Break On Through

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

User avatar
PsyTechGirl
Posts: 2083
Joined: Sat Dec 27, 2008 10:36 pm
Location: U tri p.m. ...

Re: Break On Through

Post by PsyTechGirl »

vudd wrote:Dobro došla.Htjedoh još nešto pametno napisati...a,da...dobro nam došla.
Koji je tebi u zadnje vreme, skroz si otišao u.. šetnju ? :D
Allways look at the bright side of Life!! There's allways Sunshine after the rain..
User avatar
NaughtyButNice***
Posts: 205
Joined: Fri Jun 05, 2009 12:25 pm

Re: Break On Through

Post by NaughtyButNice*** »

Hvala vudd ne samo za dobrodoslicu...mozda jednom Vladi i tebi kazem zasto ali za sada HVALA bez objasnjenja
(nek mi drugi ne zamere , jos nekima dugujem hvala ali za sad cu se zaustaviti na ovoj dvojici...vec zvucim isuvise pateticno i statijaznam rasimentalisano a to uopste ne lici na mene i tako )
sve sto je ljudsko nije mi strano
User avatar
Baba Naca
Posts: 1263
Joined: Thu Dec 20, 2007 5:42 pm
Location: Beograd

Re: Break On Through

Post by Baba Naca »

Dobrodosla, draga i svrati u Krunsku 23a, ponekad ... :wink:
Ljubi te bakuta, bravo za tebe, samo izdrzi PDT_Love_18
Bolje je praviti se da si glup, nego praviti se da si pametan!
User avatar
YugoS
Posts: 635
Joined: Tue Apr 21, 2009 1:14 pm

Re: Break On Through

Post by YugoS »

Cao.
Nadam se da ces ostati i nastaviti pisati.
Idemo dalje.

:D
narkoman sam al' najlepsi.
User avatar
NaughtyButNice***
Posts: 205
Joined: Fri Jun 05, 2009 12:25 pm

Re: Break On Through

Post by NaughtyButNice*** »

Dobro jutro

Naco...nisam nesto u fazonu AA AN ...ali ko zna mozda ipak nekada
Yugo druze... idemo dalje...nebo (ni)je granica
sve sto je ljudsko nije mi strano
User avatar
YugoS
Posts: 635
Joined: Tue Apr 21, 2009 1:14 pm

Re: Break On Through

Post by YugoS »

To volim!
Nebo sigurno nije granica.
Pozdrav.

:D
narkoman sam al' najlepsi.
User avatar
NaughtyButNice***
Posts: 205
Joined: Fri Jun 05, 2009 12:25 pm

Re: Break On Through

Post by NaughtyButNice*** »

