Page 84 of 86

IGRA REČI

Posted: Sat Apr 30, 2011 7:46 pm
by SuperSynthetic
IGRA REČI

-Od kada su otvarači za konzerve izbačeni iz uptrebe, a paštete počele da se otvaraju tako što bi im se otpevalo - kad bi svi ljudi na svetu - sluh stanovništva se znatno popravio.
Danas, kao što i sami znate, paštetu možete naručiti samo u najotmenijim restoranima na Veneri. Služe je kiborg boginje koje je mažu po sebi, a gosti je ližu sa njih dok ove pevaju - kad bi svi ljudi na svetu-.
Ženske posetioce naravno služe muške "boginje", koje pevaju - kad bi sve žene na svetu -

- Ženske posetioce? Va'lda posetiteljke - kaže Madona svome mužu dok u 3-D projekciji čitaju blog o restoranima u blizini Zemlje o kojima ovaj piše.
- Bolje gošće - dodaje on priključen na bio personalni računar. Projekciju reči - Ženske posetioce - zamenjuje reč - Gošće-.

- Na šta ti liči ovo, muške boginje?- nastavlja Madona da traži greške prateći u vazduhu ispred njih tekst smirujuće zelene boje.
- Pa šta da stavim? - pita Leni zbunjeno suprugu dok leže na bračnoj prostirci postavljenoj u režim rada -odmor i relaksacija-.
- Zabavljači koji plešu - sigurna je Madona da tako treba.
- Okej - slaže se Leni pomirljivo što registruju i detektori bio procesora diskretno smešteni u njegovoj kosi. Muške boginje postaju zabavljači koji plešu u zelenom tekstu.
Madona se zadovoljno smeši dok gleda u prvi deo donjeg reda.
...Gošće naravno služe zabavljači koji plešu...
- Odlično - zadovoljna Madona na konzoli pored kreveta pritiska zeleno dugme za motivaciju supruga. Nagradiće ga jednim slatkim ukusom čokolade u njegovim ustima. Bez i jedne kalorije.
- Aaa!- Leni se drži za zadnji deo vrata u kome nosi bračni bio-čip.
- Zašto me kažnjavaš?! - nije mu jasno zbog čega mu je supruga uputila realni osećaj sečenja glave tupim reckastim nožem?
- Nisam! - zbunjena Madona pritiska po konzoli.
- Aaa, nee, zašto?! - pita je Leni očajno nemoćan dok mu propeler melje lice. Iako zna da je to sve animacija sa podrškom realnog bola, nije mu uopšte svejedno.
- Madona isključuje motivator dok se Leni drži za lice u neverici da je još uvek tu.
- Zašto si opet promenio? - pita muža dok gleda donji red teksta u vazduhu ispred njih.
- Nisam ni pomislio na text. Šta ti je? - gleda je Leni upitno još uvek u šoku od propelera koji mu je "samleo" lice.
- Leni, ne šali se! - uplašena je Madona.
- Nije valda? - strah prelazi i na Lenija.
- Ti znaš šta znači kada projekcije reči počnu same da menjaju značenja? - njeno pitanje zvuči kao slutnja.
Leni napipava bio detektore za pisanje u svojoj kosi. Vizualizuje ali ne može ništa da napiše u 3-D projekciji. U neverici gleda u poslednji red zelenog teksta u vazduhu ispred sebe.
...Gošće naravno služe Bogovi koji plešu i pevaju - kad bi sve žene na svetu - ...

Re: PRICA

Posted: Sat Apr 30, 2011 8:01 pm
by SuperSynthetic
Tek sada vidim da je nestala ona Nevena. Tamo mi je bila ova gore priča okačena koliko se sećam. Neka je sada ovde.
A eto pišem te priče. Neke su ozbiljnije, a neke eto tako.
Evo ovu dole ću da postavim i ona se zove - krš. Nisam hteo do sada da je postavljam ovde da se ne bi neki prepoznavali. A sve je to fikcija prožeta sa istinitim sitnicama.

