Idiot

[Samantha]

vlado brises postove...a taman sam se spremila da te zenimo...

[YugoS]

Srecna ti Slava domacine

Juce nisam stigao,ali slavi se tri dana pa nisam zakasnio .

[PsyTechGirl]

Meni ovde ništa nije jasno a aktivno pratim već dva dana ..
Čestitala bih slavu ako je stvarno tvoja, ali sve mi nešto govori da ipak nije nego se radi o nekoj prozivci ..
Tako da ako ti je slava ja ti je čestitam od srca a ako nije onda samo preskoči ovo što sam napisala

Veliki pozdarv od mene u svakom slučaju .....

[Vlado_M]

Hvala svima za cestitke i komentare. Napisao sam opsirnije postove, ali ih izbrisao. Jebes to. Niste nista propustili

A jebote... Danas sam se muvao po svom selu i po Sarajevu i nevjerovatno je kako sam odjednom fizicki pao. Jedva sam se vratio. Ocigledno je da sam precijenio svoje fizicke sposobnosti. Jebiga, vazda se guram do limita i preko njega. Sinoc sam u 7 serija odradio 200 sklekova, sto je za moje srce natopljeno interferonom totalno razbijanje... Moram ohladiti malo.

Osim toga, strahovito me je slozila i realnost u punoj svojoj surovosti. I pravo je dobro zbog toga. Kao da vec dva mjeseca zivim sa glavom u pijesku. Pojma nemam koji mi je kurac (bio). Ugasio sam mozak i dozvolio zivotu da me vodi. Kao onaj Bobanov balvan sto pluta po rijeci... I zivot me je lagano nanosio u staru, dobro poznatu, prokletu jebenu pricu. Onu koja vodi u recidiv i stari svijet. Ponovo sam bio sa djevojkom sa kojom ne trebam biti i to iz najsebicnijeg moguceg razloga - samo da ne bih bio sam. Pri tome sam mucio sebe, a nju cu povrijediti. Prekosutra cu raskinuti. Odoh kod nje. Mislim, ne postoji lijep nacin, ali telefonom je najruznije.

Ponovo sam poceo da radim posao koji ne volim. Okej, nemam mnogo izbora, potrebne su mi pare i ne mogu sebi dozvoliti da pozajmljujem od starog ili nesto. Zato je par sati posla dnevno od kuce nuzno zlo... Ali, natovario sam brdo biznis planova za odraditi. Odradicu ih, ali novih nema. Bolje da pronadjem vremena za pisanje. Pisanje me lijeci. To je odlicna introspekcija za mene.

Ponovo sam poceo da izlazim na mjesta na koja ne smijem. Da se druzim sa ljudima koji piju alkohol. Jos uvijek nisam napravio recidiv, ali pitanje je dana kad bi se i to dogodilo... Ma, dogodilo bi se veceras da sam izasao. To cu odjebati do daljneg. Nema izlazaka.

Postoji jos brdo odluka za donijeti. Ovo je tek pocetak.

Pozdravljam.

[Vlado_M]

Jebiga, htjedoh nesto napisati na temu EMO mada ne slusam tu vrsu muzike, niti poznajem likove koji to rade i pri tome sami sebe kaznjavaju otkidanjem dijelova tijela ili, u najmanju ruku, sjeckanjem kozhe, otvaranjem rana na njoj ili nesto. Mislim, od Punk muzike najvise gotivim SKA, a 357 mi je pravo draga grupa. Mislim da je danas uz Block Out najbolja grupa u Srbiji... Za mene je muzika samo muzika, a nikako nacin zivota, mada kontam da postoje fanatici koji je dozivljavaju drugacije.

