YugoStar

[YugoStar]

...'97...samo da objasnim neke stvar,da popunim rupe,a kome nesto nebude jasno neka slobodno pita! Ja sam cjelo vrijeme bio zaposlen,ali sam provalio fol oko bolovanja koji sam izdasno koristio.Visok sam 195 i naravno da imam malo krivu kicmu,a i hodam malo povijeno,pa kad mi neko kaze da se ispravim ja..."ma to je moj stil hodanja,mangupski"...i tako ja nadjem zgodnu i dusevnu Doktoricu koja razumije moje muke i pise mi bolovanja visemjesecna.Nikad je necu zaboraviti...Tako da sam imao vremena,a plata je bila skoro ista kao kad radim...nevjerovatno ali istinito! E sad negdje na pocetku te '97,upoznajem ekipu Talijana s kojom radim neku garderobu.Prije toga se raspitam,momci su OK i usko su povezani sa Mafijom Kalabreza,mislim nisu clanovi tog kulturno umjetnickog drustva ali im je vodja Pjero (jebem ti dan kad sam ga upoznao) bio rodjeni brat jednog od bosova sa Kalabrije.Da pojasnim,momci nisu bili u Mafiji,nego su pomalo vrtili garderobom kao i ja...nista opasno ni spektakularno.Ipak ja u maniru Copole(Kum 1 i 2 su na samom vrhu mojih top 10 filmova) reziram situaciju prvog susreta....hahahah...ispalo je super,jebiga bezazleno sve...ali...Dodjose zabari,sredjeni,napucani,a Pjero onako zalizan,skockan k'o lampa bio je lijep,isto Apolon...to je bila ljubav na prvi pogled,obostrana.Brzo i lako se dogovorismo oko posla i pocesmo se lagano druziti...sve ide super,uzima se lova,sve vise smo skupa,konzumira se vitamin C,kvalitetna duvka,skupi sampanjac,djevojke...ma halooo...kao iz filmova(ono,neki klub ili diskoteka a mi u centru paznje,jebote...),samo sto smo mi opusteni,nismo krimosi,nebojimo se murije,ali dojam za cistu desetku.Ali,uvjek,znaci svaki put pred razlaz,Pjero i njegovi idu u WC,sto mi nije neobicno,jer smo svi trkali zbog tog C vitamina u toalet,ali mi vec pocinje da bode oci(cesto smo imali ovakve veceri,a i u kucnim varijantama)to sto kad se vrate pocinju da budu mirni,stalozeni i bez one euforije i pocne da im se kao spava,a tako su i izgledali.Jedne prilike mu to i kazem...alo fratelo u cemu je fol...ja se vratim kuci i duvam ko konj u tamnu noc,hashis Nepalac dok me napokon mozak obavjesti da bi se mozda moglo i zaspati.Na to se Pjero nasmjesi u smislu...ma kad sad skontam to se sami Djavo nasmij'o koristeci se lijepim Pjerovim licem...

[heroinapg]

daviti

??/Sonju i mene ne davis.grijesim li Sonja? Kad ce vise to veceras:???
Uh...moram na ispovijest dodat visinu:}salim se Yugo, znas...

[Sonja]

......ma kad sad skontam to se sami Djavo nasmij'o koristeci se lijepim Pjerovim licem...

Da li znash da si me rasplakao.....

[mysunrise]

Nestrpljivo iščekujemo nastavak pa eto ... požuri

[Vlado_M]

Evo da se i ja upisem u knjigu utisaka... Vidi Yugostar, ovu pricu moras nastaviti cisto zbog raje koja cita. Za sada je previse dobre zajebancije i provoda.

Moras u prici poljubiti patos. Kao sto se to u igri sa dopom obavezno desi, prije ili kasnije...

[Sonja]

Evo da se i ja upisem u knjigu utisaka... Vidi Yugostar, ovu pricu moras nastaviti cisto zbog raje koja cita. Za sada je previse dobre zajebancije i provoda.

