nestaje li ikad stigma narkomana?

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

lolla
Posts: 20
Joined: Tue Dec 16, 2008 2:48 pm

Re: nestaje li ikad stigma narkomana?

Post by lolla »

E, da. Hvala svima na upisima. Žao mi je, doduše, što ih je većina bila pesimistički intonirana.
Bilo bi mi veoma drago kad bi se još ljudi javljalo, kad bih pročitala još iskustava, mišljenja, a, naravno, i savjeta....
Pozz
User avatar
klara60
Posts: 550
Joined: Wed May 14, 2008 8:42 am

Re: nestaje li ikad stigma narkomana?

Post by klara60 »

Ne znam, Lollo, sto dizes toliku poviku oko toga. OK i ja se cesto zapitam na tu temu u stilu: da li ce cinjenica sto je moja kcerka uzimala drogu, bitno joj smetati u zivotu i to: da li joj je ostecena koncetracija i sl, kako ce reagovati u stresnim situacijama, hoce li biti dovoljno jaka da kaze NE narkoticima, hoce li izlijeciti hepatitis, kako ce sve to uticati na njen daljni zivot, ljubav, pronalazak zaposlenja, obavljanje posla itd.itd...Ali, polako, djelima se dokazuje...
Ti kazes da ti je djecko cist, da ima par prijatelja, tebe, svoj posao...pa sta mu vise treba u zivotu?

Ako bas toliko brines o misljenu drugih imas, otprilike tri nacina da to prevazidjes:
1. volite se, znas kakav je, sta je bio, i ne zanimate sta neki drugi misle
2. da ides od covjeka do covjeka i objasnjavas situaciju o njemu-ovo izgleda kao nemoguca misija, a i rezultati bi bili pogubni
3.ako si bas toliko iziritirana tim pricama, ili necijim komentarom, samo jasno kazes: "OK, on je bio narkoman, a pored toga vidi sta je postigao-ima ljubav, ima par iskrenih prijatelja, ima svoj posao...ti nisi bio narkoman i sta si postigao od ovoga?...."

PS. Ja licno sam za opciju da se djelima zacepe usta, bez suvisnih komentara

Pozdrav
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: nestaje li ikad stigma narkomana?

Post by Vuk »

klara60 wrote: Ako bas toliko brines o misljenu drugih imas, otprilike tri nacina da to prevazidjes:
1. volite se, znas kakav je, sta je bio, i ne zanimate sta neki drugi misle
2. da ides od covjeka do covjeka i objasnjavas situaciju o njemu-ovo izgleda kao nemoguca misija, a i rezultati bi bili pogubni
3.ako si bas toliko iziritirana tim pricama, ili necijim komentarom, samo jasno kazes: "OK, on je bio narkoman, a pored toga vidi sta je postigao-ima ljubav, ima par iskrenih prijatelja, ima svoj posao...ti nisi bio narkoman i sta si postigao od ovoga?...."
...i četvrti:
Zapitaj se zašto tebi smeta kako neko treći vidi nekog drugog...i možda malo da poradiš i na sebi umesto na gledištima drugih i ponašanjima trećih, oslobodi se tih stega društva, zagli se i voli sebe onakva kakva jesi, da , ti, sebe, niko drugi, jer ni od koga drugog ne zavisi naše postojanje, pa čak ni naše emocije. Preuzimanje i vezivanje za tuđe osećaje i tuđa ponašanja kako bi loše ili dobro uticali na nas samo je način da bežimo od sebe.
Voli sebe, voli njega...budi u miru!
Moon child
User avatar
klara60
Posts: 550
Joined: Wed May 14, 2008 8:42 am

Re: nestaje li ikad stigma narkomana?