KRŠ

Posted: Sat Apr 30, 2011 8:03 pm
by SuperSynthetic
KRŠ

Newena. Piše svoje ime sa w. Zovu je Vena. Ne znam kako to piše. Izuzetno mi se slaže sa motorom. Dupence koje vozim.Volim je kao plišanu igračkicu. Tako i izgleda. Klasična surova Beograđanka. Spava do dva, a kad se probudi pije kafu, lakira nokte, bleji u sapunice i traži da jede. Uveče gleda kako da se ogrebe za snošaj sa strane. Baca one najgrđe trokrake udice. To je jače od nje. Činjenice su za nju samo glupe potvrdne rečenice. Studira španski.

- Retro! Jel' znaš onu moju drugaricu Tačkicu? - svaku reč mi zabada na pravo mesto u mozgu. Kresnuo bih taj glas. Kučka.

- Koju Tačkicu? - mrmljam iz sobice. Ne znam ni sam šta ovde radim. Val'da stondiram.

- Jel' je znaš? Retro!

- Ne znam!

- Pa ona što smo se ljubile na Zelenjaku, a ti si nas slikao sa mobilnim.

- A tu. Pa fina je.

- Sviđa ti se?

- Ona ima dečka!

- To što ima dečka je samo još jedna činjenica i ništa više. Nisam mislila na trojku sa njom.

- Šta si mislila? - Podmeće mi Tačkicu i sebi pravi rezervu da bi posle mogla da se kresne sa nekim.

- Htela sam da odem do nje dok je tebi Skaj ovde.

- Skaj će samo gumu da donese.

- Pobeleće mi oči od te-ve-a.

- Dosta Veno!

- Ne zovi me tako!

Morao sam da je imam. Mislim Repsolku. Njeno veličanstvo Honda Repsol u originalnoj narandžasto, crveno, crnoj boji i njenih 998 kubika! Kraljica! Sa hidrauličnim podizačima ventila. Čista snaga između nogu.

Skaj ladno vozi plavu Jamahu r-1. Princeza od mašine. Zamisli Venu na princezi. Pa kao iz stripa. Zamisli dva motora u garaži.

Moram da promenim gumu. Proklizava. Ne desno posebno. Skaj. Sa Senjaka. Pička. Ali ima dobar motor. Ima i gumu. Daće mi je na ler.
Vena će garant odmah da skoči na njega. Ne može da omane. Kao leptirić. Od cveta do cveta. Leptiriću šareniću dođi meni Ja-ma-ho.

*

Radno ime mi je Skaj.Već mesec dana sam na tajnom zadatku"Parking". Locirati napušteni automobil na datoj lokaciji u kome osumnjičeni subjekat skriva veće količine droge i omogućiti dalju opservaciju. Informacije su dobijene dojavaom. Te dojave su i najsumnjivije. Svaki dojavljivač priča policajcima ono šta oni vole da čuju. Data lokacija je Žarkovo, a osumnjičeni subjekat Retro.

Samo šef i ja znamo konkretna imena. Niko drugi ne zna da sam na zadatku. Nekada pomislim da to znaju i deca u parku. Šef mi je dao motocikl Jamahu r-1. Rekao je, - Polako. Retro voli motore. Približi mu se i saznaj gde krije drogu.- Kako da mu se približim? O poslu ni sa kim ne priča.

Jedino šta mi preostaje je da dam Retru ovu gumu i budem dobar sa onom njegovom što ne zarezuje činjenice. Slatka je.

- Ćao Retro.

- Uđi - pruža mi pesnicu u koju udaram mojom u znak pozdrava.

- Lepo vam je naselje. Ima toplinu. Kao gnezdo.

- Kakvo gnezdo? Ovo je Žarkovo. Celo selo voli belo, samo pop valja dop. Daj tu gumu - uvek ovako podjebava. Kao da zna gde radim.

- O, pa gde ste Nevena sa duplim v? Egzotični ste kao i uvek.

- To je činjenica. Ali lepo zvuči. Sedi - glas joj je više nego prijatan.

