Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.
Vlado_M wrote:hahahahah... To tata mi je ipak malo isforsirano.
Golova je bilo, da, mada je poznato da nisam nesto ubojit centarfor... Provalio sam odavno da je neko na mene ovdje na sjeveru bacio gadno prokletstvo. Kad idem prema jugu, situacija se malo popravlja. Pretpostavljam da bih u Australiji vec bio porno star .
Hej Adame, danas vec nisam u top formi. Tako da ti je vrijeme da u ponedjeljak trazis novi posao... Inace, neka nisi dao na sebe. I ne treba. Da je normalna zemlja i ti mozes naci posao gdje pozelis, onda bi se i radnik i znanje cijenili. Ali jebes ga.
Ja danas dan provodim uz TV. Ima brdo utakmica, taman za budalu... Sutra svakako treba da se slozim u rame, bice ispunjen dan.
NIsam odavno ovdje nista napisao. Danas sam odlucio da mlatim po tastaturi. Jos stari Nubijci su petak predlagali kao optimalan dan za mlacenje po tastaturi... Pogotovo ako je doslo proljece, kao sto je doslo u Banjaluku i Loznicu i Trebinje. Ovdje jos nije. Vjetar fijuce kroz nozdrve kao Mile Kitic, kad pjeva hitic sa tamnim cvikerima na ocima i kilom kokaina u nosu. I hladan mu dah, kao krevet usamljene uciteljice knjizevnosti u starackom domu... Plus neko sivilo i tama. Snijeg na brdima. I nervoza u meni, nastala kao rezultat primljenog pegaza ili, vjerovatnije, mog promasenog postojanja. Danas me potkacio opet - neopisiv osjecaj besmisla. Ponovo sam duboko svjestan da je potpuno svejedno, sta god da radim i kako god da zivim... Imam nekih 5 litara domaceg crnog vina, dobio ga na poklon prije desetak dana. Osjecam kako mi sapuce njezne rijeci u usi. Zavodi me, bez milosti. Kontam da bi me praznjenje barem jedne petine od ukupne kolicine, prilicno ispunilo i zagrijalo. Mozda bi cak i sunce izaslo. Zuto, magicno i vrelo...
Izgubio sam ponovo povjerenje u svoje pisanje, pa se ne bavim pricom. Konstantan sam tip. Konstantno promjenljiv. Cetiri dana za sebe mislim da sam glup kao noc, pa tri da sam podnosljivo priglup... I obrnuto.
Upoznao sam fenomenalnog lika u Banjaluci, na terapiji. Bio ja, dobrovoljni davalac krvi i jos trojica ratnih ranjenika. Smijesno je to sto niko od tih tipova uopste ne sumnja da sam ja dzankoza. Samo im spucam svoju nesrecnu, zbunjenu i nevinu facu i zveknem pricu o ruznom, duguljastom, bradavicavom prstu Sudbine, koji mi je doticna dama prije 5-6 godina gurnula u bulju i podarila mi hepatitis. Skoro se ljudi rasplacu... Bas im bude zao velikog humaniste Vlada M., koji je svoj zivot doveo u pitanje, iz zelje da pomogne drugim. Nesebican tip, do jaja... Treba ti litar krvi, nije frka. Vlado odmah isijece vene i nakaplje. Pravi drug... Ne lazem ja ljudima zato sto mi je ofirno govoriti istinu (pricao sam je svima kad sam prvi put lezao u bolnici), nego me ovo zesce zabavlja. Popravi mi dan odvratna, gnusna laz i iskreno saosjecanje na licima ljudi.
Dalje, ovaj tip sto ga spomenuh prije nego se raspricah o nesebicnosti i altruizmu pisca ovih redova - je covjek sa smrtovnicom u dzepu, bukvalno... Fakat covjek nosi smrtovnicu u dzepu. Ranjen u ratu negdje u pizdicima, a helikopterom ga transportovali u VMA. Pogodjen u glavu i nogu, bez svijesti... Nisu mu nasli dokumente, a oni koji su ga prebacili, zaboravili saopstiti komandi. Tip 12 dana lezao u komi, doce mu otfikarile jednu nogu... Za to vrijeme, njegovoj supruzi se javili svjedoci koji su potvrdili da su vidjeli kako je pogodjen u glavi, lezi u lokvi krvi i to... Zena ga ozalila, obukla crninu, organizovali sahranu, napravili smrtni list za tipa i pozvali ljude na cetrdesetnicu. Bas, ono, ljudi ispostovali obicaje. 12 dana kasnije covjek zove kuci da vidi zasto mu niko ne dolazi u bolnicu u posjetu, hahahahahhah... Da je malo sacekao, mogao je komotno doci na cetrdesetnicu kod sebe. Trebao je. To bi tek bio fazon.
