Zora li ce?

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Zora li ce?

Post by Vuk »

Majstor je objasnio sinoć neke stvari u vezi gitare =), vrhunska svirka

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=ttf2ipMYNnE[/youtube]
Moon child
Pawa
Posts: 472
Joined: Fri Jul 10, 2009 7:00 pm

Re: Zora li ce?

Post by Pawa »

Apsolutno se slazem sa tobom, a ni drustvo za koncerte vise ne menjam :wink:
Fenomenalno vece :D
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Zora li ce?

Post by Vuk »

Jedem govna, eto šta radim u pola 2 :)

Na drugom kompu su mi ostale zatrpane neke pesme koje sam pisao, a jednu sam poželeo da vidim ponovo jer sam se, naizgled ni od kuda, setio mementa kada sam je pisao. Setih se da sam ih postavljao i ovde neposredno pošto sam se skinuo...malo me čak bilo i sramota da pogledam šta sam sve pisao, dok nisam otvorio.

Puklo me nešto. Neviđeno sam zahvalan. Kao da sam živeo neki tuđ život godinama i kao da živim san već skoro 3 poslednje. Čitam, preskačem, vidim gomilu faza, dobrih i loših u koje sam upadao, pisao, ne pisao, više u formi bloga više nego foruma, u nedostatku kontraverzi nema ni komentara :D. Znao sam šta hoću već dugo, a odavde mi se otvorilo da nađem i način za to pa sam samo vozio napred.

Gledam nekog lika, uplašenog, usamljenog, dotučenog, sa nešto malo nade koja se probudila po jubilarni 100 put posle skidanja. Kukao, hvalio se, propovedao, srao, pisao o bogu kako god da ga shvatam, ljubavi, usamljenosti, prijateljima, šta god je bilo potrebno, valjda je moj put takav...

I polako su stvari dolazile na mesto. Polako kako su dragi ljudi bili uz mene, polako kako sam učio da dišem, hodam, govorim, jedem, serem, živim, polako se stvari slažu, a nadam se da nikad ne prestanu da se slažu, život je proces, ja sam proces i neka ide taj proces. Polako prigrlio sebe, polako oprostio, polako počeo da udišem čudo kojim me svemir ispunio u vidu želje za životm, polako, polako...jbt, baš to ide polako :)

Tu sam, živim. Da se na nešto žalim bio bih skot. Tek kad se setim odakle dolazim sve mi se danas učini manje važnim i samo želim da se zahvalim na čudu koje živim, da ispalim visoko u vazduh strelu sa velikim HVALA zakačenim za kraj.
Moon child
User avatar
sunrise
Posts: 2372
Joined: Wed Aug 03, 2005 9:40 pm
Location: Wien

Re: Zora li ce?

Post by sunrise »

respect
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
User avatar
nanii
Posts: 558
Joined: Wed Jan 26, 2011 11:24 pm

Re: Zora li ce?

Post by nanii »

:)
stani iza onoga u šta vjeruješ,čak i ako to znači da ćeš morati da stojiš sam
dita
Posts: 476
Joined: Thu Jul 23, 2009 2:38 pm

Re: Zora li ce?

Post by dita »

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=fpzNV-cwT1U[/youtube]
:smt006 :smt006 :smt006 :smt006 :smt006
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Zora li ce?

Post by Vuk »

Pozdrav bagro narkomanska :D Ša se radi?

Čitam tu i tamo, ne pišem skoro ništa, malo mi zafalio forum poslednjih dana. Proslavila se i treća godina čistoće, a kad se setim da sam počeo ovde, čitajući priče i iz neviđene praznine se dopisujući sa ljudima...nekako mi sad ovde deluje "ko kod kuće", neke virtualne kuće doduše :D

Dobra je bila ova poslednja godina, mislim da sam se već navikao da se stalno nešto menja, a taman kad sam pomislio da je drogiranje jedino što treba da promenim... Učim polako sam sa sobom u poslednje vreme, malo da se odlepim od ljudi, počnem nešto sam, malo da prosto dam prostora svemu što imam u sebi da radi. Baš mi je to zvučalo lako kad sam slušao druge, a sad kontam koliko straha treba prevazići da bih se oslobodio samo malo i počeo da živim.

