Mislim da ce mi biti potrebno jako dugo vremena i truda napisati neke bitnije stvari koje su mi se dogodile i kako je isao moj zivot.
No, evo odlucila sam poceti s mojom ispovijsti s cime zelim i na neki nacin testirati samu sebe i vdijeti da li usitinu mogu govoriti o onome sto je bilo.
Prvo je bilo jako lijepo. Usudila bi se reci i idealno da nista ne bi promijneila.
Onda se dogodilo nesto sto nema veze s nasom moci i nasom zeljom ili odlukom.
Onda sam ostala sama.
Onda su poceli sokovi i stresovi i agresije i strahovi....
I, kao da je netko otvorio neka vrata u mojoj svijesti te su ruzna sjecaja za koja nisam ni znala da su se odigrala su izasla vani.
Nisam se znala nositi s svime i napravila sam jednu losu odluku i ostala sam na mjest gdje nisam trebala biti, a sigunro ne sama.
U tom momentu se sve pocelo raspadati i ja sam pocela tonuti dublje, dublje i dublje a izvana je sve bilo idealno.
Nakon toga dolazi droga i ostaje 10 godina pristuna u mome zivotu.
Dijete koliko god da je odgovorno i zrelo ono je opet dijete i ako povrijedis dijete na ruzan i podli nacin, njega ce cijeli zivot ta bol pratiti koju si joj tad nanio kad je bila dijete. Pitam se da li ce ta bol ikad prestati i da li ce to dijete ikad odrasti ili ce uvijek ostati prisutno u meni?
Koliko god mi se cini i koliko god si govorim i uvjeravam da je sve to proslost i da je to iza mene opet me taj bumerang tako cesto pogodi direkt u lice kad mu se najmanje nadam.
SUNRISE STORY
Moderator: sanela
SUNRISE STORY
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
Bol će uvek biti prisutna u tvom životu,dal si je ti nanela nekom ili taj neko tebi to je sada nebitno.Bitno je da naučiš da živiš sa njom.Naravno kao što si rekla dođu dani pa te uspomene iz prošlosti pokidaju i jednostavno samo ti se sve vrati kao bumerang:slike,doživljaji,ljudi....ali to prođe kad nađeš neki tračak svetlosti koji te vuče napred i koji ti ne da da potoneš.Jer je život samo jedan i treba ga živeti punim plućima,jeste da smo grešili u prošlosti ali zato je ispred nas budućnost da to ispravimo i da se molimo za oproštaj....
Pozdravljam te puno i nastavi sa pisanjem...biće ti lakše ,VERUJ MI !!!
Pozdravljam te puno i nastavi sa pisanjem...biće ti lakše ,VERUJ MI !!!
E konacno da si iti pocela pisati 
To sto ti se desavalo sigurno ce te pratiti do kraja zivota ali ti si ta koja to treba da suzbije sto je vise moguce,pocece da se desavaju i lepe stvari koje ce potisnuti te neke ruzne uspomene iz tvog zivota....jednostavno se pomiri sa tim da je to proslo i nema vise...
To sto ti se desavalo sigurno ce te pratiti do kraja zivota ali ti si ta koja to treba da suzbije sto je vise moguce,pocece da se desavaju i lepe stvari koje ce potisnuti te neke ruzne uspomene iz tvog zivota....jednostavno se pomiri sa tim da je to proslo i nema vise...
NEKO TO OD GORE VIDI SVE!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!
