Zora li ce?

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Zora li ce?

Post by Vuk »

Ja sam svoje čestitke odmah sportski uputio, ali sad kad me već vučeš za jezik - vidimo se u bazenu za koji dan :D
Moon child
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Zora li ce?

Post by Vuk »

I šta sad ima da se kaže...
Nisu ga zatvorili kada je bila ona afera "Crna reka" pošto je, jelte, čovek crkve, "duhovnik" ili kako već. Valjda nisu imali konsenzus oko toga da li su narkomani dovoljno niža bića, pa ih je možda i u redu lečiti lopatom. Sad su dočekali da nekoga ubije pa da ga hapse. Oj Srbijoooo kreteeenuuu!

http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/336754 ... zbog-droge
Moon child
Dedal
Posts: 133
Joined: Thu May 13, 2010 11:49 pm

Re: Zora li ce?

Post by Dedal »

Vuk wrote:I šta sad ima da se kaže...

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=TlhoplCaIOY[/youtube]



VELIKO HVALA LJUDIMA IZ ZAJEDNICE SUSRET.
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Zora li ce?

Post by Vuk »

Upravo završio jedan dobar dan. Pun emocija. Tužan ujutru jer je započeo na groblju, sa dragim ljudima u svojoj iskrenoj žalosti. Pun nade u podne na Obilićevom vencu, u nekim od onih istovetnih kafića, kad shvatim da ništa ne traje večno, ni tuga ni sreća, ni kafa. Spor popodne dok sam se naspavao i prikupio snagu za dalje. Energičan i blago euforičan uveče kada sam sažeo neke stvari u svojoj glavi i shvatio - da, to se zaista meni događa, otvara se poslovna prilika koja je više igra, a manje posao, kao što sam i ja više dete, a manje čovek.
Krenulo je, mogu da budem srećan, mogu da budem slobodan, mogu da živim lako.
Poslednja dva sata čitam svež text koji sam sinoć dobio od prijateljice i od koga bi uskoro trebali da napravimo predstavu. I tu me udarilo. Sastavila me sva osećanja u ta dva poslednja sata. Valjda je i text, pisan po stvarima u kojima sam učestvovao sa puno emocija, takođe probudio to. Ne znam. Samo znam da možda postajem pičkica i plačljivac =) jer dopuštam da tako snažno osećam. Lepo je, nekako ispunjujuće, a nekada je bilo zastrašujuće.
Moon child
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Zora li ce?

Post by Vuk »

Neke stvari prosto nekad moram ovde da istovarim, nekad mi zvuče preneverovatno, pa mi je lakše da ih pročitam posle kao da ih je neko drugi pisao. Znam da preneverovatno nije reč, ali čim smisle neku kojom ću to sebi objasniti koristiću je majke mi.

Ne volim zimu. Prvi dan posle leta da sam se probudio i skoro namirisao zimu, osetio u kostima da dolazi. Sama misao na minus me uplašila. Magla je bila tolika da mi se učinilo da će se, ako skočim s prozora, čuti samo BUĆ i da ću nastaviti da plivam. Fuj. Nisam ja odavde definitivno. Moji su koreni negde južno, znam zato što mi se koren trenutno smrzo, a nije pošteno ni ispod 20 sišlo. Krivim za to sve Turke ovog sveta. Došli, doneli nam gene lepih toplih mesta, a onda zapalili i ostavili nas ovde ko siročiće.

Životni san mi je bio da zapalim negde gde toga nema. Sada to više nije san, sad je počelo da bude misija, napredujemo.

