Trainspotting - Moja istorija - od pocetka do - kraja!?
Posted: Thu Aug 11, 2005 12:09 am
Prvo red je da pozdravim one koje me znaju (izvinite ako nekog zaboravim) Katarina, Ramona, Pepeljuga84, Sarkic.... duga je lista, trenutno vas mogu da se setim. I naravno, da se predstavim za one koji mi ne znaju.
Dakle, Mark_Renton trenutno ima 21 godinu, i 1.5 godinu zavisnosti od heroina. Ali da pocnemo od pocetka. Odmah da napomenem da mozda ce me mrzeti da sad odjednom sve iskucam, pa mozda bude par nastavaka. Svi komentari i misljenja su pozeljni, a budite slobodni kontaktirati me i preko privatnih poruka.
Prvi kontakt:
Vreme: 1999 godina, bombardovanje, ja tek zavrsio (nasilno) osmi razred osnovne. Naravno i tu pocinju prve ozbiljne pijanke, ono dranje od alkohola, dok stojis na nogama pijes. Sutra izadjes u grad i opet, oni rokaju raketama, rokamo i mi pivo. I tu neko donese dzoint. Provalimo foru - nacirkamo se do pola i ispusimo dzoint iiii kulirana - nema mamurluk, nema zezanja. Naravno to krene sve cesce i cesce tako da smo potpuno zapostavili pice kao sredstvo bega od realnosti, posto sam ziveo/zivim u malom gradu, a mi svi bili u Punk/HC fazonu, odma smo bili obelezeni kao "narkomani". Da ne davim sta smo sve radili, samo ono vezano za droge. Jednom smo CELO LETO proveli ovako: Ustanemo u 1 popodne, doruckujemo, prosetamo, popusimo dzoint(e), sedimo u parku do 6 popodne, odemo kuci za Simpsonove u pola sedam, jedemo spremimo se "za grad", odemo u izolovani deo grada, nakupujemo slatkise i sokove, napusavamo se kao stoke i mastamo kako bi cool bilo imati 100kg vutre da je pusimo po ceo dan. U fazonu smo bili da nam nista drugo nece nikad biti potrebno. U slicnom fazonu mi je prosla i cela srednja skola, sa tim sto sam ja poceo od vutre da dobijam napade paranoje pa sam je izbegavao. Al' 3-4 godine si non stop uradjen i sad ti to vise ne prija!? Kako bre trezan da zivim? E, tu ulazi ekstazi na velika vrata. Iako sam ga probao poslednji u drustvu, pojeo sam ih najvise, od kad sam ih probao, za prvih mesec dana sam uzimao po 2 dnevno (ne na techno zurkama) smrsao sam za mesec i po dana 15kg. E, onda provalimo da na technu je na xerovima jos bolje i zavlada technokratia - udri po gudri! I kako sam bio stoka, vrlo brzo sam se zasitio i eksera i zurki - u fazonu, odem tamo, pojedem 5 i nista. I pitam samog sebe - cemu vise? Sta sad, da pojedem jos tri i da se uradim? Ili da odem kuci i da spavam? Otisao sam kuci. Pocinje sezona trodona, po 5 komada i superiska! I tako picili to i picili, jedne veceri krenemo da odradimo semu za troxe kad ono - nema! Ali zavrsimo polutku dopa ortak i ja (ortaka cu zvati K). E, da u to vreme smo vec valjali xerove i imali para bruka tako da nam hiljadu dinara na dva dana nije bio problem (da, da za nas dvojicu toliko) e, kad se sad setim kolicke sam linijice vukao pfff, smesno. U to vreme negde predjemo u BG na studije i on i ja. Bili cimeri, sljakali zajedno, cepali se zajedno - idila! A K je bio ljakse, jbg, voleo je da se hvali, da svi znaju da je on faca i zajeban lik posto on valja gudru, jebiga, nije on bilo ko. Dok sam ja bio u fazonu - to radim