Molim vas pomoc ! Ne znam sta da radim.
Posted: Wed Jun 03, 2009 9:55 pm
Pozdrav svima, unaprijed hvala nekom sto ce procitat i mozda odgovoriti. Citam vas duze vrijeme, ali ne znam zasto nisam dosada se javio. Treba mi pomoc. Savjet. Odluka. Bilo sta.
Ovisnik sam, jebeni sam ovisnik opet. Vec traje godinama moja borba. I 5 mjeseci sam bio cist. I poceo opet. Pozelio kao malo. I navukao sam se. Cini mi se i jebeno svjesno. Sad sam na pola grama dnevno na nos. I mislim da ce mi krize bit opake. Ali to je najmanji problem. Danas sam uzeo pola grama. I nije mi nista. Lose mi je. Psiha me odvaljuje, ubi me na komade. Ne znam sta da radim.Ovako.
Roditelji sumnjaju iako sam im nedavno uradio test, podmetnuti i bio sam cist. Ali sumnjaju i dalje.
Ja sam na pola grama dnevno za sto su trebale pare.
Duzan sam dileru 25 eura. Od danas. Prijeti mi za te pare. Salje mi poruke da ih nadjem a nemam od koga.
Duzan sam komsinici 10 eura. Od juce. Samo cekam kad ce rec roditeljima da im sve bude jasno.
ja sam lose. suicidalne misli dobijam. trazim nacina da mi bude ljepo a samo mi je gore i gore. koza na licu mi se pocela susit. osjecam pritisak i pritisak veliki u sebi, ne mogu da disem.
sutra idem psihijatru radi depresije i razmisljam da priznam sve. i u ovoj situaciji bi to i uradio.
ali imaju dvije stvari.
poslali bi me direktno u komunu. komuna nikome nije pomogla, svako se vratio iz nje i opet nastavio, svako.
i mislim da bi i ja.
ne zelim u komunu.
ali mislim da moji ne vide drugog nacina kad bi priznao.
i jos jedan. imam djevojku vec godinu dana, koju volim najvise na svijetu, i zaprijetila mi je, a znam da je iskrena, prosli put, ako jos jednom uzmem, nece me nikad vise ni pozdravit. i znam da bi tako bilo da priznam.
ovde ako ostanem poludicu, sve me pritisce, cak ni heroin vise ne pomaze a kriza mi predstoji tek od sutradan.
bice grozno.
pare ne mogu da vratim. nemam odakle.
a kolko sam se poceo plasit krize, vratio bih i da imam nastavio.
bojim se sam sebe.
trenutno sam mnogo mnogo slab i ne vidim ni u cemu utjehu.
ne vidim izlaz.
imam kako vidim dvije opcije. sakrit se u kucu, sto mrzim i trzat se na svaki shum, i chekat kad komsinica rekne, i rec dileru na telefon da nemam pare i slagat nesto. i iskrizirat. i nadat se da roditelji nece primjetit.
bez ljekova, bez ichega.
nachisto.
a kako nachisto ?
ili sutra zamolit psihijatra da mi nesto sredi. da odem u kliniku, ludnicu, i trazit da me sediraju ovih 7 dana. a sta onda.
sljedi mi godina dana komune. sljedi mi pakao.
da priznam roditeljima, opet bi se skidao nacisto, sa bromazepamom ili dva. bila bi ludnica u kuci. ne bi znao za sebe. i izgubio bi djevojku u obadva slucaja osim u prvom.
vece mi je grozna. a ne zelim da legnem i da je prespavam jer od sutra sljedi sve gore i gore.
ljudi, iskreno, sta bi vi uradili ?
bilo ko
moralno il nemoralno.
Ovisnik sam, jebeni sam ovisnik opet. Vec traje godinama moja borba. I 5 mjeseci sam bio cist. I poceo opet. Pozelio kao malo. I navukao sam se. Cini mi se i jebeno svjesno. Sad sam na pola grama dnevno na nos. I mislim da ce mi krize bit opake. Ali to je najmanji problem. Danas sam uzeo pola grama. I nije mi nista. Lose mi je. Psiha me odvaljuje, ubi me na komade. Ne znam sta da radim.Ovako.
Roditelji sumnjaju iako sam im nedavno uradio test, podmetnuti i bio sam cist. Ali sumnjaju i dalje.
Ja sam na pola grama dnevno za sto su trebale pare.
Duzan sam dileru 25 eura. Od danas. Prijeti mi za te pare. Salje mi poruke da ih nadjem a nemam od koga.
Duzan sam komsinici 10 eura. Od juce. Samo cekam kad ce rec roditeljima da im sve bude jasno.
ja sam lose. suicidalne misli dobijam. trazim nacina da mi bude ljepo a samo mi je gore i gore. koza na licu mi se pocela susit. osjecam pritisak i pritisak veliki u sebi, ne mogu da disem.
sutra idem psihijatru radi depresije i razmisljam da priznam sve. i u ovoj situaciji bi to i uradio.
ali imaju dvije stvari.
poslali bi me direktno u komunu. komuna nikome nije pomogla, svako se vratio iz nje i opet nastavio, svako.
i mislim da bi i ja.
ne zelim u komunu.
ali mislim da moji ne vide drugog nacina kad bi priznao.
i jos jedan. imam djevojku vec godinu dana, koju volim najvise na svijetu, i zaprijetila mi je, a znam da je iskrena, prosli put, ako jos jednom uzmem, nece me nikad vise ni pozdravit. i znam da bi tako bilo da priznam.
ovde ako ostanem poludicu, sve me pritisce, cak ni heroin vise ne pomaze a kriza mi predstoji tek od sutradan.
bice grozno.
pare ne mogu da vratim. nemam odakle.
a kolko sam se poceo plasit krize, vratio bih i da imam nastavio.
bojim se sam sebe.
trenutno sam mnogo mnogo slab i ne vidim ni u cemu utjehu.
ne vidim izlaz.
imam kako vidim dvije opcije. sakrit se u kucu, sto mrzim i trzat se na svaki shum, i chekat kad komsinica rekne, i rec dileru na telefon da nemam pare i slagat nesto. i iskrizirat. i nadat se da roditelji nece primjetit.
bez ljekova, bez ichega.
nachisto.
a kako nachisto ?
ili sutra zamolit psihijatra da mi nesto sredi. da odem u kliniku, ludnicu, i trazit da me sediraju ovih 7 dana. a sta onda.
sljedi mi godina dana komune. sljedi mi pakao.
da priznam roditeljima, opet bi se skidao nacisto, sa bromazepamom ili dva. bila bi ludnica u kuci. ne bi znao za sebe. i izgubio bi djevojku u obadva slucaja osim u prvom.
vece mi je grozna. a ne zelim da legnem i da je prespavam jer od sutra sljedi sve gore i gore.
ljudi, iskreno, sta bi vi uradili ?
bilo ko
moralno il nemoralno.