Dotacu se u ovom tekstu problematike sakacenja i samosakacenja. Poznato je, barem ovdje na forumu, koliki sam ja matori filosof seronja i iluzorno je ocekivati da nemam misljenje na bas svaku temu. Sta da se radi ?! Takav sam covjek, ozbiljan, cvrstih, brizljivo izgradjenih stavova i pogleda na svijet i ljude i bez trunke humora. Kao neki usamljeni pukovnik u penziji. I ne mogu da cutim, a nemam s kim da pricam.

Sto se tice sakacenja, istina je da se ono fakat moze pokazati korisnim. Ne treba ga u startu odbacivati, jebiga. Nekad sakat covjek moze izvuci citav niz prednosti zahvaljujuci toj ludoj sreci da mu je otfikaren odredjeni organ. To bi se cak moglo nazvati i specijalizacijom za odredjenu vrstu djelatnosti. Tipican primjer je gospodin Dzang Ho. Kao sto svi dobro znamo, Dzang Ho je poznati kineski avanturista i moreplovac iz 14. vijeka... Njega su jos kao malog, bezbriznog sedmogodisnjeg djecaka, uhvatili carski vojnici i bezdusno mu odsjekli cunu i jaja. Kad su mu fizicke rane zarasle, poslali su ga da kao evnuh sluzi kineskog cara. Dzang Ho je bio jako bistar i realan tip, pa je ubrzo provalio da bez obzira na bejbi fejs, inteligenciju, dobar posao, humor i avaturisticki duh, kod zena bas i nema mnogo sansi za uspjeh. Mislim, realno, malo se tu sta moze uciniti bez penisa, u odnosu sa zenama. Zato je Dzang Ho odlucio da ne rasipa svoje interesovanje na ljubav i emocije i to, te da se potpuno specijalizuje i fokusira na naucno istrazivacki rad. Tako je tip proucavajuci nacin na koji stabljika bambusa pluta u vodi, provalio sjajan sistem za pravljenje brodova. Napravio je genijalnu stvar - Kinezi su u 14. vijeku pravili deset puta vece brodove u odnosu na onaj kojim je Kolumbo doplovio do Amerike. Ono, da je Dzang Ho bio neki Evropljanin, svi bi mi u skoli danas morali uciti lekcije o njemu i streberi bi na pominjanje njegovog imena odmah zauzimali stav mirno, kao sto ga zauzimaju na pomen Marije Kiri, Oskara Davica i svetog Tome Akvinskog i ostalih neospornih svjetskih zvijezda koje nikad ne blijede... Sto godina prije Kolumba, Dzang Ho je neustrasivo krstario obalama Azije i Afrike i sijao Kineze gdje god je pristao. Danas se njegov put moze upravo pratiti po Kinezima, ostavljao je te proklete zute mrave cak i na Madagaskaru... Kolumbo se na jedva jednoj desetini Dzang Hoove grdosije doplavio nekako u Ameriku, a doticni evnuh se kurcio morima i okeanima flotom od 60 dzinovskih brodova. Tip je, nazalost, zavrsio tako sto je njega i njegovu flotu jednom zajebanom prilikom progutalo more. Zavrsio u plavoj grobnici ili nesto... Eto, Dzang Ho je poginuo herojskom smrcu, bez obzira na neospornu cinjenicu da nije imao muda... Da li je tip umro kao srecan i ispunjen ili duboko nesrecan i usamljen covjek, to vam ne mogu sa sigurnoscu reci. Nemojte mene pitati, ne znam odgovor. Predlazem vam, ako vas fakat interesuje, da kontaktirate Vidovitu Zorku i pokusate od nje saznati punu istinu. Navodno je ona u mogucnosti da ostvari konekciju sa Dzang Hoovom dusom, koja, po hriscanima, trenutno gori u 9. krugu pakla. Razlog za tako strogu kaznu evnuhove duse nije preljuba ili nesto. Razlog je cinjenica da je tip imao drugog boga umjesto onog propisanog hriscanstvom, a pomalo i zbog toga sto je 6 000 000 vakumiranih i dobro presovanih Kineza, rasporedjenih na 60 brodova i spremnih za kolonizaciju svijeta i razmnozavanje, zajedno sa njih potonulo na dno mora... Budisti, opet, tvrde drugacije. Ti cudni likovi obrijanih glava uporno govore kako na Tibetu zivi usamljeni divlji konj dzinovskog nezaposlenog spolovila, koji, kad se narocito napusi opijuma, trubi o nesrecnoj vjecnoj ljubavi prema kobili zlatne dlake, za koju je siguran da je sa Sri Lanke, ali nikako ne moze da je pronadje... Sri Lanka je, naravno, jedno od ostrva na koje je evnuh doplovio, pa iz toga izvlace zakljucak da je taj usamljeni konj dzinovskog nezaposlenog spolovila zapravo Dzangova inkarnacija u 21. vijeku.