Zabo sam prilično dobar posao u inostrastvu. Na žalost ne onom inostranstvu kakvom bih se nadao, nekom toplom i opuštenom. London je sve samo nije topao i opušten, ali se nekako trudim da to shvatim kao jedan korak bliže onom originalnom snu. Skoro sam odlučio da pokušam da ga ispunim, za početak makar na kratko. S obzirom da je posao nedelju dana mesečno, nekoliko meseci, a para odlična, ideja je da zapalim svake tri preostale nedelje u Tunis i pokušam da takvim sever-jug tripom izbegnem što je više zime moguće. Ako ništa drugo biće to jedno lepo životno iskustvo. Čak ni ovaj deo mi više nije toiliko neverovatan, naučio sam da budim neke skrivene potencijale i snove, da nađem energiju, hrabrost i volju da ih sledim, da ne sedim i "prihvatam" da je sve sranje i da sam bedan. Čudo ide malo kasnije i mnogo je plastičnije. Čini se da je u Tunisu, čak i u najboljim hotelima, teško pronaći sobe sa wireless-om, imaju internet u hotelima, ali sam u određenim grupnim sobama. Zajebi to, ako ću već toliko vremena negde da provedem ne želim bez svog interneta, makar ga i dodatno platio. Super su knjige, teretana, bazeni, kurci, palci, ali hoću da imam kontakt i sa onim što me dovelo do toga, da mogu na online sastanak, da budem tu za sponzije i da se čujem sa sponzorom dok se smrzava da mu pošaljem neke lepe slike malo da ga drkam :snakeman:

Ja, narkoman, lopov i prevarant, otimač i lažov, profesionalni blefer u igri života, magarac koji je zajebao sve koji su ga voleli i izgubio sve što je vredelo zovem Hilton da tražim specijalne usluge i pitam koliko to košta...jebeno neprocenjivo :supz:
Moon child
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Zora li ce?

Post by sanela »

Vuče, zbog ovakvih postova fali mi opcija "like". I zbog ovakvih postova drago mi je da forum postoji, jer mi izmami osmijeh na lice, uljepša dan i potvrdi da je sve, ali baš sve u životu moguće ako sebi damo šansu i hrabro idemo naprijed.
Imaš veliki zagrljaj iz Sarajeva :)
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Zora li ce?

Post by Vuk »

Razmišljam o svojim motivima trenutno, a sve pošto sam sa sponzijem imao razgovor na temu istih. Poredim malo prošle i sadašnje i razliku u rezultatima.

Shvatam da stvari koje sam radio, da zanemarim one najgore, nisu bile zbog mene i za mene. Više je to sve bio neki amaterski način da glumim život, da se pravim pametan i vredan postojanja i da pokušam da se uklopim u svet najbolje što sam umeo. Bio sam upisao tu akademiju, što zaista zvuči dobro, ali su mi motivi bili prosto neiskreni. S jedne strane lako sam sebi objašnjavao da sam tu zato što će me kasniji rad u MUPu odvojiti od načina na koji sam živeo, da je škola koja mi je interesantna i da sam u tome čak i dobar, sve je to istina. Ali s druge strane to (iako jeste bila neka sanjarija) nije bila cela istina, pa su mi kratkoročni motivi bili toliko nepošteni da sve to nije ni moglo da izađe na dobro. Služilo mi je kao odlično pokriće za mnoge stvari koje sam radio jer sam mogao da se sakrijem iza nekih legitimacija kada zagusti, pružalo mi lažnu sigurnost, sebi sam delovao jače, a drugima sam se, bar sam tako mislio, činio kao da nešto radim sa svojim životom u pauzama upropašćavanja. Ne može da izađe na dobro kada motivi nisu dobri, čak i kada ja sebe ubedim da jesu, čak i kada stvar na prvi, drugi i treći pogled izgleda dobro, jednostavno ne može.

Nikada nisam zaista naučio da stanem u svoju odbranu pa sam to udopunjavao silom, što fizičkom, što ovim drugim, ali ne manje štetnim silama. Prosto ja sam nisam verovao da vredim i da nešto postojano i trajno može ostati iza mene što bi mi pružilo bilo kakvu sigurnost u životu i susretima sa ljudima. Od većine sam se jednostavno sklanjao i to je bilo to. Sa ostalima nisam bio ni malo prijatan, izuzevši one koji su u potpunosti podržavali moja samozavaravanja. Nisam umeo da se usprotivim jer nisam verovao da mogu, a plašio sam se i da će me "razotkriti" ako počenm da protivljenjem upadam u oči. Mnoge stvari u koje sam duboko verovao tako su zamrle, nije imao ko da ih brani.

