SVRŠETAK_BESPOTREBNOG ISKUŠENJA...

[PROČITAJ ME]

sada kad si dobro... dobro u svakom smislu te riječi, ljudi te ne izbjegavaju nego te gledaju sa rezervom, prate svaki tvoj pokret dok se rukujete u prolazu ili kafe baru.
Da mogu smrvila bih taj osjećaj nelagode! Niko ništa ne pita, a svi znaju sve.
Moram izaći vani, ali kada izađem najradije bih se vratila kući, čim vidim ljude oko sebe. Da li je to normalno? Ne znam.
Ne govorim o staroj ekipi, ne o narkićima, općenito. Već sam za kratko vrijeme izgradila neko "kao" novo društvo, ljude koji se nisu drogirali, znaju me od prije prihvataju i to je ok. Ali osjećam se tako često nelagodno, kao da ne pripadam tom svijetu tih ljudi.
Večeras se pitam, kojoj vrsti da se prilagodim? Mislim znam kome, naravno, ali su mi sve teme isprane... Isprazne!
Sve sam te priče, pričice, milion tema, prošla, proživjela, ISPRAZNO JE.
Znam da je teško samnom.
Istovremeno znam da je veoma i lako samnom.
Rasti, hodati, učiti, raditi, živjeti, družiti se, smijati se, plakati, rasčlanjivati razne teme i sl... ali šta imam od toga..
Možda imam ludu glavu skojom je teško misliti.
Niko nikoga ne tjera da te zavoli. Zagotivi.. Naprotiv.
Samo sam se osjetila previše iživljenom za ovo životno vrijeme u kojem se trenutno nalazim. Da li moram ili trebam, ne znam...
Brzo se živjelo. Jako brzo. Smiješne su mi mnoge stvari koje mojim vršnjacima, su sada ok. Normalne. Opet ispraznost..
Nisam depresivna, samo prelistavam stvari. Život! Samo se nadam da je to jedan korak koji trebam proći poslije komune.
Zato sam ponovno počela raditi u pozorištu. Režiram jednu pretstavu. zove se Stolice od Eugene Ionesco.
Rekoh znam tu za mene mjesta ima. Tu se osjetih ko malo upotpunjeno. Nadam se potpunijem osjećaju.

iako sam duhovno jako upotpunjena, ali ima onaj drugi korak suočavanje sa stvarnošću, okolinom koju nikada prije nisam ovako doživljavala.
Doživljavala kako treba. Sada osjećam i najmanji problem. brinem se.. Osjećaj nepoznat. Izgubim se u trenutku.
Kako je nekada teško biti to što jesi. Osjećati se samim, a nisi sam.
Svi su za tebe, navijaju, a ti puki posmatrač. Isprazno.
Dobro veče normalni svijete. Gdje si bio do sada.
Gdje sam proživjela ove sve godine. U iluziji. Istina boli.
pa čovječe gdje sam bila, povraća mi se. Eh za to znam da je normalno osjećati se tako.
Danas se ne bojim života, ne bježim, nego sam ponekad malo zbunjena. Niko mi ne zna odgovoriti na pitanja. A i ne trudim se mnogo. Ali ipak pitam?
Da li je normalan ovakav osjećaj poslije komune?

Voljela bih dobiti bilo kakv odgovor. pozdrav svima...
Vlado ne idi daleko..

[winston85]

Ako se ne varam sticem utisak da smo u slicnoj poziciji.. samo ja nisam reditelj, nego glumac.
Pomirio sam se sa tim. to sam ja, a od sebe ne mozes..

Ti ljigavci koji ti prate potez ruke kako ces ju ispruziti ili hoce li ti zadrhtati prilikom rukovanja, vlazni dlanovi i slicno, ne znaju nista osim toga, da te streljaju i seku pogledima i ponekad nabace koju rec onako, kao. I to je sve, ama bas sve od cega oni zive. Nisam gord, samo sam objektivan.

Ti, koja si odlucila da zivis bez njihove masinerije i izabrala svoj put, veruj mi da ti zavide... I dalje radi ono sto volis, zanemari njihove poglede ispod oka i bas ponekad u inat takvim gordim ljudima, ali samo ponekad da ne primete ako je u tebi ostalo jos malo one krhkosti, pokazi zube. Ali onako kulturno, uz koju opasku koja ti padne na pamet uz put.

Pitas se da li je normalan taj osecaj kada izadjes medju njih i pozelis da se vratis kuci, jeste, najnormaniji refleks coveka sa iole savesti...
Imas neki krug svojih ljudi koliki toliki. Oni znaju ko si i koliko vredis, pred njima budi covek, budi i prema drugima ali sa odredjenom dozom opreza...

Kao sto u vreme nije lako ziveti i biti covek, kako li je tek nama mucenicima koji po ne vremenu zivimo a ocekuju od nas da budemo dobri ljudi...rece jednom pokojni Patrijarh SPC Pavle, Bog da mu dusu prosti...

I ne pitaj se gde si bila do sada.. Bila si tamo gde treba, ne mislim konkretno na komunu vec i na ceo zivot iza tebe.
Sto se neupitas da li bi opet birala isti put? Osvrni se oko sebe, imas li porodicu? Zar nisi bogatija za grdno iskustvo koje nam i nije trebalo, ali eto dobismo ga.

