Ni sam ne znam kakav sam.Bas se upoznajem ovih dana...Psyhaoticna djevojciva,ne zamjeri.
Kad neko kaze nekom da ga voli, iako ga nikada nije vidio,nije sa njim popio tone pica, bar trideset litara suza prolio u nevolji sa njim,i isto toliko ispisao od srece...Taj neko je ocigledno mlad,ne iskvaren i jos uvijek ne zna kakvi su ljudi,ili je neiskrena kreatura cije rijeci imaju tezinu koliko i narkoman od 120 kg.Ja eto znam da si ti ova prva vrsta
To sto ovde urlicem ko magarac , po vas dan... To ti je Shupljikat de luxe.Skretanje paznje na sebe,trazenje potvrde da sam jos ''ziv'' u ovisnickoj igri.Umjesto da sakupim sva muda i krenem jos jace,ja se eto ocajnicki, poslednjim atomima snage, davim u govnima bezvrijednih misli.I to je dio ovisnika...Nije bas lako napustiti sve ove godine.Ogoliti se i poceti od djeteta kojeg si i sjebao stojekakvim narkoticima prevarama i ostalim sranjima...
Anyway, hvala sto me volis takvog kakav jesam.Sta god to znacilo...
''I poslije njega...ON'',bice da je dosta i tebe vise...