zbog kesa i iskljucivo zbog toga i sto manje ljudi za to zna - to bolje. Doza nam se u medjuvremenu popela na polutku dnevno (toliko on, toliko ja). I zbog njegove hvalisave politike, cale ga nahvata! Pritvor, izolacija, drajzerova i sve sto ide uz to. Ja sam nekako moje ubedio da sam sve to znao al' da mi je bilo bezveze da kazem bilo kome. Radili smo se tada vec oko 6 meseci. Sta cu, ja nastavim sam da sljakam i imalo se para i nemalo se para ali se prezivljavalo - skoro godinu dana posle toga, ja sam se jos uvek drzao na pola grama dnevno. U medjuvremenu sam se sa exera preorijentisao na valjanje pajda, posto je bilo lakse, odjednom zavrsavas i za prodaju i za sebe, a ne ovako na jednom mestu za prodaju a na drugom za sebe. I picio sam... Nezavisno od mene, i ostala ekipa koja je u medjuvremenu bila u malom gradu je takodje presla na dop. Poceo sam cesce da odlazim tamo, i radili smo zajedno... Bilo je tu par pokusaja skidanja, par apstinencija od nedelju-dve i to je to. Ono istrpim tri-cetri dana zikre i kazem sebi:" ma nisi ti toliko navucen kad mozes da istrpis cetri dana na suvo" i opet pocnem.
Pocetak kraja:
Trebao sam da odem kod zubara... naravno, gde cu neuradjen!? al' kako da legnem u onu stolicu i da mi on vidi nos pun "pudera" a ako se uradim previse rano, nece me raditi dovoljno jako. Jos kad sam cuo da se se dva moja najbolja ortaka uradila na gan (to im je bio prvi i do sad i poslednji put), ja rekoh - eto resenja!!! Uradim se na gan, em me jace uradi, em se ne vidi nista u nosu i odo ja kod zubara. Naravno, ne mogu prvi put da se uradim na gan i odma kod zubara, mora to prvo da se isproba. E, prve veceri, od devet sati uvece do jedan uvece (iste veceri) ja sam se vec ubo tri puta!!! I kao, do jaja, ja sutra odo kod zubara! Sutra, ja se bocno i ono... ma de cu sad kod zubara treba tamo da cekam da se jebavam, da kvarim stond i te fore. I tako ja odustanem od zubara ali ne i od gana. Na gan sam se sveukupno radio 20-ak dana. i za to vreme sam toleranciju digao na 1.5 gram dnevno (minimum). Sve to vreme sam ja bio u tom malom gradu (oni koji znaju koji je grad znaju, oni koji ne znaju - nije ni bitno). Tamo smo radili ja i drugi ortak (J), sa tim sto je on radio da bi zaradio pare, a ja cisto da bi imao za sebe, pa mi je i desetak hiljada dnevno bilo dovoljno. Jedne subote uhapse decka koji je valjao za J! Odvedu ga u istrazni a posto je klinac bili smo u fazonu da ce sve da otpeva! Medjutim, umesto da se tad ufrcim, meni je tad bilo bas najopustenije da radim. Nekako znao sam da me prate da sve snimaju a ja se pazio i bas mi je nekako bilo fino (ne znam jesam li normalan!?)
E, u ponedeljak uvece moji mene nahvataju - tj. nadju mi gan u torbici sa sve priborom za kuvanje (dop sam drzao odvojeno da se ne bi pokvasio od mokre kasike). A ostavio sam ga kuci jer nisam smeo da ga nosim po gradu jer sta ako me zaustave kerovi i krene pretres? Dop mogu da progutam a sta cu sa spricem? I doso ja kuci... kad ono... i tu pocinje moje skidanje. Sad mi cale kaze da je dobro sto nisam bio kuci u trenutku kad su nasli gan, imali su nekih pola sata da razmisle i da iskuliraju!