************************************************************************
Posle mesec dana provedenih u istrazivanju crnogorske obale, taverni, zabiti i bratske nam kulture, resih da se vratim u rodni grad.
19.06.2008. jutro, slika prava idila, zeleznicka stanica sa sve njenim stanarima , slucajnim i manje slucajnim prolaznicima.
Volim klackanje i zvuk voza, uvek kada stignem na stanicu imam mali ritual, sednem na ranac, zauzmem pozu stranca i posmatram ljude. Vecina prolazi ne obracajuci paznju , manji broj zastane pogleda me nekako tugaljivo odmahne glavom i nastavi svojim putem za njih ne marim, interesantni su mi oni koje prevari moj izgled , djindjuve, sarene tunike ili sto je verovatnije upecaju se na pozu „ja sam dosla iz statijaznam odakle i nemam pojma gde cu sad“ oni ne zaziru da udju u razgovor.
To jutro , zauzeh istu pozu , a moja dva prijatelja pustolova prikljucise se bez mnogo reci, sedeli smo pusili, hvatala sam dah, primenjivala sve tehnike meditacije za koje sam cula u pokusaju da umirim unutrasnji nemir.Nije bilo nekog povoda , svi koji su trebali da znaju- znali su gde sam i kada se otprilike vracam, ali neki crv je rovario i slutio na lose.
Dejan je cupkao nogom i mumlao neku pesmu.
„ Deki , molim te iskuliraj, brate poludesmo od tog mrmljanja, prosetaj noge dosta si u mestu hodao“.
Nisam primetila kada je otisao, bila sam posvecenja zvakama zalepljenim na plocniku tumacenju njihovog oblika , jedna je podsecala na leptira, na drugoj jos „svezoj“ tek odbacenoj pokusavala sam da utvrdim da li je konzument iste imao sve zube i tako zadubljenu cimnu me leden osecaj na ledjima.
“ Ludace znas da od toga moze da se rikne, covece sta ti bi, pa zar ne vidis da sam u transu jbt.“
Deja je poceo jace da mumla ispruzio ruku, a meni je bes momentalno iscezao, ispred ociju mi se sjajila u svoj svojoj velicanstvenosti orosena limenka Niksickog. ( ne volim afirmativno da pricam-pisem o alkoholu i gudri tako da cu opis konzumiranja izostaviti) Nikola je opsovao i Niksic i Niksicko , ustao demonstrativno „ Pa care kad ne znas da kupis pravu cugu, pusti majstora , jblo vas pivo...“ dok se udaljavao iza njega u vazduhu su ostajale psovke za koje sam i zaboravila da postoje.
“Dejo ziv ti meni bio (digoh limenku i prislonih je na celo tu se po predanju nalazi cakra treceg oka, jos jedan od mojih rituala zblizavanja) ko pije da mu nista nije, ko daje da mu se ne poznaje“.
Nikola se vratio u stilu Dzon Vejna kada se resi negativaca “ Ajmo narode gajbi, pocinje vrucina“...
Nidzin stan je bio prijatno zamracen, rashladjen, frizider pun , sve cakum-pakum, za to se pobrinula njegova „senka“ devojka koja se klela u svoju ljubav i dokazivala je trpeci sve Nidzine kaprice (ponekad sam joj zavidela, mislim devojka nema neka velika ocekivanja od zivota, nasla je svog muzjaka stitice ga telom ako treba, skoro pa redovno zaboravlja da popije kontracepciju i moli se da se umnoze , njen san je da bude necija zena i majka i spremna je na sve samo da ga ostvari...).
“Marina stigli smo, daj case i led!“ .
Slagah sebi Lolo neces puno, samo malo da otupis ovu nelagodu u dusi .Dejo je halapljivo maljackao i uzdisao dok je balavio 3-4 limenku (ko to jos broji) , ja sam odlucila da Nidzi vise treba pomoc ipak on ima litru zestine, glupo je da ga pustim da se upropasti.Saltala sam kanale, Dejan je ustao iskljucio TV , pojacao muziku i poceo da peva, on divno peva kad grlo procisti pivom , tada prestaje i da mumla. Zamislite coveka koji pokusava da odigla indijanski ples, komicna scena, nismo se smejali ali su nam suze tekle. Sa Dejom u tim situacijama kada se odvazi da „nastupi“ ili da isprica nesto vrlo smo oprezni, on je introvertna i nesigurna osoba, u vecem drustvu sedi i cuti, grize usnu da slucajno ne bi poceo sa mumlanjem, najvise od svega strah ga je da ne bude ismejan, odbacen....
