Metoda 12 koraka

[ema]

uvjek mi je jako teško poćeti pisati o sebi...nekako taj početak mi je mućan ali poslije nemam problema....I eto počeh ja pisati.
Svaki dan dolazim na ovaj forum i čitam vaše ispovjesti,probleme,i nekad sam bila jako aktivna (možda prije 2-3 godine i mala sam drugi nik),ali u zadnje vrijemenemam baš vremena da pišem,neznam nekako nemam potrebu...nažalost...
Ja sam iz Sarajeva i nikada nisam imala problema sa narkoticima (nisam ih konzumirala )ali imam brata koji je bio ovisnik dugooooooo godina i koji se trenutno nalzi u komuni (već 3 godine).Znate glupo mi je pisati zašzo se on drogirao i kako je prošao i na kraju se izvukao iz pakla droge jer sad kad nešto skontam i neznam pravi razlog što se tako sve desilo.Oboje smo isto odgojeni (čak je on uvjek imao previlegije u svemu,iako je stariji od mene 6 godina),ali eto krenuo je krivim putem.
Kao što rekoh nisam nikada imala problema sa drogom ali sam bila SUOVISNIK veliki,ovisila sam o bratu,željela sam da me okružuju samo narkomani (imala sam vezu sa "ovisnikom" od četiri godine),mislila sam da ja mogu promjeniti svijet,izvući iz tog pakla sve ovisnike...mislila sam...Po zanimanju sam socijalni radnik i mislim da je sav moj život i situacija u kojoj sam odgajana uticala da upišem taj fakultet i postanem to što sam sad.Imala sam jako veliki problema sa ovisnošču o ljudima,nevjerovatni,svi su bmi bili preći od mene,roditelji,brat,momak,prijatelji,svi,svi....sebi sam bila na zadljem mjestu,radila sam i davala veliki dio plaće bratu da nebi krao i otimao babama tašne po ulici,krila sam od roditelja da mi se brat drogira čak PET GODINA.Zamislite ljudi nisu ni posumljali da se drogira,jer sam ja ih ubjedživala,kada dođe kući ,da je popio jednu pivu stidim se...i kad je ušao u ki+omunu,na jedvite jade,e tu je došao pakao u moju dušu,život,proganjla me je prošlost,stidila sam se,grizla me je savjet,užasno....nemam snage sad pisati...
oprostite..
I tada je ušao iznenada u moj život Mustafa,moderator ovoga foruma i ponosna sam na sebe i njega.Ukljućio me je u medotu 12 koraka u kojoj sam aktivno učestvovala i koja mi je mnogo mnogo pomogla (naravno i Mustafa).Uglavom pisaću vam o tim iskustvima,nadam se da vas nepeglam,previše ali stvarno imam potrebu da podjelim sa vama to iskustvo.
Hvala vam i javljam vam se ubrzo

[ChE]

onoliko koliko mogu iz jednog posta da procijenim osobu mogu ti reci da si jedna pozrtvovana osoba koja je uvijek tu za ljude oko sebe i koja je ona preko cijih ce ledja ici sve da bi okolini bilo OK!!
sta da ti kazem osim SVAKA TI CAST!
nebih zelio da me se pogresno shvati ali volio bi i ja da sam imao takvu sestru

[mustafa]

Draga Ema -hvala.
Ne samo da se i ja ponosim tobom vec mi uspijesi kao tvoji daju jos vise energije i nade u daljnji rad.
Sve najbolje , sa srecom i neka te dragi Bog cuva

[ema]