Uleteo mi neki posao koji me jako zbunjuje (čitaj plaši). Nešto što me zaista ispunjava, a opet nešto za šta nikad ne bih rekao da sam sposoban niti kvalifikovan da radim. Treba da se pripreme neke radionice u Londonu na temu nenasilja i nenasilnih protesta, a ja pojma nemam kako sam se tu zadesio. Sad se radi na tome da se dobije radna viza, a idealac bi bio da se cela ta priča dovede ovde, e onda mogu da živim svoj san, da kuliram u BGu, a da me plaćaju stranci :D Sve je to sad vrlo blizu, idem već odmah posle NG, a opet iako sam u tome već par meseci sve mi još deluje ogromno, a ja sam kao da nisam siguran s koje strane da mu priđem, pa samo radim prvo sledeće i nadam se najboljem.

Počeo da priznajem sebi u šta verujem, a u šta ne. Da menjam malo sebe i krug ljudi oko sebe, ne primam više nikoga ko nije srećan ili mene čini nesrećnim, previše je lošeg na svetu i ovako. S druge strane nikad nisam imao bliže prijatelje, niti su kada oni koji su mi bliski mogli ovoliko da računaju na mene. Juče alušam na sastanku prijateljicu koja proslavlja 4 godine i posle ko zna koliko mi kreće suza. Jbt, pa mogli smo da ne budemo živi, a pogledaj nas sada...Postao sam član svoje porodice, a nekako sam cenio da će mi mnogo verovatniji ishod biti da samo popalim negde. Imam neki odnos sa mojima u poslednje vreme...pa, čudan u najmanju ruku, valjda ono što neki zovu "normalan". I pored svog ludila koji možda roditelji nose sa sobom, a sa kojim im je prijatno, ja sam taj koji može da uživa u svom životu, a da se ne saplićem o tuđa ludila, pa kako sam to prestao da radim tako je počelo da bude bolje. Malo po malo, možda, da nisam napravio retrospektivu, ne bih ni primtio koliko je velika promena u odnosu na ranije.

Emotivno ispunjen posle gomile vremena provedene u (samonametnutoj) izolaciji. Osećao sam koliko me bolela samoća često, skoro kao nekad kad mi je falila gudra. Žuljao sam samog sebe kada sam sam. Trebalo mi je malo vremena, vremena za mene valjda. I definitivno mi je sve to bilo potrebno. Dok ne naučim sam sa sobom samo sam težak i drugima, ovako prvi put možda osećam da je baš sve na mestu, nekako baš tamo gde ovaj tren treba da bude, da mi je do nekoga stalo, da mogu da budem tu za drugu osobu, ali da je istovremeno prihvatam baš takvu kakvu sam je odabrao. Da ne namećem, ne guram, da pustim vreme da radi i uživam.

Volim vas i hvala vam na svemu!
Moon child
User avatar
VVV -ex prokleti
Posts: 199
Joined: Fri Feb 26, 2010 6:22 pm
Location: Zagreb

Re: Zora li ce?

Post by VVV -ex prokleti »

E vala, neka ti je druže.
Pozzz
Svijetlo ne može postajati bez mraka u koji bismo ga stavili
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Zora li ce?

Post by Vuk »

Fala brate, jedva čekam da se nagazimo na kafi u BGu, približava se :D

"No one likes a martyr.

How do we feel around martyrs? Guilty, angry, trapped, negative, and anxious to get away.

Somehow, many of us have developed the belief that depriving ourselves, not taking care of ourselves, being a victim, and suffering needlessly will get us what we want.

It is our job to notice our abilities, our strengths, and take care of ourselves by developing and acting on them.

It is our job to notice our pain and weariness and appropriately take care of ourselves.

It is our job to notice our deprivation, too, and begin to take steps to give ourselves abundance. It begins inside of us, by changing what we believe we deserve, by giving up our deprivation and treating ourselves the way we deserve to be treated.

Life is hard, but we don't have to make it more difficult by neglecting ourselves. There is no glory in suffering, only suffering. Our pain will not stop when a rescuer comes, but when we take responsibility for ourselves and stop our own pain.

Today, I will be my own rescuer. I will stop waiting for someone else to work through my issues and solve my problems for me."

iz "The language of letting go"


Srećan Božić svima koji ga slave danas!
Moon child
User avatar
VVV -ex prokleti
Posts: 199
Joined: Fri Feb 26, 2010 6:22 pm
Location: Zagreb

Re: Zora li ce?

Post by VVV -ex prokleti »

Hvala Vuče.
Svijetlo ne može postajati bez mraka u koji bismo ga stavili
Post Reply