Zora li ce?

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

Post Reply
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Zora li ce?

Post by Vuk »

Zdravo!
Bio sam koliko mogu temeljan da prochitam neke od vashih ispovesti kako bih vas upoznao poshto, kontam, da ste se vi vec fino zdruzili... ustvari to i jeste na neki nachin razlog zbog koga sam ovde, da bih upoznao ljude sa slichnim problemima (Q, ne moze se to nazvati problemom nego ZIVOTOM) njihove tj. vashe nachine za prevazilazenje istih i sl. Tu sam na forumu neko vreme vec kao gost, chitam ali cutim, mislim da je vreme... Nekoliko pricha me posebno pogodilo, a narochito pricha od Ochi boje meda, sestro ti si nashla najpogubniju mogucu kombinaciju pdo i ljubav...au...
I moja je pricha kai i vecina mrachna i slatka istovremeno... zato sam valjda i cutao da sada, kao, isti je to Q sve, e pa i ako jeste sada mi trebaju ljudi sa bash takvim (vishe ili manje istim) prichama, a mislim da samo mi koji smo to proshli (prolazimo) smo u stanju da tako lagano bacimo srce na sto kad jednom shvatimo da je doshlo do samog kraja... nema dalje... chika stoji i pokazuje rukom nazad ili umri...
Ja sam se lichno opredelio za ovo nazad... videcemo koliko...i tako pochinjem prichu od kraja poshto mi je jako teshko da je progutam i ispricham u komadu, imam 26, drogirao sam se od neke svoje 17, prvo vutra u shkoli pa po redu lsd, e, spid... nishta to sve dok ne probah dop nisam ni osecao drogu kao deo svog zivota...e zato je ON jedan poseban entitet prema kome se odnosim sa poshtovanjem jer mi je objasnio neke stvari, koliko god puta da sam hteo da ga prejebem nishta, svaki mi je put prodao neku novu foru pa sam odluchio da sve to prekinem, negde u aprilu `07 sam popalio u selo, ischistio se najsuvlje moguce, popio samo nekoliko piva za tih nekoliko letnjih meseci... tako chist se vratio u veliki prljavi grad... odluchio sam bio da odjebem bash sve koji umeju i da napishu rech droga...sve kad se sabere ostao mi je jedan ali ONAJ PRAVI prijatelj (i dragom bogu hvala shto je i on tu) i ostala mi je bila (napominjem bila) devojka koja me volela i zbog koje sam se najvishe na sve to i odluchio, bili smo zajedno nekih 4 god, a o svojim osecanjima prema njoj necu ni pokushavati da troshim rechi jer mislim da kao i za sve velike ljubavi te rechi josh nisu izmishljene (poslednji put kad sam proveravao ovo vazi za sve zemlje bivshe Yu), ona prvih par dina nije ni kapirala da se gudram, a onda je pochela da konta... proshlo kako je proshlo (detaljnije cu kad skupim malo srce) ja se vratih iz tog sela gde sam sa caletom proveo 0-24 par meseci i za to vreme mu isprichao sve ono shto sam proshao u najsitnije detalje i sve fazone kako bih ga mogao i kada preveslati, i to da mi nikada ne veruje, chak i u nekim momentima kada mi se uchinilo da bih mogao iskoristiti neshto kao nachin da dodjem do dopa ako bih hteo odmah bih mu to rekao i kako i sve... lepo smo se zdruzili, jebote upoznao sam oca ponovo posle mnogo godina, a i on mene iako smo ziveli u istoj kuci sve to vreme do tada... kada sam se vratio u grad koji mi se kai i ljudi koje sam do tada poznavao totalno ogadio pocheo sam da provodim vreme sa devojkom ali vishe to nije bilo to... posle par meseci ona odluchi da raskine i ostadoh u onom gde sad filmu... pa sve shto sam imao bili su droga i ona, ni jednog ni drugog vishe nema, a ona se nece vratiti... prepoznam u sebi ponovo crva, a taman sam mislio da nikada vishe necu... to slatko bockanje, matematiku, kako, kome... nije bilo teshko te zavrshim ponovo dop... izvuchem crtu i sva lepota i tuga ovog sveta stresu se kroz moje telo... ne mogu da kazem dal sam bio srecan ili tuzan, dal mi je toplo oko srca ili hladno oko dushe... uzas i milina isovremeno... trajala je ta agonija mesec, dva dana, sam sam se drogirao i sedeo u kuci unishtavajuci mozak heroinom i mislima o njoj...do tada mi je nezamislivo bilo da se drogiram solo, chak i malo kad sam imao delio sem sa nekim jer se prilichno plashim samoce...tada mi sine - skapiram to kao svoju zelju da se jednostavno unishtim zbog gubitka nekoga ko mi je znachio sve i reshim da se prijavim sa UPOMOC dok josh nije kasno...
Od tad je proshlo 5+ meseci, ponovo sam se skinuo ali fizichki mnogo teze, ludeo sam, znam da to znate kako je pa necu da tupim... sada sam lepo str8 od tada, nisam josh razmishljao o tome da uzmem sranje ali ne kazem da necu... nauchio me je ON odavno da nikada to ne govorim jer cu se pokajati...
...drzim se za sada mozda i bolje nego shto sam ochekivao, samo, morao sam prvo da reshim stvar sa svojim mozgom shta cu i gde dalje i da se pomirim sa time da sam devojku zbog svega izgubio i da ne moram da izgubim i zivot jer ce trajati josh i bice lepih stvari za koje vredi ziveti ali prvo ono najteze...1 dan, 2 dana, 3 dana, 5 dana, mesec... trenutno ne razmishljam o dopu i usmerio sam se na neke lepe i obichne zivotne stvari, zadovoljan sobom, po malo tuzan...onaj teret kombinacija, lazi, drogiranja i tajni sada se zamenio dubokim oziljkom koji josh uvek boli... neka boli, zasluzio sam, dok je ovako dobro je...
Pisacu i detaljnije o nekim epizodama iz vremena drogiranja, skidanja ali mi je trenutno prilichno teshko sve to od jednom... nadam se da ce neko ovo i prochitati - reagovati pa se ohrabrim da nekoga to i zanima...
Pozdrav svima!
Last edited by Vuk on Thu Aug 27, 2009 1:55 pm, edited 2 times in total.
Moon child
User avatar
adam*
Posts: 1184
Joined: Thu Aug 23, 2007 8:21 pm
Location: Subotica