Samosakacenje je jos bolja stvar od sakacenja. Jebes ga, ko bolje od nas samih zna nase prednosti i nedostatke, kao i nacine da ih istaknemo ili eliminisemo ? Npr. igras pravo dobro stonog tenisa, desnjak si i dlaka ti fali da ostvaris svoj zivotni san i osvojis zlatnu medalju na olimpijskim igrama. Zato hladno sebi odfikaris lijevu ruku, koja ti ni za sta nije posebno potrebna, a pogotovo ne za stoni tenis (ko jos u stonom tenisu igra bekend s dvije ruke ?!), i lijepo se preorjentises na paraolimpijadu. Na paraolimpijskim igrama osvojis zlato i zaboli te djon za jednu ruku.

Sto se mene licno tice, nisam se nikad svjesno i sa namjerom samosakatio. Mislim, ono da se ozbiljno povrijedim, mada sam pokusavao da se samoubijem, slucajno ili namjerno ali bez pravog uspjeha. Zapravo, rezultati su suprotni u praksi – ispao sam opako sakat tip, ali jos uvijek pomalo ziv. Ima to svojih i prednosti i mana, a nikakve veze sa EMO tripovima... A sve ovo sam napisao jer mi je mnogo dosadno. Noc je zajebano duga ako ne mozes da spavas. Napisao sam jos bezbroj gluposti u posljednjih nekoliko noci, ali sam ih izbrisao, srecom. Trebao sam i ovo izbrisati. Daleko bih bolje prolazio u zivotu i noci bi mi bile ispunjenije, da se znam baviti heklanjem i imam dobre mustre. Cudo bih napravio. Jebes pisanje. A za seks ne znam sta da kazem. Seks sa samim sobom ide klimavo u posljednje vrijeme, nedostaju mi entuzijazam i borbenost... Jos cu ovdje iznijeti podatak za ljubitelje statistike da su vrane jutros pocele graktati tacno u 5 sati i 11 minuta.

Posto sam posljednjih dana zesce emotivno nestabilan, evo za kraj jedna pjesma simpaticnog naslova od drage nam Kajli. Dobra stara Kajli bi kvalitetom sopstvene guze mogla uciniti da se cak i Dzang Hou digne ponos... Pjesma je, sto se mene tice, posvecena mojoj novoj komsinici. Danas sam je ugledao kroz prozor. Riba avion. Ne biste mi vjerovali koliko je dobra. Kontam da je u pitanju studentkinja, ali nemam blage veze odakle je izronila. Sudeci po batu koraka u haustoru, sklopio sam teoriju da stanuje na drugom spratu. Jebiga, koraci su odjekivali haustorom i mojom mastom tacno 32 stepenice. Zatim sam metodom eliminacije zakljucio da bi to trebao biti onaj stan u sredini, kod gospodje Joke. Gospodja Joka je, inace, cistacica u starackoj penziji. Fina zena sa malim primanjima. Nemojte se cuditi ako u narednih nekoliko dana pronadjete naslov u novinama – Manijak u haustoru silovao nesrecnu staricu, umjesto njenu 40 godina mladju podstanarku, koja je ove godine ponijela laskavu titulu Mis Svemira. Mislim, fakat ne vidim na oci.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=qmrhH-4GBvI[/youtube]

Pa ljudi, cunajte se...