Kasnije tip vadi drugi dokument iz dzepa. Daje ga prvom od sebe i ovaj se koci od smijeha. Zatim papir dolazi do treceg gospodina, ovaj ga gleda par trenutaka, pa se odvali smijati... Doture papir do mene. Ja blijedo gledam i nista ne kontam. Mislim, doktori napisali da su mu odsjekli desnu nogu zbog ozbiljnosti povrede. Pecat i potpis, VMA, najozbiljnija klinika u Srbiji i sire... Naravno, sva trojica likova se pocnu smijati mojoj reakciji. Jos neumjerenije, nego napisanom na papiru. A onda se i Vladu humanisti ukljucio bubreg u glavi. Briljantno je uporedio napisano i situaciju u stvarnosti i izvukao zakljucak u stilu Serloka Holmsa :
Frajer stoji na desnoj nozi. Lijeva nogavica prazna.
Kontam da bih trebao pitati onog nesretnog ntrnavca sto hoce da nabavi one tablete protiv demencije, da i meni sta dobaci. Koji kilogram. Ne bi se bacilo.
A i doktori na VMA su veliki strucnjaci, nema sta.
hahahaha!!!!!!!
E vala bas me nasmija, a mislio sam da ce danas biti " isti" dan kao i proslih 8. mjeseci!!
Pozdrav iz VUKOJEBINE u kojoj cas snijeg, cas sunce!!! PRAVA VUKOJEBINA!!!
Nazalost, danas vam moram saopstiti tuznu vijest. Nesto jako lose. Zamolio bih one clanove koji su mekseg srca i emotivni i osjetljivog zeluca i to, da moj danasnji ispis preskoce. Da ga ne procitaju, tako je zdravije. Nece se nasikirati zbog idiota. Pogotovo iz razloga sto je stiglo proljece, pa smo svi pomalo emotivniji i osjetljivi na spoljne nadrazaje...
Napravih danas recidiv. Jebiga... Moralo se desiti. Bilo je neminovno. Vec nekoliko dana se osjecam veoma lose, borim se sa samim sobom. A danas sam imao sastanak sa jednim vecim klijentom, za kog ja upravljam novcem na berzi. To me je cinilo nervoznim, nimalo mi nije prijao odlazak sa tipom na rucak. Mada, tip je sasvim prihvatljiv, ljubazan i pristojan. Do mene je, ja sam obicna budala... I tako, sjednemo u kafanu i konobar pridje da uzme narudzbu i upita me - A sta cete vi, gospodine ? Ja zacuh svoj glas kako govori :
- Daj mi nesto mnogo masno i otrovno i mesnato... Nesto sprzeno sa rostilja. Neku hranu koja ti govori dok je jedes - "Ja sam najnezdraviji proizvod rostilja. Katastrofa koja vreba iz tvog tanjira. Iz mene curi mast i holesterol i otrov. Unistavam tvoj krvotok, tvoj zeludac, tvoje debelo crijevo i tvoju jetru. Nabijam ti pritisak na 200, doprinosim gojaznosti i tiroidnoj disfunkciji i slicno... Kad me doktori vide, odmah padaju u nesvijest. Nutricionisti cim osjete miris rostilja na kojem se pecem, uzimaju noz iz escajga i pokusavaju sebi prerezati vene... Ja sam smrt koju unosis na usta itd... "
Dakle, narucio sam mijesano meso i pretjerano sam se mnogo najeo. Gotovo do pucanja. Umalo ne ekspolodirah. Imao sam osjecaj da sam trudan i nosim trojke. Pravo mi dobro bilo... Ovo mi je drugi recidiv u posljednjih mjesec dana. Prethodni se dogodio na Jahorini krajem februara, kad sam spucao neke koljenice... Jebiga. Lijepo su mi doktori propisali jetrenu dijetu, ali ovisnik je ovisnik. Dzaba je njemu govoriti. Nemam nimalo discipline.
