Zora li ce?
Posted: Sat Dec 06, 2008 4:17 pm
Zdravo!
Bio sam koliko mogu temeljan da prochitam neke od vashih ispovesti kako bih vas upoznao poshto, kontam, da ste se vi vec fino zdruzili... ustvari to i jeste na neki nachin razlog zbog koga sam ovde, da bih upoznao ljude sa slichnim problemima (Q, ne moze se to nazvati problemom nego ZIVOTOM) njihove tj. vashe nachine za prevazilazenje istih i sl. Tu sam na forumu neko vreme vec kao gost, chitam ali cutim, mislim da je vreme... Nekoliko pricha me posebno pogodilo, a narochito pricha od Ochi boje meda, sestro ti si nashla najpogubniju mogucu kombinaciju pdo i ljubav...au...
I moja je pricha kai i vecina mrachna i slatka istovremeno... zato sam valjda i cutao da sada, kao, isti je to Q sve, e pa i ako jeste sada mi trebaju ljudi sa bash takvim (vishe ili manje istim) prichama, a mislim da samo mi koji smo to proshli (prolazimo) smo u stanju da tako lagano bacimo srce na sto kad jednom shvatimo da je doshlo do samog kraja... nema dalje... chika stoji i pokazuje rukom nazad ili umri...
Ja sam se lichno opredelio za ovo nazad... videcemo koliko...i tako pochinjem prichu od kraja poshto mi je jako teshko da je progutam i ispricham u komadu, imam 26, drogirao sam se od neke svoje 17, prvo vutra u shkoli pa po redu lsd, e, spid... nishta to sve dok ne probah dop nisam ni osecao drogu kao deo svog zivota...e zato je ON jedan poseban entitet prema kome se odnosim sa poshtovanjem jer mi je objasnio neke stvari, koliko god puta da sam hteo da ga prejebem nishta, svaki mi je put prodao neku novu foru pa sam odluchio da sve to prekinem, negde u aprilu `07 sam popalio u selo, ischistio se najsuvlje moguce, popio samo nekoliko piva za tih nekoliko letnjih meseci... tako chist se vratio u veliki prljavi grad... odluchio sam bio da odjebem bash sve koji umeju i da napishu rech droga...sve kad se sabere ostao mi je jedan ali ONAJ PRAVI prijatelj (i dragom bogu hvala shto je i on tu) i ostala mi je bila (napominjem bila) devojka koja me volela i zbog koje sam se najvishe na sve to i odluchio, bili smo zajedno nekih 4 god, a o svojim osecanjima prema njoj necu ni pokushavati da troshim rechi jer mislim da kao i za sve velike ljubavi te rechi josh nisu izmishljene (poslednji put kad sam proveravao ovo vazi za sve zemlje bivshe Yu), ona prvih par dina nije ni kapirala da se gudram, a onda je pochela da konta... proshlo kako je proshlo (detaljnije cu kad skupim malo srce) ja se vratih iz tog sela gde sam sa caletom proveo 0-24 par meseci i za to vreme mu isprichao sve ono shto sam proshao u najsitnije detalje i sve fazone kako bih ga mogao i kada preveslati, i to da mi nikada ne veruje, chak i u nekim momentima kada mi se uchinilo da bih mogao iskoristiti neshto kao nachin da dodjem do dopa ako bih hteo odmah bih mu to rekao i kako i sve... lepo smo se zdruzili, jebote upoznao sam oca ponovo posle mnogo godina, a i on mene iako smo ziveli u istoj kuci sve to vreme do tada... kada sam se vratio u grad koji mi se kai i ljudi koje sam do tada poznavao totalno ogadio pocheo sam da provodim vreme sa devojkom ali vishe to nije bilo to... posle par meseci ona odluchi da raskine i ostadoh u onom gde sad filmu... pa sve shto sam imao bili su droga i ona, ni jednog ni drugog vishe nema, a ona se nece vratiti... prepoznam u sebi ponovo crva, a taman sam mislio da nikada vishe necu... to slatko bockanje, matematiku, kako, kome... nije bilo teshko te zavrshim ponovo dop... izvuchem crtu i sva lepota i tuga ovog sveta stresu se kroz moje telo... ne mogu da kazem dal sam bio srecan ili tuzan, dal mi je toplo oko srca ili hladno oko dushe... uzas i milina isovremeno... trajala je ta agonija mesec, dva dana, sam sam se drogirao i sedeo u kuci unishtavajuci mozak heroinom i mislima o njoj...do tada mi je nezamislivo bilo da se drogiram solo, chak i malo kad sam imao delio sem sa nekim jer se prilichno plashim samoce...tada mi sine - skapiram to kao svoju zelju da se jednostavno unishtim zbog gubitka nekoga ko mi je znachio sve i reshim da se prijavim sa UPOMOC dok josh nije kasno...