- Nisam znala da imaš tetovažu. Ja ih obožavam - dodiruje mi rame, - Imaš još neku? Kakva ti je ta na vratu? - dodiruje mi i vrat.

- Ojhaa! - dovikuje Retro veselo i odlazi negde. Valjda u sobicu.

- Ja imam tribal - pokazuje mi Nevena tetovažu na svom dugom nežnom vratiću.

- Imam i vuka na ramenu - obnažuje se i nabija mi sliku vuka ispred nosa dok se drži za moju butinu. Koža joj miriše.

- Jel' ideš u teretanu? - rukom prelazi preko mojih grudi.

- Ponekad.

- Vidi se. Ja obožavam teretanu. - Sela je. Više me ne dodiruje. Zrači. Traži sličnosti, a ne razlike. Vesela je. Kao izlazak sunca. Voli da priča.

- Ja bih baš vežbala ali Retra nervira što onaj tip tamo ima kineski motor i neće da idemo kod njega. Ne shvata da je to samo jedna činjenica.

Kineski motor? Napušteni automobil? Nemoguće.

- Mogu da zamislim kako bi ti vešto preskakala barice i skakutala po senkama na putu ka teretani. Nogama bi mazila zemlju po kojoj hodaš - možda ipak nešto izvučem iz male.

Ne znam otkud se ispred mene odjednom stvorio Retro. Gleda me kao kamera. Tišina koja snima. Ton se očekuje svakog časa.

- Jel hoćeš da te uhvatim za nogu i obesim o luster!? Pustio sam te u kuću, a ti mi muvaš devojčicu! Mazila bi zemlju po kojoj hoda. Zna se šta bi ti mazio. Pičkurino! Ruletiramo od male pijace u Žarkovu do velike na brdu. Krećemo na crveno iz uličice.

Srpski rulet. Ako odustanem moram da mu dam motor bez borbe. Ako pobedim uzimam njegov. Trebao bih da se javim šefu. To je činjenica.

Nevena sa duplim v gleda u pod i kao da kaže - Činjenice su samo glupe potvrdne rečenice.

*

Čekam da se upali crveno. Turiram. Nadam se da se ova pičkica od Skaja neće polomiti i dati mi skršen motor.

U prvoj sam. Sa'će. Hajde! Hajde! Gumom šlajfujem po asfaltu. Nisam je zamenio. Crveno! Puštam kočnicu. Katapultiram se duboko u raskrsnicu. Obaram na levo. Vučem. Na magistrali sam. Neka konjina iza mene se zabada u autobus odozgo. Dobro je. Uspeo je da me izbegne. Pederko Skaj koči kroz raskrsnicu. Razvlačim treću, četvrtu. Nizbrdo na pešackom je zeleno. Čujem Jamahu. Stiže me. Desnom stranom obilazim autobus koji skreće na stanicu. Za dlaku sam se provukao. Skaj je ostao iza.

Ispred mene je šikana. Obaram lagano na desno. Pazim da me guma ne povuče. Ispravljam kao po jajima. Kočim. Nogom nabadam sve niže stepene prenosa. Presedlavam na levo. To je to. Pojeo sam najgrđu krivinu. Opet se zalećem. I opet na desno. Guma! Ne smem da presedlavam. Lagano obaram. Izlećem pred autobus. Hvatam najkraću liniju ka svojoj traci. Nije me udario. Treća. Četvrta. Izvlačim maksimum iz mašine. Peta. Čujem Skaja iza. Jebem ti hidraulične ventile. Prolazim pored tramvajske okretnice. Boje se razlivaju od brzine. Ne može da me stigne. Najbrži sam. To je činjenica. Nešto me je lupilo po nozi!

Gde letim više u pičku materinu? Ostade mi roba kod onog bildera sa kineskim motorom. Vidi! Žarkovo je stvarno kao gnezdo.

*

Retro se skršio. Leti. Automobili koče. Čuje se tup udarac. Pao je u jarak. Leži i gleda u vis. Iz usta mu izlazi crvena pena. Šta hoće da kaže? Kineski motor? Sve znam. To je činjenica. Podižem mu glavu.

