Neću da balim po Yuginoj temi, zato ću ovdje nešto napisati, pa ko skonta, skonta.
YugoS wrote:I tako sam naucio da odvajam probleme koji me vode u recidiv i probleme svojstvene "zdravom" covjeku.
E vidiš, meni je to sada problem. Kad malo bolje prokontam, šta sam ja mogla o normalnom životu naučiti tamo negdje do 13,14 godine? A i da jesam, ko se sjeća poslije svega ovoga? Ne znam, osim roditelja niko ništa ne konta(ipak me oni najbolje poznaju), a i oni polovično jer nisu bili s obe strane kao ja. Ni na doktoricu se ne mogu osloniti, ona ne zna prepoznati narkomana koji kljuca sve u 16! Trebalo joj je punih šest dana da provali momka da mu droga upada u bolnicu (u tetrapaku soka) i to nebi ni tada da nam nije zaspao za stolom na grupnoj terapiji. I ona mene pita kao Ana ti znaš, šta ti se čini jeli on nadrogiran? Ja kažem Ma kaakvi, to mu je od Leponexa. Nisam htjela da ga šmekam baš radi ciganluka. Pa ti okači diplomu na zid i primaj plaću nizašta. Vjerovatno mi je to bilo bezveze, ali tada sam taman došla s intenzivne i još sam bila nervozna i na krizi, sjedimo nas četvero normala i igramo remija, a on razvali nos koliko se češe i karte mu ispadaju, ne zna jeli povukao ili treba bacat. Ma nemam pojma zašto ovo pišem, odnese me u širinu.
Hoću reći da ne znam iskulirati bivše kolege kada ih sada ponekad sretnem, niko od njih ne vjeruje da sam čista iako je čitav jebeni grad saznao da sam bila i vratila se s detoxa, svi me gledaju s visoka i onaj nekakav odvratni, zli, ljubomorni pogled i još mi ova jedna stara ofucana drolja govori:Čujem da si bila na detoxu, evo ja pošla do X, hajde uleti cenera pa ću ti ja malo odvojiti, ionako ti ne treba puno sada kad si čista. Ja naravno kako se ne znam kontrolirati izderem se na nju Sikter od mene ojebino osušena, mrš da te ne vidim bla bla bla...
Onda ova druga pita kako je bilo (ja u čudu kako zna) i ja joj objašnjavam šta, kako,koliko traje,kakve su terapije...I kažem joj kako ama baš ništa ne uzimam, ni apaurin, kao vjeruješ li mi, eto zamisli to. Kad ona podrugljivo: Ne vjerujem! I poče mi se smijat u facu. Joj šta bi joj uradila da joj najmlađa kćerka nije tu bila (da,vodi nju sa sobom u centar, na šemu i na štajgu).
Onda, prije nekoliko dana sam imala skroz laganu upalu mišića, i znam sve od čega mi je i to,ali JOK! Ja sam se u tim momentima osjećala kao da me mišići bole od krize, i gotovo.
Ujutro kad se probudim, sasvim normalno je zijevnuti koji put, ja bi se odmah sjetila zijevanja kao nagovještaja krize.
I tako, ima još nekih situacija sad se ne mogu ni sjetiti.
A da, danas je petak i sa balkona vidim jedan zidić gdje se okupljaju ovi koji dođu iz centra sa hepovima za vikend i prodaju ih. Auta se samo zaustavljaju,ovi ulaze i izlaze. Centar mi je inače od zgrade udaljen 3 minute sporog hoda.