i evo nastavljam...Prije svega želim da se zahvalim Mustafi na podršci kao i autoru privatne poruke..Želim da malo pišem kako mi je bilo sa tim momkom s obzirom da je bio !ovosnik".On je drug od mog brata,stariji je od mene 6 godina i moglo bi se reci "lafcina" u svakom smislu.kad sam ga ja upoznala bio je ok,druzili smo se godinu dana i poceli se zabavljati.I tako je to trajalo 4 godine.On je bio u apstinenciji kad je samnom bio,i nisam imala pojma 2 godine da se on ikada drogirao,a moj brat mi nije nista govorio.I nakon dvije godine ja provalim kod njega prokulin kapi.Znala sam da su to kapi za oci i da ih obicno koriste ovisnici da sakriju crvenilo ociju.I tu je nastao pakao...provalim ga da je pušio travu,i pocnem nagadati "izmišljati" da je i druge narkotike uzimao i on prizna sve...sve...sve...lagao me dvije godine..poceo je pricati o svojoj proslosti,da je bio navucen 2 godine na heroin,da se skinuo prije nego je men upoznao i bla bla bla...u svoj toj frci moj brat je strasno navucen,,ali bio je mudar..ja sam uvjek govorila da je on narkofilicar.Ljudi on se navuce pa na cisto se skine po 4-5 mjeseci pa opet i tako godinama.Imao je nekako kontrolu nad sobom,radio je imao super platu,super djevojku,super raju,super porodicu.naravno sve to SUPER je pod upitnikom velikim?????Imao je sve,ali nije imao nista,e to vam je najgore.I taj moj momak fol prestane pušiti travu,postane fin,ja ga ne mogu ostaviti,i naglo se razboli.Odjednom pocne paranoisati,ma strah ga svoje sjenke.I ja tu sa njim doktorima najpoznatijim u gradu,pa hajd razgovori,pa seanse,pa lijekovi...uh Bože moj dragi..Ali svaki doktor mene fol savjetuje:Nemoj ga ostavljati,trebas mu?TREBAS MU;TREBAS MU;TREBAS MU:::po 1000 puta izgovorene rijeci dnevno,sanjala sam tu recenicu svaku noc godinu dana,nocne more sam imala.I hajd fol momak dode sebi,postane fin,veza cvjeta,uz mene je uvjek,svi moji prijatelji kazu da ja nisam normalna sto ga napadam zbog necega,jer on je fin,kulturan,volime..I ja tu sebe po kozna koji put okrivim u životu,da je on zaista fin a da ja nisam ok,cim ga napadam bez razloga.Pametno dijete zar ne??Neznam ljudi,kad sad mislim o tome,kazem sama sebi da nisam stvarno bila normalna ali da i je BOg dragi dao snagu nevjerovatnu da to sve prezivim.Majkemi..Pa to je trajalo 5-6 godina,konstatan stres,grc,strah tolike godine.Zivila sam dvostruki zivot a mozda i trostruki.Na fakultetu sve ok,medu boljim studentima,profesori me hvale cak pricaju da sam savrsena,saburli i pametna u kuci isto,mamai tata ponosni na mene,a ja ih gledam u oci i ubjedujem,kunem se da je sve ok,da imaju savrsenog sina,sa momkom,koji nije dobar u glavi,nalazim savrsen jezik,podrzavam ga i on se ponosi na mene,brat mi nemoze pogledati u oci od stida i srama ami me zeza maksimalno,nesvjesno...i eto da nekukam previse..tako je to trajalo godinama,gdje sam bila dobra za sve osim za sebe.Uhvatim se nekada sa mislju da je cista sreca i sudbina da se nisam i ja pocela drogurati,a razmisljala sam i dolazila u iskusenje,jer sam nekada mislila da je to jedini nacin da zadovoljim svoju dusu i biudem sretna.Jer vjeru u Boga sam polako pocela gubiti.Molila sam se svaki dan,a Bog nista...nemjenja se nista cak ide sve prema dnu.Pa pricam sama sa sobom :Ma sto mi to treba,nepostoji visa sila,nepostoji Bog,pa evo molim ga za pomoc a On mi nepiomaze...Pa druga misao:Postoji,bice bolje !?Dolazila sam u strasne konflikte sama sa sobom,mislila sam da ludim stvarno ljudi!!!
I tako jedan dan 28.08.2002.godine pošalje meni sragi Bog pozitivne misli i snagu i ja ostavim sa merakom (nemojte me pogresno shvatiti,ali mislim da je ova rijec dobra za mene) svog dragog,finog momka i nikad vise do danas nisam ga vidjela ai ni pomislila na njega.A nite me grize savjest.29.08.2002.godine dragi Bog meni da da ja upoznam jedne roditelje koji imaju sina ovisnika i koji ga pripremaju za Komuni.I tu se ja napravim pametna i kazem roditeljima sve,za vecerom,i moj brat sve prizna.I odemo sutra u njegovu firmu i kazemo svima da je on ovisnik i da mu treba pomoc.Ljudi se sokiraju (jer nikad nisu ni posumljali da se droguira) i izadu mu u suret,pomognu mu maksimalno (vec 3 godine je dobio neplaceno i kad izade iz Zajednice vraca se na posao)....
ima se tu svasta nesto pisati,nekad cu mozda i pisati detalje (sad sam pocela pisati knjigu KAKO ZIVJETI SA OVISNIKOM pa mozda je nekada i izdam hahahah ali ako nista za svoju dusu neka imam te zapise i osjecaje).
I eto prosle su tri godine od svega,ja sam sad ok,radim,imam ok momka,brat mi je dobro i svi zivimo u vjeri za bolje sutra.Spoznala sam bit zivota svoga,brat je spoznao takoder,zivimo u vjeri,nadi,istini.....mislim da je to najvaznije u zivotu..zelim svima da se prije svega izvinem ako ih moje svjedocanstvo zamara,ali stvarno sam imala potrebu podijeliti ovo sa vama.Ja inace i sada pomazem ovisnicima(za svoju dusu) i radim sa sestrama ovisnika,druzimo se,razgovaramo,dajemo jedna drugoj snagu i sabur (po bosanski).Jer mislim da ovisnik moze pomoci ovisnik i suovisnik suovisniku.Javljam se uskoru a to tada nek vas Bog cuva