Post by klara60 »

A, da da dodam: Sve dok tvoj pogled bude plasljiv, osmijeh usiljen, sve dok ne pocnes istinski vjerovati u sebe i njega, davat ces povoda tim dokonim ljudima (do cijeg je tebi misljenja stalo?!), pa i svojim najblizim da tako govore o njemu, vasoj vezi i da te ti komentari doticu.
Preispitaj sebe, svoju ljubav, povjerenje u njega i ako se uvjeris u to, digni nosic, zagrli svog dragog i pusti osmjeh zadovoljstva na svoje lice...vidjet ces komentari ce sami nestati...Sretno! :smt020
outlow
Posts: 54
Joined: Fri Jan 29, 2010 11:52 pm

Re: nestaje li ikad stigma narkomana?

Post by outlow »

lolla,
zar nemislish da je to malo sugestivno¿jesi li prihvatila situaciju kakva jeste-da li je akceptirash i da li spremna da zivish s tim?
selo...jebesh selo,mada znam da je bitan ambijent i sredina i nakraju krajeva smo dio okoline....ali,tvoj muz je CIST,jebiga,nije to isto u svakom selu ,tako da mozesh da kontash da je tvoje selo malo zaostalo!

sigurnost i pozitivan feedback necesh naci u tom selu,ali mozda kod tvog supruga

pozdrav
User avatar
joesspappa
Posts: 775
Joined: Mon Sep 18, 2006 6:15 pm
Location: Beograd
Contact:

Re: nestaje li ikad stigma narkomana?

Post by joesspappa »

"jednom narkoman - uvek narkoman"
Fraza ili ne? Realnost ili zabluda? Strah od nepoznatog?
Drogirao sam se i ziveo i "svasta" radio u maloj, zatvorenoj sredini. Selu, kako neko rece. Od kako sam se skinuo, otisao sam iz sela, ali dolazim svaki dan ovde. Naime u selu radim. U selu mi zivi sin sa bivsom suprugom. U selu zivi moja proslost. Skoro sam imao scenu, i dokaz koliko je selo malo. Naime, upoznao sam jednu osobu, kojoj je bila potrebna pomoc. Potrudio sam se da pomognem. Problem je nastao kada su roditelji, porodica i prijatelji te osobe saznali ko sam. Strah, neodobravanje, pritisak sredine ucinili su da ta osoba bude u jos tezem stanju nego pre no sam je upoznao. Sklonio sam se. Prica je dosla do majke mog sina. Ona, koja tri godine zivi u strahu od toga da se ja ne priblizim nekom iz njene okoline, je grubo i prilicno uvredljivo reagovala na moju "akciju". Sta, sad sam se ja toliko promenio pa pomazem drugima... foliram se, zar ne!? Da budem iskren, moja je prva misao bila da joj se ##**%!! i majke i oca. Ali nisam... zato sto se ja jesam promenio. Promena je moj uspeh.
Ispod maske narkomana, nalazi se pre svega covek, ljudsko bice. Onaj ko je sposoban da to vidi u nama je neko ko je dostojan moje paznje. Ostali "obicni" ili do kvazi "normalni" ne da mi nisu bitni, nego naprotiv, zao mi ih je. Zao mi je sto su staticni, sto su "nauceni" da se ne menjaju i sto im je lakse da se utope u ono sto "okolina" nalaze kao drustvenu normu i da osudjuju sve "ono" sto nije. Zao mi ih je sto ne veruju da je fraza "jednom narkoman - uvek narkoman" zabluda i da setajuci
bilbord za veličinu ljudske duše i mogućnost promene
stoji ispred njih.
Drogiranje je deo mog zivota. Deo proslosti koju vise ne zivim. To sto sam ja uspeo da napravim od svog zivota danas je meni na ponos. Meni i mojim najblizima. Koji su bili tu za mene. Hvala im na tome. Ostalima hvala sto mi iz dana u dan pokazuju sta ne zelim da zivim.
Ja sam slobodan, ja sam covek i meni je to saznanje mnogo bitnije od bilo cijeg misljenja ma koliko ono bilo osudjujuce ili bolno.
Ljudi se plase nepoznatog, sto je po meni prilican apsurd. Kako mozes da se plasis neceg sto ne poznajes? A opet ako ga i upoznas, kako mozes da se plasis neceg sto poznajes, ma koliko bilo neprijatno? Mislim da je sve to stanje uma. Koliko smo otvoreni da prihvatimo razlike i da u ljudima trazimo ono sto nas i cini zivim bicima. Svi mi smo zeljni ljubavi i prihvatanja. Da li je to zaista toliko komplikovano? Voleti coveka?
Lako je prutu da se sokoli, dok bije decu njega ne boli.
outlow
Posts: 54
Joined: Fri Jan 29, 2010 11:52 pm