Odrastao je u domu, majku je video tri puta u zivotu, nikada nije znao da se izbori za sebe ili svoj stav, jednom se otvorio i ispricao nam par scena iz doma...zastrasujuce iskustvo.
Zvono na vratima.
„Gde ste crncuge, mislim koji ste vi ortaci zar Marina da mi javlja da ste stigli, sta je bre alkosi zar vam nije smor da se nalivate, treba to kulturnije, ajd bacite to djubre doneo bata precicu....“ Batu je tesko ispratiti kada prica logoreicniji je i od mene, tako da ga posle trece recenice uvek izgubim, ali dovoljno smo culi.
Deja me je pozvao na terasu „Loli nemoj, nemoj danas, ovako si super ne volim kad „podivljas“, ajmo kuci molim te, ajmo u setnju, zar ti cuga nije dovoljna, nacelo te , reci sta da uradim samo da odemo odavde, nemoj moli te brat... a onda opet mumlanje“ . Uvek se raznezim i pobenavim kad mi se ovako obraca, vodka je odradila svoje olabavila je emocije i nagone a otupela savest.“Care znas da te volim, dodji da te zagrlim, nema razloga za brigu, opusti se, icicemo kuci kasnije“. Da nije Deki bio u pitanju bilo koga drugog oterala bih u tri lepe, nepodnosim kada mi neko tutorise, to u meni budi inat i nema te sile da me tada zaustavi.
Vratila sam se u sobu i kada sam skontala da Bata vadi kartoncice nekako sam se razocarala, jbmliga sta sam drugo ocekivala, nisam bas ljubitelj kiseline cesto me baci u bed.O.k sta je tu je uzecu pola slicice .
( opet cu preskociti afirmativni opis tripa)
Dan se vec istrosio, noc je moje doba dana.
„Dejo care, batali te DJ fazone, doslo vreme za put pod noge“.
Nidzin stan je udaljen par stanica od mog, znam sigurno da nismo isli autobusom, kuda smo prosli i kako smo dosli ostace misterija za mene.
Sledece cega se secam je da me je Deja cvrsto obuhvatio oko struka i neda mi da se mrdnem.Bole me rebra.Ali se dernjam pustajte me da idem, ocu napolje, nije vam ovo jebeni zatvor, moj zivot moja stvar...nesto u tom smislu.Secam se mame , mrdala je ustima, ali nisam cula , nista vise nisam cula.Prisla je i pocela da me ljubi (skontala je ona odavno da ja na agresiju reagujem jos jacom agresijom, tako da je pantentirala metodu pristupa LJubiGaMajka).
„Care pusti me, pije mi se kafa“
Sledeca scena cale pruza ruku preko stola da mi sipa kafu, leti djezva , kafa pljuska po nama po zidovima...
“Looolo ssstaa tttijjeee“...
“I ti si mi neki prijatelj, sad sam ja luda , vidis da idiot i dalje misli da moze da me lupi kad hoce...neces matori tvoja tortura je prosla, ne plasim te se vise, ajde ustaj bitango , kukavice da vidimo ko je sad jaci...jbmliti sve“
Mama se postavila izmedju nas dvoje , cinilo mi se da su joj suze crvene, krvave, zagrlila me je, preko njene glave mlatila sam rukama u pokusaju da centriram caletovu glavu.
To je trajalo cini mi se satima., a onda tras, roletna...Sedim na podu ispod stola , gusim se , guzva je , pored mene sedi Deja i Zver (pas), mnogo nas je na tako malom prostoru, pokusavam da ustanem i odvalim glavom u sto.
Cale se povkao u sobu (kako su mi kasnije objasnili da me nebi iritirao), ma sad cu mu sve po spisku , on ce mene po glavi...nisam primetila da on uopste nije u trpezariji, svadjala sam se sa ikonom sv.Djordja valjda mi je licio na caleta...
Tras...opet na podu...roletna...cimam se ...zvacem neko drvo...varjaca jbt....znaci jos jedan epi...