Od tad je proshlo 5+ meseci, ponovo sam se skinuo ali fizichki mnogo teze, ludeo sam, znam da to znate kako je pa necu da tupim... sada sam lepo str8 od tada, nisam josh razmishljao o tome da uzmem sranje ali ne kazem da necu... nauchio me je ON odavno da nikada to ne govorim jer cu se pokajati...
...drzim se za sada mozda i bolje nego shto sam ochekivao, samo, morao sam prvo da reshim stvar sa svojim mozgom shta cu i gde dalje i da se pomirim sa time da sam devojku zbog svega izgubio i da ne moram da izgubim i zivot jer ce trajati josh i bice lepih stvari za koje vredi ziveti ali prvo ono najteze...1 dan, 2 dana, 3 dana, 5 dana, mesec... trenutno ne razmishljam o dopu i usmerio sam se na neke lepe i obichne zivotne stvari, zadovoljan sobom, po malo tuzan...onaj teret kombinacija, lazi, drogiranja i tajni sada se zamenio dubokim oziljkom koji josh uvek boli... neka boli, zasluzio sam, dok je ovako dobro je...
Pisacu i detaljnije o nekim epizodama iz vremena drogiranja, skidanja ali mi je trenutno prilichno teshko sve to od jednom... nadam se da ce neko ovo i prochitati - reagovati pa se ohrabrim da nekoga to i zanima...
Pozdrav svima!
Bio sam koliko mogu temeljan da prochitam neke od vashih ispovesti kako bih vas upoznao poshto, kontam, da ste se vi vec fino zdruzili... ustvari to i jeste na neki nachin razlog zbog koga sam ovde, da bih upoznao ljude sa slichnim problemima (Q, ne moze se to nazvati problemom nego ZIVOTOM) njihove tj. vashe nachine za prevazilazenje istih i sl. Tu sam na forumu neko vreme vec kao gost, chitam ali cutim, mislim da je vreme... Nekoliko pricha me posebno pogodilo, a narochito pricha od Ochi boje meda, sestro ti si nashla najpogubniju mogucu kombinaciju pdo i ljubav...au...
I moja je pricha kai i vecina mrachna i slatka istovremeno... zato sam valjda i cutao da sada, kao, isti je to Q sve, e pa i ako jeste sada mi trebaju ljudi sa bash takvim (vishe ili manje istim) prichama, a mislim da samo mi koji smo to proshli (prolazimo) smo u stanju da tako lagano bacimo srce na sto kad jednom shvatimo da je doshlo do samog kraja... nema dalje... chika stoji i pokazuje rukom nazad ili umri...
