fri Feb 26, 2010 6:22 pm
Location: Zagreb

Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Post by VVV -ex prokleti »

Umalo zaboravih: vidim neki bi me htjeli ovdje i ženiti (Ivica)... lakše malo, znam da sam poželjna roba, ali daj barem malo slobode prvo...hehehe

Pozdrav

P.S. - A da je ignorance bliss, to se slažem otkad sam čuo od Štulića i stvarno jeste.
Svijetlo ne može postajati bez mraka u koji bismo ga stavili
User avatar
ivica
Posts: 869
Joined: Tue Nov 30, 2010 2:16 pm
Location: ZG

Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Post by ivica »

oli e štulić? nisan znao za to. Znao sam za izreku ali i poslije sam vidio da je to stvar od ramonsa.
kako ono još, smrt nije lijek za neznanje jelte :D umiremo u neznanju.
Pred neki dan san ispalio na živce i rekao službenici na šalteru na mupu da kad dođe mikročipiranje da me stavi na red prvoga jer ću kako god okreneš umrijet u neznanju. Moja ljutnja njije bila usmjerena na nju ,ženska radi svoj posao ,nego na mene koji je bacio staru osobnu čim je dobio žuti papir na kojem piše da je izdana nova i da je teba podignit samo.
E a nije mi tilo dat novu dok ne objavim da sam izgubio staru a ja nisam htio reć da sam je bacio nego izgubio pa san morao čekat još dan i platit 70kn što me jako naljutilo i toj san ženskoj rekao u revoltu jer me između ostalog pogodilo ludilo koje je govorilo da smo svi čipirani a da su čipovi momentalno u osobnoj i da još nisu pod kožom i da zato treba potvrdit nestanak jer nemoš bez primopredajnika naljutili bi se predatori.
ignorance is bliss!
User avatar
ivica
Posts: 869
Joined: Tue Nov 30, 2010 2:16 pm
Location: ZG

Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Post by ivica »

VVV -ex prokleti wrote:Svaki put se zahvaljujem na lijepim riječima i željama, pa ni ovaj put to neće biti iznimka.
Stvarno, ono, od srca vam hvala, ali nekako sam shvatio da sve manje i manje obraćam pažnju na to koliko je prošlo, koliko sam čist, pa sve te obljetnice...nekako sam to stavio u neki treći plan...možda griješim?
Možda bih i dalje trebao živjeti dan po dan, da se ne bih, ne dao bog poskliznuo i zaboravio na neke stvari koje su me i dovele do ovdje...
Ali imam osjećaj(onaj iznutra feeling), neki normalan osjećaj da se ne bih trebao toliko brinuti oko toga dali ću ponovno posustati ili ne..............
Vanju za predsjednika !! :partyman: :smt041 :smt041 :smt041
ignorance is bliss!
User avatar
VVV -ex prokleti
Posts: 199
Joined: Fri Feb 26, 2010 6:22 pm
Location: Zagreb

Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Post by VVV -ex prokleti »

A dobro sad, nemojmo pretjerivat...previše mi laskaš čovječe...
Ja sam samo jedan mali mikročipirani građanin koji sva sreća nije nikad imao problema sa zakonom(za divno čudo), i samo sam skroman i trenutno dosta subjektivan, ali inače dosta objektivan.
Pozdrav.
BTW, baš si me nasmijao....hehe
Svijetlo ne može postajati bez mraka u koji bismo ga stavili
User avatar
VVV -ex prokleti
Posts: 199
Joined: Fri Feb 26, 2010 6:22 pm
Location: Zagreb

Re: Istinita priča o jednom životu koji je otišao u k....

Post by VVV -ex prokleti »

Trebalo bi više takvih poput tebe da malo uredimo ovo društvo, i bojkotiramo one stvari protiv kojih se mora čovjek borit.
Trenutno mi pada na pamet ACTA, i Anonymusi i svi bi bi trebali tako.
Svijetlo ne može postajati bez mraka u koji bismo ga stavili
Post Reply