Re: Zora li ce?

Post by adam* »

bar si Oca upoznao!~~~ I on tebe!
Zena ce biti...


Sretno!!
cucla cucla cuclica
User avatar
joesspappa
Posts: 775
Joined: Mon Sep 18, 2006 6:15 pm
Location: Beograd
Contact:

Re: Zora li ce?

Post by joesspappa »

Dobrodosao, sad si cist polako zora ce doci...
Lako je prutu da se sokoli, dok bije decu njega ne boli.
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Zora li ce?

Post by Vuk »

ma znam da hoce, vec sam se bio upecao jedanput, kao, chim sam se ochistio prvi put odma` je palo jedno ura, onako preuranjeno, daj sad sve, ludilo, zezanje, emocije, vidi svetlo, vidi boje, vidi normalni ljudi... Ne zurim sada nikuda, tu sam i nadam se da cu i ostati, pa imam ceo zivot da ispunim gomilu stvari koje sam hteo...
...samo kad se setim onih pricha kroz polustond "mozemo mi sve" i sl. Ovo cemo, ono cemo, a realno te to drzi do jutra pa onda ajmo, nova kombinacija, nova matematika, ko ce sad da se zalera i tako to... horor... horor u ljubichastom... e onda je sve te dugove trebalo i vratiti, neke stvari izgladiti dok druge nisu vishe bile ni vredne da se popravljaju ili nisu mogle...
...govorio sam i dok sam se drogirao, govorim i mislim josh uvek da svakom svoje sleduje... nishta ja nisam dobio shto nisam zasluzio, sva govna koja sam pojeo i jedem josh uvek sam sam i spremio u svojoj kuhinji, a cenim da to vazi i za svakoga od vas, ma niko ovde nije nevin... chuj nevin, dno smo zivota i pitanje je zasluzujemo li chak i drugu shansu, to da, kao ljudska bica chisto gledano shansu zasluzujemo, e sad, kako ko shta sa njom uradi...
...vidim ponekad film u glavi, kao tudj zivot da gledam, choveka koga ne poznajem, shta je sve u stanju da uradi... pa tek me je sada sramota zbog tolikih stvari samo se trudim da se ne opterecujem... jednog mi je ipak zao, imao sam oko sebe toliko dobrih ljudi (onih chistih i normalnih) i sve ih (osim jednog) uspeo oterati od sebe, e to boli josh... a i neka ako je to najgore shto mi sleduje neka, moje je, zasluzio sam, samo oni koji su me voleli i verovali u mene mozda nisu zasluzili da budu tako povredjeni... ko je tada o tome razmishljao, chim se uradim odmah mi se instant uchini da je sve ok, da su oni josh tu ili da ce kao biti, zaboravice sve, da, da, vazi...
...otvorim ochi i ako nisam ostavio neshto za ujutru odmah panika, misli 100 na sat, kako, gde...
...dogadja mi se sada da se dok pricham sa ljudima mojih godina osecam bar 10 god stariji (nikako zreliji ali stariji), a to i jeste tako, kad saberesh sve misli u toku dana, kombinacije, lazi za svakoga po 10 u koje se treba uklopiti, tajne i sto drugih sranja, tone tereta koje nosish svakog minuta, kad ti je loshe krijesh i pravish se normalan, kad si uradjen pokushavash opet da budesh normalan, a zbog svega toga shta smo proshli u proseku i jesmo dobro stariji od ljudi rodjenih iste godine, ponavljam nikako zreliji vec stariji u onom najgorem ofucanom smislu...
Last edited by Vuk on Sun Dec 07, 2008 2:38 pm, edited 1 time in total.
Moon child
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Zora li ce?

