STARA GLUPACA-STARA SRANJA

[goldy]

otrijeznih se.Necu vas smarati a svima hvala na podrsci.

[saša-ex]

Drago mi je da si ziva. Bilo bi mi jos draze kad bi okrenula telefon +38111 865 11 31 i pratila uputstvo devojke sa druge strane linije

[AnAna_mo]

Hahahaha Saša jeli to uputstvo za korištenje?

[saša-ex]

Naravno, sve je prosto...pa zamisli kad bih jos krenuo da joj nesto mudrujem i objasnjavam. Jednostavnije nisam mogao.

[Vlado_M]

Kad su mi prije dvije sedmice objasnili zasto lezim u sobi za intezivnu njegu, zavezan za krevet i prikljucen na aparate za odrzavanje zivota, bilo mi je zesce krivo. Mislim, bilo mi je zesce krivo zasto sam se probudio, zasto nisam zavrsio ovu jebenu nesrecnu inkarnaciju u covjeka-idiota i u narednoj se rodio kao magarac, sto u potpunosti i zasluzujem... Zaspao sam unisten od dopa u svojoj sobi, probudio se u klinickom centru... Posto ne vjerujem u boga, jebo sam mater doktoru koji mi je spasio zivot. A okupio se citav konzilijum prokletih doktora u prokletih 05:00 ujutru da meni spase zivot. Zivot koji nisam zelio vec cijelu vjecnost jer nisam u stanju da se izborim sa sopstvenim sranjima u glavi. Pa ja ne zelim da zivim od 15. godine zivota, jebote, samo ne znam kako da umrem. Samo znam da se mucim, kao i ti... Kad sam se probudio iz kome, nakon puna dva dana, isti taj doktor je dosao do mene i rekao da se zahvalim svom ocu i stricu koje toliko dobro poznaje i cijeni, sto je podigao cijeli klinicki centar na noge, u zoru, da bi se meni spasio zivot. Da bi spasio zivot sinu idiotu ljudi koje mnogo postuje... Znas sta sam rekao doktoru, umjesto zahvalnosti ? Rekao sam mu da mi popusi kurac. Jos sam mu rekao da je veliki humanista, ali mu pare vire iz dzepa (sjecam se kako mu je moj stric svojevremeno za nesto dao 1000 maraka, prije par godina). To sam mu rekao da bih ga dodatno uvrijedio i ponizio. Nakon toga sam poceo da se bacakam po krevetu, urlam i trazim da me puste da izadjem iz bolnice, odbijam hranu i infuziju, sve dok me nisu odvezali i obecali mi da ce me pustiti. (Pokusao sam i kateter da iscupam iz penisa, sto me i danas boli:)... Treceg dana su me izvezli u invalidskim kolicima iz bolnice jer nisam imao snage ni da stojim na nogama. Stari i stara (sjebani i uplaseni i unisteni po 1000 put u posljednjih deset godina) su me vodili u WC naredna dva dana jer ja nisam imao snage.

Proslo je tacno 14 dana od tog mog sranja, toliko dugo sam i cist, sad mi se ponovo zivi i pun sam planova. Danas sam pjesacio nekih 5 km i odradio 60 sklekova u 4 serije... Mozda bih cak i stisnuo ruku onom doktoru, kad bih imao toliko muda da ga ovakav cist pogledam u oci. Imam neke ideje kako da preskocim zid koji me jebe nakon par mjeseci apstinencije, to mi daje nadu da ce od sada biti drugacije.

Ne moze se Goldy tako lako umrijeti. Hajde sad da pregrmis tu krizu, a mrznju prema sebi ostavi za 4. korak. Starce i sve ostale kojim znacis u zivotu ostavi za 8. i 9. korak... Sve sto treba da uradis danas je da ostanes cista. Sutra ces biti bolje. Prekosutra se isto to ocekuje od tebe. I dan poslije toga. Ugasi mozak... Nadam se da cemo se vidjeti na sastanku u cetvrtak. Nista ti nisi gora osoba od vecine nas, samo si mnogo iskrenija. Ne znam koliko ti je ta iskrenost pametna.

Drzi se. Znas da moras da se boris jer je jedina druga alternativa zivot-pakao. Nece bog, cak i ako postoji, ovakve idiote kakvi smo mi.

[paramparcad]

dobro dosla u klub tesko popravljivih budala...ponovo,ponovo and again and again...e moja goldy,jes` to ti?

[jana]

Goldi,Vladane,toliko puta sam vas citala i vjerovala da cete se izvuci.Vi ste divni mladi ljudi!
Pa,covjece,kad ovo citam,vas i moj problem izgleda mi nerjesiv.Bas ste me bacili u bedak.

[PsyTechGirl]

E draga moja Goldy ... Čuvaj se!!!

[bojanol]

Ja bih da doprinesem totalnom bedaku i kažem, najstariji glupan i još starija sranja.

