nestaje li ikad stigma narkomana?

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

lolla
Posts: 20
Joined: Tue Dec 16, 2008 2:48 pm

nestaje li ikad stigma narkomana?

Post by lolla »

eto, upravo me to zanima: nestaje li ikad ta stigma "narkomančina; đankoza; ma šta će on- pitanje je vremena kad će opet počet..."

kako reagira vaša okolina na vas, gledaju li vas još uvijek ispod oka i odmahuju rukom? da li ste se uspjeli USPJEŠNO Ili manje USPJEŠNO integrirati u društvo ili još uvijek nosite taj pečat? kako ste živjeli /živite u okruženju gdje se na vas gleda na onaj isti prezirni način na koji vas se gledalo dok ste se drogirali? jeste li se trsili da se dokazujete ili ste samo pustili da stvari idu svojim tokom? ili ste jednostavno odjebali sve i odselili se i započeli novi život daleko i u novoj okolini?

pišem sve ovo iz perspektive cure bivšeg ovisnika i molim vas da mi napišete svoja iskustva, mišljenja i savjete, jer mi se ponekad čini da ja puno gore podnosim tu etiketu njegove narkomanske prošlosti nego on :(
Last edited by lolla on Fri Mar 12, 2010 11:33 pm, edited 1 time in total.

User avatar
Boban
Posts: 1536
Joined: Fri Aug 03, 2007 12:01 pm
Location: Vojvodina

Re: nestaje li ikad stigma narkomana?

Post by Boban »

Mene licno je to zabolelo par puta kada sam izasao iz komune.Bilo mi je krivo jer ja znam da sam se promenio a eto drugi me gledaju kao starog.Vremenom su mnogi ljudi primetili da sam se zaista promenio i jednostavno sa mnogima je odnos postao drugaciji.Za neke ljude cu zauvek imati takav pecat ali to su ljudi kojima zivot nije bas svetao i koji ne podnose tudji uspeh stoga ih razumem jer sam i ja bio takav.Danas mi nije toliko do toga stalo sta ljudi misle jer u zivotu sam preokupiran sa resavanjem nekih drugih stvari koje su bitne za moj zivot.Biti narkoman je losa stvar i stoga posledice moraju da se snose,bilo da si ovisnik ili suovisnik.Bitno je da ti znas da je on cist i da se promenio a to sta ce ko drugi da pomisli nebi trebalo da utice na tebe,jer ako pocne da utice nece se odraziti dobro na tvoje stanje.Pozdrav

darla
Posts: 218
Joined: Tue May 19, 2009 4:07 pm

Re: nestaje li ikad stigma narkomana?

Post by darla »

probat cu ti odgovorit na neka od tvojih pitanja..iz svoje perspektive i iskustva..
sto se tice dokazivanja ljudima...tokom mog drogiranja, mnogi su mene povrijedili, mnogima sam ja priustila boli, radili su mi grozne stvari, nekih svojih osveta me se sad sramota samo i prisjecati..otkad vise ne zelim drogu, svih tih ljudi i dogadjaja se ne zelim ni prisjecati..kad ih sretnem pozdravim i pobjegnem..ipak, ima ljudi, prije svega moj tata kojeg sam najvise povrijedila i koji me sada zna najvise nazivcirati jer mi ne vjeruje ,ja se trudim dokazat njemu da nije u pravu ovaj put..shvacam da sam godinama govorila i zivjela u lazima, tajnama..treba vremena i truda da se vrati povjerenje, pokusavam to ne zaboraviti..
naravno da vecinu vremena zelim otic iz grada, negdje gdje me nitko ne poznaje, zivciraju me susjedi i njihovi pogledi, nedavno sam upoznala decka (nije znao ono sto zna cijeli grad- da sam ovisnica), stalno sam imala paranoje "jao zasto se ne javi" "jel sad saznao" "tko mu je rekao" "kad ce mu netko reci", pa prijateljice zure u zjenice, ne smijem se pocesat da ne bih sutra cula traceve..a onda ipak, zbog tate i jos nekoliko ljudi ne zelim otici..bili su uz mene cijelo vrijeme dok sam bila govnara svih govana..vrijeme je da im barem malo dobrote vratim..
Ono sto tebi zelim savjetovati, je isto sto ti je i Bobi rekao..bitno je da ti znas da je on cist..kod nekih ljudi ces jos godinama u ocima vidjat taj pogled -gle narkomancine..ali ako ti znas da je to proslost, pusti ljude i njihove rijeci i poglede..oni su nebitni..ti ces s njim imati svoj zivot, obitelj, prijatelje..oni koji ga vole i spremni su proslost ostavit tamo gdje i je-u proslosti, njima ce on dokazati da nije vise los,olos,ovisnik.."zlobne" prolaznike isto pusti da budu to sto jesu-samo prolaznici

lolla
Posts: 20
Joined: Tue Dec 16, 2008 2:48 pm

Re: nestaje li ikad stigma narkomana?