Post by Vuk »

Tek kad sednem i hocu da hronoloshki ispricham neku prichu shvatim koliko sam godina izgubio i kako se nichega ne secam odnosno svega shto se secam moze da se smesti u mnogo kraci vremenski period nego shto je to stvarno bilo... josh jedna od stvari koje ti dop razjebe...
Da se pomognem naslovom jedne od prvih epizoda mog inache omiljenog stripa Alana Forda...
"Kako je sve pochelo"
Klinac ko i svaki drugi, porodica ok, nemam se na shta pozaliti, nicheg mnogo ali svega dovoljno, osnovnu zavrshio kako vec ide, trenirao rukomet od nekog treceg razreda pa dok nisam pocheo da se odvajam od zivota u svakom smislu negde oko 17te. Imao sam tu osobinu da okupljam ljude oko sebe uvek i svuda, brdo dobrih drugara i onih gotivnih klinachkih zajebancija koje su tako nevine, a tada su nam bile tako opasne i vazne. U srednjoj sam se prvi put sreo sa vutrom, do tada inache nisam ni pushio ni pio, igrao sam rukomet fino, ishao na neka svetska i evropska prvenstva, osvajao svashta, lepo je to bilo. Ni sad ne znam da objasni zashto sam sa time prestao, secam se nekog blagog razocharenja i drugih stvari ali josh ni danas nisam siguran zashto.E tu ide sve lagano, mislim da nije proshlo pet dana kako sam propushio od moje odluke da ako ne mogu za prvi tim necu uopshte ni da igram (klinac glupavi i niko da mu kaze polako sine). Vutra je doshla nepunih 10 dana kasnije, znao sam da pola odeljenja vari u shumici pa me nije ni trebalo nagovarati mnogo. Nije to bio onaj "necu da ispadnem cava" fazon vec me stvarno interesovalo. Skoroo da sam se razocharao, osim toga shto sam bio sada deo te grupe nishta se drugo nije desilo, nishta ne osetih. I tako par puta i onda je krenulo da mi se svidja jer sam pocheo da izvaljujem fazon, cerekanje, tripovi, ma klinachka sranja klasichna... a bilo je bash gotivno, sada i na to kada pogledam deluje nekako nevino.
Lsd ubrzo posle vutre, e to mi se stvarno dopalo ipak nedovoljno da bih ga cheshche praktikovao. Bio sam u fazonu da chitam sve osim valjda knjiga koje sam morao za shkolu, slushao neki HC, duvkao zezao se, ma fino bilo. Igrom sluchaja sam upoznao par koji je ziveo blizu mene, mojih godina manje-vishe imali su tada vec cerkicu neka 3 meseca i zestoko navucheni samo meni to nije znachilo nishta. Kapirao sam ih kao gotivne i ubrzo smo se bash zblizili, kad su ostajali bez kinte, secam se, kad sam se vracao iz prodavnice ujutru i njima sam kupovao ono osnovno za klinku, gotivio sam ih, a nisam jasno video da treba da odem odatle. Inache imam taj sick trip da pomazem i zelim da pomognem svima koji pomoc prihvate, bilo shta da je u pitanju. Preko njih sam ostvario neke prve kontakte sa ljudima vezanim za dop i tako korak po korak...mislio sam zezam se, uzivam u zivotu, devojke su me obozavale u to vreme (mada bez skromnosti tako je i danas), a ja kao da sam hteo da sve to prestane postajao mrachniji i mrachniji... pocheli su da svojim raspolozenjem utichu na mene i pre nego shto sam i probao pajdo. Video sve shto sam mislio da su samo filmovi, velike kolichine gudre za koju sam im pomagao u pakovanju i meshanju, bodenja, overi, sam sam bio u situacijama da ozivljavam (bukvalno) troje iz drushtva gde nas je bilo chetvoro, bilo je jasno ko je sledeci, istina, ne odmah ali...
Moon child
User avatar
heroinapg
Posts: 3087
Joined: Fri Dec 14, 2007 5:03 am

Re: Zora li ce?