Moras u prici poljubiti patos. Kao sto se to u igri sa dopom obavezno desi, prije ili kasnije...

Zato se i rasplakah...jer znam sta sledi...

[YugoStar]

Prvo da vam se bez ikakve patetike,suplje i slicnih laznjaka iskreno,naj iskrenije zahvalim na paznji i podrsci. Meni je to potrebno,a reci cu i zasto,mada bi vam ljudi koji me povrsno poznaju rekli da serem,da sam extravert,drustven,glasan,uklopljiv u svaku sredinu...sto je u neku ruku i tacno,ali moj problem je neka cudna vrsta samopouzdanja(kad mi treba nestane)...evo jednog od milion slicnih primjera...zamislite dobar dernek,raja super,atmosfera vrh,lik svira akusticnu gitaru,cuga se,pjeva...u po frke provalim da se ja najvise cujem,a zatim aplauz,pohvale pljuste i naravno nastaje uzas(za mene,naravno)..."lafe,pa ti si rodjeni pjevac,macak pjevas ko"..."e sad ces nam jednu onako pravu,ali sam"...i tu zvjezda veceri umukne,poklopi se,usere...a da ne govorim o konkretnim ponudama.E,da...izvinjavam se sto skrecem s teme,ali sam ovo piskaranje shvatio kao neku poucnu pricicu,a ne ispovjest...da bude sareno i da se malo bolje upoznamo,mislim, da me Vi bolje upoznate,date svoje misljenje,skrenete mi ili nama paznju,da slobodno pitate,a i ja vas...Evo recimo,meni je pravo drago i sto se moj komsija Vlado javio i sto sam provalio da je Sonjica natprosjecno inteligentna...Vladimire,hvala na provokaciji(ja je shvatam dobronamjernom i u pravi cas jer nemogu pricu da ispisem u cugu),jer cu reci da sam popio i vise od patosa i da je zajebancija od tadasnjeg zivota koja na trenutke izgleda romansirano,mogla stvarno to i da bude,mnogo bolja i kvalitetnija i sa srecnim krajem i niskom cjenom,samo da u svoj toj prici nije bilo droge...ovako cjena zajebancije je postala nerealno visoka,kako u lovi tako i u godinama oporavka,oporavka koji jos traje...ali,dobro je da si Dovla,zbog klinaca koji citaju ili ce citati isprovocirao nesto sto sam malo kasnije i sam kanio reci...i dalje se nadam da nisam vec u pocetku postao smor?! Sacu ja...

[Vlado_M]

ali moj problem je neka cudna vrsta samopouzdanja(kad mi treba nestane)...evo jednog od milion slicnih primjera...zamislite dobar dernek,raja super,atmosfera vrh,lik svira akusticnu gitaru,cuga se,pjeva...u po frke provalim da se ja najvise cujem,a zatim aplauz,pohvale pljuste i naravno nastaje uzas(za mene,naravno)..."lafe,pa ti si rodjeni pjevac,macak pjevas ko"..."e sad ces nam jednu onako pravu,ali sam"...i tu zvjezda veceri umukne,poklopi se,usere...a da ne govorim o konkretnim ponudama

To nam je zajednicko, osim sto ja katastrofalno pjevam i potpuno sam toga svjestan. Ni pod tusem se ne usudjem jer znam da bi plocice opale sa zidova... (Skrenuh sa teme.) Sjecam se kad smo igrali turnir u basketu i ja prvog dana pobudalim i sam pobijedim protivnicku ekipu... Sljedeceg dana me spiker najavi kao V. M. ubojitog strijelca i ja odjednom postanem svjestan svih ljudi oko mene i ne mogu da se sastavim sa loptom. Ubojiti strijelac nije mogao obruc pogoditi ... Meni npr. teze idu i razgovori 1 na 1, puno se sigurnije osjecam kad je vise ljudi i onda ja mogu tu i tamo da se umijesam i ponesto dodam na gomilu. Naravno, daleko od toga da sam cutolog. I sa djevojkom s kojom se upoznajem mi teze ide ako me prethodno obavijeste da je interesujem i to...

