Nesto slicno zivotu...

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

tubalkain
Posts: 75
Joined: Thu Oct 23, 2008 9:42 pm

Re: Nesto slicno zivotu...

Post by tubalkain » Thu Oct 30, 2008 12:11 pm

YugoStar wrote:Ja mislim,ali nisam siguran,da to sto pises izlazi iz glave.
Oprosti ako grijesim.
:wink:
Nego odakle?

User avatar
Sagitarius
Posts: 1189
Joined: Mon Dec 26, 2005 2:07 pm

Re: Nesto slicno zivotu...

Post by Sagitarius » Thu Oct 30, 2008 5:51 pm

Nego odakle?
Iz tabana :-D :-D :-D :-D

AnAna_mo
Posts: 1637
Joined: Tue Aug 26, 2008 3:08 pm
Location: Mostar, BiH

Re: Nesto slicno zivotu...

Post by AnAna_mo » Sun Nov 02, 2008 3:29 pm

HEROIN, II. dio
Ostalih dogadaja iz te veceri se i ne sjecam bas najbolje. Sjecam se da sam setala po gradu, zezala se i pricala sa svima kao da se znamo sto godina. Osjecala sam se kao da sam na vrhu svijeta. Ovaj osjecaj se vise nije mogao ni mjeriti sa onom ekstazi-spicom i slicno. Konacno vise nije bilo ni zurbe, ni paranoje, ni straha... Samo ja i D. I heroin. Noc je protekla u bunilu, ali ugodnom. imala sam neke vizije i "budne snove" kako ja to zovem. U isto vrijeme sanjam, ali znam da sanjam.
Tako sam se silno cesala sa su mi ujutro na bedrima bila dve velika podljeva. To jutro sam sam se osjecala tako lijepo, odmorno i njezno, bila sam raspolozenija nego inace... Nisam se nimalo brinula. Sve mi se to tada cinilo otpuno bezopasno. Ali, da sam znala sta me ceka, to jutro bih vjerojatno pozeljela da se uopce nisam ni probudila...
Nakon te veceri, svaka druga je bila slicna predhodnoj. U heroin se zaljubljujem nevjerovatnom brzinom, te isti postaje moja glavna preokupacija. Svidao mi se taj moj svijet koji sam izgradila unutar heroinskog zida. Tu sam se osjecala slobodno i sigurno-jednostavno savrseno. Uskoro ce se ta ista sloboda pretvoriti u ropstvo najgore vrste sa kojim cu se boriti nerednih nekoliko godina.
Znaci, heroin nastavljam uzimati svakodnevno, naravno, ne sama nego sa D. Mislila sam da ga volim nenormalno, ali sada znam da je sve to bila samo iluzija. Ja sam tada financirala nabavke, jer. ne samo da su mi starci davali para koliko mi je trebalo, nego sam im ja svaki dan krala oko 20-30 maraka. Ponavljam, stari je tada imao extra posao, pa se to nije ni primjetilo. Para je bilo svugdje u kuci, novcanik pun novcanica raznih vrijednosti i valuta...Rekla sam da cu objasniti zasto mi je prvi put dao da uzmem bez nagovaranja, lako kao od sale. To ste mozda vec sami skontali. Pa on, ne samo da je narkoman koji je kratko apstinirao, nego je i jako losa osoba bez ikakvih skrupula. Jedva je docekao da nade nekoga kao sto sam ja, pocetnicu sa parama, pa da ga snabdjeva dopom... Ja sam to ustvari i znala, ali me nije bilo briga. On je trebao moje pare, a ja sam trebala njegovu šemu i zastitu. Jadan odnos, ali tako je, proslost se ne moze promijeniti...
Dani su brzo prolazili. Ujutro skola, pa nakratko kuci, cisto da ljudi ne zaborave kako izgledam, i navecer drogiranje kod D. u kuci. Iako smo najcesce bili sami, znali su nam se pridruziti jos dvojica momaka K. i S. Vise o S.-u cu pisati kasnije, jer je i on bitan u ovoj prici.
Prosao je vec koji mjesec kako svaki dan uzimam. Prestajem smrkati, i prebacujem se na foliju. Polako ali sigurno, tolerancija odraduje svoje, pa nam dnevno vise nije dosta pola grama. Pa sta, mislila sam, uzimat cemo vise i gotovo. Koja glupaca! Nije mi palo na pamet sta cu sa sobom kad se navucem, mislila sam, prestat cu uzimati prije nego sto dode do toga. A nisam bila svjesna da sam vec odavno navucena. Ustvari, nisam imala ni prilike da to otkrijem, posto sam bila nadrogirana non-stop. Ali sam i to vrlo brzo saznala....
Potpis.

AnAna_mo
Posts: 1637
Joined: Tue Aug 26, 2008 3:08 pm
Location: Mostar, BiH

Re: Nesto slicno zivotu...