Post by heroinapg »

Ma, definitivno dolazi zora. Da, svakom svoje sleduje i svakoga cega.. Ovo sto si napisao je iskreno. Nije nevino kao zora, al jeste cisto:} Vec si i sam poceo i tada i sada da priznajes stvari i iskren si. Tako jedino i mozes da s otrijeznis.Spremice se i ta kuhinja.Doci ce sve na svoje mjesto. Samo lagano.ZAsluzujes sansu iskoristi je.
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Zora li ce?

Post by Vuk »

Hvala Heroinapg izmamila si mi najveci osmah ove nedelje... samo zato shto znam da ima josh normalnih vec se radujem... mozda budem i ja jednom... kao ona pricha o Petru Panu choveku koji je ostao dete jer nije hteo da odraste, jebiga, bio takav chovek!
Moon child
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Zora li ce?

Post by Vuk »

...nego da nastavim, na neki nachin... znam da za ovo shto sledi postoji posebno mesto na forumu ali je sastavni deo priche...jer bio sam...

Dijazepam

Kada krenes da uzivas u mrklom mraku,
A setalista ti postanu hodnici strave,
Nocu bdis jer te plasi svetlost
I pocnes da zavidis smrtno bolesnima…

Kada gorcina u grlu dobije ukus jagoda,
A tamne naocare postanu paravan tvojih misli,
Pozelis da vristis iz sveg glasa
I treskas nepostojece resetke svog kaveza…

Kada ruzne slike progutaju tvoja secanja na lepo,
A ljubav zamenis besom,
Pre svakog jela moras da pljunes
I pozelis samo da ubijas…

Kada ti se boje pomute,
A miris duvana zamirise na setu,
Krv izgleda crna poput smrti
I srce na papiru vise ne mozes obojiti u crveno…

…valjda je vreme da promenis dioptriju!



...i onda je odluchila da joj je dosta i da odlazi...


Zvezda padalica

Nedostajes mi kao zauvek izgubljena zvezda padalica sirokom, tamnom nebu. Usamljenom nebu, iako ispunjenom milionima drugih zvezda od kojih ni jedna nije sjajna kao ti, a svaku bi od njih i sve ih zajedno menjalo za samo jedan trenutak sa tobom.
Last edited by Vuk on Sun Dec 07, 2008 2:40 pm, edited 1 time in total.
Moon child
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Zora li ce?

Post by Vuk »

...i bolelo je...


Misomor

Reci zakopane duboko u jamu,
misao da nece pomoci,
strah I bled pogled…
Oluja je tada ovladala nebom,
tamnija od noci, snaznija od bola,
rusila je sve, kidala nas…
Srce je gorelo
vatrom odavno prevazislom pakao,
mucilo se, vristalo…

Reci se tada otkrise, vinuse u nebo
i bacise ljubomornog gurua u vatru
da sagori u sopstvenoj moci… i bedi.
Oluju, zahvacenu plamunom, obuzeo je bes,
egzekutor je mahnito raspaljivao vatru
iz zavisti pokusavajuci da nam spali osecanja…
Srce sam sklonio tada u zemlju,
jer jedino ce ono ziveti jos dugo posle mene,
bilo je tu sigurno ali zatvoreno i usamljeno.

Reci pukose tada kao grom,
iz ono malo duse sto je preostalo,
pobedise strah i dokrajcise djavola.
Oluja nestade,
odbaci krljusti zla i prozdra je crnilo zemlje
da zauvek od nje zakloni ljubav.
…a srce?

Nebo je tada bilo vedro,
pusto i mirno, po malo usamljeno
ali nije moglo primiti srce
U svoj njegovoj velicini.
Moon child
AnAna_mo
Posts: 1637
Joined: Tue Aug 26, 2008 3:08 pm
Location: Mostar, BiH

Re: Zora li ce?

Post by AnAna_mo »

Cao Vuce!
Dobrodosao.....
:D
Potpis.
Post Reply