Mama je pozvala prijateljicu spec.neuropshijijatra Miru T. (Prijatelji smo godinama , zivi nedaleko od nas, brzo je dosla iako je bilo zlo doba noci.Nekada me je zvala da praxu obavljam kod nje na odelenju, poslednjih dve –tri godine bila sam tri puta kod nje ali na nekoj drugoj vrsti prakse). Nagurale su mi neke tablete u usta, valjda da se smirim...kontraefekat...Miru postujem ali te noci me je bolelo uvo za sve njih cak i za Deju, svi su bili neprijatelji, saveznici u zaveri da me sputaju, ukalupe, zaustave.
“O.k je sve , muka mi je moram u wc“.
S desne strane od ulaznih vrata je mesto gde i car ide peske, mama je probala da krene zamnom, da me spreci da ne napravim neku glupost. Draga M. joj je rekla da me pusti, razlog za takav strucni savet mi ni danas nije jasan. BUM, noga se sama odbila o ulazna vrata... Odakle mi tolika snaga, bila sam bosa a vrata su se dobro zatresla... Svi sem M. stvorili su se kraj mene “Ocu bre da izadjem, pustajte me sadisti“...trajala je ova predstava, na momente bih se smirila, pa opet poludela, u jednom od tih naleta ludila pocela sam da bacam sve sto sam dohvatila, pogodila sam mamu glomaznom pikslom u predelu grudi...
Zvono!
Eto sanse Lolo trci, pojurila sam ka vratima, naravno kljuc nemam (automatsku bravu su zamenili elzet upravo zbog slicnih situacija).
„Dobo vece, u cemu je problem“ trojica plavaca, jedan od njih je moj skolski drug.
„Udjite“ cujem M. „devojka zeli da ide iz kuce u ovakvom stanju“
„Gospodjo ona je punoletna, pustite je, sama je odgovorna za svoje postupke“
„Nije ona u stanju da bude odgovorna ni zasta“
„Dobro gospodjo , devojka je malo popila, nije to nista neobicno u danasnje vreme, sta ocekujete da je mi setamo, ili uspavamo“ drzak je plavac.
M. kljuca, mama drhti, Deja drzi Zver koja rezi na plavce, ja se smeskam pomalo me je i blam od druga koji je izabrao pogresnu profesiju, cutim, trazim cigarete, pusim.
„Gospodine devojka je moj pacijent, ovo ovde joj je majka.Nismo uspeli da je smirimo , pogledajte oko sebe srca na sve strane“
E tu mi vec polako pada roletna, opet ja kriva za sve....“Slusaj kvaziterapeutu dosta mi je tvojih sranja“ ...ruka je sama poletela...moj drug plavac spremno ju je zaustavio...
„*. sta ti je , ajde pa ne znam te takvu, sta je bilo bilo je , smiri se, ti si dobra cura, ajde da odspavas malo sutra ce biti bolje, resi te probleme trezne glave“
( do te veceri mama, pa ni M. nisu znali da koristim jos nesto pored alkohola...priznala sam ja njima da sam probala, ali samo probala...vesto sam maskirala gudru alkoholom, cak i kada nisam pila, promuckala bi po ustima vodku, rakiju, malo se isprskala...jeste da im je bilo cudno moje ponasanje ali mislili su da alkohol tako deluje na mene...dva puta su mi uradili test ali se nekako pogodilo da sam bila cista...)
„Kazes nista strasno, pa ove ksantipe su se urotila da me drze zakljucanu, narusavaju moje ljudsko pravo na slobodu kretanja....bulaznila sam ko zna sta sve...misleci da sam uzasno pametna...cak sam citirala neke odredbe Medjunarodnog i krivicnog prava...
Zver skace na mene , cvili , lize me ...to je njegov nacin da me smiri...
Fles
Od jednog plavca mi se ucini da je cale...Sutnula sam ga da jace nisam mogla...opet guzva ne secam se bas , ali pustite masti na volju...
Jbt. Napad na sluzbeno lice je sledece sto sam pomislila kad sam se malo pribrala.Ruke na ledjima, lisice...e sad su me stvarno okovali...Ma briga me za sve.Psujem.
Zvono
Hitna pomoc
Doktorka prica sa M....ova joj deklamuje moje dijagnoze , terapije koje mi je ordinirala, prethodna „lecenja“ bolje reci detoksikacije , jer sam kod nje u Lazi bila po 7-8 dana dok me ne prehrane i oprave infuzijama i vitaminima, Palmoticevu nije pominjala to nije u sklopu njene ustnove...
Zbog izrazite agresivnosti i potencijalne autoagresivnosti...U Lazu me voze plavci...Hitna pomoc nas prati.