Post by AnAna_mo » Sun Nov 02, 2008 4:48 pm

NOĆNA MORA

-Iz dubine tame sjaje oci jedne dame
-Osvjetljen je jedan dio lica,
pogled hladan kao da je ubojica.
-Samo lice prica neku pricu
usne se polako micu.
-I ona progovara,a njen glas u meni jezu stvara,
mozda me savijest vara,
mozda nije stvarna.
-Gledamo se, a ona prica o svom zivotu,
zivot joj je bio promasaj kao brojevi na lotu.
-Bila je drugacija od drugih cura,
nije bila spontor, nije bila kurva.
-Voljela je cudne stvari,
droga i to, sto druge ljude kvari,
ali u to vrijeme ona za druge ne mari.
-S nekim tipom je u vezi,
kao i ona, on za istim sranjem teži.
-Nju je volio vise od ikoga,
vise od svih droga,
vise od vjere, vise i od boga.
-Cura se u junky svijet uvlacila sve vise,
pala je do dna, jos i nize.
-Sa sobom je povukla i svog decka
koji nikad nije htio da se nećka.
-Zajedno su se pucali svim i svcim,
alkoholom i drogama slabijim i jacim.
-Los glas je poceo da ih prati,
ali oni za to nisu htjeli znati.
-Imali su jedno drugo,
voljeli su se i hodali jako dugo.
-Svaki dan je narko seansa,
padali su u stanje krajnjega transa.
-Mostarska djeca sa kolodvora zoo,
njihov raj je bio samo prljavo dno.
-Prolazili su dani, tjedni, godine
a cura kroz pricu i dalje vodi me.
-Njenog tipa murija je uhitila
jer ga je u krađi uhvatila.
-Ona je gledala kad su ga odvodili,
no takvi događaji nisu je pogodili.
-Bez njega je nastavila dalje
sve vise ulaziti u ovo sranje.
-Mozak ispijen od tableta,
ali curi to ne smeta.
-Vazno je biti urokan,
bez droge depresivan, uplakan.
-Jednog dana, citajuci novine otvorim crnu kroniku:
"nadena je mrtva cura u tom i tom hodniku".
-Procitao sam prezime i ime, to je bila ona
u veni prevelika doza, a zatim smrtna koma.
-I dalje se gledamo, hladno kao prije,
al´ u cemu je stvar, pa ona stvarna nije!
-Zaklopio sam oci, ponovo otvorio,
plafon sobe iznad mene se stvorio.
-Blijedo gledam plafon svoje sobe,
tresu mi se noge.
-I opet nocna mora,
dosad je najgora.
-Jer mrtva narkomanka sa dna je moja mala
koja cesto ulazi u dubine moga sna...

By Z. 25.10.2005.
Potpis.

User avatar
Baba Naca
Posts: 1263
Joined: Thu Dec 20, 2007 5:42 pm
Location: Beograd

Re: Nesto slicno zivotu...

Post by Baba Naca » Sun Nov 02, 2008 6:27 pm

Pozzzzzzzzz Anamo,
ne zelim ni da se secam svojih muka!
PDT_Love_18
Bolje je praviti se da si glup, nego praviti se da si pametan!

AnAna_mo
Posts: 1637
Joined: Tue Aug 26, 2008 3:08 pm
Location: Mostar, BiH

Re: Nesto slicno zivotu...