I kad kažu dileri ovakvi, onakvi i još gori...Vrebaju jadne čiste narkomane i uvaljuju im drogu. Aha, moš mislit. Jebe se dilera, on uvijek ima mušterija, jedna manje-više jest ga briga. Srela sam nedavno jednog, kupovala sam kod njega jedno tri godine bez prestanka. Liku je 30 godina, dobri smo bili, nije loš. I stanem ja s njim, upitamo se, malo priče općenito, ovo ono, pita on šta ima sa mnom, kao udebljala si se i nisi više siva u licu ko prije, dobro izgledaš. Kažem ja da sam dobra i tako to, ništa posebno mjesec ipo. I on skine cvike s očiju, pogleda me koji tren i kaže (i on zaboga) a znači stvarno si bila na detoxu. Znaš Ana da ti je to tek početak sad ti je tek zajebancija i bitka sa sobom, dosta si udarala po sebi, sad to moraš plaćati. Nego briši negdje odavde, iz ovog groblja od grada...I tako dalje, još smo malo pričali i pozdravili se. Žao mi je jedino njega ide u Zenicu ležati dvije ipo godine, ali jebiga.
Onda ovaj jedan bilmez koji mi je i susjed... Ja i momak svako jutro odemo na kavu u "naš" kafić tu u kvartu. I ovaj prolazi svako malo, negdje trči, manta, ali snima nas šta radimo. I tako neko jutro, kad ovaj nailazi. Šta je Ana, opet brljaviš, ne znaš gdje ćeš? Ja na to onako hladno (začudo) Ja burazeru znam i gdje ću i šta ću, nego treba li tebe uputiti? On opet mori i pita uzmam li, ja lijepo kažem da nisam ali šta to njega briga. Ali konj ne odustaje pa sere glupa pitanja tipa: a šta je, što si nervozna, jeli piješ hep, pa ne izgledaš mi baš čista. Ja tu ispalim i kažem Slušaj L., halo čovječe gledaj svoja posla, imaš ženu i dijete, kad si mudonja i znaš napraviti sinčinu, skini se i traži neki posao da ne crknete sve troje, eno prodaj ono auto i pokažem rukom na parking, ionako nemaš para da ga registriraš a kako svari stoje, registrirat ćeš ga, ali preklani. A mene se kani, jebe me se šta misliš, dobra sam ko avion, haj sad ćao moramo ići, znaš da sam pošla u M i znaš da ću naručiti produženu s mlijekom i Sprite. Tad on ušmeka i odjednom okrene ploču kao jaoooo ako je tako onda mi je pravo drago, jest majke mi, ono koda sam ja, samo jako, uz božju pomoć!!! I onda me kao "diskretno" pred momkom upita Ej, radi li još Margina (a to je ona organizacija koja djeli ganove, limuntose, kuhala i ostalu artiljeriju) . Uto ovom mom bude jasno koliko je sati i kao hajde idemo. A meni tlak milion i da nisam radila manikuru, faca bi mu bila ko u onog iz Hannibala.
I tako, to su jedine situacije koje me nerviraju. Nemam pojma, ali da oni nisu tako ogavno bezobrazni i isto kao da su ljubomorni na tvoj napredak, bilo bi sve drukčije.
Pa jebote, ja i moj bivši smo se družili sa jednim parom. Bili smo non-stop zajedno jedno pola godine, sve smo dijelili. I njoj dođe presuda da ide u ženski zatvor u Tuzlu na dvije godine i kao ako ode u komunu to će joj se poništiti. Aha, moš mislit, ali mi je ipak bilo drago kad je ona otišla u Split, a i on u Zagreb. Ona je još tamo, a on je izašao ima godina dana, radi, brine se o djetetu i boli ga briga.
Mislim, ne mogu shvatiti kako nekome može biti krivo kad je nekome drugom dobro. Ja mislim kad bi se ja sad opet navukla, da bi svi redom svršavali od dragosti. A nebi im dala tog gušta, ma da crknem nebi!
Dosad sam skontala da su narkomani u biti jedni bolesni jadni ljudi sa problemima (tu ne izostavljam sebe, naravno), ali kakvih pičketina bezobraznim i poganih ima, to se uvijek iznova iznenadim, a svaki predhodni put kažem - sljedeći put me ništa neće iznenaditi. Znači uvijek ima gore od goreg.
Svašta ja bezveze izbacih iz sebe, ali morala sam, ovo je jedino mjesto koje to trpi.
Haj zdravo!
Potpis.