Prijmno odeljenje...prizemlje...dezuran je tehnicar D. (jako gotivan lik i veci strucnjak od svih psihijatara i terapeuta koje sam upoznala)
„ Covece mala, sta je sad, zar ti nikad da se naucis pameti, dolazi ovamo!“ urlao je na sav glas , ne secam se sta mi je sve rekao , ali ocigledno nesto mnogo strasno kada je moj drug plavac nasao za shodno da me brani “ Nemojte tako, malo je popila, bice ona dobra“
Napad smeha, nisam mogla da se kontrolisem, sav onaj bes se istopio, postala sam umiljata „ D. znas da mi ovde nije mesto, secas se sta se prosli put desilo (isekla sam se na PP odeljenju...ali to je vec druga prica) ....“
„Mala sad ces mene da slusas i da cutis, nova su pravila, ne pravi probleme i nece biti problema, jel si razumela?!“
Cenila sam tog bucmastog tehnicara, ima ogromno srce, obecah da cu biti dobra, ma manja od makovog zrna.
Odvede me kod dezurne doktorke, odnekud se stvorila i moja mama, Mira je ostala da prica sa caletom.
U kancelarji drveni sto nalik na one skolske katedre, na njemu debela sveska, cetri stolice.Sa jedne strane sedim ja pored mene D., prekoputa mama.Gledam je i mrzim, zasto ne umem da objasnim( lazem, umela bih da objasnim ali to je opet neka druga prica i sad mi je mrsko da o tome pisem).
Doktorka prica i prica, glas joj je piskav , iritantan, boli me dok je slusam...u glavi ponavljam melodiju koju je Dejo taj dan mumlao ...
mama je saglasna da ostanem na lecenju...
roletna „PITAM LI SE JA STA....“
D. me steze za ruku , zacutim, pogledam ga u oci,klimnu mi glavom u smislu tako je bolje...moj otpor je jenjavao, zasto sam mu toliko verovala –odgovor je prost- bio je i jeste veliki Covek, jedan od retkih nazovimo autoriteta kojima sam dozvolila da se petljaju u moj zivot i poigravaju sa mojoj sjebanom dusom.
Ustala sam, namestila kosu, nabacila kez (to radim kada sam nesigurna ili nervozna, jedan od mojih mehanizama odbrane ) i posla kroz hodnik do vrata.
D. je otkljucao i nasli smo se s one strane , gde su ludaci na sigurnom, bezbrizni, zasticeni od onih jos ludjih sto slobodno setaju gradom .
Cuju se sporadicni uzvici, kasljanje, dozivanje „SESTRO“ svi su u sobama vecina vezano za krevet .
Ambulanta ili soba za medicinsko osoblje, dve mlade sestrice i omanji simpaticni tehnicar. Cute i gledaju me. „Dobra vam noc dobri ljudi“ rekoh da presecem tisinu D. stade ispred mene, ispruzi list sa mojim generalijama, rekose mi da poskidam nakit.
„O.K skinucu sve djindjuve sem mindjuse iz nosa i ovih sa usiju, jel dogovor“
Ona manja i mrsavija sestra mi odbrusi u stili nisi ti ovde da sklapas dogovore i postavljas pravila. D. je zaustavi da ne kaze jos koju pametnu.“ Pacijentkinji nije prvi put da je u ovoj ustanovi, verujem da zna pravila, prag tolerancije na frustraciju joj je nizak nemojmo je provocirati i stvarati tenziju ...neka joj ostanu te mindjuse“. Onda spusti ranac na sto pred sestre, otkud moj ranac tu, i otkud kod njega nema pojma. Poce prevrtanje stvari, sve sem cigareta, zvaki i vlaznih maramica rekose da nose u sef. “Ej pa nije to toliko dragoceno“ probah da se nasalim...nikome nije bilo smesno
„Okreni se i skini“ rece ona vislja ,plava sestra „ Jel skroz“ opet pokusaj da budem duhovita, nasmesila se , taj osmeh mi je bas legao...D. koji je na kratko izasao iz prostorije usao je u trenutku kada se sestra spremala da mi zabode iglu u debelo meso „Pobogu sestro sta to radite, zar ne vidite da je pacijentkija pod dejstvom alkohola i verovatno PAS.“
„ Procitala sam na nalogu da je dezurna prepisala blagi sedativ, i meni je cudno, ali
nalog ...“
D. joj uze nalog iz ruke, vratio se sa novim, bez ikakve terapije sem infuzije narednih 24h.Infuziju prikljuciti ujutru.
„Hajde da te odvedem do sobe“ , pogledah u D. molecivo (umem da budem savrseno umiljata sa sve facom neduznog deteta).Upalilo je krenuo je i on sa nama.
Sestra je ponela kajseve (cini mi se antikviteti iz srednjeg veka). „Za tim nece biti potrebe sestro, bice ona mirna“ Hvala ti D., hvala.
Osmokrevetna soba, sa prozorom na sredini jednog zida, tri kreveta su zauzeta, meni pokazase onaj pored prozora (kakva ironija davno sam citala knjigu „A Bed by the window“ i skontala da ako se vec nadjes u nekoj takvoj ustanovi krevet pored prozora je najbolji, jeb. cak i u ludari pokusavam da sebi obezbedimneki komfor- i nekako igrom sudbine u svim ustanovama u kojima sam bila davali su mi krevet pored prozora).
Sela sam na ivicu kreveta, iritiralo me hrkanje jedne od cimerki, rekoh D. da bih izasla da zapalim cigaru.Seli smo u trpezariju, dnevni boravak ...prostoriju sa 1001 namenom.Pusili smo i cutali, sve dok dezurna nije odlucila da proseta stikle po odeljenju „Jos si tu, ajde u krevet, odma!“...Zaustih da joj odgovorim, ali D. me potapsa po ramenu „probaj mala da malo odspavas, jos si grogi“....
Ne znam kako i kad sam zaspala....





