SVRŠETAK_BESPOTREBNOG ISKUŠENJA...

[Baba Naca]

Sjajno da si sada kuci, sjajno za tvoj oporavak,
(skoro pa neverovatno kako se promeni pogled na zivot za 360 stepeni) a?
Jos jedno svedocenje koje i mene samu drzi na ovom putu treznosti i cistoce koji sam izabrala.
Ljubi te tvoja Bakutica PDT_Love_18

[PROČITAJ ME]

ehej Bakutice moja.. da, da kako čovjeku treba da sve prođe nažalost al je tako, pa da najzad dođe tobe..a pogledi na život su jasni da jasniji ne mogu biti.. normalni, do juče sam bježala od života od obaveza, raznih borbi kroz život.. a danas isto imam raznih borbi, ali ih sa lakoćom rješavam.. trudim se moram i tačka. i danas ovako normalna čak su mi neki nazovimo ih problemčićima i smiješni... loše stvari sam prošla, za dobre nisam htjela ni da znam...ali danas želim da iskusim sve te dobre stvari koje mi se pružaju, masu lijepih stvari nikada nisam ni osjetila, sada ih lovim bez prestanka... sitnicama se čovjek zadovolji.. sada kad znam za dobre stvari, želim da ih živim. eto.. ljubi vas vaša Jaca.. :smt006 PDT_Love_18

[PROČITAJ ME]

Prošlo je dva mjeseca kako sam izašla iz reto centra. Tamo sam provela 7 mjeseci, nisam prošla cijeli program koji traje od godinu dana do dvije, ali sve je to individualno, zavisi od osobe do osobe. Možeš provesti i 4 godine a kada izađeš nećeš biti dobro, a opet sa druge strane možeš provesti u centru neko kraće vrijeme i biti dobro.. Najviše zavisi da li ćeš prihvatiti i uzeti ono najbolje što ti centar pruža, i naravno prihvatati pravilne realne stvari koje ti odgovorne djevojke pružaju. Nikada nisam nigdje osjetila toliku ljubav i pažnju odgovornih osoba, pitala sam se pa čime sam to ja zaslužila. A to je samo proces. Ipak je to Božija kuća puna ljubavi i razumjevanja za osobe koje istinski priznaju da ne mogu više nastaviti sa životom kakvim su živjele, i odlučiš prihvatiti sve normalne, dobre, realne stvari koje ti se pružaju.. JA SAM IH PRIHVATILA OBJERUČKE. na početku naravno nisam, bila sam mnogo buntovna, bunila sam se protiv svega, pravila, što ja danas moram raditi te i te stvari ili šta danas moram proći kroz sve to.. ali to je naravno proces... Ali sam vidjela djevojke izlječene i poželjela sam i ja biti takva, jedna od izlječenih narkomanki ne zalječenih.. Bog zna kako radi stvari.. Moj problem nije bio samo ovisnost, nego i agresivno ponašanje... psihički sam totalno otišla, nisam znala šta pričam.. lagano sam ludila od same sebe.. ma ima tu svega. Tačnije bilo je svega. Važno je znati što želiš od života kada izađeš. Teško je bilo u centru pogotovo prva 2 do 3 mjeseca suočiti se sa realnošću, sa samom sobom.. nisam se sjećala svog zadnjeg perioda života nikako, ali nikako samo nešto pomalo u blicevima... Kada bih pričala o svome životu, o tome šta me plaši, šta me boli, tišti, koji su moji kompleksi i strahovi... kao da pričam o nekoj drugoj osobi, o nekom drugom životu.. kao u filmu čovječe. Strašno. Katastrofa. samo sam plakala, plakala, kajala se ali i to je proces... Istina jako boli. Kući sam ostavila haos iza sebe i trebalo je sve to podnijeti, doći i popraviti. Bojala sam se kako i ako sam bila sigurna šta želim i koliko sada mogu doprinjeti oporavku cijele moje porodice.... O tome kako je sada poslije centra kako živim nastavit ću pisati dalje... za sad toliko.. pozdrav za ekipu od Jace...