Post by AnAna_mo » Mon Nov 03, 2008 4:57 pm

HEROIN, III. dio
Znaci, na red je dosla i prva kriza. Svaku vecer kada bi uzimala robu, malo sam odvajala i ostavljala da imam za ujutro.
Ali jednom se dogodilo da je roba bila jako losa, tako da sam sve skrsila iste veceri. Znaci nista za sutra. Nije mi to predstavljalo nikakav problem, jer, kao sto sam vec rekla, nisam mislila sa sam se vec navukla, nista nisam znala...
Dan je poceo sasvim normalno, sati su prolazili, a ja sam u sebi mislila: jebote,koja sam ja faca, uzimam dop vec nekoliko mjeseci, a nigdje krize. Znaci ipak mogu i uzimati i ne uzimati kako i kada got hocu. Vrijeme je i dalje prolazilo, bilo je vec poslijepodne, a ja sam bila sve nemirnija i nervoznija. Malo sam se znojila i prolazila me jeza. Tako slicno sam se osjecala kada bi me hvatala prehlada, ali ovo je bilo nekako cudnije. Mislila sam da ce mi pomoci vruca kupka, ali kada sam usla u kadu punu tople vode, vise se nisam usudivala izaci. Uskoro su me pocele pomalo boljeti noge, i tada sam se vec zapitala sta se dogada koji klinac. Otisla sam pred ogledalo,i kada sam vidjela velike, prosirene zjenice,sve mi je postalo jasno! Pa ja imam simptome apstinencijske krize! Ali umjesto da se tu sjebem i zapitam sta, kuda i kako, ja sam u ruke uzela telefon i zovnula dobro poznati broj. Broj onoga koji ima lijek protiv zivota. Previse dugo vremena sam provela u iluziji, tako da mi je vrlo tesko padalo biti bistre glave.
Na putu prema D. sam bila potpuno prazne glave, samo sam razmisljala o velikom pizu punom dobre i jake robe. Sama sam sebi nabijala psihu i umisljala svakakve gluparije. Kada smo se napokon nasli i zavrsili sto je trebalo, otisli smo u stek jer sam ja navaljivala da je predaleko da idemo kod D. kuci. Taj stek je bila jedna nedovrsena zgrada na rubu grada. Betonski zidovi su bili isarani i mokri. Taj dan je padala kisa i bilo je poprilicno hladno. Cim sam usla unutra, osjetila sam odvratan smrad, kombinacija raznog smeca, ustajalosti, vlage i ljudskog izmeta. Otisli smo u podrum zgrade. D. je sjeo na improviziranu stolicu, a ja sam ostala stajati jer mi se tu gadilo i disati, a kamoli da nesto od toga dirnem. U kojem got smjeru sam pogledala, vidjela sam samo smece i prljavstinu. Na podu su lezale stare igle i ganovi, ostaci folije, razne boce i prepolovljene limenke, potroseni upaljaci, nekakve cigle i govna, cak se sjecam raspadnute fotelje i zahrđalog starog bojlera. Rekla sam tiho: ako postoji pakao, ja se trenutno nalazim u njemu.
I tada, prvi put nakon dugo vremena, u moju polu-bistru glavu realnost i istina su udarile nenormalnom snagom. Kao da sam se nakon dugotrajnog,lijepog sna probudila u najgoroj nocnoj mori. Odjednom sam postala svjesna svega oko sebe.
Sjecam se savrseno, zamisljala sam tatu (ne znam zasto bas njega) kako sjedi na kaucu u nasem toplom stanu, i onda sam pogledala sebe u svom tom odvratnom,hladnom,zlom jadu. Nikakvim rijecima ne mogu opisati kako sam se tada osjecala. D. je vec sve spremio i zovnuo je mene po moj dio kolaca. Vec nakon nekoliko dimova ja sam se osjecala "bolje", ne znajuci da sam time definitivno kupila kartu za put u slijepu ulicu.
I vrlo brzo je sve postalo kao i predhodnih veceri. Sva tuga i bol su nestali. Vise mi nije bilo hladno. Smrad se vise nije osjecao. Svo ono silno smece kao da vise nije postojalo. Samo ja i heroin.
Tijelo je tesko...Glava pada...I ja konacno sjedam na gajbu, a noge spustam u blato...Nista vise ne osjecam...

Zajahala sam svog zutog konja na put za Had.............................................................................
Potpis.

User avatar
YugoStar
Posts: 757
Joined: Wed Mar 05, 2008 4:35 pm
Location: Evropa

Re: Nesto slicno zivotu...

Post by YugoStar » Tue Nov 04, 2008 8:54 am

Samo da te pitam.
Kada si dojahala do Hada,jesi li primjetila one umile i fine pse,nadasve drage i prijateljski raspolozene ?
E te cukice su bili tako mazni na ulazu da je to cudo jedno.
Kada sam krenuo vani,da izadjem iz Hada,oni su se bili skroz promjenili,stalno me nesto ometali,nisu dali izaci,a i strasno su izgledali,prijeteci !
:shock:
Pisi Anchi,pisi...
:D

User avatar
Boban
Posts: 1536
Joined: Fri Aug 03, 2007 12:01 pm
Location: Vojvodina

Re: Nesto slicno zivotu...

Post by Boban » Tue Nov 04, 2008 1:42 pm

uh ja se secam jednog slicnog podruma gde nas je bilo cetvorica,sredili smo se i poceli duvati lepak a ova dvojica su se dohvatili u nekom cosku podruma pipacina i ostalo...uh ruzna slika jako...

AnAna_mo
Posts: 1637
Joined: Tue Aug 26, 2008 3:08 pm
Location: Mostar, BiH

Re: Nesto slicno zivotu...

Post by AnAna_mo » Tue Nov 04, 2008 1:50 pm

Aaaaa, mislis na onog drazesnog troglavog psica Kerbera? Ma nista se ti ne brini, pripitomila sam ga ja... :-D
Potpis.

josJednaSestra
Posts: 29
Joined: Sat Oct 06, 2007 5:48 pm

Re: Nesto slicno zivotu...

Post by josJednaSestra » Tue Nov 04, 2008 10:58 pm

Ajde nastavi :)
Mene sad interesuje, kako si prelomila da se lijecis?

Post Reply