Post by lolla »

BOBAN wrote: .Bitno je da ti znas da je on cist i da se promenio a to sta ce ko drugi da pomisli nebi trebalo da utice na tebe,jer ako pocne da utice nece se odraziti dobro na tvoje stanje.Pozdrav
da, znam da ne bi trebalo, ali utječe. kažem, čini mi se da mene to nepovjerenje okoline i onaj isti stav "ma, pusti ga, pa jel ti znaš šta je on bio???"više boli nego njega. a kad me zaboli onda sam totalno jadna i očajna i takva i njemu prenosim negativne vibre. doduše, to vjerojatno ima i veze s tim šta su moji bližnji apsolutno protiv te veze pa me sve to skupa sluđuje.

bilo bi mi drago kad bi se javile cure/žene koje su bile u sličnoj situaciji i koje se se morale boriti ne samo s širom okolinom, već prvenstveno sa sa svojom obitelji. kako ste to preživjele/ jeste li uopće preživjele??? kako su završile vaše priče?
Last edited by lolla on Fri Mar 12, 2010 11:34 pm, edited 1 time in total.

dita
Posts: 476
Joined: Thu Jul 23, 2009 2:38 pm

Re: nestaje li ikad stigma narkomana?

Post by dita »

Boban ti je dobro napisao...Ako ti vidiš i ako znaš da je on u redu, zašto se opterećuješ drugima. Postoji rizik, budući je narkomanija recidivirajuća bolest, u toj priči i na tebi je hoćeš li ga prihvatiti ili ne. Normalno da moji nisu sretni što mi je muž ovisnik, ali budući da su u priči djeca i da vide da se ja trudim oko njih, svog posla i ostalog u životu, to poštuju...Ne opterećujem se što netko misli, ima svoju brigu, pa nek brine, a ja brinem svoju...Priča nije gotova, moj muž je u komuni, a kako će završiti isto ne znam. Znam samo da je moja prvenstvena briga ona oko djece...a što "selo" priča...nije moja briga...Imam puno više drugih briga za brinuti...Živim....
Pozdrav

antox
Posts: 11
Joined: Sun Nov 29, 2009 6:11 pm

Re: nestaje li ikad stigma narkomana?

Post by antox »

ne nestaje uvik nas prati ,u porodici ,kod prijatelja u okolini itd,al najružnije je kad si čist pa ti u porodici dobace narkomanu..poludim..

User avatar
Guta_Retas
Posts: 303
Joined: Sat Feb 07, 2009 11:48 pm

Re: nestaje li ikad stigma narkomana?

Post by Guta_Retas »

uhhhhhhhhhhhhhhhh.............to je ono sto me pravo nervira...ja sam cist vec 5 ili 6 godina, nemam ni sam pojma koliko vec.....ljudi ce uvjek biti skeptici prema nama, barem sam se ja u to u ovom skromnom zivotnom iskustvu uvjerio
So rise and be your master you don't need to be a slave

wanda
Posts: 1
Joined: Fri Dec 11, 2009 7:58 pm
Location: bbogu iza leđa

Re: nestaje li ikad stigma narkomana?

Post by wanda »

ne ,osim ako promijenis sve prvo mijesto stanovanja a i tu se uvijek nađe neko ko pozna nekog itd... tesko tesko vjeruj 20 god staza daje neko znanje na sve te teme ali najbitnije je sta ti o sebi mislis jer onda siris pozitivnu vibru oko sebe a drugi nek gledaju svoja posla
ja

User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: nestaje li ikad stigma narkomana?