Re: nestaje li ikad stigma narkomana?

Post by outlow »

joesspappa mudro zbori uf!!!
lolla
Posts: 20
Joined: Tue Dec 16, 2008 2:48 pm

Re: nestaje li ikad stigma narkomana?

Post by lolla »

hvala svima na odgovorima koji su i više nego pametni i realni.

ne znam multikvotat, pa ću zato morat kvotat jedan po jedan post...
lolla
Posts: 20
Joined: Tue Dec 16, 2008 2:48 pm

Re: nestaje li ikad stigma narkomana?

Post by lolla »

klara60 wrote:
PS. Ja licno sam za opciju da se djelima zacepe usta, bez suvisnih komentara

Pozdrav
Draga Klara, i ja sam za za tu opciju, al moj je problem što bih ja htjela da to bude sad i odmah.... jebi ga...

i da, Vuk ima pravo; priznajem da imam problem s onim "šta će selo reći" i trudim se eliminirati taj stav jer je ograničavajući, jadan i glup, ali teško je kad si odgajan u tom duhu. Moji su me uvijek učili da pazim šta radim i kako se ponašam jer će me u suprotnom "selo ogovarat i lajat sve i svašta, a kakvu bi time ljagu nanijela svojoj obitelji"....Eto.

Svakako da mi je veliki problem u svemu tome i činjenica da je moja obitelj APSOLUTNO protiv te veze, ne žele njega ni upoznat, ne žele ni čut riječ o njemu. On se u mojim razgovorima s roditeljima NI NE SPOMINJE. I to me ubija. Naravno da bi mi bilo puno lakše kad bih znala da imam kakvu - takvu podršku od svojih. Ali ne, oni su, kad sam im rekla za tu vezu, napravili takav raspašoj da ja nisam bila u stanju smirit se tri dana od svega što su mi govorili, od histeričnog plača koji je staru obuzimao svakih pola sata.... Ok, znam da bi oni meni sigurno izabrali nekog drugog, i znam da imaju stav "jednom narkoman, uvijek narkoman" i da misle da ta bagra kad tad recidivira, ali ono što je mene najviše zaboljelo je to što su se više od svega čule riječi "pljunut ćeš na svih nas, pljunula si na vlastitog oca i obitelj, ŽALI BOŽE SVEGA ŠTO SMO TI IKADA pružili u životu!!!!!!!!!!!!!!" to me dotuklo. nisam prekinula s njim jer mi taj čovjek nije dao nikakva povoda da prekinem, dapače, on je u cijeloj toj situaciji bio jako razuman i rekao da ih razumije u neku ruku i da su mi to roditelji, a da je obitelj najvažnija u svemu... On i ja smo nastavili vezu, moji to sve ignoriraju, al mene cijela ta situacija ubija, grozno mi jeeeee i uzasno se teško nosim s tim. Na dane bolje, na dane gore, ali sve u svemu, koma je...
Voljela bih da mi se javi netko tko je prošao krozb istu ili sličnu situaciju: kako su se njezini/njegovi roditelji i obitelj nosili s tim, kako su njezinog/njegovog partnera prihvatili i jesu li uopće..... Ili naprosto moraš odabrat????????? Strašno.
Post Reply