Narkomanija je IZLEČIVA bolest

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

User avatar
ivica
Posts: 869
Joined: Tue Nov 30, 2010 2:16 pm
Location: ZG

Re: Narkomanija je IZLEČIVA bolest

Post by ivica »

tko jednom proba suzu maka cijeli život plače.
ignorance is bliss!
User avatar
malic
Posts: 248
Joined: Thu Sep 22, 2011 7:17 am

Re: Narkomanija je IZLEČIVA bolest

Post by malic »

zeleni wrote:
ja sam super,hvala na pitanju......izlazak je u tome da je NARKOMANIJA IZLECIVA BOLEST.........
Image

ne mogadoh...


stvarno mi se svidja,ali je proslost........pozdrav Zeleni
User avatar
malic
Posts: 248
Joined: Thu Sep 22, 2011 7:17 am

Re: Narkomanija je IZLEČIVA bolest

Post by malic »

ivica wrote:tko jednom proba suzu maka cijeli život plače.


skoro da je tako,ali skoro.....cuda se desavaju na svakom mestu u svakom trenutku........e,to sto ih mi ne vidimo i nama se ne dogadjaju non stop,to je nas promasaj.pozdravljam te..........
User avatar
saša-ex
Posts: 1907
Joined: Sat May 06, 2006 9:55 am
Location: Beograd

Re: Narkomanija je IZLEČIVA bolest

Post by saša-ex »

SAMO CEO ŽIVOT...
zeleni
Posts: 1000
Joined: Wed Mar 16, 2011 2:19 pm
Location: Beograd

Re: Narkomanija je IZLEČIVA bolest

Post by zeleni »

Ako nam neko dodje glave, to ce biti mangupi u nasim redovima
User avatar
saša-ex
Posts: 1907
Joined: Sat May 06, 2006 9:55 am
Location: Beograd

Re: Narkomanija je IZLEČIVA bolest

Post by saša-ex »

Hvala.... Vis da sam smotan.
SAMO CEO ŽIVOT...
zeleni
Posts: 1000
Joined: Wed Mar 16, 2011 2:19 pm
Location: Beograd

Re: Narkomanija je IZLEČIVA bolest

Post by zeleni »

more, sumnjiv si ti meni od početka :mrgreen:
Ako nam neko dodje glave, to ce biti mangupi u nasim redovima
User avatar
demijan
Posts: 858
Joined: Wed Dec 21, 2011 4:57 pm

Re: Narkomanija je IZLEČIVA bolest

Post by demijan »

Video sam coveka pre izvesnog vremena na ulica iz busa :D ala se raskrupnjao,nije takav bio kao mladji...
nego ovo je tekst o njemu iz jednih lokalnih novina,prebacio sam samo iz cirilice na latinicu...

Aleksandar Jevremović, jedan od onih koji su dobili bitku s drogom
"Poznajem snagu svog neprijatelja"
Aleksandar je i predsjednik novoosnovane, beogradske Organizacije za borbu protiv narkomanije "Izlazak", kaže da se ne boji novih iskušenja, ali da respektira neprijatelja, jer dobro poznaje njegovu snagu ...
 
Kada je sa 15 godina prvi put probao marihuanu, nije ni slutio koliko će ga sve to daleko odvesti. Do tada, druželjubiv, "odan" sportu, iz pristojne obitelji i još jedan u nizu koji je potvrdio da ni "dobra djeca iz skladnih obitelji", nisu pošteđena ove pošasti.
 
- U početku sam marihuanu koristio isključivo vikendom, da bi mi vremenom to postala svakodnevna potreba. Vrlo brzo sam počeo da koristim i neke lijekove, au završnoj godini srednje škole prvi put sam probao heroin, prvo "na nos", a zatim i na iglu. Prije fakulteta sam riješio da odslužim vojsku, vjerujući da je to najbolje rješenje za moju ovisnost koja se, nažalost, već tada razvila. Iako sam u vojsci bio isključivo na marihuani i nekim lijekovima, problem nisam riješio, jer sam se po izlasku vratio na heroin - objašnjava Saša svoj put ka paklu.
 
U početku je novac za xeparac, uz onaj koji je zarađivao prodajući marihuanu, bio dovoljan da "podmiri" sve potrebe. Vremenom su se stvari iskomplikovale ...
 
- Više nisam imao dovoljno novca, počeo sam krasti, da preprodajem drogu, varam ljude ... Nekoliko puta sam bio i hapšen. Promjene koje su roditelji počeli primjećivati ​​kod mene pripisivali su mladim godinama ili su, kako to obično biva, možda negdje i slutili, ali nisu željeli prihvatiti takvu mogućnost. Sve do trenutka kada su vidjeli ubode na mojim rukama. Mislim da se mojoj majci tada srušio čitav svijet, ali je smogla snage da sjedne pored mene, zagrli me i obeća da ćemo se boriti do kraja. Danas znam da upravo njoj mogu zahvaliti za sve - kaže Saša.
 