Post by Vuk »

Iz mog iskustva i gledajući još mnoge druge koji su godinama čisti u NA - DA, NESTAJE!
...samo...ima onaj jedan mali ružni korak koji preduzmemo, a koji se u početku malo kome dopadne i učini kao dobra ideja, a to je da se iskupimo za sve što smo uradili svima koje smo povredili...em zvuči nemoguće, em je teško za priznati...u početku...to i jeste ono što je veliki pokazatelj unutrašnjih promena koje se događaju kada se ovaj program prati u potpunosti, vrlo brzo postanemo, ne samo spremni, nego i više nego voljni da preduzmemo takav korak. Posle svega ljudi nekako vide promenu (ne samo ti kojima se direktno iskupljujemo nego i svi rugi) tako da postanemo s vremenom čak i bilbord za veličinu ljudske duše i mogućnosti promene. Mnogima posle nekog vremena je čak i simpatično da ljudima koje su skoro upozneli posle određenog vremena ispričaju svoju priču...samo da bi videli njihove face (neprocenjivo). Ako i preostane neko ko će nas i dalje gledati kao komane veruj da je to onaj mizeran procenat ljudi koje i tako više nikada nećemo sresti.
Moon child

lolla
Posts: 20
Joined: Tue Dec 16, 2008 2:48 pm

Re: nestaje li ikad stigma narkomana?

Post by lolla »

sjetih se ove svoje teme nakon ohohoho vremena....

dakle, ja sam i dalje u vezi s istim dečkom. i dalje s vremena na vrijeme načujem za poneko snebivanje nad našom vezom (uh, proklete male sredine!), ili bolje rečeno, nad mojim izborom muškarca, i još uvijek me to zna zaboljeti pa sam onda jadna, al brzo se trgnem i idemo dalje.

ali ono što je meni najžalosnije jest to da je taj čovjek čist gotovo tri godine i to se vidi, ali i dalje ista priča: znači, ljudi ga viđaju (NORMALNOGA) po gradu, viđaju ga NA POSLU, ti ljudi vide da RADI, vide da živi jednostavnim i uobičajenim svakodevnim životom. Analogno tome, ti isti ljudi ga NE VIĐAJU ga više po kafićima ( povremeno brzi jutarnji espresso uz novine) i klubovima, NE VIĐAJU ga kako se izgubljeno i nervozno vucara po gradu, ali i dalje sumnjaju, i dalje s vremena na vrijeme prezrivi pogled i poneka uber maštovita priča o njemu. I sad meni pada na pamet: jebote, jel bi on trebao više visit po kafićima i raznoraznim malomišćaniskim okupljalištima da prestanu te priče? Zar je možda kontraproduktivno što se ne kreće po frekventnim gradskim okupljalištima? možda bi to trebao na silu činiti i na sva zvona o svojoj apstinenciji pa da ušutka te zle jezike????? I onda meni usred svega toga kaže jedna poznanica: pa normalno da ga gledaju na isti način i misle isto kad se izolirao????? Izolirao???? OK, on nije neka mega društvena osoba, nije to nikad ni bio. Ima nekoliko bliskih prijatelja s kojima je dobar godinama i druže se s vremena na vrijeme, kava, posjet i tako to. Čovjek nije brbljava osoba i nimalo nema potrebu biti obožavan od svih. Zar bi trebao nasilu tražit nove prijatelje da dokaže urbi et orbi da je OK????? Osim toga, ima privatni posao i jako puno radi i nema vremena, a ni volje niti želje visit po šankovima i sl. Mislim, jebote, meni više ništa nije jasno, majke mi!!!!!!

Napominjem da on pitanje okoline ne doživljava ni 10% ovako osobno ni dramatično kao ja. Nema potrebu dokazivati se hrpetini ljudi s kojima je na "bok" - njemu je važno da on i njegova obitelj i bliski ljudi znaju gdje je i što je. često mi zna reći da patim od kompleksa forme i da, ima pravo. Priznajem, patim, ali nažalost, odgajana sam dobrim dijelom tako da uvijek moram pazit kako se ponašam i što radim jer "Bože mili, pa šta bi sve selo moglo napričat!!!" Tužno je to, znam, ali pokušavam i ja promijenit taj sklop u svojoj glavi. A osim toga, ja bih stvarno jako htjela i da ljudi shvate da se on promijenio i da se mijenja i da je pametna, normalna i vrijedna osoba! Je li to stvarno nemoguća misija????????
Last edited by lolla on Sat Mar 13, 2010 8:09 am, edited 5 times in total.

Post Reply