[PsyTechGirl]

Show sa tobom Vlado, majke mi ..

[Boban]

[quote="Vlado_M]

Osim toga, strahovito me je slozila i realnost u punoj svojoj surovosti. I pravo je dobro zbog toga. Kao da vec dva mjeseca zivim sa glavom u pijesku. Pojma nemam koji mi je kurac (bio). Ugasio sam mozak i dozvolio zivotu da me vodi. Kao onaj Bobanov balvan sto pluta po rijeci... [/quote]


Hehehe pravo u centar Vladimire.Definitivno sa nekim stvarima treba raskrstiti u sebi.Pozzdrav moj Bosanski prijatelju.

[Vlado_M]

Upravo razmisljam koliko mi se u posljednje vrijeme promijenio odnos prema forumu. Bolesnom mjestu za bolesne ljude… Evo, kad bih se prosle godine vracao sa nekog puta, imao sam ustaljeni redoslijed postupaka po povratku kuci. Prvo bih se zaletio do televizora i odmah ukljucio teletekst, da pogledam rezultate utakmica i to… (Naravno, imam ja internet na mobilnom, ali nisam zadovoljan brzinom apdejtovanja podataka. Kasne kreteni najmanje pet minuta u odnosu na teletekst, a to je nedopustivo za moje standarde...) Zatim bih upalio sluzbeni telefon i pogledao ko me je sve trazio, da znam kakva me sranja ocekuju ujutru na poslu. Pa bih izvrsio frontalni udar na frizider i opustosio ga kao svojevremeno Vandali Rim ili nesto... E, onda bih sjeo za kompjuter i zarovio se po sportskim vijestima. Na kraju bih, grcevito se boreci da ostanem budan, pomalo prelistao pisanja na forumu i onda se preselio u blazenu horizontalu. Jebiga.

Medjutim, sad su se stvari totalno promijenile. Teletekst je ispao iz igre, kao i sluzbeni telefon. Po povratku kuci, cim se nazderem (zeludac je ipak prioritet), odmah sam u sedlu, na dobrom starom prokletom mjestu, citam vase napisane gluposti i pisem vam sopstvena sranja za citanje. Nista sportske vijesti i ti fazoni... A to, naravno, nije sve. Ranije ste za mene vecinom bili samo glasovi u glavi. Zenske forumasice su lijepo zaduzile slatke seksi barsunaste tonove koji dizu moral, dok muska bagra bas i nije. Ali, za dobar dio ekipe sam vec provalio kako izgleda, pa sad glasovi imaju tijela, jasne oblike i to. Lakse mi je da vas zamislim i djelujete mi zivlje i blize... Neke sam jos i upoznao u medjuvremenu, upotpunio sliku o njima. Neki cak postaju bitan dio mog stvarnog zivota, daleko izvan foruma. A to mi je nevjerovatno. Pa ja sam onaj daleki nepristupacni tip, sto vazda cuci sakriven iza hiljadu zajebanih, dobro zakljucanih kapija i vrata. Okej, izgleda da se moram pomiriti sa tim, nista drugo mi ne preostaje. Izbrisala se granica izmedju virtuelnog i stvarnog svijeta. I to je gadna adikcija, pretpostavljam. Ali zanimljivo je.