Sašina majka je napustila posao, preselila se u Beograd, kako bi se potpuno posvetila sinu. Interesantno, sve to vrijeme, Saša je studirao književnost, uspio je čak da stigne i do treće godine fakulteta.
 
- Narkomani su vješti manipulatori. Kako sam dugo uspijevao obmanjujem roditelje, tako sam i na fakultetu prikrivao svoj porok. Čak sam uspijevao i sam sebe da uvjerim da je sve u redu sa mnom. U trenutku kada sam shvatio da sam mnogo daleko otišao, prestao sam da vjerujem da ću ikada uspjeti da se izliječim, počeo razmišljati o samoubojstvu, a krug prijatelja se polako "osipao", pa sam na kraju ostao samo na potpori majke - nastavlja Saša svoju priču.
 
Bezuspješna borba. S jedne strane Sašina majka koja ulaže vanljudski napore da mu pomogne, s druge Saša koji na sve terapije kroz koje su prolazili odlazi samo da bi nju zadovoljio. U višegodišnjoj borbi obišli su brojne ustanove, klinike, liječnike ... napretka nigdje.
 
- I tako do kraja 2000. godine, kada saznajemo da počinje sa radom komuna na Avali. Bio sam prva osoba koja je tamo ušla. Riječ je, zapravo, o Reto centru, odnosno, terapeutskoj zajednici koja je prije 25 godina osnovana u Španjolskoj, a koja se vremenom proširila na cijelu Europu i "došla" iu Beograd. Program u njoj vode bivši ovisnici a liječenje je besplatno. Takvih kuća u Beogradu ima nekoliko i funkcioniraju par godina. Tu sam proveo četiri godine, nakon nekog vremena sam i vodio program. Bilo je teško u početku, morao sam potpuno promijeniti život, stavove, način razmišljanja, ali kada se danas svega toga sjetim, mogu reći da je to bio najljepši period mog života - kaže Saša o svom četvorogodišnjem životu u komuni iz koje je izašao kao zdrav, normalan i sposoban za daljnji život.
 
Kada smo htjeli malo više "zavirimo" u komunu koja je Saši dala novi život, rekao je da je ta priča ostavljena, po dogovoru, da je pričaju oni koji su i nakon izlječenja ostali u istoj, kako bi se potpuno posvetili onima kojima je pomoć neophodna.
 
Jedino što smo uspjeli saznati je da u komunama, u kojima trenutno živi oko 130 ljudi, prosječne starosti od 25 do 35 godina, svatko ima "svoju sjenu" (bivšeg ovisnika), odnosno, svog anđela čuvara koji mu ne dopušta da odustane i poklekne. Saznali smo i to da u takvoj zajednici, ljudi zarađuju za život obrađujući vrt, čuvajući stoku, radom u trgovinama gdje se roba snabdijeva kroz donacije građana. Po Sašinim riječima, nažalost, ne uspije svatko u ovoj priči, dio njih koji su spas tražili u ovakvim zajednicama ipak na kraju odustane. Neki su, nažalost, i umrli, ali negdje ohrabruje da ima i onih koji su izašli kao potpuno novi ljudi.
 
- Kada sam krenuo u "novi život", pratila me je sreća. Obično sa etiketom narkomana, pa i bivšeg, niko ne želi da vas zaposli. Fakultet sam napustio, upisao sam i završio tečaj kompjutera, engleskog i menaxment. Nakon toga sam se zaposlio, vrlo brzo i napredovao i sada sam menaxer prodaje u jednoj uspješnoj njemačkoj tvrtki. Svoju prošlost nisam krio ni jednog trenutka, mada većina bivših ovisnika naiđe na otpor kada traži posao. Uspio sam, uz božju volju, oženio se, imam posao i smatram sebe sretnim čovjekom - kaže Saša.
 
Na kraju smo došli na početak naše priče, odnosno, na ono na čemu je Saša posebno insistirao kad je pristao da govori o sebi.
 
- Nisam ja toliko bitan, možda jedino u tom dijelu što moja priča može biti neka vrsta potpora roditeljima koji su izgubili svaku nadu. Hoću da kažem da mi je život i dalje vezan za narkomaniju, samo sa druge strane, jer se od trenutka izlaska iz komune borim da pomognem svima onima koji imaju problem s drogom. Nedavno smo osnovali i Organizaciju za borbu protiv narkomanije "Izlazak" (osnivačka skupština održana je 23.11. U Kulturnom centru "Rex" u Beogradu "), gdje većinu članova čine bivši ovisnici koji su se izliječili u Reto centru - kaže Saša.
 