- Vidi! Žarkovo je stvarno kao gnezdo.

Re: PRICA

Posted: Sat Apr 30, 2011 8:15 pm
by SuperSynthetic
Al strašno je dosadno. Eto, čitav dan jedem i blejim u comp. Ali čitav dan sam sedim i blejim. Nisam otišao ni do dnevne sobe. Što sam duže sam sve sam manje privlačan za druge i oni za mene.
Mislim droga. Kakva droga? To ti samo za trenutak ubrza vreme. Nije rešenje. Sdruge strane praviti od toga toliku dramu nemam pojma koliko je realno. Mislim jeste to tragedija ali zbog cele postavke stvari u smislu da je to nešto ilegalno tzo jest kriminal i sve što on sa sobom nosi. Nemam pojma više.
Ne može sve da se svede na to da je ok ako se ne drogiraš, a nije ok ako se drogiraš. Nije to glavni reper.
Ne želim da opravdavam ali zar je stvarno toliki problem tajj prah koji ljudi snifaju? Hoću reči da je to bez predznaka kriminala i velikog novca, bezazlenije kako u stvari stvarno i jeste. Ili možda nije? Stvarno ne znam šta da mislim, a mislim o tome već godinama. NEMAM POJMA.

NE, NE, NEE, SVE ŠTO UVEK ŽELIM REĆI JESTE NE, NE, NEE!
Davno sam shvatio da je jedina prava sloboda koju imam to da kažem NE! Da negiram.
Mogu čak i verbalno da se složim iz interesa ili ko zna kog drugog motiva ali u sebi uvek mogu da kažem - ma puši kurac, NIJE TAKO!
Onda sam u nekom trenutku svoga života morao da počnem da radim na sebi. Dalje neću da pričam. Sve sam rekao.

p.s ako krenem da pričam da je život lep i da su ljudi dobri ispašću glup, a i neću biti iskren.
Iskreno, sve bih dao da budem dobar i da svet oko mene bude lep i ljudi dobri. Na sve bih pristao kada bi neko to mogao da mi ponudi i garantuje da će tako stvarno biti. Samo da se osećam kao deo te dobrote i lepote ma koliko to patetično zvučalo. Ali ne vredi. Žene su odvratne krave koje slušaju turbo folk, a muškarci su seljaci koji hoće krvi da mi se napiuju. Ili sam ja možda pesimista?
Po definiciji pesimista je osoba koja samo vidi probleme a ne rešenja.
Optimista je srećan dok rešava probleme. Mislim tako bi trebalo da bude.
I još nešto - Pesimizam vodi u depresiju, a to je već bolest. Ne kritikujem samo kažem. Ja sam jedan od pesimista koji se trudi da postane optimista. Šta drugo?

Re: PRICA

Posted: Sat Apr 30, 2011 8:44 pm
by nanii
izvini što upadam ovako nenajavljeno, praznih ruku al' recesija znaaaaaaaaaaaaš
Čudan si ti lik
ne drogiraš se (valjda)
a ni tebi samom nije jasno zbog čega se ne drogiraš i šta je u svemu tome tako loše
i drogira ti se.
Sam sa sobom nisi razjasnio.


Možda griješim ali tako djeluje.
Reci ako griješim

Re: KRŠ

Posted: Sat Apr 30, 2011 9:13 pm
by Deno
SuperSynthetic wrote:KRŠ

Newena. Piše svoje ime sa w. Zovu je Vena. Ne znam kako to piše. Izuzetno mi se slaže sa motorom. Dupence koje vozim.Volim je kao plišanu igračkicu. Tako i izgleda. Klasična surova Beograđanka. Spava do dva, a kad se probudi pije kafu, lakira nokte, bleji u sapunice i traži da jede. Uveče gleda kako da se ogrebe za snošaj sa strane. Baca one najgrđe trokrake udice. To je jače od nje. Činjenice su za nju samo glupe potvrdne rečenice. Studira španski.

- Retro! Jel' znaš onu moju drugaricu Tačkicu? - svaku reč mi zabada na pravo mesto u mozgu. Kresnuo bih taj glas. Kučka.