Bobane, nisam nimalo za odlazak u centar. Osjecam se previse dobro za bilo kakav centar. Apstinencija mi je na nivou. Ono, jedini problem koji osjecam u posljednje vrijeme, vezan je za alkohol. Ne radi se o tome da mi je lose i zbog toga zelim da pijem (obicno zelim drogu u tim momentima, ali sam naucio kako da se izborim). U pitanju je nesto drugo – jednostavno osjecam da se ne uklapam u stari zivot, a novi nisam izgradio. Jebote, osim paba i birtija i utakmica i dragstora, hektolitara piva i praznog smijeha, ja ne znam ni za sta drugo. I cesto mi se cini da sam, otkako sam bezalkoholicar, postao pravi prokleti smoreni penzioner. Tada pozelim da se napijem kao svinja i osjetim se zivim. Ponekad da se napijem i isfuram energiju, bijes, frustraciju. Ponekad zato sto nisam bas neki mudonja bez alkohola pred pojedinim ribama... Ali, za mene nema ponekad. Mora ili stalno ili nikad, dok heroin ponovo ne izgura alkohol. Osjecam se dovoljno snaznim, u posljednje vrijeme, da mogu da biram. Biram ovu drugu opciju snagom volje i vjerujem da ce tako i ostati.

Nego, nad glavom mi vise neki drugi upitnici. Neodgovorena pitanja i ta sranja... Poceo sam da se pitam – ko sam ja ? Sta zelim da radim ? Gdje zelim da zivim ? Sta realno mogu da postignem od svega toga ?... Jebes mu staru, ne ide mi narocito dobro sa odgovorima. Nisam se pomakao ni centimetar za dva mjeseca i to me nervira. Ali, stvari su pod kontrolom. Mislim, ne bih se fakat iznenadio ako bih i za deset godina imao ista pitanja ispred sebe. Dobro se poznajem i nemam prevelika ocekivanja. A i nije to najstrasnija stvar koja se (cistom) covjeku moze desiti. Dok imas pitanja, imas i nadu, zelju da nesto postignes i(li) promijenis... Kad popusis pitanja, a nisi zadovoljan zivotom, sjebo si se. Umrla je nada, pa zatim i ti sam. Budes hodajuci les, zivi mrtvac. Kao ona masa bezimenih skenjanih nesrecnih usamljenih likova sto samo vegetiraju rastrgnuti izmedju rafova u samoposlugama, registratora u kancelarijama i loseg tv programa, a nemaju blage veze zasto postoje i ne trude se da saznaju i nesto promijene. Bolje biti hodajuci probuseni kurton pseudofilosof, kakav sam sad, nego totalno besmislen, porazen, nesrecan i usamljen lik. Ili ja to sebi samo malo tepam i tjesim se.

Pisem ovo zato sto sam neocekivano juce zavrsio u drugom gradu i tamo posjetio svoju staru jaranicu iz srednje skole. Ne mogu pisati preciznije, pojma nemam ko sve ovo cita. Recimo da sam se na nju prilicno lozio nekad s kraja srednje skole i pocetkom studiranja. Znaci, u ono vrijeme kad smo trosili posljednje dane prethodnog milenijuma... Nije da sam bas bio lud za njom, ali mi se svidjala. Ono, navikao sam cijelog zivota da vagam rijeci i teme pred ljudima, da se ne bih pravio pametan, davio ili nesto. Vazda se druzio sa klosarima i tako i ponasao. Ali ta cura je bila iz potpuno drugog filma i to mi je tada donijelo zesce osvjezenje. Upisala je faks u jednoj drugoj zemlji, koju ja posebno gotivim, ucila o kulturi i jeziku i nauci. To je valjda filologija ili nesto, jebiga, tamo se drugacije formulisalo... Pa se sa njom fakat moglo razgovarati. Samo sto je imala frajera koji je meni isao na kurac. Tip me je dvostruko nervirao. Prvo, zato sto joj je frajer. Drugo, vazda je imao punu kesu trave kod sebe i znao je da duvam, a nikad me picka nije pozvala... Grdan kao lopov, osim sto sam ga mrzio. Ali eto, priznajem da je ipak bio lik, licnost i to. Imao je nesto u glavi, neke ideje. Mogao sam curu shvatiti. Poslije se i on sjebo dopom i ispao iz igre... Objektivno, tesko da tip od 18. ili 19. godina moze smuvati svoju vrsnjakinju. Male su tu sanse za uspjehom. Kod mene je oduvijek ista situacija – imam sjajnu odbranu, dobru sredinu terena i igraci mi takticki odlicno stoje i pokrivaju protivnika, probijam i kroz sredinu i preko bokova, ulazim u sesnesterac i stvaram prilike, ali jebe me realizacija. Nemam kvalitetnog centarfora i to je problem. Mislim da bi za moju ekipu puno veci doprinos donosio Drogba ili Adebajor ili tako neki razbijac, u odnosu na Majkla Ovena, recimo. Ali dobro, prestacu tupiti o tome, da ne odlutam od teme, a i koga jos fudbal interesuje. To je sporedna stvar u zivotu... Tako sam, naravno, popusio kod pomenute cure, sve i ako sam imao minimalne sanse za uspjehom u odredjenom trenutku. A ona je sebe u buducnosti, kad zavrsi faks, najcesce vidjela kao osobu koja se bavi diplomatijom ili umjetnoscu ili nesto vezano za putovanja i zivot vani i kulturu. To je fakat bila okej prica, tesko da si je mogao zamisliti u drugacijoj ulozi. Jednostavno joj je pristajalo. Izgledala je solidno, pametna i obrazovana uz to, a i stari joj ima para.