[Fanatik]

Što se tiće ovih 12 koraka, mislim da je lijepo da neko čita ono sto je neko napisao kao najbrži korak ka izljecenju ovisnika.Radi se o knjigi DR.ROBERTA TORREA IZ 2001 GODINE.Put oporavka anonimnih narkomana.Lijepo je da se neko i toga sjetio.Ali još bi bolje bilo kada bi svi ovisnici isli tim put oporavka ,ali jedini je problem taj sto to dugo traje.I bas zbog toga ovisnici izbjegavaju taj program jer dugo traje, ovosnici bi volili da prekonoći se izljece sto je nemoguće.Sa poštovanjem Fanatik-Omar

[ema]

pozdrav Fanatiku ali isvima koji posjecuju ova forum i ovu temu.
Da metoda 12 koraka je jako duga cak je i meni izgledala duga (a jos izgleda) iako nisam bila ovisnik o narkoticima.Ja sam vam pisala o mom zivotu i htjela sam vas bar na kratko uvesti u moj zivot,misli i osjecanja koji su bili prisutni u mom zivotu nekada...I da nastavim.......i tako sam ja upoznala Postovanog Covjeka Mustafu koji je mene primio u grupu od 12 ljudi (ljudi su bili sa foruma) da pokusam metodu 12 koraka.na pocetku mi je bilo jako tesko.Po prvi put sam bila iskrena prema sebi i ljudima koji me okruzuju.Pokusala sam da se oslobodim straha (i dosta sam uspjela) od gubitka voljenih osoba od gubitka posla itd,uspjela sam po prvi put u zivotu da kazem NECU,IZVINI,OPROSTI...Po prvi put sam postala svjesna svojih dobrih i loših djela,po prvi put sam vidjela koliko vremena posvjecujem roditeljima,prijateljima,momku..koliko vremena posvjecujem sebi.Ljudi kakav je to osjecaj,Bože,legnem a srce mi veliko,sretna sam,Bože,pa nemogu vam opisati taj osjecaj,kad vam je dan u potpunosti ispunjen,kada mislite pozitivno,kada radite dobra djela (ja sam uvjek bila ubjedena da radim samo dobra djela),ja sam po prvi put uvidjela da volim,ali voplim,biti zrtva,da volim patiti u tisini,da volim se petljati tamo gdje mi nije mjesto (mislim samoinicijativno nametati se da pomognem ovisniku),da volim sve da znam...i sad sam shvatila da nista neznam,da covjek uci dok je ziv (to je nekad neko rekao davno,ali nisam ga svatala ozbiljno).Uz svaki novi korak metode,ja sam se osjecala ljepse,sretnije,ispunjenije.Kad sam imala susret sa bratom (nakon 2 godine) rekla sam mu da sam ucesnik ove metode i da sam se oslobodila svoje bolesne potrebe i zelje,bio je pomalo zbunjen (znao je savrseno sta je ova metoda) prosto nije kogao da vjeruje da cu uspjeti (poslije mi je rekao da se molio za moje ozdravljenje) jer na kraju sam shvatila da je moja dusa,srce i tijelo bilo bolesno.Uz pomoc drago Boga nasla sam pravi put,put istine...necu da vam drzim predavanja o vjeri,jer da smo mi bili vjernici iskreni nikada nebi dosli u stanje da budemo bolesni,ali sam ubjedena da vjera pomaze svakom covjeku i da covjek moze ozdraviti vjerujuci u "NESTO" vece od njega,nesto jace od njega,nesto sto je uvjek tu,i u dobru i u zlu.Jer ostalo je prolazno,droga,alkohol,televizor,mobite,auto...sad imas a sad nemas...a vjeru uvjek imas...
Ao netko bude u situaci da procita knjigu 12 koraka ili dode u situaciju da bude clan grupe,neka se potrudi da shavti smisao ovog,malog,kratkog,bjednog,izazovnog,nedorecenog,nerazumnog,lijepog ZIVOTA...