Paralelno sam učio da stanem iza onoga u šta verujem i da pošteno radim stvari kako se ne bih osećao manje vredim i kako bih imao snage da stanem iza toga što radim. Ide nekako jedno s drugim, korak tamo, korak ovamo, pa malo zastoja usled straha da se ipak nalazim na potpuno nepoznatoj teritoriji. Sad nekako što više sličnih situacija prođem i sve ispadne dobro to u sledećoj podeli imam dodatno više vere zasnovane na tom iskustvu pa mi je lakše da nastavim. S vremena na vreme dođu ipak situacije koje malo obimnije utiču na moj žitov i treba raditi ili ih menjati onako kako želim, a tu često naiđem na novu blokadu. Svaki put manju i svaki put je pređem brže, ali strah je tu. A možda je tu samo da me podseti da ipak treba svaki put prvo da stanem, razmislim, preispitam svoje motive i onda nastavim. Jer kad shvatim da su mi motivi dobri vera nekako sama dođe, a sa njom i hrabrost.

Neke stvari koje radim danas, čak i kada su smešno male ili su prosto izraz ličnih hedonističkih zahteva, prosto napreduju ako su motivi da ih radim dobri. Ako je to nešto što zaista želim, iz pravih razloga, ako to nikoga neće povrediti i ako jeste prava stvar za mene. Ako to nije stvar koju radim da zadovoljim najanimalnije potrebe svog ega najverovatnije da će biti dobro. Tu nekako valjda dođem i do koraka, odnosno do onoga šta je zdrav razum u tom razmišljanju, jer ja sam i ranije verovao da radim prave stvari, sada samo učim da razlikujem to ludilo od onoga što zasita jeste dobro za mene.

Stvari koje napišem i podelim sa drugima su zapisane i ne mogu nestati. Zato sam između ostalog i ovde. Ne mogu da se pravim da ne postoje ili da će ispariti. Problemi i mane koje iskazujem tako postaju realnost koju mogu da sagledam i da na njima radim. One dobre stvari dajem sebi za pravo da postoje i da u njih verujem. Čestitam sebi javno zato što nikada nisam imao ništa što bi bilo vredno čestitanja, pa sada i kada imam i dalje postoji taj crv u meni koji kaže da je bolje da ćutim. Neću da ćutim, neću da se plašim, hoću da idem dalje, hoću da postojim :D
Moon child
User avatar
Missy
Posts: 88
Joined: Fri Jan 27, 2012 4:02 pm
Location: Capital city in state of fallen

Re: Zora li ce?

Post by Missy »

Vuče,čoveče,brate.. Ti si jednostavno i kratko rečeno INSPIRACIJA!
Užasno,strašno,mnogo mi je žao što nisam ranije zavirila u ovu temu.Možda mi je sam naslov bio pomalo (ili previše) patetičan,a u vreme kad sam pristupila ovom forumu,patetika je bilo poslednje što mi je trebalo. No,eto..danas,sasvim slučajno (ne verujem u slučajnosti,al 'ajde) virnem i počnem od prve strane. Začitam se jer mi se svideo sam tvoj stil pripovedanja,a zatim radoznalost koju je svaki post budio sve više,terala me je da nastavim,te sam tako čitavo popodne provela na ovim tvojim stranama.
Prvi postovi - prepoznavanje.Zatim mala doza razočarenja izazvana nečim što je u trenutku zaličilo na šablon,što mi je istovremeno izazvalo bujicu pitanja koja sam,tog trenutka,želela da ti postavim. Iza toga slede svi odgovori na sva ta moja pitanja,koji su me prilično obradovali jer..ne,nije klasičan šablon. I na kraju,neverovatna pozitiva. Prosto ne prepoznajem onog čoveka sa prve strane.
Čitam i osećam priliv nekakve snage,nade,ohrabrenja i iznad svega vere. A odmah potom i sumnja u moje sopstvene mogućnosti i neka blaga tuga i osećaj nemoći.No,to je već moj problem.
Kažeš,nema se na čemu tebi čestitati... Alooo,još kako ima! Možda ne treba to sam da činiš,nije ni poželjno da se uljuljkuješ na lovorikama,već baš tako kako i činiš - da grabiš dalje za još,za više i vIše (akcenat na i),ali svako ko je pročitao ove redove koje si sa nama podelio,tj., delove života koje si sa nama podelio može samo da ti skine kapu (ili šešir,ako je dama u pitanju :D )

Živeo ti svetu još onoliko koliko god budeš želeo,onako kvalitetno kako si za ove 3 godine naučio! Neka te tvoj Bog prati..