JEL MOGUCE DA SI STVARNO NAPISALA NESTO?BRAVO :supz: JA SAM U POCETKU,DOK SAM BILA NAVUCENA,SAMO CITALA VASE ISPOVIJESTI,NEKIH GOD DANA,CAK DOK SAM BILA U BG.NEKAKO MI JE TO SMIRIVALO SAVJEST,KAO IMAM JA GDJE DA ODEM KAD SE ISCUPAM...I STVARNO POKUSAVALA SAM SAMA,I BILA UBIJEDJENA DA NIKAD NECU NAPISATI NI RIJEC..ALI MALO PO MALO,PROVALILO JE IZ MENE,VALJDA SAM SAMA HTJELA DA SE U OVOJ SVOJO BORBI IZOLUJEM OD SVIH,I VJERUJ MI NI SAD CAK NISAM NAPISALA 10TI DIO PRICE.ALI POLAKO,SUNNY VRIJEME LIJECI SVE.I TO CE SE JEDNOM ZVATI JUCE,AL TADA KADA NALETE SJECANJA I SLIKE NECE BITI TOG BOLA,VEC CESH NA TO GLEDATI KAO NA NESHTO SHTO SE NIJE TEBI DESHAVALO...ZIVOT IDE DALJE,I SVE I DA NECEMO POPUNICE POLAKO SVE NASE PRAZNINE...ZNAM DA CESH RECI,KAKO NECE BOLJETI ZAUVJEK,KAD SAM SVE TO OSJECALA NA SVOJOJ KOZI...?ETO JA SAM MISLILA DA NECU PREZIVVJETI GUBITAK 2 DRUGA I DRUGARICE ,ZA MANJE OD GOD DANA,BOLJELO JE,I SVAKI PUT KAD BIH SE SJETILA...SRCE MI SE CIJEPALO,SUZE SU NAVIRALE,MA KOLKO MI LJUDI PRICALI PROCICE..VRIJEME LIJECI SVE...NIISAM VJEROVALA.A SAD KAD IH SE SJETIM,PROSHLO JE NEKO VRIJEME...NEMA VISE TOG BOLA,SJECAM IH SE,I PAMTIM SAMO PO LIJEPOM.ZABORAVITI IH NKAD NECU,ALI VISE ME TO NE BACA NA DNO...PISI,KISSSSSSSSS
PER ASPERA AD ASTRA...
Se cudite ha? 
Planiram ja to duze vrijeme pa sam konacno i pocela, a vidjeti cu kako mi bude islo.
Iako znam da je sve to proslost i ne desava mi se cesto da sama pocnem o nekih dogadjajima sama razmisljati nego mi se dogodi da me neke situacije vrate u proslost a to primijecujem po svom reagiranju na te situacije. Galama mi smeta npr.kad je ovdje puno ljdi i svi glasno pricaju, deru se, vicu itd. tad se samo smanjujem i bivam sve manja i manja. Ili, kad netko prica samnom pa mi se malo vise priblizi, od neke normalne udaljenosti mi stvara veliku nelagodu. Prestala sam izlaziti u klubove i takva slicna mjesta di ima too much ljudi bas zbog te nelagode.
I, naravno snovi, tad cijela istina izadje van.
No, sve je to vise-manje normalno i znam da ce s vremenom situacija biti bolja i podnosljivija i moji strahovi manji. Voljela bi da to imam pod kontrolom a ne da netko ili nesto utjece na moje osjecaje ili raspolozenje.
Planiram ja to duze vrijeme pa sam konacno i pocela, a vidjeti cu kako mi bude islo.
Iako znam da je sve to proslost i ne desava mi se cesto da sama pocnem o nekih dogadjajima sama razmisljati nego mi se dogodi da me neke situacije vrate u proslost a to primijecujem po svom reagiranju na te situacije. Galama mi smeta npr.kad je ovdje puno ljdi i svi glasno pricaju, deru se, vicu itd. tad se samo smanjujem i bivam sve manja i manja. Ili, kad netko prica samnom pa mi se malo vise priblizi, od neke normalne udaljenosti mi stvara veliku nelagodu. Prestala sam izlaziti u klubove i takva slicna mjesta di ima too much ljudi bas zbog te nelagode.
I, naravno snovi, tad cijela istina izadje van.
No, sve je to vise-manje normalno i znam da ce s vremenom situacija biti bolja i podnosljivija i moji strahovi manji. Voljela bi da to imam pod kontrolom a ne da netko ili nesto utjece na moje osjecaje ili raspolozenje.
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
:smt038 :supz: :smt041 E, da da puna sam iznenadjenja
Moji su zivjeli u Karlovcu dok je mam bila trudna samnom no kad sam se trebala roditi otisla je u Pulu. Nismo dugo ostali u Karlovcu te smo potom otisli u Sloveniju, Ilirska Bistrica. Tamo smo isto bili samo par godina no opet dosta toga se sjecam. Kao npr.kad me mama prvi put odvela u vrtic gdje normalno nisam nikog znala a vala ih nisam ni razumjela. Tako da sam samo jedan dan isla u vrtic u mome zivotu.
Tata je bio Vojno lice zbog toga smo se stalno selili.
Nakon Bistrice smo se vratli u Pulu a tata je otisao u beograd na neko dodatno skolovanje za vise Vojne cinove i mislim da je to trajalo skoro 3 godine.