Danas stvari stoje drugacije. Svima ovdje nam je dobro poznato koliki sam ja magarac. Nakupio sam nesto narkomanskog iskustva, koje je jako skupo ali i vrijedi, pa dodao na to i diplomu fakulteta koji sam slucajno zavrsio. Jos sam nabacao i nekoliko knjiga u glavu, pa se sad njima kao kurcim ili nesto. Kad bi mi neko otvorio lobanju, te jakim mlazom iz smrka saprao sva ova govna koja su mi se nalijepila po mozgu, mozda bi jos od mene ispao i prihvatljiv covjek, ali daleko sam od nekog kvaliteta... A ona zivi u pizdi materini. U teskoj vukojebini. Radi kao profesorica engleskog jezika u osnovnoj skoli. Putuje redovno, do trznog centra, kao i po djecu u obdaniste. Dok smo razgovarali, dvoje malih indijanaca nam se motalo oko nogu. Naravno, ona je pricala puno vise od mene. Ja sam od onih likova koji mnogo vise vole da slusaju ljude, nego da pricaju o sebi. Zvucala je malo ogorceno. Razocarano... Udebljala se i razguzala. Muz nije bio prisutan, ali vidio sam ga prethodni put, prije par godina. Bolje da nisam. Svinja debela. Mislim, nemam ja nista protiv debelih ljudi, pa i sam sam takav. Ali, drugacije je kad vidite hedonisticki, boemski debelog covjeka. To je simpaticno. Drugacije je i kad vidite bezbrizno i nemarno debelog, zadovoljnog porodicnog covjeka. I to je simpaticno... Ali, ovaj tip je debeo na uzasno lijeni, mrtvi, debilni nacin. Djeluje kao da ima vrecu sala umjesto misica, vrecu sala umjesto mozga, vrecu sala umjesto srca... Vec vidim sliku kako tip poslije posla dolazi kuci i s vrata zenu casti carobnim rijecima – Sta ima da se jede ?!... A kad se dobro nazdere, onda zalegne na kauc i scepa daljinski rukom. Naravno, tip gleda lajt zabavni program, strogo bez sporta. Kad mu se zena pridruzi na kaucu, poslije nekoliko sati predanog rada u kuhinji, tip podigne nogu, pa joj istrese na nos gromoglasnog Zvonka, pri tome se koceci od smijeha, smatrajuci se briljantno duhovitim tipom... E, nikako ne mogu da shvatim zasto je izabrala takvog covjeka. Ono, sve mi je okej, i djeca i selo i posao; sve, da ima iole normalnog tipa pored sebe. A ona zavrsila sa kretenom. Sa normalnim tipom kao muzem, mogla je biti srecna na skroman nacin, barem... I nervirao me je nacin na koji me je tretirala. Kao da sam ja nekako iznad nje. Meni to ne treba, ne osjecam se tako. Svidjala mi onakva, na kraju proslog vijeka, kad je bila gotovo nedodirljiva za mene. Sad mi je bilo zao. I njen stav o meni nece promijeniti lose misljenje koje imam o samom sebi. A ja sebe najbolje poznajem. Sebi ne mogu prodati fazone koji kod drugih redovno prolaze.