[Fanatik]

Ovde u Sarajevu jedno vrijeme su se organizovali ti sastanci ANONIMNIH NARKOMANA, i ja sam ih posjecivao .To je bilo vrijeme bas kada sam izasao iz bolnice i tada sam bio nestabilan , jer se zna kada si na detoksu obavezno se treba uputiti ka "KOMUNI" hna daljnje izljecenje.Ali, kao stos am rekao bili su ti sastanci posto nije bilo mjesta u komuni ja sam dolazio na te sastanke.Bilo mi je super, svaki dan sam dolazio i kada sam svaki put bio tu , iz dana u dan sam bio sve jaci i jaci.Iz neutvrđenih razloga odjednom su se prestali održavati ti sastanci i ja sam napravio recidiv.Nazalost , kazem jer sam bio mjesec dana na ulici a nisam nista uzeo ,bas radi tih sastanka jer su mi oni dali snagu, zastitu, moralnu snagu a to svakom ovisniku i ttreba.Sada sam na Metadonskoj terapiji , bio sam na 85 mg , sada sam na 40mg .Smanjujem iz mjeseca u mjesec lagano, i vec sam "ČIST" ako tako mogu reci 2 godine i 2 mjeseca.Sada se nadam IBOGAINU , kazu da je dobar u tom razdoblju kada se skidas sa bilo koje droge.Nadam se da cu biti ok, puno vas pozdravljam I tebe Ema i Mustafu jednu ličnost koja zaslužuje samo rijeci HVALE.SA POŠTOVANJEM OMAR-FANATIK

[ema]

Fanatik,moje mišljenje je da je jedini pravi put ka izljecenje od ovisnosti Komuna ili potpuna izolacija na neki odredeni period ili aktivna resocijalizacija.Jer,citala sam poruke od angela,skida se sama na suho u svojoj kuci...jako tesko,ni sama nezna sta zeli i sto može,razumljivo jer se nalazi u takvoj situaciji.Mislim da je puno lakse se skinuti kad imas konkretnu pomoc neke osobe ili osoba ali koji su bili ko ti!!!E tu ti je fol!Vec sam rekla da ovisniku moze pomoci samo ovisnik i to je tako (moje misljenje naravno).Ja sam protivnik metadonske terapije,veliki,i mislim da nije ok ,bar u Sarajevo,da svako ko hoce ima pristup tom metadonu,da ide ujutro u 7 sati po terapiju,stane u red,popije "nešto" ode kuci i fol je dobar?!Dokle je dobar?Eto ti Fanatik bio si na 80 mg a sad si na 40 mg,i to je super al šta sad?Pitasli se kako se skinuti sa metadona,kako dalje ici!Vidila sam da pises o ibogainu,nadas se tome...fino se nadati i želim ti da se skines i sa tog metadona sto prije,majkemi.Ljudi bila sam prije 2 godine u komuni(samo 2 dana) i ucila o programu koji se tu koristi,i tu sam upoznala jednog decka koji je iz Vojvodine,vec 2 god je u komuni i pravo je loš,ali zdravstveno.Koristi o je punooooo godina heptanone i usao je u zajednicu.Pod 1.nije spavao 40 dana,pod 2.imao je ispade prave (agresivnost izražena) i 3.slabog je zdravstvenog stana (necuje dobro,nevidi uopće na lijevo oko itd).Strašno,kaže i sam da je strašno.Što se tice AN u Sarajevu,mislim da bi trebali svi ici ,naravno ko je iz Sarajevo i nadam se da je svake srijedi kod njih grupa.Trebate provjeriti.Imate mogucnost da besplatno (jer malo stvari besplatno se može dobiti) imate mogucnost,da se druzite sa ljudima koji su kao vi bili ili su još,da razmjenite mišljanja,iskustva,potrebe izd.Ja sam imala želju da idem na AN ali ne mogu jer nisam bila ovisnik o narkoticima i strasno mi je tesko palo.Ali imam Vas ,prijatelje sa kojim sam se zbližila pa cak i preko foruma,koje nikada nisam vidjela a sa kojima sam nasla zajednicku rijec,pa to je bogastvo pravo.Puno pozdrava iz kišnog ,tmurnog Sarajeva

[Bezze_Sa]