( ako je neko procitao do kraja ...hitno neka se javi dezurnoj ambulanti...pretpostavka je da ima mazohisticke porive i vrlo je verovatno autoagresivne impulse)
Last edited by NaughtyButNice*** on Fri Feb 26, 2010 7:02 pm, edited 2 times in total.
sve sto je ljudsko nije mi strano
User avatar
Guta_Retas
Posts: 303
Joined: Sat Feb 07, 2009 11:48 pm

Re: Break On Through

Post by Guta_Retas »

procitao do kraja...ali se ne javljam u ambulantu...vratila si mi film na moje dane lezanja na psihijatriji, a sad posto radim u bolnici malo sam se zapitao kako bih ja da mi dovedu nekog djankija u sred noci..???kao odgovor na to meni samo postavljeno pitanje ne znam sta da kazem...inace sam jako autoritativan i kulturan na poslu.imam jako dobru taktiku za to koja uvjek upali.nastupim kulturno sa persiranjem kazem sta zelim da pacijent ucini i u 80% slucajeva me se poslusa na prvu.ali da mi dodje djanki.hmmmm vratim sebi film par godina prije i skontam ma koga sam ja slusao,autoritet mi nije bio niko..bogu hvala pa ne radim na mjestu gdje mi narkomani nisu pacijenti...hehehe ...i da,sjetih se jos ovo...dok sam isao u srednju medicinsku profesorica koja mi je predavala neuropsihijatriju posle mi je bila doktorica na skidanju...heheheh kako sam bio patetican,pa to je nevjerovatno
So rise and be your master you don't need to be a slave
sapfa
Posts: 2
Joined: Thu Jun 01, 2006 11:37 am
Location: Beograd

Re: Break On Through

Post by sapfa »

NBN, procitala i ja, i to sa uzivanjem! Kakav stil - ti, bre, imas jaku zicu za pisanje! Treba da mi verujes (ja mu dodjem neki strucnjak za ocenjivanje istog..).
Ju, izgleda da cu se i ja, posle ovog silnog vremena, ipak prikljuciti forumu... :roll:
Ako jezike čovječije i andjeoske govorim,
a ljubavi nemam,
onda sam kao zvono koje ječi, ili kimval koji zveči.

Ako imam dar proroštva i znam sve tajne i sve znanje,
i ako imam svu vjeru da i gore premještam,
a ljubavi nemam, ništa sam.

(I Kor,13:1)
User avatar
NaughtyButNice***
Posts: 205
Joined: Fri Jun 05, 2009 12:25 pm

Re: Break On Through

Post by NaughtyButNice*** »

@ G_R slicni su nam putevi i prof opredeljenja...jbm ti sudbinu :wink:

@Sapfa...uf sta reci...ja bih sestro na tvom mestu preispitala tu strucnost , ipak sam vecinu biografije pisala po ludarama :wink: ...i da znas da je krajnje vreme da se prikljucis...
POzz
sve sto je ljudsko nije mi strano
Post Reply