Ja sam se lichno opredelio za ovo nazad... videcemo koliko...i tako pochinjem prichu od kraja poshto mi je jako teshko da je progutam i ispricham u komadu, imam 26, drogirao sam se od neke svoje 17, prvo vutra u shkoli pa po redu lsd, e, spid... nishta to sve dok ne probah dop nisam ni osecao drogu kao deo svog zivota...e zato je ON jedan poseban entitet prema kome se odnosim sa poshtovanjem jer mi je objasnio neke stvari, koliko god puta da sam hteo da ga prejebem nishta, svaki mi je put prodao neku novu foru pa sam odluchio da sve to prekinem, negde u aprilu `07 sam popalio u selo, ischistio se najsuvlje moguce, popio samo nekoliko piva za tih nekoliko letnjih meseci... tako chist se vratio u veliki prljavi grad... odluchio sam bio da odjebem bash sve koji umeju i da napishu rech droga...sve kad se sabere ostao mi je jedan ali ONAJ PRAVI prijatelj (i dragom bogu hvala shto je i on tu) i ostala mi je bila (napominjem bila) devojka koja me volela i zbog koje sam se najvishe na sve to i odluchio, bili smo zajedno nekih 4 god, a o svojim osecanjima prema njoj necu ni pokushavati da troshim rechi jer mislim da kao i za sve velike ljubavi te rechi josh nisu izmishljene (poslednji put kad sam proveravao ovo vazi za sve zemlje bivshe Yu), ona prvih par dina nije ni kapirala da se gudram, a onda je pochela da konta... proshlo kako je proshlo (detaljnije cu kad skupim malo srce) ja se vratih iz tog sela gde sam sa caletom proveo 0-24 par meseci i za to vreme mu isprichao sve ono shto sam proshao u najsitnije detalje i sve fazone kako bih ga mogao i kada preveslati, i to da mi nikada ne veruje, chak i u nekim momentima kada mi se uchinilo da bih mogao iskoristiti neshto kao nachin da dodjem do dopa ako bih hteo odmah bih mu to rekao i kako i sve... lepo smo se zdruzili, jebote upoznao sam oca ponovo posle mnogo godina, a i on mene iako smo ziveli u istoj kuci sve to vreme do tada... kada sam se vratio u grad koji mi se kai i ljudi koje sam do tada poznavao totalno ogadio pocheo sam da provodim vreme sa devojkom ali vishe to nije bilo to... posle par meseci ona odluchi da raskine i ostadoh u onom gde sad filmu... pa sve shto sam imao bili su droga i ona, ni jednog ni drugog vishe nema, a ona se nece vratiti... prepoznam u sebi ponovo crva, a taman sam mislio da nikada vishe necu... to slatko bockanje, matematiku, kako, kome... nije bilo teshko te zavrshim ponovo dop... izvuchem crtu i sva lepota i tuga ovog sveta stresu se kroz moje telo... ne mogu da kazem dal sam bio srecan ili tuzan, dal mi je toplo oko srca ili hladno oko dushe... uzas i milina isovremeno... trajala je ta agonija mesec, dva dana, sam sam se drogirao i sedeo u kuci unishtavajuci mozak heroinom i mislima o njoj...do tada mi je nezamislivo bilo da se drogiram solo, chak i malo kad sam imao delio sem sa nekim jer se prilichno plashim samoce...tada mi sine - skapiram to kao svoju zelju da se jednostavno unishtim zbog gubitka nekoga ko mi je znachio sve i reshim da se prijavim sa UPOMOC dok josh nije kasno...
Od tad je proshlo 5+ meseci, ponovo sam se skinuo ali fizichki mnogo teze, ludeo sam, znam da to znate kako je pa necu da tupim... sada sam lepo str8 od tada, nisam josh razmishljao o tome da uzmem sranje ali ne kazem da necu... nauchio me je ON odavno da nikada to ne govorim jer cu se pokajati...
...drzim se za sada mozda i bolje nego shto sam ochekivao, samo, morao sam prvo da reshim stvar sa svojim mozgom shta cu i gde dalje i da se pomirim sa time da sam devojku zbog svega izgubio i da ne moram da izgubim i zivot jer ce trajati josh i bice lepih stvari za koje vredi ziveti ali prvo ono najteze...1 dan, 2 dana, 3 dana, 5 dana, mesec... trenutno ne razmishljam o dopu i usmerio sam se na neke lepe i obichne zivotne stvari, zadovoljan sobom, po malo tuzan...onaj teret kombinacija, lazi, drogiranja i tajni sada se zamenio dubokim oziljkom koji josh uvek boli... neka boli, zasluzio sam, dok je ovako dobro je...
Pisacu i detaljnije o nekim epizodama iz vremena drogiranja, skidanja ali mi je trenutno prilichno teshko sve to od jednom... nadam se da ce neko ovo i prochitati - reagovati pa se ohrabrim da nekoga to i zanima...
Pozdrav svima!