Bole me prsti, sutra ide nastavak - kako je islo skidanje!?
Ako nesto nisam napisao a nekog nesto zanima - nek pita!
Da znate, sve je putpuno tacno i istinito - nista nije izmisljeno!
Dakle, Mark_Renton trenutno ima 21 godinu, i 1.5 godinu zavisnosti od heroina. Ali da pocnemo od pocetka. Odmah da napomenem da mozda ce me mrzeti da sad odjednom sve iskucam, pa mozda bude par nastavaka. Svi komentari i misljenja su pozeljni, a budite slobodni kontaktirati me i preko privatnih poruka.
Prvi kontakt:
Vreme: 1999 godina, bombardovanje, ja tek zavrsio (nasilno) osmi razred osnovne. Naravno i tu pocinju prve ozbiljne pijanke, ono dranje od alkohola, dok stojis na nogama pijes. Sutra izadjes u grad i opet, oni rokaju raketama, rokamo i mi pivo. I tu neko donese dzoint. Provalimo foru - nacirkamo se do pola i ispusimo dzoint iiii kulirana - nema mamurluk, nema zezanja. Naravno to krene sve cesce i cesce tako da smo potpuno zapostavili pice kao sredstvo bega od realnosti, posto sam ziveo/zivim u malom gradu, a mi svi bili u Punk/HC fazonu, odma smo bili obelezeni kao "narkomani". Da ne davim sta smo sve radili, samo ono vezano za droge. Jednom smo CELO LETO proveli ovako: Ustanemo u 1 popodne, doruckujemo, prosetamo, popusimo dzoint(e), sedimo u parku do 6 popodne, odemo kuci za Simpsonove u pola sedam, jedemo spremimo se "za grad", odemo u izolovani deo grada, nakupujemo slatkise i sokove, napusavamo se kao stoke i mastamo kako bi cool bilo imati 100kg vutre da je pusimo po ceo dan. U fazonu smo bili da nam nista drugo nece nikad biti potrebno. U slicnom fazonu mi je prosla i cela srednja skola, sa tim sto sam ja poceo od vutre da dobijam napade paranoje pa sam je izbegavao. Al' 3-4 godine si non stop uradjen i sad ti to vise ne prija!? Kako bre trezan da zivim? E, tu ulazi ekstazi na velika vrata. Iako sam ga probao poslednji u drustvu, pojeo sam ih najvise, od kad sam ih probao, za prvih mesec dana sam uzimao po 2 dnevno (ne na techno zurkama) smrsao sam za mesec i po dana 15kg. E, onda provalimo da na technu je na xerovima jos bolje i zavlada technokratia - udri po gudri! I kako sam bio stoka, vrlo brzo sam se zasitio i eksera i zurki - u fazonu, odem tamo, pojedem 5 i nista. I pitam samog sebe - cemu vise? Sta sad, da pojedem jos tri i da se uradim? Ili da odem kuci i da spavam? Otisao sam kuci. Pocinje sezona trodona, po 5 komada i superiska! I tako picili to i picili, jedne veceri krenemo da odradimo semu za troxe kad ono - nema! Ali zavrsimo polutku dopa ortak i ja (ortaka cu zvati K). E, da u to vreme smo vec valjali xerove i imali para bruka tako da nam hiljadu dinara na dva dana nije bio problem (da, da za nas dvojicu toliko) e, kad se sad setim kolicke sam linijice vukao pfff, smesno. U to vreme negde predjemo u BG na studije i on i ja. Bili cimeri, sljakali zajedno, cepali se zajedno - idila! A K je bio ljakse, jbg, voleo je da se hvali, da svi znaju da je on faca i zajeban lik posto on valja gudru, jebiga, nije on bilo ko. Dok sam ja bio u fazonu - to radim zbog kesa i iskljucivo zbog toga i sto manje ljudi za to zna - to bolje. Doza nam se u medjuvremenu popela na polutku dnevno (toliko on, toliko ja). I