Kontam da postoje i gori nacini da covjek sebi sjebe zivot, od heroina i svake druge ovisnosti. I jebes knjige i obrazovanje, ako nemas nadu i zelju za promjenom. I bolje imati ovo drugo dvoje i narkomansko iskustvo, nego samo ono prvo. I svi koji su pobijedili ovisnost, treba da budu ponosni na svoju snagu, bez obzira na tovare govana koje su ostavljali za sobom (uostalom, najveca govna u istoriji planete Zemlje upravo je kenjao tiranosaurus rex)... A htio bih jos nesto savjetovati neudate dame barsunastog glasa sa foruma :

Nemojte previse spustati svoju cijenu ! Razumijem ja da vas ponekad obuzme strah od samoce ili pozelite promjenu i tipa pored sebe ili nesto... Ali, nemojte previse spustati cijenu u panici i zurbi. Normalno je da se pomalo spusti cijena robe u situacijama kad osjecate da je predugo na lageru. Razumljivo je i da se isto to ucini ako smatrate da trenutno niste u trendu. Prihvatljiva su i sezonska proljecna snizenja od 10, 20, 30 %... Mogu se ponuditi i specijalni uslovi prodaje likovima za koje procijenite da su lojalni kupci i da bi vase proizvode zeljeli konzumirati duzi niz godina, ali budite razumne. Ne spustajte cijenu vise od 30 %, ni pod kojim uslovima. To vam kaze jebeni ekonomista.

Ako vas uhvatim da ste uradile drugacije, necu vise nikad pricati sa vama, stare mi. Sjebacete me.

Ja sam danas dobro. Bicu i sutra. Sutra ce me hospitalizovati u Banjaluci. Planirao sam piciti poslijepodne tamo, ali sam se predomislio, ranije cu. Sutra pocinje plej of Zvezda – Partizan, a to je za mene dogadjaj epskih razmjera. Kosarka je za mene sport broj 1. Kontam doci u Banjaluku prije nego sto pocne tekma, da je mogu pogledati kao covjek. A poslije utakmice ce mi hospitalizacija sigurno dobro doci… E, postoji jedna stvar koja baca sjenu na moju trenutnu situaciju – nikako da ponovo vidim komsinicu. Skoro da sam poceo sumnjati da rijec o novom prebacaju mog hemijom i nespavanjem sprzenog mozga. Mozda je ona zgodna riba u usko pripijenoj (nobelova nagrada onome ko je izmislio) bijeloj trenerci u ovom novom mnogo dobrom fazonu, zapravo bila moja komsinica Joka penzionerka. Mozda…

Evo mnogo dobra stvar, prava domaca, bez spota i bez struje :

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=nEcmy1s-Nas[/youtube]

[PsyTechGirl]

Vlado, pozdravljam ...

[Boban]

Bobane, nisam nimalo za odlazak u centar. Osjecam se previse dobro za bilo kakav centar. ]

Ma nisam mislio da ides u centar,nego da si pogodio u centar sa tom izjavom jer se i meni isto to desilo kao sto si opisao.Hehehehe primetio sam da Block out izbija u par recenica u prethodnom tekstu,mora da ga puno slusas.Puno slusanja Block out-a vodi u patologiju,gde pocinjes da uzivas u svom bedaku(bar se to meni desilo).Pozdrav prijatelju i drzi se.