I veruj mi to je samo resocijalizacija koja nece dugo trajati, posledica izolacije...
Ne muci se takvim stvarima, pa nije lako meni odgovoriti ti koji te uopste ne poznajem, a kamoli tvojima da te gledaju kako se zlopatis i mucis glupostima... Imas divno zanimanje, raduj se, a ja sam samo rudar... veseli rudar

[PROČITAJ ME]

Da, da da... Osvrnuh se i vidjeh svoje najbliže...iako sam malo zapostavila neke stvari, i zamislila se malo dublje nego inače, a to mi ne stoji.
Winston, nisam ono razbijala glavu ovim razmišljanjem, nego sam to veče, taj dan baš to tako doživjela i osjećala se bezveze, znaš šta želim da ti kažem...
A znam da mnogo vrijedim...
Danas sam ponovno otvorila frizerski salon, mislim onaj svoj stari.. ljudi dolaze na friziranje, masu kao da ništa nije bilo..
vole me i prihvataju.. čak se ponašaju kao da nikada ništa nije ni bilo.. Kako dobro.. Kako dobro...

Ej nikada ne bih birala stari život.. Ovako je predobro da bi se mjenjalo za staru bljuvotinu, svi mi već znamo zašta...
već sam si dotjerala dosta obaveza i super mi ide... Samo ne smijem mnogo razmišljati, i bacati se kadkad u dubioze.. ali šta, nije neizbježno zar ne? pozzzz

[winston85]

Tako je, upravo tako...
Zamisli samo koliko zivot rebusa ima i koliko bi zivota potrosila resavajuci neke gluposti...
I pusti brigu na veselje, to nas je i odrzalo tokom svih ovih ne bas lakih godina...
Lepi pozzzzzzzz.........xixixixixixi i odigraj kul, sasvim kul 8)

[PROČITAJ ME]

Danas je pao prvi snijeg u mom malom gradu. Prelijepa zimska idila.
Inače najviše volim zimu.
Šta ima kod mene novo?
Počela sam raditi ponovno svoj stari posao. Kako sam privatnik nekih skoro 10 godina tako sam sama sebi gazda.
Sada učim, kako uštedjeti novac, da se pohvalim ide mi sasvim dobro.
Nisam razočarana ljudima, zadovoljna sam na svom lijepom radnom mjestu.
Sa merakom se budim i idem na posao, nema laži, sakrivanja, peripetija koliko ću zaraditi taj dan, koliko novca prikazati roditeljima, jer znaju da dobro zarađujem, pa uvjek laži gdje trošiš toliko novac.
Sada smirom liježem i budim se.
Ej da sam prije znala ovako pametno raditi.. uh.. ali dobro je. Sve se može ako imaš volje za normalnim i zdravim životom.
Došao mi je dečko iz NJemačke, pa sam se sad malo više posvetila njemu, poslu i roditeljima.
Sad za sad sam stala sa pozorišnim komadom jer ne mogu stići nikako, a pozorište, glumci i tekst neće nigdje pobjeći.
Sve u svemu nikada nisam bila zadovoljnija životom, borim se, živim dan za dan, nemam nekih aman borbi, nema crva, sem nekad kada me neko drag izbaci iz takta, tad ne umijem ostati ravnodušna, odmah proradi ponos..
ali to sam samo ja.
Moram reagovati kada neko nije u pravu.. kao i svi mi.
Eto imadoh potrebu reći šta se dešava kod mene u zadnje vrijeme.
Želim vam isto tako prenijeti da se može živjeti bez supstanci samo ako se želi.
Pozdrav za ekipu...

[sanela]

Obradovao me tvoj post.
Drago mi je da si dobro i da živiš život.
pusa i čuvaj se

[jana]

i,jos jaco,dolazi momak.daj malo i oko ljubavi se pozabavi,ona uvijek pomaze.
izvini sto je sve malim,tipkam lijevom.voli te teta jana.

[PROČITAJ ME]

Da, da živim veoma lijep život Sanela. Nekako se uvjek tako obradujem kada mi teta Jana i ti napišete riječi podrške.
A dečko, hm.. pa tek sada znam šta osjećam, jer nisam pod uticajem nikakvih supstanci pa su osjećaji drugačiji, iskreni, lijepi.. zaista nešto posebno.
Mislim da sam ovako nešto osjetila nekada davno, davno kada sam bila klinka.
Baš dobro.
Danas sa se polomila čisteći snijeg ispred salona, joj sve me boli.. ali dobro je kada ovako boli od rada.. hehehee.
Planirali smo ići sutra na sankanje, jeeee...
Nego Jano kako ruka? ima li promjena na bolje?
veliki pozdrav za ekipu..

[jana]

da je samo ruka,al hajde,bolje sam.pocela sam da spavam malo duze u komadu.ligmenti lijeve noge u zglobu mi osteceni,i ne mogu nigdje,covece.pletem i premecem se sa stolice za ljuljanje,na kauc,pa onda opet nazad i tako...

[Param-parcad]

i meni je drago jaco sto si jos jedna od onih koji zive xivot posle heroina bez ikakve supstitucije.dokazujes kroz svoj primer ds se itekako moze ziveti i uzivati u zivotu bez ropstva,sve najbolje jaco i samo napred.setih se jano da vas pitam:ko je kriv za udes?naravno to kako ste se podrazumeva ali je vec jaca pitala...