[PROČITAJ ME]

Ostavila sam neke stvari nedorečene, pa da nastavim... kada sam došla kući poslije nekog vremena, ljudi su masu bili nepovjerljivi, sad odjednom radim stvari na totalno drugačiji način sve je drugačije, od priče, izraza, izgleda, pogleda na život, ma svega... eh, sada šta mi to toliko vrijedi, jer se od mene očekuje mnogo više od normalnog ponašanja... tj, trebam životnim djelima dokazati šta želim. Nisam izlazila nikako vani, samo onoliko koliko trebam da obavim jutarnju kupovinu i sl. jednostavno ni dan danas uopće nemam potrebe za izlascima, totalno sam hladna za neke stvari koje se smatraju normalnim za jednu djevojku.. Meni su postale bitne druge stvari koje me upotpunjavaju, daju mi životni smisao.. a to su duhovne stvari... Našla sam se jedino u tome. Tu sam našla svoje spasenje od svega lošeg. Jer po prvi put su mi se ponudile dobre stvari... prihvatila sam ih... Sada sam jača, spremna na sve šta me čeka ili šta me može zadesiti, danas ne vidim niti jedan problem koji je nerješiv, jer poslije svega ružnog šta sam proživjela, teškog, jednostavno prepreku ne vidim nerješivom.. Ja ne mogu da govorim i hvalim sebe o nekim stvarima, to mogu drugi prosuditi i reći ali se osjećam promjenjenom i tu svoju radost djelim ovdje sa vama.... Želim da svi dođete do tog momenta i počnete život iz početka.. Jedan novi život koji vrijedi bez popratnih vitamina. Uzimam stvari od života koje su mi na izgradnju... Sada sam još uvjek u nekoj vrsti procesa, moram priznati... ali nema vraćanja. idem dalje... Drugi korak... Treći korak...

[saša-ex]

Samo napred Jasmina....

[paramparcad]

drago mi je jaco sto si dobro.razlika u tvom tekstu koji si pisala pre i sada je nebo,zemlja...pozdrav i sve najbolje ti zelim na tvom putu izlecenja.

[PROČITAJ ME]

Da drugi vide razliku, ja tu razliku osjećam i živim. Živim brate tako dobro kao nikada do sada.. Nekad je teško, jer kada me pojedini ljudi tako prodorno pogledaju, kao da mi je na čelu ispisano GLJIVICE... Smrad nogu... Strašno. svi znaju da sam bila u centru, većina super, super prihvaća, ljudima drago što sam danas dobro.. ima masu situacija koje mi smetaju, meni koja nikada nisam prezala ni od koga, ni od čega... Jer sada vidim realno stvari, pa me zabole.. ne to samo sa ljudima, ma to je najmanji problem, nego to spominjem jer mi se nešto slično desilo večeras dok sam šetala čaršijom sa prijateljicom... pa zato.. A inače ne želim ni da pričam o prošlosti koja nije nimalo dobra... Jer o čemu da govorim, o tome kako sam se nekada negdje dobro sredila ili kako mi je bilo dobro na nekoj fešti, partiju, koncertu... ma sranje... odvratna sam sama sebi, kada vratim film. Zato se trudim da ga što manje vraćam, jer mi bude loše... zlo od života... Danas dišem i živim punim plućima.... Upijam tako lijepe stvari koje sam preskočila, ili proživjela na žalost u iluziji, misleći da sam neka faca, ma kakva faca... Jadost sama.. ali eto idem dalje... Drugi korak.. Treći... Nego param, šta ima kod tebe piši bolan, fališ... Sale, Sale hvala na podršci... pozzz

[Mauriko]

Auuu kako volim ovo....
Kada cujem da se neko dobro oseca... automatski se nesto probudi u meni...
Tako je curo, samo koracaj...

[sanela]

Upijam tako lijepe stvari koje sam preskočila, ili proživjela na žalost u iluziji, misleći da sam neka faca, ma kakva faca... ali eto idem dalje... Drugi korak.. Treći...

Samo naprijed draga.
Ono što je bilo, prošlo je i sad je život ispred tebe. Život kakav zaslužuješ i kakav trebaš da živiš.
Puno sreće ti želim!
I mene stvarno obraduje kad vidim da je neko dobro.

[PROČITAJ ME]

Hvala vam ljudi... Baš tako Sanela kao što veliš.. život je pred tobom... tek sada znam kako je najzad biti normalna djevojka... Živjeti sve zdrave stvari, osjećati normalno, usavršavati svoju ličnost koja se izgubila među svim ovim godinam.... živeći po nekoliko života u jednom danu, pa se zbunim na kraju.. čovječe ne znam ni ko sam, ni šta želim više od života... Kako Tužno... Ali Bog čoni čuda na nama nejasan i nepoznat način.... Sada živim super, dan za danom... ali tako je moralo biti svih ovih godina da bih na kraju shvatila da nema više povratka u staro... Bojim se tog starog života.. nije dobar... Sad znam šta je dobro.. i uživam ... iako sam umorna na vikendici mješala malter sa bratom, nosala elemente, zidali majstori zid...umor sami ahahha... ali sada se volim više umoriti, jer znam da sam danas napravila dobro djelo, nisam nikoga nasekirala, iznevjerila, slagala i sl. Sve u svemu ljudi može se.. samo malo više Vjere i Nade... pozzz od Jace..