zbog njegove hvalisave politike, cale ga nahvata! Pritvor, izolacija, drajzerova i sve sto ide uz to. Ja sam nekako moje ubedio da sam sve to znao al' da mi je bilo bezveze da kazem bilo kome. Radili smo se tada vec oko 6 meseci. Sta cu, ja nastavim sam da sljakam i imalo se para i nemalo se para ali se prezivljavalo - skoro godinu dana posle toga, ja sam se jos uvek drzao na pola grama dnevno. U medjuvremenu sam se sa exera preorijentisao na valjanje pajda, posto je bilo lakse, odjednom zavrsavas i za prodaju i za sebe, a ne ovako na jednom mestu za prodaju a na drugom za sebe. I picio sam... Nezavisno od mene, i ostala ekipa koja je u medjuvremenu bila u malom gradu je takodje presla na dop. Poceo sam cesce da odlazim tamo, i radili smo zajedno... Bilo je tu par pokusaja skidanja, par apstinencija od nedelju-dve i to je to. Ono istrpim tri-cetri dana zikre i kazem sebi:" ma nisi ti toliko navucen kad mozes da istrpis cetri dana na suvo" i opet pocnem.
Pocetak kraja:
Trebao sam da odem kod zubara... naravno, gde cu neuradjen!? al' kako da legnem u onu stolicu i da mi on vidi nos pun "pudera" a ako se uradim previse rano, nece me raditi dovoljno jako. Jos kad sam cuo da se se dva moja najbolja ortaka uradila na gan (to im je bio prvi i do sad i poslednji put), ja rekoh - eto resenja!!! Uradim se na gan, em me jace uradi, em se ne vidi nista u nosu i odo ja kod zubara. Naravno, ne mogu prvi put da se uradim na gan i odma kod zubara, mora to prvo da se isproba. E, prve veceri, od devet sati uvece do jedan uvece (iste veceri) ja sam se vec ubo tri puta!!! I kao, do jaja, ja sutra odo kod zubara! Sutra, ja se bocno i ono... ma de cu sad kod zubara treba tamo da cekam da se jebavam, da kvarim stond i te fore. I tako ja odustanem od zubara ali ne i od gana. Na gan sam se sveukupno radio 20-ak dana. i za to vreme sam toleranciju digao na 1.5 gram dnevno (minimum). Sve to vreme sam ja bio u tom malom gradu (oni koji znaju koji je grad znaju, oni koji ne znaju - nije ni bitno). Tamo smo radili ja i drugi ortak (J), sa tim sto je on radio da bi zaradio pare, a ja cisto da bi imao za sebe, pa mi je i desetak hiljada dnevno bilo dovoljno. Jedne subote uhapse decka koji je valjao za J! Odvedu ga u istrazni a posto je klinac bili smo u fazonu da ce sve da otpeva! Medjutim, umesto da se tad ufrcim, meni je tad bilo bas najopustenije da radim. Nekako znao sam da me prate da sve snimaju a ja se pazio i bas mi je nekako bilo fino (ne znam jesam li normalan!?)
E, u ponedeljak uvece moji mene nahvataju - tj. nadju mi gan u torbici sa sve priborom za kuvanje (dop sam drzao odvojeno da se ne bi pokvasio od mokre kasike). A ostavio sam ga kuci jer nisam smeo da ga nosim po gradu jer sta ako me zaustave kerovi i krene pretres? Dop mogu da progutam a sta cu sa spricem? I doso ja kuci... kad ono... i tu pocinje moje skidanje. Sad mi cale kaze da je dobro sto nisam bio kuci u trenutku kad su nasli gan, imali su nekih pola sata da razmisle i da iskuliraju!
Bole me prsti, sutra ide nastavak - kako je islo skidanje!?
Ako nesto nisam napisao a nekog nesto zanima - nek pita!
Da znate, sve je putpuno tacno i istinito - nista nije izmisljeno!