[Vlado_M]

Jano, nema ovdje mnogo mudrosti. Goldy je morala pasti, to je aksiom, matematicka istina koja se ne mora dokazivati. Sve je bilo samo pitanje spleta okolnosti i vremena... Osjecala se toliko dobro nekoliko mjeseci da je prestala da radi na sebi i ozdravljenju (poznato mi je to, isti sam bio 2006. godine). To bi bilo okej, kad bi se covjek vjecno dobro osjecao. Ali raspolozenje je kao penis, skace i pada i iz najmanjih razloga i kad se tome najmanje nadas... Imala je probleme sa AN grupom i izgubila podrsku. Desile je joj se neke neugodne stvari koje su je emotivno uznemirile. Udaljila se i od foruma, koji ipak koristi apstinentima (predstavlja odredjeni vid razgovora sa samim sobom i licni AN sastanak, ako smo iskreni). Mislila je da je najpametnija, sto obicno misle svi narkomani u apstinenciji koja traje duze od 10 dana, a ja tu prednjacim (Param mi je za petama)... Vecina ovih stvari se desavala i meni, ove i prethodnih godina (od 2005. godine, otkad kao pokusavam voditi zivot bez droge), tako da to savrseno razumijem.

Ja sam svaki put pokusavao sam ostati cist. Programiran sam od malena da se borim sam protiv svih. Lozim se i primam na to... Tako bih uspijevao nekoliko mjeseci da se odrzim samo zahvaljujuci nevjerovatnoj tvrdoglavosti, sportu koji forsiram, osjecaju odgovornosti prema ljudima koji me vole (starcima i sestri) i supstituciji (alkoholu). Odgovornost prema samom sebi nikad nisam osjecao. Da sam se ja pitao, ne bih imao nista protiv toga da crknem na ulici, u klinickom centru, zatvoru, javnom WC-u ili bilo gdje drugdje. Danas se to malo, ali tek malo, pocinje da mijenja... Do ovih dana, nijednom iskreno i predano nisam radio na promjeni sopstvene ovisnicke licnosti. Tako nisam imao nikakvih sansi da ostanem cist. Sve je bilo samo pitanje vremena i okolnosti, kao i kod Goldy (ni ona oslonac i motiv da ostane cista nije nasla u sebi, vec ga je trazila u drugim)... Sad sam odlucio da predano radim 12. koraka AN, redovno idem na sastanke, posjecujem psihijatra, koji bi mi trebao pomoci da probijem emocionalni zid koji mi smeta da vodim iole normalan zivot i budem disciplinovani sportista kao i do sada. Mozda sam malo pogrijesio sto sam iz igre eliminisao svoje strejt drustvo, ali ucinio sam to samo zato sto vise ne mogu da podnosim lazi i licemjerje, koje jedni drugima redovno serviramo uz jutarnju kafu ili vecernju cugu. Radije biram usamljenost, za pocetak... Psihic mi se pravo svidio, samo sto je naredne 4 sedmice na godisnjem odmoru. Kao i tebe, meni vrlo lako uspijeva svakoga, bas svakoga, da ubijedim da sam divan decko i da je cijela prica o mojoj ovisnosti ili laz ili preuvelicavanje price ili obicni nesporazum ili slucajnost ili lose drustvo... Ali, u narkomaniji slucajnosti nema... E, kod ovog doce sam bio dva puta do sada i znas sta mi je rekao - " Iskreno, Vladimire, jos uvijek me nisi ubijedio da stvarno zelis prestati da se drogiras"... Ostao sam bez teksta. Nadjoh doktora koji jos uvijek ne pada na moje fazone.

Goldy poznajem licno. Da, divna je mlada osoba kad apstinira. I ja sam divan mladi covjek kad apstiniram.

Kad se drogiram, djubre sam nevidjeno. Prvenstveno prema sebi, a zatim i prema svima ostalim. Svi ovisnici su takvi, kao i tvoja kcerka. Vjerujem da ti je nanijela mnogo bola. Ipak, moras uzeti kao olaksavajucu okolnost cinjenicu da je jos vise bola nanijela samoj sebi. Isto to vrijedi i za Goldy i njene roditelje, za mene i moje, te za ostale narkomane i njihove suovisnike. A vecinu tih stvari radimo skoro nesvjesno. Ili jos gore - svjesno, ali nemocni da se izborimo sa samim sobom, da promijenimo ono sto radimo. Kao da smo izvan svog tijela, nijemi i sjebani posmatraci dogadjanja.

Da li kao put ka izljecenju treba odabrati kvalitetnog psihoterapeuta, AN korake, komunu ili nesto cetvrto (trenutno mi nista cetvrto ne pada na pamet), zavisi ponajvise od karaktera covjeka, ali i od okolnosti. Evo, ja sam odabrao ove prve dvije opcije plus sport. Sta ce odabrati Goldy, pitacemo je kad se otrijezni .

Za tvoju kcerku nemam dovoljno podataka, ali vjerujem da ce ti se prije ili kasnije pruziti prilika da joj se priblizis kao majka kcerki u nevolji i moras biti spremna da tu priliku zgrabis. Svakom narkomanu se narkomanija zgadi bezbroj puta u zivotu, a cesto iskreno zeli i pomoc... Nekad ta iskrenost, nazalost, traje samo dok nemamo drugog izbora, ali to je vec posebna prica.

Budi strpljiva i nemoj da ti price kao Goldyna ili moja ubijaju nadu. Pozdrav i sve najbolje.