Ljubim te...
Mudar covek ne kaze sve sto misli..ali misli sve sto kaze!
User avatar
Missy
Posts: 88
Joined: Fri Jan 27, 2012 4:02 pm
Location: Capital city in state of fallen

Re: Zora li ce?

Post by Missy »

Zaboravih da priupitam,pisao si ali nisam zapamtila.. Kada su ti Skype sastanci NA?
I za ovo ti treba čestitati - naterao si jednog velikog skeptika,prvi od mnogobrojnih pre tebe,da se iskreno zainteresuje za NA! :? :-D
Mudar covek ne kaze sve sto misli..ali misli sve sto kaze!
User avatar
Vuk
Posts: 1315
Joined: Sat Dec 06, 2008 1:17 pm
Location: Beograd

Re: Zora li ce?

Post by Vuk »

Pozdrav Missy i hvala za hvale, moram da priznam da godi.

Što se NA skajp sastanaka tiče izgledaju isto kao i oni uživo. Jedna osoba "vodi" odnosno prosto govori kad se počelo i kada se završilo i eventualno zamoli nekoga ko to nije uradio da isključi mikrofon dok neko govori da se ne stvara onaj iritirajući pištavi zvuk. Ostalo je sve isto. Ljudi se jave kad im se priča, ako im se priča, ili jednostavno ćute i slušaju ako nisu raspoloženi za priču. Svako deli svoje iskustvo na određenu temu bilo da je to nešto bazično o prvim danima oporavka ili način na koji se nosimo sa nekim stvarima u životu kada smo već neko vreme čisti. Sve u zavisnosti šta ljudi koji su tu žele i od sastava ekipe.

Za kačenje na sastanke dovoljno je poslati zahtev za razmenu kontakta na skype name > NArkoslavija , ko je na tom nalogu uvrsti te u kontakte i pozove nekoliko minuta pre sastanka koji su ponedeljkom u 21č. Prilično je jednostavno, a sve što je od tehnike potrebno (osim instaliranog skajpa i naloga na njemu) su slušalice i mikrofon. Mada može i bez ta dva. Uvek može da se sluša preko zvučnika i da se ne govori ako se nema mic, ništa što se već nije događalo.

Ja sam trenutno do jaja raspoložen poslednjih dana. Sve se nekako namešta, a malo se i putuje noćas. Idem na svadbu prijatelja u PG. Biću najlošije obučen kum u istoriji kumstava, toliko sam se ugojio u poslednja dva meseca da ne mogu da uđem ni u šta lepo, a mislim da ni svadbarska klopa tu neće pomoći.

Jedva čekam da se spakujemo i zapalimo malo. U poslednje vreme mi često nije bitno ni gde putujem samo dok se negde ide, ko dete na eksurziji, štene jebeno. Naročito sam zgotivio vozove poslednjih godina. U starom kraju vagoni su služili uglavnom za zavalčenje i drogiranje po istima ili skidanje kad ne mogu da trpim ni samog sebe kod kuće, kad hoću negde da se zakopam i pobegnem. Vozovi su mi bili simbol neupravljivosti životom. Služe da se njima slobodno putuje, a meni su služili samo da u njima svaki put poželim da umrem. Oduševljenja li kada sam skapirao čemu zapravo služe :) . Doduše ovo "slobodno putovanje vozom" je vrlo upitno kod nas. Pre dve godine na putu za Skopje, negde oko Džepa, pri punoj brzini voza obišla nas je krava. Možda nisu spori vozovi, možda je samo nesretnu kravu trebalo kazniti za prekoračenje brzine pri preživanju. Ni ova putovanja kolima mi nisu loša. Malo malo pa neka jagnjetina, ćevapi ili komplet lepinje...hm, mislim da je i to u nekoj dalekoj vezi sa nemanjem adekvatne odeće za svadbu, maler.

Čitamo se za nekoliko dana.
Moon child
Post Reply