Potpuno si u pravu...
Ne mislim ja da treba nekog podržati ali ne mislim ni da ga treba osuditi.Dovoljno mi osuđujemo sami sebe.
Isto tako mislim da i ljudi koji su na subu,metu,đonovima-koji se bore sa zavisnošću-su jaki ljudi i ne treba ih terati u komune,ustanove i sl.
Takođe verujem da su takvi isključivi stavovi kontraproduktivni,da oni samo bude inat u osobi,i ono-ko si ti da mi soliš pamet i sl.
Sa ljudima treba biti taktičan- sa ljudima koji nemaju problem zavisnosti-a pogotovo sa onima koji imaju...
Jaka si ti Zvrky-svaka ti čast-samo kad se setim početka,kako ti je bilo i sad-prosto ne verujem koliko si odmakla.Divim ti se,svaka ti čast.Ipak ono čemu se najviše divim je tvoja iskrenost i neisključivost-kao ovo-
Ja sam isto tako volela heroin onomad i dan danas ga na neki nacin volim ali je razlika ogromna u mom odnosu sa njim pre i sada,ranije je mogao da me pokoleba i vrati u pricu,sada je to ipak malo teze,ne kazem da ne moze da mi se desi ali mislim da je sa ove tacke mog gledista mnogo teze vratiti se u pricu.
Svaka ti čast...
Nego da se vratim na sebe...Neko je rekao:
pomoglo nam je kad smo tresnuli,zabili se u dno i kad nam je rečeno ili crkni il se liječi.......meni je tako bilo i hvala do neba onima koji su me tako uslovili.
Draga moja-ja sam tresnula o dno gomilu puta,ipak,danas na dnu nisam.Bila sam ja mnogo dublje u govnima.Istina pravim recidive-ali to je i normalno-sada-još sam sveža.Ipak borim se.Treba mi psihoterapija-kvalitetna psihoterapija-ali i to sam odlučila-i baš na Tvoju i Saletovu preporuku,odlazim čim se žena vrati sa odmora.
Da mi neko kaže ili crkni ili idi leči se ja bi mu rekla da puši kurac,i zna se kojim bi putem otišla.Takav stav mi nikada ne bi pomogao.Čak me užasno nervira.Ne moram ja da zavisim ni od koga-iz toga sledi da niko ne može da me ucenjuje.Na ulicu-pa dok ne stignem do zatvora i opet.Kad ja kažem da je kraj-tada je kraj.
Elem..
Dakle ja se borim-nisam se prepustila.Iznosim svoja osećanja-ipak samo sam iskrena-i stvari tako stoje.
Ja volim realnosti da pogledam u oči-tako znam sa čime se suočavam.Dugo mi je moto bio-potisni i guraj dalje-ili padaj dalje-bolje rečeno.
Sada sam iskrena pred sobom i pred drugima-ne manipulišem,iako bi onima koji me vole možda bilo lakše tako,i meni bi bilo možda bolje-ipak ja ostajem iskrena iako boli.
Ja sam sebi rekla ne-još davno.Do tada sam bila u fazonu drogiraću se do smrti.Bolje pet godina kako ja želim nego sto smarajući se.
Sada,kao što se žali prva ljubav ja žalim hors.Teško mi je da ga zaboravim-teško mi je tome da stanem na kraj.Ipak ja se borim sa zavisnišću.Nisam se prepustila.
Prošlo je to vreme kada me je posedovao.Rekla sam ne.
Svako ima svoje borbe i vodi ih onako kako najbolje ume.Svakome je svoj problem najveći.Meni je moj.Ja se ne sažaljevam-ne plačem nad svojom sudbinom.Meni je teško i to je realnost.Krenula sam na dugo putovanje do ozdravljenja.Ponekad se sapletem,padnem u blato.Ipak ustanem,obrišem blato sa lica i kažem sebi idemo dalje.Nema stajanja.Nema ni nazad.Korak nazad dva napred.Dug je to put.Kraj mu ne nazirem...
Ipak ne stajem.
Ja se borim.
Ono što znam-nikad Hors neću zaboraviti.Nikada.
Isto znam-moram živeti bez njega-moram i hoću.Ponekad pokleknem i kažem kraj gotovo,dosta si se jebala i zajebavala-uzmi govno i završi stvari.Onda pogledam ljude oko sebe.Ljude koji me vole.Vidim tugu u njihovim očima.Vidim strah.Ipak ono što preovladava je njihova snaga.Da guramo dalje i dalje.Napred.De se borimo.Ne oni za mene-svesni su da je to nemoguće.Svesna sam i ja.
Ustajem iz blata(da ne kažem govana),brišem ih sa lica i kažem:"Idemo dalje.Nema stajanja!"
Nema odmora dok traje obnova
Nisam izdržala-na to mi liči ovaj post
Pozdrav :smt006