Molio bih strucnjake, dobro upucene u problematiku konzumiranja mesa sa rostilja, da mi kazu koliko dana je potrebno da se covjek ocisti... Radicu test na droge u cetvrtak, pa se bojim da ne budem pozitivan na rostilj. Bojim se da ce mi zbog toga ukinuti terapiju Pegasys-om.. Znam da sam o tome trebao ranije razmisljati, da je prevencija prava stvar, ali gotovo je sad. Sad treba sanirati posljedice. Da li treba da pijem vise tecnosti, cesce da kenjam ili sta ? Molim samo ozbiljne odgovore...
Inace, imao sam danas sasvim pristojan izlazak iz kuce. Osim kafane, bio sam jos u dva doma zdravlja i jednoj klinickom centru. Zesce sam trazen u takvim ustanovama, razbijam se od obaveza. Tako sam bio u jednom domu zdravlja kod svog porodicnog ljekara, u klinickom kod infektologa i u drugom domu pred komisijom za bolovanje... Mislim da je suvisno pricati koliko sam dominantna figura na pomenutim mjestima. Prosto nevjerovatno. Na komisiji danas pola likova hoda na stakama. Neke zene pridrzavaju dok pokusavaju ustati. Treci otisli na zivcima i nabobali se pilula. Cetvrti kaslju i hripaju i sline... A ja nista. Cak sam stajao na svojim nogama opusteno. Bila je jedino jedna zgodna cura, ali sa nevidjeno ruznim cizmicama. Zute boje. Odvratno zute boje. Ne biste mi vjerovali kad bih vam sad napisao koliko je to ruzna zuta boja... Da sam ja drug clan komisije za bolovanje, odmah bih joj odobrio 6 mjeseci odmora. Osoba sa onoliko ruznim cizmicama ima ozbiljne probleme. Mnogo ozbiljne... Mada, rekao bih da izgleda pravo dobro kad ih skine. I farmerke kad skine i majicu kad skine. Mogao sam to zamisliti, uopste mi nije predstavljalo problem.
Ali ne bih sad tupio o tome. Odoh malo prileci, bojim se da me ne uhvate trudovi ili nesto.
E vala jesi prase
Mene majka ponekad pomami sa mirisom przene slanine. Nisam nesto ni lud za njom, ali miris...uh, zabranio sam przenje slanine u kuci
Nisam jos pravio nijedan recidiv a, ako ostanem u ovu pamet, i necu... zainat samom sebi.
Jos ne znam koji sam genotip (valjda jos nisu gotovi ti nalazi).
Kakav si ti sa nuspojavama? Mene je npr. juce sve boljelo a danas sam bio kao leptir i pun energije.
Evo ti link jednog foruma http://www.abchepatitis.hr/forum/index.php (mozda si vec znao). Ima dosta interesantnih stvari u vezi hepatitisa c, terapije, nuspojava...
I uozbilji se malo, oca mu j...m!!!
Vladicem, ja te prosto obozavam.
Dace Bog, da te upoznam, kad tad...bas bih zelela...
ne, ne, naravno ne "onako".
Moj omiljeni roman jos od rane mladosti je bio i jeste jos uvek (mada to nisam proveravala, jer ga nisam citala ponovo poslednjih 35 godina)
je "Teodora" od Paul Wellman. Procitala sam SVE knjige koje su mi u zivotu dosle do oka, ruke, ...
Moj omiljeni pisac je BIO ne Dostojevski, nego Čehov,
pa onda jos puno raznih, sve od Z.Gray iz detinjstva i Stendala, preko Agate Kristi u pocetku mladosti...svasta...svasta...
vrlo saroliko - sve.
Predposlednji omiljeni pisci su mi Vuk Draskovic, Isidora Bjelica i Jean M. Auel.
Danas si to TI.
Bolje je praviti se da si glup, nego praviti se da si pametan!
.