- Koju Tačkicu? - mrmljam iz sobice. Ne znam ni sam šta ovde radim. Val'da stondiram.

- Jel' je znaš? Retro!

- Ne znam!

- Pa ona što smo se ljubile na Zelenjaku, a ti si nas slikao sa mobilnim.

- A tu. Pa fina je.

- Sviđa ti se?

- Ona ima dečka!

- To što ima dečka je samo još jedna činjenica i ništa više. Nisam mislila na trojku sa njom.

- Šta si mislila? - Podmeće mi Tačkicu i sebi pravi rezervu da bi posle mogla da se kresne sa nekim.

- Htela sam da odem do nje dok je tebi Skaj ovde.

- Skaj će samo gumu da donese.

- Pobeleće mi oči od te-ve-a.

- Dosta Veno!

- Ne zovi me tako!

Morao sam da je imam. Mislim Repsolku. Njeno veličanstvo Honda Repsol u originalnoj narandžasto, crveno, crnoj boji i njenih 998 kubika! Kraljica! Sa hidrauličnim podizačima ventila. Čista snaga između nogu.

Skaj ladno vozi plavu Jamahu r-1. Princeza od mašine. Zamisli Venu na princezi. Pa kao iz stripa. Zamisli dva motora u garaži.

Moram da promenim gumu. Proklizava. Ne desno posebno. Skaj. Sa Senjaka. Pička. Ali ima dobar motor. Ima i gumu. Daće mi je na ler.
Vena će garant odmah da skoči na njega. Ne može da omane. Kao leptirić. Od cveta do cveta. Leptiriću šareniću dođi meni Ja-ma-ho.

*

Radno ime mi je Skaj.Već mesec dana sam na tajnom zadatku"Parking". Locirati napušteni automobil na datoj lokaciji u kome osumnjičeni subjekat skriva veće količine droge i omogućiti dalju opservaciju. Informacije su dobijene dojavaom. Te dojave su i najsumnjivije. Svaki dojavljivač priča policajcima ono šta oni vole da čuju. Data lokacija je Žarkovo, a osumnjičeni subjekat Retro.

Samo šef i ja znamo konkretna imena. Niko drugi ne zna da sam na zadatku. Nekada pomislim da to znaju i deca u parku. Šef mi je dao motocikl Jamahu r-1. Rekao je, - Polako. Retro voli motore. Približi mu se i saznaj gde krije drogu.- Kako da mu se približim? O poslu ni sa kim ne priča.

Jedino šta mi preostaje je da dam Retru ovu gumu i budem dobar sa onom njegovom što ne zarezuje činjenice. Slatka je.

- Ćao Retro.

- Uđi - pruža mi pesnicu u koju udaram mojom u znak pozdrava.

- Lepo vam je naselje. Ima toplinu. Kao gnezdo.

- Kakvo gnezdo? Ovo je Žarkovo. Celo selo voli belo, samo pop valja dop. Daj tu gumu - uvek ovako podjebava. Kao da zna gde radim.

- O, pa gde ste Nevena sa duplim v? Egzotični ste kao i uvek.

- To je činjenica. Ali lepo zvuči. Sedi - glas joj je više nego prijatan.

- Nisam znala da imaš tetovažu. Ja ih obožavam - dodiruje mi rame, - Imaš još neku? Kakva ti je ta na vratu? - dodiruje mi i vrat.

- Ojhaa! - dovikuje Retro veselo i odlazi negde. Valjda u sobicu.

- Ja imam tribal - pokazuje mi Nevena tetovažu na svom dugom nežnom vratiću.

- Imam i vuka na ramenu - obnažuje se i nabija mi sliku vuka ispred nosa dok se drži za moju butinu. Koža joj miriše.

- Jel' ideš u teretanu? - rukom prelazi preko mojih grudi.

- Ponekad.

- Vidi se. Ja obožavam teretanu. - Sela je. Više me ne dodiruje. Zrači. Traži sličnosti, a ne razlike. Vesela je. Kao izlazak sunca. Voli da priča.