Ja sam protivnik metadonske terapije,veliki,i mislim da nije ok ,bar u Sarajevo,da svako ko hoce ima pristup tom metadonu,da ide ujutro u 7 sati po terapiju,stane u red,popije "nešto" ode kuci i fol je dobar?!Dokle je dobar?Eto ti Fanatik bio si na 80 mg a sad si na 40 mg,i to je super al šta sad?Pitasli se kako se skinuti sa metadona,kako dalje ici! bila sam prije 2 godine u komuni(samo 2 dana) i ucila o programu koji se tu koristi,i tu sam upoznala jednog decka koji je iz Vojvodine,vec 2 god je u komuni i pravo je loš,ali zdravstveno.Koristi o je punooooo godina heptanone i usao je u zajednicu.Pod 1.nije spavao 40 dana,pod 2.imao je ispade prave (agresivnost izražena) i 3.slabog je zdravstvenog stana (necuje dobro,nevidi uopće na lijevo oko itd).Strašno,kaže i sam da je strašno.Što se tice AN u Sarajevu,mislim da bi trebali svi ici ,naravno

Ne mislim da si u pravu sto se tice metadona, informisi se malo vise o njemu. To sto je taj tvoj drug dosao "navucen" na hep, u komunu, to je druga stvar, ali kad skidanje ide lagano npr: 5mg u sedmici ili ako bas treba po 2,5mg svake sedmice (sve se moze dogovoriti sa doktorom). Metadon sigurno nije kriv sto je taj tvoj drug bolestan fizicki. Istina je da skidanje sa metadona (naglo, tj. od jednom), veca kriza (i duze traje).
Zato postoji ustanova u kojoj se daje metadon i koji ovisnici o heroinu uzimaju kao lijek. Nikad ni jedan narkoman nije dobio terapiju npr: za mjesec dana (primjer), ja sam na metadonu od 21.09.2004 eto skoro godina ce, trenutno sam na 90mg (isao sam i gore i dole, sarao malo, testovi nekad negativni nekad pozitivni, to je sve na pocetku bilo, nekih mjesec - dva, i laze bilo kad kaze da cim je usao u metadonski program vise nije uzeo heroin. To je cista laz, i doktori znaju to...
neko je protiv hepa, neko nije....svi koji su protiv metadona, govore mijenjam heroin za heroin, ili dzaba gudra..itd
Bas iz tog razloga metadon se pije pred tehnicarom i dozu ti doktor odredi. Ne mozes odmah pri ulasku u program...hop pa da ti daju 100mg, nego polako prvih nekoliko dana dozu koja je 40mg max. dobijas iz dva puta dnevno...znaci dodjes oko 10 i opet negdje oko 3 sata...i nakon nekoliko dana ujedine ti terapiju, tj. kad dodjes odmah popijes 40mg, (ili vec koliko ti doktor odredi...)
Ja samo znam i to je cinjenica, da metadonska terapija je spasila mnogo zivota, u Sarajevu barem...eto toliko od mene...i pozdrav svima

[ema]

Pozdrav...
kao prvo nije moj drug u Zajednici i on nije ništa drugo bolesnije od ostalih u zajednici,jer tamo su svi radi jednog cilja:SKINUTI SE I PRODUŽITI ŽIVOT !!!!
Ja sam samo rekla svoje mišljenje i stojim iza njega,da sam protivnik metadona i to što svako može da ga dobije,ali svako.Ja neznam dali si ti ćitao moje postove,ja sam napisala da imam brata koji je u Komuni haman 3 godine i kojem su doktori nudili metadon (ležao je u bolnici čuveni 21 dan) i on nije prihvatio.Ali znaš što,zato kaka je bio u bolnici i dobijao je metan,vjerovatno znaš kako to ide,kreće se od 7 pa se spusti na 1 pa se podigne na 7,i fol je bio ko lampa,mi ga dizali u oblake kako je fin,kako je super taj metadon itd....ali kad je izašao iz bolnice navuko se pravo i nastao mu je pakao u životu...eto to je jedno iskustvo,sad kad je čist tri godine kaže da mu je najveća greška bio metadon i bolnica.
Nemoj me pogrešno hvatiti,drago mi je da se raja bori za sebe i svoj život,eto prvo ti mada se i neznamo,ali moj stav je da je metadon pravo zeznut i da je dobar dok ga piješ,ali kad se odlučis skidati...eto je neka druga prića.
p.s.a što se tiće upučenosti vjreruj mi da sam upućena,bar u taj teoretski dio,što se tiće narkotika,više nego što treba.
Pozdrav i čuvaj te se