Po njegovim riječima, pored bivših ovisnika, u ovoj organizaciji ima i liječnika, a rad i jednih i drugih je volonterski. Osnovni cilj organizacije je rad s ovisnicima i njihovim obiteljima, motiviranje narkomana da krenu na liječenje, usmjeravanje na određene metode liječenja kroz koje su i sami nekada prošli, kao i edukacija roditelja o tome kako prepoznati bolest i kako da krenu u borbu sa istom.
 
- Radimo na resocijalizaciji bivših narkomana, motiviramo ih da završe školu, upišu fakultet, pomažemo im da nađu posao, pošto to zna biti jako veliki problem za njih. Imamo sastanke svake nedjelje, održavamo tribine po čitavoj Srbiji u suradnji s liječnicima i policijom. Prevencija nam je jako bitna, pa se trudimo da nam tribine budu zanimljive i prilagođene onima koji nas slušaju. Sve ovo radimo već nekoliko godina, a sada smo se, kako bi cijelu priču digli na višu razinu, registrirali i kao organizacija - objašnjava Saša kao predsjednik spomenute organizacije.
 
Na kraju, dok smo promatrali ispred sebe čovjeka koji je, evidentno, zračio nekom pozitivnom energijom, a koji nam je usput povjerio da je na putu ka izlječenju postao i veliki vjernik, sa izvjesnom dozom nelagode (pokazalo se nepotrebne) upitali smo našeg sugovornika da li se plaši da se ponovo ne vrati u pakao iz kojeg je izašao prije devet godina.
Saša je pitanje prihvatio najnormalnije, vjerojatno naviknut da ga tako nešto inače pitaju ...
 
- Ne plašim se, ali imam respekta prema "protivniku", jer poznajem snagu svog neprijatelja. Nije dovoljno samo "skinuti se", važno je i kakav život nastaviti voditi poslije toga. Moj život je sada potpuno drugačiji i ono što danas ja jesam, dovoljno govori koliko sam, zapravo, siguran da neću posrnuti. Uvijek kada se podsjetim na "stara vremena", najviše žalim zbog toga što sam tada povrijedio mnoge drage ljude, ali da nije bilo tako, ja danas ne bih bio ovo što jesam - završava svoju priču Aleksandar Jevremović, desetogodišnji bivši narkoman.
 
Ovo je, bez sumnje, jedna zaista ohrabrujuća priča i to za sve one koji ne vjeruju da jednom narkoman ne znači i narkoman za cijeli život, za roditelje koji se bore da iščupaju svoju djecu iz kanxi ove opake bolesti ovisnosti, za one koji su izgubili svaku nadu ...
D. Pavlović
TADA SAM "dodirnuo dno"
- Bio sam u nekom javnom WC-u, gdje sam bezuspješno pokušavao sebi da ubrizgam heroin. U jednom trenutku sam shvatio da su mi i ruke i noge krvave, da više nemam "zdravu venu" gdje bih mogao da se ubodem. Počeo sam plakati shvatajući šta mi se događa, ali i zbog toga što ne mogu da se "sredim". Tada sam prvi put shvatio da sam "dodirnuo dno".
Sve dok si mek, drugima će biti ugodno gaziti po tebi...

Citat:"Ptica se probija iz jajeta. Jaje je svet. Ko zeli da se rodi, mora razoriti svet.
sirena
Posts: 9
Joined: Sat Jul 21, 2012 4:42 pm

Re: Narkomanija je IZLEČIVA bolest

Post by sirena »

bez ikakvog licnog iskustva sa drogom, u zelji da razumijem i pomognem nekoga koga volim, danima citam ovaj i jos neke forume... mada sam tek "nacela" ovu vrlo slozenu problematiku, ne mogu da se otmem jednom utisku: narkomanija je izljeciva bolest, a najbolja i jedina prihvatljiva substitucija za opijate je pomaganje drugim zavisnicima.
zbog tog utiska svoj prvi post ostavljam na ovoj temi...
User avatar
ivica
Posts: 869
Joined: Tue Nov 30, 2010 2:16 pm
Location: ZG

Re: Narkomanija je IZLEČIVA bolest

Post by ivica »

sirena wrote:bez ikakvog licnog iskustva sa drogom, u zelji da razumijem i pomognem nekoga koga volim, danima citam ovaj i jos neke forume... mada sam tek "nacela" ovu vrlo slozenu problematiku, ne mogu da se otmem jednom utisku: narkomanija je izljeciva bolest, a najbolja i jedina prihvatljiva substitucija za opijate je pomaganje drugim zavisnicima.
zbog tog utiska svoj prvi post ostavljam na ovoj temi...
Zavolila si tuđi kompleks.
ignorance is bliss!
Post Reply