Imam brata starijeg od mene 3 godine koji me oduvijek obozavao i stitio i cuvao.
U Puli imam baku, dedu (tad je bio ziv) i ujak, mamin brat. Imamo kucu koja je dovoljno velika za dvije porodice, oni gore a mi dolje.
Mama je tad radila a brat je poceo ici u skolu,D.(baka) je isto radila pa sam ja bila sama doma s dedom. On je bio bolestan, tad je bio na stakama i bio je seceras te si je svaki dan davao inzulin a i dalje je volio piti. Mislim da je dva puta pao sa skele u brodogradilistu i zbog toga je ostao na stakama a alkohol je ostalo ucinio.
Imam ga u lijepom sjecanju, isli bi skupa na trznicu, kupovao bi mi tresnje ili bi ih brali u vrtu i kuhao mi spageti s raguom. uvijek me zvao Mis Moj a tako me i dalje zove D. Ili Misure.
Iz tog perioda se uopce ne sjecam tate ni koliko cesto bi dosao doma.
Mama mi je pricala da je jednom dosao s puta i ja sva sretna mu se hvalim kako sam naucila citati i on mi da novine i kad sam mu procitala kazem mu ja "da cirilicu jos ne znam", on je tad zaplakao a ja nisam imala ni 4 godine vec sam znala pisat i citat.
pocela sam ici u Osnovnu skolu i nakon sto sam zavrsila prvi razred je tata opet dobio prekomandu. Sjecam se da da me pitao di bi vise voljela ici:Dugo Selo, Varazdin ili neko trece mjesto kojeg se sad ne mogu sjetiti. Za Dugo selo sam mislila da je malo i da je selo, ono 3 mjesto je bilo predaleko od Pule a za Varazdin nisam nista znala osim da nije daleko i daje blizu Zagreba. Tako smo se svi slozili za Varazdin
Moji su zivjeli u Karlovcu dok je mam bila trudna samnom no kad sam se trebala roditi otisla je u Pulu. Nismo dugo ostali u Karlovcu te smo potom otisli u Sloveniju, Ilirska Bistrica. Tamo smo isto bili samo par godina no opet dosta toga se sjecam. Kao npr.kad me mama prvi put odvela u vrtic gdje normalno nisam nikog znala a vala ih nisam ni razumjela. Tako da sam samo jedan dan isla u vrtic u mome zivotu.
Tata je bio Vojno lice zbog toga smo se stalno selili.
Nakon Bistrice smo se vratli u Pulu a tata je otisao u beograd na neko dodatno skolovanje za vise Vojne cinove i mislim da je to trajalo skoro 3 godine.
Imam brata starijeg od mene 3 godine koji me oduvijek obozavao i stitio i cuvao.
U Puli imam baku, dedu (tad je bio ziv) i ujak, mamin brat. Imamo kucu koja je dovoljno velika za dvije porodice, oni gore a mi dolje.
Mama je tad radila a brat je poceo ici u skolu,D.(baka) je isto radila pa sam ja bila sama doma s dedom. On je bio bolestan, tad je bio na stakama i bio je seceras te si je svaki dan davao inzulin a i dalje je volio piti. Mislim da je dva puta pao sa skele u brodogradilistu i zbog toga je ostao na stakama a alkohol je ostalo ucinio.
Imam ga u lijepom sjecanju, isli bi skupa na trznicu, kupovao bi mi tresnje ili bi ih brali u vrtu i kuhao mi spageti s raguom. uvijek me zvao Mis Moj a tako me i dalje zove D. Ili Misure.
Iz tog perioda se uopce ne sjecam tate ni koliko cesto bi dosao doma.
Mama mi je pricala da je jednom dosao s puta i ja sva sretna mu se hvalim kako sam naucila citati i on mi da novine i kad sam mu procitala kazem mu ja "da cirilicu jos ne znam", on je tad zaplakao a ja nisam imala ni 4 godine vec sam znala pisat i citat.
pocela sam ici u Osnovnu skolu i nakon sto sam zavrsila prvi razred je tata opet dobio prekomandu. Sjecam se da da me pitao di bi vise voljela ici:Dugo Selo, Varazdin ili neko trece mjesto kojeg se sad ne mogu sjetiti. Za Dugo selo sam mislila da je malo i da je selo, ono 3 mjesto je bilo predaleko od Pule a za Varazdin nisam nista znala osim da nije daleko i daje blizu Zagreba. Tako smo se svi slozili za Varazdin
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