- Ja bih baš vežbala ali Retra nervira što onaj tip tamo ima kineski motor i neće da idemo kod njega. Ne shvata da je to samo jedna činjenica.

Kineski motor? Napušteni automobil? Nemoguće.

- Mogu da zamislim kako bi ti vešto preskakala barice i skakutala po senkama na putu ka teretani. Nogama bi mazila zemlju po kojoj hodaš - možda ipak nešto izvučem iz male.

Ne znam otkud se ispred mene odjednom stvorio Retro. Gleda me kao kamera. Tišina koja snima. Ton se očekuje svakog časa.

- Jel hoćeš da te uhvatim za nogu i obesim o luster!? Pustio sam te u kuću, a ti mi muvaš devojčicu! Mazila bi zemlju po kojoj hoda. Zna se šta bi ti mazio. Pičkurino! Ruletiramo od male pijace u Žarkovu do velike na brdu. Krećemo na crveno iz uličice.

Srpski rulet. Ako odustanem moram da mu dam motor bez borbe. Ako pobedim uzimam njegov. Trebao bih da se javim šefu. To je činjenica.

Nevena sa duplim v gleda u pod i kao da kaže - Činjenice su samo glupe potvrdne rečenice.

*

Čekam da se upali crveno. Turiram. Nadam se da se ova pičkica od Skaja neće polomiti i dati mi skršen motor.

U prvoj sam. Sa'će. Hajde! Hajde! Gumom šlajfujem po asfaltu. Nisam je zamenio. Crveno! Puštam kočnicu. Katapultiram se duboko u raskrsnicu. Obaram na levo. Vučem. Na magistrali sam. Neka konjina iza mene se zabada u autobus odozgo. Dobro je. Uspeo je da me izbegne. Pederko Skaj koči kroz raskrsnicu. Razvlačim treću, četvrtu. Nizbrdo na pešackom je zeleno. Čujem Jamahu. Stiže me. Desnom stranom obilazim autobus koji skreće na stanicu. Za dlaku sam se provukao. Skaj je ostao iza.

Ispred mene je šikana. Obaram lagano na desno. Pazim da me guma ne povuče. Ispravljam kao po jajima. Kočim. Nogom nabadam sve niže stepene prenosa. Presedlavam na levo. To je to. Pojeo sam najgrđu krivinu. Opet se zalećem. I opet na desno. Guma! Ne smem da presedlavam. Lagano obaram. Izlećem pred autobus. Hvatam najkraću liniju ka svojoj traci. Nije me udario. Treća. Četvrta. Izvlačim maksimum iz mašine. Peta. Čujem Skaja iza. Jebem ti hidraulične ventile. Prolazim pored tramvajske okretnice. Boje se razlivaju od brzine. Ne može da me stigne. Najbrži sam. To je činjenica. Nešto me je lupilo po nozi!

Gde letim više u pičku materinu? Ostade mi roba kod onog bildera sa kineskim motorom. Vidi! Žarkovo je stvarno kao gnezdo.

*

Retro se skršio. Leti. Automobili koče. Čuje se tup udarac. Pao je u jarak. Leži i gleda u vis. Iz usta mu izlazi crvena pena. Šta hoće da kaže? Kineski motor? Sve znam. To je činjenica. Podižem mu glavu.

- Vidi! Žarkovo je stvarno kao gnezdo.



sta je ovo ? takmicenje ko ima duzi. ko glumi ? Vin Disel

SuperSynthetic wrote: Žene su odvratne krave koje slušaju turbo folk, a muškarci su seljaci koji hoće krvi da mi se napiuju.
stereo tipovi.

svjet nije siv svjet je saren. kao i ljudi.

Re: PRICA

Posted: Wed May 04, 2011 1:45 am
by SuperSynthetic

Re: PRICA

Posted: Wed May 04, 2011 2:58 am
by SuperSynthetic

Re: PRICA

Posted: Sat Jun 11, 2011 5:56 am
by SuperSynthetic

Re: PRICA

Posted: Sat Jun 11, 2011 11:12 am
by nepopravljiv