Jedina stvar za koju ne vrijedi taj hronicni nedostatak samopouzdanja - je pisanje. Tu se uvijek osjecam sigurnim i mogu da pisem kad god zelim.

Svejedno, nastavi pisati .

[YugoStar]

Vazi...a recimo ovo sad sto si napisao ili konstatovao je nesto sto je meni super...ne samo da ja pisem neku svoju pricu(OK,to je osnova) koju cu za koji dan privesti kraju i doci lagano na aktuelni datum,kad cu napisati neki rezime,epilog,zakljucak i ostati pisati nesto kao dnevnik,nego da razmjenjujemo misljenja,strahove,probleme,srecu...da se pohvalimo ili iskritikujemo...

[YugoStar]

...i tako ti ja pocnem vrebati priliku da vidim u cemu je fol to s talijanima na celu s drugom Pjerom.Samo da Vi posjetim da heroin i grupa prljavih,neurednih,masnoglavih,mrsavih ljudi,zapustenih nokata i prljavih ruku,isprane garderobe,jednom rjecju tumarajucih smrdljivih poluljudi,koji su izbodeni ko Vilerov goblen i koriste gore pomenutu supstacu,je bila moja jedina slika i predstava o junkijima.Ako dodamo tu i mojih 26 godina,stvarnog sex,drugs end rock'n'roll zivota,Asterdama i Roterdama i svu pamet svjeta koju sam pokupio,heroin je bio iskljucen jer sam,naravno sve znao o njemu.Jes' da ga nisam probao,ali sam o tome sve znao,kako ste mogli i zakljuciti iz maloprijasnjeg texta.Mislim,probao bih ga ja,cisto i to da probam,ali brate sama pomisao na iglu mi je ubijala svu zelju....OBRAZLOZENJE MISTERIJE KROZ MISTICIZAM I SUJEVJERJE...Sva prica do sad je stvarna i nista nije izmisljeno,stvarno sam putovao,zivio k'o Morisson,iskustvo sticao,ucio,sve provjeravao i okretao po sto puta,mislim ,nisam naivno, ispricane price uzimao zdravo za gotovo nego provjeravao i tek prihvatao nesto kao istinu kad bih se dobro uvjerio...mislim da nisam nimalo naivan frjer,ali sto se tice horkana ispadoh frajer.Ponekad mislim da mi je to zivot namjestio igranku,a ponekad da me je neka riba,kojoj sam nehotice slomio srdasce(na ovom izvinite,ali da samo malo nahranim ego) zacarala i bacila neke zle i opake cini.Pa ljudi moji ja do sredine '97 nisam znao da se heroin moze usmrkivati,halooo...!!! I zahvalan sam Bogu na toj uskracenoj informaciji. I kao sto pretpostavljate prvi susret sa Lepim Pjerom,je prosao u povracanju,ali onom gdje se nemucis,samo je na tebi da zines i sve ide samo od sebe.Pjero je kod mene imao status prijatelja i brata,a od tog dana i sveucilisnog profesora.On je bio dobar profa,a ja njegov najbolji djak.Tog jutra padaju sve predrasude,sve maske...osjecao sam se kao da sam otkrio Sveti Gral,ma covjece...neopisivo.E sad bi trebao ici dio koji je veoma,veoma bitan,samo i veoma veoma osjetljiv...razmisljam...kontam...mucim se...znam da ce ovi stariji sa iskustvom to itekako dobro skontati,ali za ove mladje...hm...trebalo bi biti bas poucno,samo da neskontaju pogresno...mislim da cu ici iskreno,kao i do sad,ali s nadom da se nece pogresno protumaciti.U svakom slucaju tu ste,nisam sam,pa ispravljajte,pisiti...nedajte...